Nedelju za nama obeležili su striptiz Olje Crnogorac i snimanje rimejka „Lesi se vraća kući" u produkciji teniserske porodice. Nego, meni kao knedla stoji odranije ono kad je Rambo Amadeus napustio Zaječarsku gitarijadu jer je bio, kako se to obično kaže, „žrtva skrivene kamere". Gostovao je u studiju zaječarske televizije s Dadom Topićem, koji je, podsetimo se, made in Croatia, a mi smo preko Pinka u ozbiljnom hladnom ratu s Hrvatima. Fingiranim antihrvatskim pozivima stvorila se slika kao da će masa linčovati Hrvata i izdajicu Ramba.
I sad je Rambo cava što se naljutio i otišao. Pa ne, nego će tako potresen izaći na binu da peva. Stres koji je doživeo svakako nije mogao da iščezne do nastupa. A i ono o čemu želim da pišem je baš taj stres koji preživi žrtva i nečije „pravo" da bira koga će temeljno da stresira.
Setite se samo stresa koji je pretrpeo onaj tip, žrtva veoma gledane skrivene kamere, kad se u svojoj garaži našao nos u nos sa tigrom... I tako dugih pola sata. Ili onog fudbalera kome su ukrali tek kupljen auto, pa je trčao da stigne lopove...
A da ne spominjem onaj idiotluk čuvene "Nemoguće misije" kada su onog jadnog pevača ubedili da je Kristijan ubio čoveka, pa situaciju u kojoj je Čanak biou prostoriji sa čovekom koji je hteo da aktivira ručnu bombu. A tek protivpravno lišavanje slobode Isidore Bjelice od strane"genijalaca" misije nakon čega je žena bila pod ozbiljnim stresom i (navodno) izgubila bebu u ranoj fazi trudnoće.
Da budem iskren, ja volim da gledam skrivenu kameru i često se smejem kao nenormalan. Ali, s druge strane, to je jedan ozbiljan vid kršenja zakona i Ustava. Odakle nekome pravo da „žrtvi skrivene kamere" makar i malkice pokvari raspoloženje ili ga dovede u neprijatnu situaciju lažno se predstavljajući kao policajac ili uspaljena tinejdžerka? Sve to pred širokim auditorijumom. I nemaš način da se odbraniš. Kad te neko selektuje za skrivenu kameru, već si obeležen. Ljutio se - ne ljutio se, pristao - ne pristao, tebi se desi neprijatna situacija i ljudi te s podsmehom gledaju kako reaguješ. Pa posle, kad izađu sa onim natpisom „Ej, ovo je zezanje, mi smo oni fini ljudi iz skrivene kamere", možeš da se nasmeješ ili da ih izvređaš. Ako im nanu naninu, odmah si vandal koji ne zna da primi šalu.
Sam taj koncept skrivene kamere je potpuno nakaradan. Organizovana grupa ljudi bavi se nekom osobom i smišlja način kako da je obeleži i nasere joj se na život. Često u tome imaju za saveznike najbliže prijatelje i rodbinu žrtve. I tu nema spasa. Neko te odabere i ti si glupi Avgust dana, i to ti ostaje za ceo život.
A otkad smo mi toliko bliski da se šalimo s nekim koga ne poznajemo, i to pred nekoliko miliona gledalaca, bez njegove saglasnosti? Valjda je šala, osim smeha, nekako odraz prisnosti. Nasilna prisnost već je silovanje.