U poslednjih 15 meseci bilo je više dobrih šansi da se napetost između Izraela i Turske spuva. No, kako uglavnom unutrašnja politika diktira spoljašnju to se nije dogodilo.
Do nedavno međusobno "diplomatsko" pljuvanje turskih i izraelskih političara nije pogađalo običan svet. Međutim, tuk na luk politika se nedavno spustila i do tog nivoa (hmm, nivoa). Desetine Izraelaca nadugačko ispitivano po sletanju u Tursku kaže prekjučerašnji naslov izraelskog dnevnika Haaretza. Ko pročita ceo članak videće da je maltretiranju i ponižavanju izraelskih turista u Turskoj prethodilo identično maltretiranje i ponižavanje turskih turista u Izraelu (s tim što će samo pažljivi čitalac ukapirati da su oni maltretirani u procesu izlaska iz Izraela). Zvaničnik ministarstva spoljnih poslova Izraela je požurio da objasni da je maltretiranje Turaka pri ulasku u Izrael rutinska, business as usual, stvar:
"Turski državljani se uvek odvajaju od ostalih putnika na aerodromu," rekao je zvaničnik ministarstva spoljnih poslova.
"Kada se njihov prtljag detaljno pregleda i kada su ekstenzivno ispitivani oni razumeju da se radi o bezbednosnim potrebama, međutim kada prolaze kroz "strip search" to ih slomi i onda su poniženi. Mnogi turski biznismeni i turisti su se žalili na ovo u prošlosti. Ta ceremonija ponižavanja turskih državljana je rutinska stvar."
Hmmm, ovo šira javnost ne bi znala da neko u Turskoj (za sada se ne zna ko, da li je to 'lokalna inicijativa' ili naredba odozgo) nije odlučio da primeni reciprocitet. Međutim, ta ružna praksa i jednako ružni reciprocitet su samo jedna od posledica skoka nivoa testosterona u političara obe zemlje.
A kako i zašto je došlo do skoka testosterona?
Diplomatski odnosi Turske i Izraela su iz silazne spirale, u koju su ušli posle "one minute" one men šoua (turskog premijera) u Davosu 2009, upali u kovit posle masakra na brodu Mavi Marmara u kome je (nekoliko njih execution style, mecima u potiljak) ubijeno osam turskih državljana i jedan američki [Stejt dipartment je za tu priliku izmislio kategoriju Turkish American] u internacionalnim vodama Mediterana. Mavi Maramara je bio jedan od osam brodova koji su u organizaciju Free Gaza Movement i Gaza flotilla of May 2010 pokušali da razbiju pomorsku blokadu Gaze i dostave humanitarnu pomoć njenom stanovništvu.
Turska vlada od tada pa do sada konzistentno zahteva od Izraela dve stvari -- izvinjenje i kompenzaciju porodicama streljanih i ranjenih, te (mnogo) manje konzistentno podizanje blokade nad Gazom. Izraelska vlada je manje-više konzistentno odbijala da se izvini (u jednom trenutku se navodno tražila reč koja na hebrejskom ne bi značila 'izvini', ali bi se mogla tako prevesti), dok je, čini se, bila otvorena za ideju kompenzacije.
U međuvremenu su Ujedinjene nacije porodile dva izveštaja glede događaja u vezi Gaza flotile 2010. Prvi (pdf fajl), koji je zgotovio tim međunarodnih pravnika u sklopu Saveta za ljudska prava UN, je usvojen na Generalnoj skupštini UN-a septembra prošle godine. Taj izveštaj se, između ostalog, bavi pitanjem legalnosti blokade Gaze i zaključuje da je ista nelegalna. Izrael je (po običaju) odbio saradnju sa fact-finding misijom i odbacio taj izveštaj u celini.
Drugi izveštaj -- povod ovim salvama diplomatske pljuvačine -- je produkt panela osnovanog na inicijativu Genseka UN-a, Ban Ki-Muna. Za razliku od fact-finding misije panel je sastavljen od političara, po jedan diplomata iz zemalja u sporu, a predsednika i potpredsednika panela je imenovao Ban Ki Mun. Predsednik panela je bio sir Džefri Palmer, bivši premijer Novog Zelanda, a potpredsednik Alvaro Uribe, bivši predsednik Kolumbije. Neki analitičari tvrde da je cena izraelskog učestvovanja u panelu bila da Ban Ki Mun izabere predsednika i potpredsednika sa spiska dobijenog od Izraela. Ne znam da li je to tako, ali prisustvo Alvaroa Uribea u bilo čemu što ima bilo kakve veze sa pravom, o ljudskim da ne govorim, jeste u očima mnogih (pa i mojim) blago rečeno problematično.
Panel je imao zadatak da pomiri nalaze dve nacionalne istrage, koje su, treba li to uopšte reći, došle do dijametralno suprotnih zaključaka. Klauzula po kojoj izveštaj panela treba da bude usvojen koncenzusom pre nego što se preda Genseku UN-a je 'ladno prekršena, predstavnici obe zemlje u sporu su izrazili rezerve i/ili se ogradili se od određenih, treba li opet reći različitih, zaključaka izveštaja (sitničarski gledano samo Palmer i Uribe stoje iza tog izveštaja u celini).
Taj izveštaj je, bez dubljeg ulaženja u pravne zavrzlame niti u utvrđivanje činjenica, pokušao da napravi neki "balans". Tako je sa jedne strane zaključio da je pomorska blokada Gaze legalna (deo koji, logično, Turska odbacuje), ali da je odluka Izraela da znatnim snagama bez poslednjeg upozorenja zauzme silom brodove na velikoj udaljenosti od zone blokade (min. 70 milja od obale) preterana i nerazumna [excessive and unreasonable] (deo koji, logično, Izrael odbacuje).
Međutim, da taj izveštaj ne vredi ni pišljiva boba je jasno (crno na belo) napisano u samom izveštaju (i to skoro na samom početku). Pa kaže:
Panel neće dodati vrednost Ujedinjenim nacijama pokušajem da utvrdi sporne činjenice ili beskrajnim sporenjem oko primenjivog zakona. Previše pravne analize preti da proizvede diplomatske paralize. Da li je što god da se ovde desilo pravno branjivo je važno, ali u diplomatskim uslovima nema uticaja na ono što je postalo važna smetnja ne samo u odnosima dve važne nacije, nego uopšte na Bliskom istoku. Panelu su poverene neke političke odgovornosti, a to nije slučaj sa domaćim istragama koje smo primili. (Palmer-Uribe report, str. 10, original pasusa u fusnoti)*
U prevodu na normalan jezik ovo ide mnooogo dalje od onog čuvenog Brozovog o zakonima, pijanima i plotovima i svodi se na ko j*be međunarodne zakone i činjenice, politika/diplomatija je u pitanju, a tim delatnostima obe stvari (zakoni i činjenice) su najčešće samo dosadne prepone za preskakanje. Posebno sam impresioniraT prosto pesničkom rečenicom koja se rimuje kako u originalu tako i u mom prevodu: previše pravne analize preti da proizvede diplomatske paralize.
Čak i UN slepcima je bilo jasno da izveštaj taki kaki je neće ispuniti cilj svog nastanka, a to je raprošman Izraela i Turske, između ostalog, zato što se kao "lek" nudi već decidirano odbijeno -- izraelsko izražavanje žaljenja (umesto izvinjenja). Stoga je izveštaj od datuma nastanka (početak jula ove godine) sa sve klasifikacijom Strictly Confidential stavljen u pac, dok se iza očiju javnosti pokušavalo naći diplomaCko rešenje.
U poslednjih 15 meseci bilo je više dobrih šansi da se napetost spuva. No, kako uglavnom unutrašnja politika diktira spoljašnju to se nije dogodilo. Najbolja prilika je bila početkom decembra prošle godine. Naime, drugog decembra je počeo najkastrofalniji požar u istoriji Izraela na planini Karmel. Turski protivpožarni avioni (komada dva) su se uključili u gašenje u ranim časovima 3. decembra. No, očekivani raprošman se nije dogodio.
[digresija] Kako to da se izraelski patriJoti ne zapitaju kako to da zemlja koja troši melearde na vojsku nema nijedan protivpožarni aviJon ne treba da čudi -- svi patriJoti na svetu su veoma slični i.e. nemaju nikakve veze sa patriotizmom.[/digresija]
Druga sasvim dobra prilika je bila tursko vrlo diskretno izlaženje u susret izraelskim zahtevima glede ovogodišnje flotile. No, iako ima indikacija da se Bibi Netenjahu premišljao oko izvinjenja do istog nije došlo, kao što rekoh iz unutrašnjepolitičkih razloga. Naime, on je zarobljenik koalicije koju predvodi. Evet Lvovič Liber..., pardon, Avigdor Liberman, bivši izbacivač iz..., pardon, ministar inoposlova Izraela ga drži za muda big time, a tom džentlmenu ne pada na pamet da se Izrael ima rašta izvinjavati.
Elem, objavljivanje izveštaja je nekoliko puta odlagano (iako su delovi koliko odmah procureli). U početku je Turska bila ta koja je tražila odlaganje, u nadi da će izboksati izvinjenje, što bi bilo mnogo teže posle obnarodovanja istog pošto eto panel podržava "izraze žaljenja". Kada je postalo očigledno da se to neće desiti -- datum za objavu je bio fiksiran na 2. septembar -- Turska se počela protiviti odlaganju, koje je ovog puta i to na 6 meseci tražio Netenjahu, ne bi li izboksao unutrašnju složnost.
Prvog septembra kada su se tzv. Friends of Libya okupili u Parizu, da podele plen sa poslednjeg pljačkaškog pohoda po istoj, La Klinton Hilari (© Robert Fisk) je zamolila Davutolua, ministra inoposlova Turske, da kao ličnu uslugu njoj odobri odlaganje objavljivanja izveštaja na makar mesec dana. On je pristao na to, da bi mu samo nekoliko sati kasnije javili da ene ga izveštaj u celosti procurio u Njujork tajmsu (pdf fajl). Priča se da ga je upravo Evet Lvovič Lib... pardon, Avigdor Liberman "procurio" ne bi li jednom za svagda stavio tačku na Netenjahuove pokušaje da posluša savete ljudi sa nižim nivoom testosterona. Kako god, Davutolu je povukao svoj pristanak. Sutradan (petak, 2. septembar), nekoliko časova pre nego što će izveštaj zvanično biti objavljen, saopštio mere koje će Turska preduzeti glede cele te stvari:
1. reduciranje diplomatskih odnosa na nivo drugog sekretara embahade,
2. prekid vojne saradnje,
3. potrebne mere da se obezbedi sigurnost plovidbe istočnim Mediteranom,
4. tužba Međunarodnom sudu pravde glede blokade Gaze,
5. podrška porodicama streljanih i ranjenih glede tužbi protiv pripadnika izraelskih oružanih snaga.
E od tog momenta pa do sada (stvar je tekuća) imamo pravi vatromet izjava i sretnih i nesretnih. Naravno, palikuća baš kao i vatrogasaca ima na obe strane. Međutim, ja od petka ne mogu da prestanem da se smejem kad pomislim (a pomislim često) na Danija Danona, potpreCednika izraelskog kneseta. Gospodin je seo i zašiljio plajvaz i napisao La Klintonki sitnu knjigu u kojoj traži od SAD da stavi Tursku na listu zemalja koje podržavaju terorizam. E to se zove chutzpah!
Ah, da, umal' da zaboravim istog dana kada je Davutolu saopštio mere, a Dani pisao pismo, Turska je (how conveniently) obnarodovala da je postignut sporazum o smeštanju radara za NATO-ov, apotrebni, skupi, a uz to još i ne radi, raketni štit na njenoj teritoriji.
Kada i kako će se ovo završiti niko ne zna, u krajnjoj liniji radi se o pomeranju tektonskih ploča na Bliskom istoku. Da se ne preliva na običan svet, a uz dobru dozu cinizma, bilo bi sasvim zabavno to sve posmatrati, ali ono iz prvog pasusa ovog teksta ostavlja pomalo gorak ukus.
---------------------
* The Panel will not add value for the United Nations by attempting to determine contested facts or by arguing endlessly about the applicable law. Too much legal analysis threatens to produce political paralysis. Whether what occurred here was legally defensible is important but in diplomatic terms it is not dispositive of what has become an important irritant not only in the relationship between two important nations but also in the Middle East generally. The Panel has been entrusted with some policy responsibilities and that was not the case with the domestic investigations whose reports we have received.
*************************
Beleške na margini
Turska je bila prva muslimanska zemlja koja je priznala Izrael i imala sa njim dobru saradnju na mnogim planovima, a prednjačila je vojna. Međutim, ovo nije prva diplomatska kriza između te dve zemlje. Diplomatski odnosi su pali na nivo drugog sekretara embahada i 1981. Uzrok? Sličan/isti kao i ovog puta -- nezadovoljstvo Turske progresom tzv. "mirovnog procesa." Radi pojmaroša, koji i posle 9 godina vladavine AK partije u Turskoj insistiraju na pridevima "islamistička", moram naglasiti da je 1981. vreme vladavine vrlo sekularne vojne hunte Kenana Evrena, te libermanska objašnjenje sadašnje krize kao nečeg što ima veze sa religijom ne piju vodu. Jedanaest godina je bilo potrebno da se ta kriza prevaziđe i da se uspostave puni diplomatski odnosi (da opet podsetim, baš nekako vreme Osloa).
***
Gore napisah da su odnosi Izraela i Turske upali u kovit... da se na dovežem na tu metaforu... a ima li pilota u aviJonu? Paaa... nema. Cela ova frka je jedna od boljih ilustracija slabosti baje koji bi želeo da bude glavni baja/pilot u regionu (i šire), pretpostavljam da ste već pogodili -- SAD. No, o tome (i šire) elokventnije piše na Time.comu moj FB frend Toni Keron.