ili nova prevara?
Neki kažu da će doći do konačnog obračuna i da će političke ulične borbe u Kragujevcu odrediti položaj URS i novu koaliciju na republičkom nivou.
Tektonski politički potres, sa mogućim cunamijem na prostoru Šumadije a i šire, u gradu oivičenim obroncima Rudnika i Gledićkih Planina koji treba da označi raskid starih ljubavnika uz plakanje i pucanje ili nagoveštaj hladnog saživota u zajedničkom stanu (kohabitaciji) po sistemu evo ti tvoja soba uz korišćenje kupatila svakog parnog sata?
Dakle, pre nekoliko dana je , uz zavidnu medijsku pažnju, zvanično oglašen prekid saradnje između Gradskog odbora DS u Kragujevcu i stranke ’’Zajedno za Šumadiju’’.( nekad je ova stranka bila poznata kao ’’Zajedno za Kragujevac’’, tako da je sasvim razumljiva potencijalna zbunjenost onih koji to baš ne razlikuju dovoljno ).
Istine radi , taj raskid se desio mnogo, mnogo pre i , što je tek vrhunac šizofrenije, ne može se odrediti tačan datum.Ima svuda politike i političara, ali ovo što se događa u Kragujevcu između ’’Verka i žutih’’ prevazilazi sve viđeno , pa usudio bih se reći, čak i ono što ne bismo poželeli ni najvećim neprijateljima.
Potreban bi bio novi ’’Rat imir’’ da se opiše njihova međusobna interakcija od početka devedesetih. Ipak je najveći zajednički sadržalac ( znam da treba da stoji najmanji , ali mi je uvek nekako bilo logično ono što nije zvanično ) tog odnosa bila iskonska mržnja sadašnjeg i bivšeg Gradonačelnika & co. To su jednostavno uvek bili totalno suprotni mentaliteti , dijametralno različiti koncepti i apsolutno opozitni pristupi u rešavanju problema.
Verko – čovek stranka ( SPO,SDPO, ZZK,ZZŠ,URS...) neprikosnoveni predvodnik, ledolomac, populista koji iskreno razume ’’narod’’ i neumorni organizator. Jednom rečju – Vožd, ono kako Kragujevčani zamišljaju jednu od inkarnacija Miloša Velikog.
DS stranka koja je imala nekoliko predsednika G.O. Najbolji odnos sa Verkom je imao Bora Radić, još u doba zajedničke borbe protiv konumista.
Od 2000. i dolaska na čelo stranke i Grada Vlatka Rajkovića, počinje sunovrat odnosa čiji su motivi gore opisani. Po mom skromnom mišljenju glavni razlog je sukob populizma i elitizma. Nešto što, na primer, razlikuje Čedu i Velju.
Druga ključna stvar je Verkov lokalpatriotizam.Mnogo pre ozvaničavanja decentralizacije u režiji Dinkića, Stevanović – jedan od nas, pokazao je da ga interesuje samo Kragujevac za koji iskreno živi i da ga ne dotiču svetla i sladostrašće Prestonice koje nigde nije bilo dok se stolovalo u srcu postojbine kragujeve.Za to vreme svaki predvodnik DS-a je morao da pita centralu šta je to najbolje za njegove sugrađane i njega lično.
Kao gradonačelnici, Verko je pokazao više. To je opšti utisak, a da li je i tačno, u politici je manje važno. U demokratiji je jedini Bog njegovo visočanstvo – glas. I još ponešto, naravno, kako ga kupiti i biti na vlasti. Veroljub Stevanović zna kako se kupuju birači. On je često tamo gde se njegov narod okuplja: na utakmicama, na postavljanju krsta, na otvaranju stočnih sajmova, na barikadama nezadovoljnih gubitnika tranzicije. Nekada najveći protivnik Đinđićevog koncepta dekompovanja ’’Zastave’’ , postao je jedna od glavnih karika dolaska FIAT za šta je to dekompovanje bilo uslov. On takođe zna da kaže ono što njegov narod voli da čuje. Svakoga ko hoće da mu se izjada on primi pre početka radnog vremena, mnoge upišeu svesku i obeća da će biti svršeno sa problemom zbog koga su se sastali. Nekome završi, većini ne ali i oni imaju utisak da je Gradonačelnik baš hteo i zauzeo se, ali eto, biće drugi put Verko mi obećao.
Vlatko je kao predsednik Skupštine grada bio drugačiji. Slušao je Đinđića i šta mu on kaže. Od toga nije mogao ili nije smeo dalje. Nije davao obećanja i računao je da je to bolje i iskrenije. Toliko, da njegovi naslednici nisu mogli da opepele protiv ’’Čileta’’ na bilo kom mestu i sa bilo kojim oružjem.
Još jedna krupna politička stvar je u mnogome odredila sukob poslednjih godina. Vrh demokrata je svesno žrtvovao svoj odbor i tadašnje izabrane rukovodioce jer je Verko bio potreban u borbi da se pobedi Toma i SRS. Stevanović je nosio sigurnih nekoliko desetina hiljada glasova ( ne manje od 50 000 u Šumadiji ) i zato je njemu Tadić podigao ruku u ’’Zastavi’’ , a ne nekome iz svog odbora.Verko je to koristio. Vezivao se isključivo za Tadića, a njegove ovde politički ponižavao. Bez saglasnosti stranke ( neki kažu da je tajni dogovor ipak postojao ) postavljeni su neki funkcioneri DS-a bez bilo kakvog respektabilnog uticaja. To je trebalo da vrhu demokrata pokaže kako je Gradonačelnik milostiv i Predsedniku Republike čini uslugu u jednom od najvećih gradova.
Na ovom mestu se mora reći da je za svo to vreme sukoba bilo i dana kada su odbornici demokrata davali kvorum za izglasavanje nekih odluka ljutih protivnika i to u vreme podnošenja krivičnih prijava protiv njih. Onima koji su još uvek imali snage, stomaka i živaca da sve to prate, upadljiva je bila sličnost sa nekadašnjim odnosom Milošević – Drašković. Znate ono : bez onog drugog ne bismo ni mi postojali Prostije rečeno – vuk sit, ovce na broju samo čobanin manjka.
Mnogi glasači DS-a su, delom i zbog opisanih pojava, jednostavno počeli da glasaju za Verka – našeg čoveka ili da apstiniraju do dana kada se ’’golubar’’ ne povuče sam i nepobeđen u političku penziju.
Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, kaže narodna poslovica. Pre nekoliko meseci je počeo da duva neki novi vetar u Krunskoj u pravcu kragujevačkog odbora. Prvo je progurana odluka ( protivno predlogu URS-a ) da se za direktora Kliničkog centra postavi Slobodan Obradović, a kasnije je njegov sin Dušan došao na čelo odbora stranke.
Mlad, ambiciozan, školovan, prvi predsednik đačkog parlamenta kragujevačke Gimnazije, odlučan da oživi i motiviše polumrtve članove i simpatizere, Dušan Obradović je izgleda zadobio poverenje pre svih Dragana Đilasa koji je bio na promociji novog odbora i verovatni pokrovitelj zapažene akcije skupljanja potpisa za proglašenje 21. oktobra državnim praznikom, a napokon i samog predsednika najveće stranke vladajuće koaliciji u Srbiji.
Za to vreme Verko je u gradu skupio ( čitaj kupio ) dovoljno odbornika da vlada sam i DS više ni matematički nije bio potreban. Gradski odbor DS je, pak, naredio svojim kadrovima da više ne učestvuju u farsi koja je trajala tri godine i da podnesu ostavke , što je većina njih i prihvatila. Angažovani i mladalački poletni Obradović je sa par početnih akcija, utisak je sa strane, zadobio simpatije onih koji gravitiraju ka demokratama.
Na sve se nadovezao veliki deficit u budžetu Grada, previsoka cena koju je Poreska uprava ( Dragutin Radosavljević je direktor i jedan iz ’’Vlatkove ekipe’’) propisalo za kasarnu koju je grad hteo da kupi, nedolazak silnih investitora koji su ranije slavodobitno najavljivani, činjenica da je u gradu vođa naprednjaka politički sazreli sin Tomislava Nikolića, kragujevčanina i predsednika trenutno možda i prve stranke na sledećim izborima. Socijalisti su promenili svog prvog čoveka i očekuje se bliža saradnja sa DS-om od one koja je do sada bila.
Šančevi su iskopani i municija je podeljena.
Čaršija koja uvek sve najbolje zna, priča da će pojedini pre da poginu od Amorove strele nego od političkog kuršuma!
YOU TUBE je spreman kao što je i bio, hvala na pitanju.
Neki kažu da će doći do konačnog obračuna i da će političke ulične borbe u Kragujevcu odrediti položaj URS i novu koaliciju na republičkom nivou.
Jer, ako Verko i Mlađa dobiju dovoljno glasova da se bez njih ne može, narediće se, ponovo, zakopavanje ratnih sekira na lokalu zbog saradnje koja je prioritet.
Ako sa njima, SPS-om i LDP-om , demokrate ne budu mogli da naprave vladu, aktiviraće se koalicija sa SNS-om , koja bi Veroljuba Stevanovića , verovatno, poslala u mirovinu i pre njegove volje.
Srećne Vam rane junaci, neka bitka počne.