Mleko nije samo hrana - vrzmalo mi se po glavi dok sam, sva očajna pre pet godina pokušavala da dojim svoju prvu bebu Janu. Dva meseca smo se mučile (više ja nego ona) i na kraju smo došle do stadijuma kada je dojenje lepo i lako. Od tada, prošlo je dosta, rodio se Aleksa i dojio, rodila se Sara i ona uživa u blagodetima majčinog mleka. Uživala sam u tome što svojoj deci mogu da pružim najbolje, što je meni lepše, lakše i komfornije. Nisam baš razmišljala mnogo o mamama koje nemaju tu privilegiju da njihova deca dobijaju majčino mleko.
Jesam, razmšljala sam svaki put kada se oko aktivnosti Udruženja RODITELJ vezanih za promociju dojenja povede diskusija o tome kako je majkama kojeiz bilo kog razloga ne mogu da doje. Pazila sam uvek da ih ne povredim, jer sam viđala koliko se žene osećaju loše zbog toga. Ali mi nije palo na pamet da bih i ja mogla da im nekako pomognem - osim savetima kako da uspostave dojenje i reše probleme, dok se još mogu rešiti.
Prošle godine, kada je ROSA, generalni sponzor naše Nedelje dojenja 2010 pomenula da u stvari kreće u poršku projektu Prve banke humanog mleka u Srbiji, "kliknulo" mi je da je to sjajan način da se pomogne bebama, uglavnom prevremeno rođenim, od kojih su neke ozbiljno bolesne i svaka kap humanog mleka im mnogo znači.
A Sara je došla krajem maja 2011, , i odmah je prihvatila dojku kao da je "matora". Pošto već imam dosta iskustva, zaobišli su me mnogi problemi koje imaju s dojenjem mame koje se prvi put porode,pa smo Sara i ja od prvog trenutka baš baš uživale u dojenju, a mleka je bilo napretek. Kada sam došla kući, rešila sam čvrsto da zovem Banku mleka i da se upustim avanturu skupljanja mleka za bebe na Institutu za neonatologiju.
Došla je sestra, objasnila mi na koji način da se pripremim, sterilišem opremu i vodim računa o higijeni. Jer, te subebice naročito osetljive i vrlo je bitno da bakteriološkom analizom ne pronađu nikakve bakterije u mleku (ono je samo po sebi sterilno, ali mi nismo). Malo je naporna ta procedura, ali ne traje dugo i vredi, kada se ima u vidu zašto se radi.
Dobijete od Instituta sve što vam je potrebno - sterilisane flašice, sredstvo za hladnu sterilizaciju, i sredstvo za pranje ruku i grudi, pumpicu ako je nemate. Kada i koliko ćete se izmlazati, određujete vi i vaše vreme. Kada napunite flašice, iz Instituta dolaze da ih pokupe i bezbedno odnesu u Institut.
Bila sam jako ponosna na sebe, osećala sam se da radim nešto važno i lepo. Zamislite, ta deca odrastu, postanu ljudi i sutra prođu pored vas na ulici, a vi ni ne slutite da su, kada im je bilo potrebno dobili najbolje od mleka, ono što je odmah na listi posle majčinog mleka - mleko druge žene i uz njega vitamine, hranljive materije, imunoglobuline i želju da se izbori i preživi.
A ako se pitate: Kako da znam da imam viška mleka? Jednostavno, kada se uspostavlja dojenje, većina majki ima viška mleka. Kad vaša beba završi sa obrokom u grudima ima još mleka, jer su one kao "protočni bojler" - dok jedno mleko izlazi, mozak javlja se novo mleko pravi. Da li će ta količina viška mleka opstati zavisi od frekvencije izmlazanja i toga koliko uspete da izvučete (jer neke mame iako imaju viška mleka, jednostavno ne mogu pumpicom da ga izvuku).
Ne morate biti mama čije je dete na Institutu da bi postali donorka, jer je stvaranje viška mleka mehanizam koji se lako ostvari ako već dojite (princip ponude i tražnje). Te količine možda neće biti velike, ali sam ubeđena da su važne, da je svaka kap važna.
Lično, na žalost, zbog brojnih obaveza koje kao mama s troje dece (bez pomoći sa strane) imam, količine mleka koje skupim nisu velike. I ne znam koliko će ga još biti. Često uveče, onako umorna, razmišljam, jao zar moram sad to da radim, pa posle da perem pumpicu? Ali, setim se da su tamo neke bebe, koje su došle na ovaj svet van plana, pre vremena, one koje imaju neku bolest ili su u teškom stanju. Pa ako će moje mleko (obogaćeno i dodatno prilagođeno njima) i za promil povećati šanse da se vrate kući žive i zdrave svojim roditeljima, svojim mamama ludim od brige i iščekivanja, pomučiću se. To je najmanje što mogu da učinim.
U međuvremenu, ROSA je nastavila da pomaže Banci mleka, da ih oprema i stvara uslove da i mame van Beograda mogu da doniraju višak svog mleka. Sponzorišu, kao i prošle godine, Nedelju dojenja, koja je sutra, na Zemunskom keju, kod Letnje pozornice .
Pročlitajte i iskustvo Mame MIlice, koja je jedna od onih čija je beba bila na Institutu.
Osoblje iz Banke mleka će sutra biti sa nama na Zemunskom keju, i davaće informacije, ako neka majka želi da postane donorka. Molim vas, kao majka i kao Članica UO Udruženja RODITELJ da ovu priču podelite sa onima koji će poželeti da se uključe.
Angelina