Najvrijednije putovanje je ono s kojeg se ne vratiš onakav kakav si na njega otišao. Pri tom ne mislim na boju tena nakon povratka sa ljetovanja. Ustvari, ciljam na izlaganje jednom daleko neobičnijem i "opasnijem" zračenju nego što su to sunčevi kraci.
Još kad vam otkrijem da se radi o putu za Meksiko (i to dvaput), cijenim da već naslućujete nadrealnu dimenziju onoga o čemu se spremam da vam pričam. A evo, sve nešto okolišam, jer ne znam odakle da počnem, pošto toliko toga treba reći ... A opet, ova priča je istinskim poklonicima stripa poodavno već dobro poznata. Mnogo puta prepričavana, u tim krugovima ona se prenosi kao drevno predanje o nastanku jedne svete knjige, knjige koja je promjenila SVE ... tako da njima neću imati mnogo toga novog da kažem. Vama ostalima ima da ... ok, vidjećete već sami. Na neki način ja sam ljubomoran na vaše "neznanje".
1955. godine sedamnaestogodišnji Žan Žiro odlazi u posjetu svojoj majci koja se preudala i nastanila u Meksiku. Tamo dolazi u kontakt sa jednim posve drugačijim načinom življenja od onoga sa kojim se susretao kod kuće, u Francuskoj. Upoznaje se sa nekim drugačijim ljudima, kulturom, živućom mitologijom ... U ekstatičnom sadejstvu marihuane, prvih seksualnih iskustava, brzopletućih nota bi-bopa, tih dana je, pod vrelim suncem Mexica, začet Moebius,
Žiroov alias i alien u isto vrijeme. Nazvan imenom koje tako dobro odslikava stepen "uvrnuća" koji će dvadesetak godina kasnije on proizvesti u svijetu devete umjetnosti, ali i šire, mnogo, mnogo šire ...
U tom periodu stvara i ilustracije rađene po poeziji Aleksandra Žodorovkog, mistika, umjetnika, filozofa, psihoanalitičara, s kojim su ga tek očekivale čudesne duhovne avanture. A pustinjski prizori s kojima je tad ostao opčinjen, često će se kasnije pojavljivati u Mebijusovim crtanim fantazijama, kao nagovještavatelji jednog tajanstvenog prostora punog misterrije i svakojakih čuda. Veza između simbolike pustinje i bijeline papira na kojem je sve potencijalno moguće u Mebijusovom slučaju postaje više nego očita. ... I to je to, inicijacija je obavljena, karmički tok pokrenut. Ono što slijedi je legenda ...
Nakon povratka u Francusku, Žiro se ozbiljnije posvećuje stripu. Prvi profesionalni uspjesi stižu sa pustolovinama poručnika Bluberija. Po mnogima, najvesternskijem od svih stripova rađenih ljudskom rukom ;)). Žiroov crteže je tako vjerno dočarao svijet divljeg zapada da prosto možete vidjeti čestice prerijske prašine kako lebde u tim kvadratima, osjetiti teksturu izlizane kože čizama i opasača...
Međutim, vremenom, Žiro primjećuje kod sebe sve veću kreativnu zasićenost konvencionalnim izražajem.
Nakon drugog povratka iz Meksika, gdje se ovaj put družio sa biljkama čije je čarolije Kastaneda tako živopisno opisivao, Mebijus najzad stiže u Evropu. Prvi kratki stripovi za odrasle, oslobođeni pedagoško - vaspitne cenzure nužne kod sadržaja namjenjenih mlađim čitaocima, vrlo brzo stiču brojnu publiku. Promjenivši umjetničko ime, Žiro ujedno mjenja i sam stil crtanja. Nevjerovatna moć transformacije, vječite promjene u izrazu i ideji, će i kasnije ostati njegov zaštitni znak.
Upravo u to vrijeme, Žodorovski, koji je, gle čuda, već duže vrijeme nastanjen u Meksiku, gdje nalazi plodno tlo za svoja mnogobrojna interesovanja, dolazi u Evropu da traži saradnika za rad na filmu Dina koji mu je povjeren. Već upoznat sa Mebijusovim radom, nudi mu učešće u projektu, koje rezultira sa hiljadama crteža u kojima je pomno razrađen vizuelni koncept filma ... Međutim projekat propada zbog finanijskih razloga, ali se ono najbitnije, ustvari, već odigralo, sklopljen je kreativni pakt između dvojice fantazmagoričnih magova.
Te njihove početke Mebijus je kasnije opisivao kao intezivne pokušaje Žodorovskog da ga uvede u svijet tajnih učenja, kabale, tarota, ezoterije i mistike, čemu se on kao tipični zapadnjak snažno opirao. Ipak, na kraju se kako sam kaže - "sve to ulilo u mene kao plima"
Žodorovski koji se, snagom intelekta, i mnogobrojnim začudnim znanjima, tu nametnuo kao guru, imao je višestruk pozitivan uticaj na Mebijusa, koji se oslobodio alkohola, duvana i kojekakvih halucinogena, počeo redovno fizički da vježba, upražnjava meditaciju, intezivno čita knjige iz raznih duhovnih oblasti.
Kao da je bilo potrebno da se potpuno očisti i oslobodi za ono što im je predstojalo ...
Ideja o Inkal-u javila se Žodorovskom u obliki lucidnog sna u kojem je imao kontakt sa tajanstvenim predmetom u obliku dvije piramide zabodene jedna u drugu, kao trouglovi na Davidovoj zvijezdi prikazani u 3D . Tom prilikom je doživio intezivan energetski upliv uslijed kojeg se prenuo iz sna.
Način na koji je strip o Inkal-u doživio svoju materijalizaciju je nejpribližnije rečeno - šamanski. U ekstatičnom stanju Žodorovski je pokretima i riječju prenosio Mebijusu svoje vizije, oponašao likove i radnju, a ovaj je sve to skicirao u realnom vremenu. Iz ovog nesvakidašnjeg eksplozivnog kreativnog procesa nastalo je jedno od najbriljantnijih dijela ne samo stripske već, rekao bih, sveukupne narativne umjetnosti. Avantura nad avanturama, SF kojem je ta odrednica postala neprirodno preuska, multislojevito štivo začinjeno svim i svačim, od kiselog humora do akcije koja neprestano pumpa, osnovna fabula koja teče u koncentričnim nizovima priča u priči, epski sukob dobra i zla, sa gomilom simboličkih i ezoterijskih referenci, elementima biblijskih legendi i istočnjačke filozofije, tarota, bajki ...
Upravo je lik glavnog junak, baksuzima sklonog antiheroja, osrednje pameti i i "bazičnih interesovanja" ( u našem narodu znanih kao use-nase-i-podase) Džonu Difulu, namjenjena uloga lude iz špila tarot karata. On i njegov vjerni pratilac, betonski galeb Dipo, koji cijelo vrijeme pokušava da odigra ulogu glasa razuma, upadaju ( bukvalno naglavačke :)) u priču kosmičkih razmjera, u koju su upletene nepojamne sile, politike i metafizike.
Ali savim je besmisleno pokušavati prepričati neprepričljivo, ono se mora odsanjati ... jer kako nam poručuju ova dva čarobnjaka - sanjati znači preživjeti.
Nakom izlaska serijala u 6 svesaka (1981-1986) svjetski strip više nije bio isto "mjesto". Iščašenje koje je tada doživio je bilo trajno i dubinsko..
Na moje veliko zadovoljstvo i nadam se na vašu radost, uspio sam da iskopam elektonsko izdanje prve sveske Inkala u hrvatskom prevodu.
Na sreću, a ujedno i nažalost, jer sam i sam, ponovogapročitavši, doživio grozničavu potrebu da to ponovim i sa preostalih 5 knjiga. Ludilo je tu tek načeto ... možda neko od visprenijih kompijuteraša među kolegama
uspje da iščeprka nešto više.
Inače, Žiro, koji je u stripu dijelovao kao trostruko inkarnirani entitet (Girard, Moebius, Gir) ima iza sebe sijaset sjajnih izdanja, od kojih, eto da pobrojim samo neke, su najpoznatiji - Bluberi, Ludi Kuronja, Hermetička Garaža, Arzak, Veliki Kristal, Noć Zvijezde ...
Takođe je kao kreativni saradnik, sa svojim vizuelnim rješenjima učestvovao u realizaciji filmove kao što su Dina, Alien, Peti Element, Ratovi Zvijezda, Abyss, Blade Runer....
Ipak mislim da je i pored svih nagrada i priznanja s kojima je ovjenčan, ovaj neumorni vizionar i kreativac, nesputanog duha, najveću počast dobio u pismu koje mu je poslao veliki Federiko Felini:
" Dragi moj Moebiuse,
dopada mi se sve što radiš, čak i tvoje ime. U svom "Kazanovi", nazvao sam Moebiusom starog lekara, travara, homeopatu, pola vrača, pola čarobnjaka; bio je to način da ti iskažem svoje simpatije, svoju zahvalnost, jer ti si fantastičan, ali ja nemam vremena da ti kažem koliko i zašto.
Snimam u uobičajenom grozničavom ritmu, a možda ovoga puta i malo grozničavije nego obično, jer čas imam utisak da ovaj film nisam ni započeo, a drugi put mi se, opet, čini kao da sam ga davno završio; živim, takođe, kao da lebdim u jednom od tvojih iščašenih, bestežinskih svetova.
Žao mi je što ti šaljem ovo na brzinu sročeno i nesuvislo pismo, tim više što bi radost i odušljevljenje kojima me tvoji crteži ispunjavaju zahtevali veću preciznost. Trebalo bi da ti kažem sve, odmah i odjedanput.
Dozvoli mi bar da ti kažem da sam otkrivši to što ti radiš i ono što rade tvoji drugovi iz "Metal Hurlanta", odmah prepoznao ona teskobna osećanja koja nas preplavljaju pred susret sa nečim predivnim i koja su me ispunjavala samo u detinjstvu dok sam čekao da izađe novi broj "Đornalina dela Domenike" sa doživljajima Srećne Skitnice i Bima i Buma.
Kakav bi ti reditelj bio! Da li si ikada razmišljao o tome?
Ono što je najčudesnije na tvojim crtežima, posebno na crno-belim, jeste svetlost: fosforna, oksiženska, lux perpetua, solarna površina.
Jedan od mojih starih snova jeste da snimim naučno-fantastični film. Oduvek sam o tome mislio, čak i mnogo pre savremene forme SF filma. Ti bi, sasvim sigurno bio idealan saradnik. Ja te, međutim, neću nikada pozvati, jer je tvoja vizionarska snaga strahovita. Šta bi, pored tebe, meni ostalo da radim?
Zbog toga, dragi Moebiuse, moja jedina preporuka je: nastavi predivno da crtaš na radost svih nas.
Buon lavoro e buona fortuna.
Federiko Felini "