Autor: Rodoljub Šabić
Na adrese velikog broja građana Beograda pre par meseci, uz uobičajene račune objedinjene naplate komunalnih usluga JKP „Infostan" dostavilo je i Račun o uplati prve rate premije kombinovanog osiguranja stanova, garaža i stvari u njima, u korist jedne osiguravajuće kompanije. Ta činjenica i predstavke građana povodom nje bile su povod za reakciju Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.
Možda je to moglo biti povod za reakciju i nekih drugih organa. Npr. zbog toga što je taj račun glasio na zaista krajnje sugestivan iznos od 1 (jednog) dinara, iznos, bez sumnje, krajnje povoljan za bilo kakvo osiguranje. Ali, radilo se samo o „prvoj rati", a sve ostale rate, što se moglo videti tek čitanjem „sitnih slova" iz lifleta u prilogu bile bi osetno veće.
Međutim, za Poverenika je bilo zanimljivo to što je račun bio popunjen tako što je „Infostan" koristio podatke iz svoje baze korisnika (ime, prezime, adresa ...).
Jer, obrada podataka o ličnosti dopuštena je samo onda kada je predviđena zakonom odnosno onda kada se vrši na osnovu pristanka lica o čijim podacima se radi. Dakle, u konkretnom slučaju, načelno je nezakonita obrada odnosno korišćenje podataka korisnika usluga za neke druge svrhe osim one koje se tiču delatnosti naplate objedinjenih usluga, na šta je Poverenik, naravno, upozorio „Infostan".
Ali reklo bi se da je i bez tog upozorenja „Infostan" bio „svestan problema". Jer, pokušao je da ga „otkloni" i to na zaista neverovatan način. „Infostan" je korisnicima svojih usluga dostavio Obaveštenje u kome se navodi da je potrebno da, ukoliko ne žele da pored računa i dalje primaju propagandni i drugi materijal, potpišu Izjavu o tome i istu dostave poštom ili neposrednoj jedinici „Infostan"-a u svojoj opštini, i to „najdocnije do 15. 08. 2011", a da će ukoliko u tom roku to ne učine Infostan „smatrati da su saglasni" da i dalje primaju navedene materijale.
Suvišno je reći da sam, naravno, morao upozoriti i na to da ovo Obaveštenje ne može proizvoditi nikakve pravne posledice. Osim što podrazumeva maltretman odnosno nepotrebno trošenje njihovog vremena i živaca, nametanje ovakve „obaveze" građanima je, razume se, sasvim nezakonito. Građani nisu dužni da potpisuju bilo kakve izjave ovakve vrste a imaju puno pravo da od javnih komunalnih preduzeća zahtevaju poštovanje svojih zakonom utvrđenih prava.
Razume se, ne treba imati iluzije da će sa poštovanjem ljudskih prava, pogotovo kada su u pitanju novi standardi, kod nas stvari ići lako. Naprotiv, sasvim je realno očekivati mnogo problema, nerazumevanja i nepoznavanja stvari, inercije starog i sl. Ali ipak, moralo bi biti nedopustivo da bilo ko računa na načine „rešavanja problema" koji najdirektnije asociraju na ono famozno iz Kovačevićevog Balkanskog špijuna - „Ajde potpiši a Đura će da ti oprosti što te je tukao".