Planeta| Politika| Zabava

Višak testosterona?

Bojan Budimac RSS / 07.09.2011. u 22:13

Israel-Turkey.14012.jpgU poslednjih 15 meseci bilo je više dobrih šansi da se napetost između Izraela i Turske spuva. No, kako uglavnom unutrašnja politika diktira spoljašnju to se nije dogodilo.

Do nedavno međusobno "diplomatsko" pljuvanje turskih i izraelskih političara nije pogađalo običan svet. Međutim, tuk na luk politika se nedavno spustila i do tog nivoa (hmm, nivoa). Desetine Izraelaca nadugačko ispitivano po sletanju u Tursku kaže prekjučerašnji naslov izraelskog dnevnika Haaretza. Ko pročita ceo članak videće da je maltretiranju i ponižavanju izraelskih turista u Turskoj prethodilo identično maltretiranje i ponižavanje turskih turista u Izraelu (s tim što će samo pažljivi čitalac ukapirati da su oni maltretirani u procesu izlaska iz Izraela). Zvaničnik ministarstva spoljnih poslova Izraela je požurio da objasni da je maltretiranje Turaka pri ulasku u Izrael rutinska, business as usual, stvar:

"Turski državljani se uvek odvajaju od ostalih putnika na aerodromu," rekao je zvaničnik ministarstva spoljnih poslova.

"Kada se njihov prtljag detaljno pregleda i kada su ekstenzivno ispitivani oni razumeju da se radi o bezbednosnim potrebama, međutim kada prolaze kroz "strip search" to ih slomi i onda su poniženi. Mnogi turski biznismeni i turisti su se žalili na ovo u prošlosti. Ta ceremonija ponižavanja turskih državljana je rutinska stvar."

Hmmm, ovo šira javnost ne bi znala da neko u Turskoj (za sada se ne zna ko, da li je to 'lokalna inicijativa' ili naredba odozgo) nije odlučio da primeni reciprocitet. Međutim, ta ružna praksa i jednako ružni reciprocitet su samo jedna od posledica skoka nivoa testosterona u političara obe zemlje.

A kako i zašto je došlo do skoka testosterona?

Diplomatski odnosi Turske i Izraela su iz silazne spirale, u koju su ušli posle "one minute" one men šoua (turskog premijera) u Davosu 2009, upali u kovit posle masakra na brodu Mavi Marmara u kome je (nekoliko njih execution style, mecima u potiljak) ubijeno osam turskih državljana i jedan američki [Stejt dipartment je za tu priliku izmislio kategoriju Turkish American] u internacionalnim vodama Mediterana. Mavi Maramara je bio jedan od osam brodova koji su u organizaciju Free Gaza Movement i Gaza flotilla of May 2010 pokušali da razbiju pomorsku blokadu Gaze i dostave humanitarnu pomoć njenom stanovništvu.

Turska vlada od tada pa do sada konzistentno zahteva od Izraela dve stvari -- izvinjenje i kompenzaciju porodicama streljanih i ranjenih, te (mnogo) manje konzistentno podizanje blokade nad Gazom. Izraelska vlada je manje-više konzistentno odbijala da se izvini (u jednom trenutku se navodno tražila reč koja na hebrejskom ne bi značila 'izvini', ali bi se mogla tako prevesti), dok je, čini se, bila otvorena za ideju kompenzacije.

U međuvremenu su Ujedinjene nacije porodile dva izveštaja glede događaja u vezi Gaza flotile 2010. Prvi (pdf fajl), koji je zgotovio tim međunarodnih pravnika u sklopu Saveta za ljudska prava UN, je usvojen na Generalnoj skupštini UN-a septembra prošle godine. Taj izveštaj se, između ostalog, bavi pitanjem legalnosti blokade Gaze i zaključuje da je ista nelegalna. Izrael je (po običaju) odbio saradnju sa fact-finding misijom i odbacio taj izveštaj u celini.

Drugi izveštaj -- povod ovim salvama diplomatske pljuvačine -- je produkt panela osnovanog na inicijativu Genseka UN-a, Ban Ki-Muna. Za razliku od fact-finding misije panel je sastavljen od političara, po jedan diplomata iz zemalja u sporu, a predsednika i potpredsednika panela je imenovao Ban Ki Mun. Predsednik panela je bio sir Džefri Palmer, bivši premijer Novog Zelanda, a potpredsednik Alvaro Uribe, bivši predsednik Kolumbije. Neki analitičari tvrde da je cena izraelskog učestvovanja u panelu bila da Ban Ki Mun izabere predsednika i potpredsednika sa spiska dobijenog od Izraela. Ne znam da li je to tako, ali prisustvo Alvaroa Uribea u bilo čemu što ima bilo kakve veze sa pravom, o ljudskim da ne govorim, jeste u očima mnogih (pa i mojim) blago rečeno problematično.

Panel je imao zadatak da pomiri nalaze dve nacionalne istrage, koje su, treba li to uopšte reći, došle do dijametralno suprotnih zaključaka. Klauzula po kojoj izveštaj panela treba da bude usvojen koncenzusom pre nego što se preda Genseku UN-a je 'ladno prekršena, predstavnici obe zemlje u sporu su izrazili rezerve i/ili se ogradili se od određenih, treba li opet reći različitih, zaključaka izveštaja (sitničarski gledano samo Palmer i Uribe stoje iza tog izveštaja u celini).

Taj izveštaj je, bez dubljeg ulaženja u pravne zavrzlame niti u utvrđivanje činjenica, pokušao da napravi neki "balans". Tako je sa jedne strane zaključio da je pomorska blokada Gaze legalna (deo koji, logično, Turska odbacuje), ali da je odluka Izraela da znatnim snagama bez poslednjeg upozorenja zauzme silom brodove na velikoj udaljenosti od zone blokade (min. 70 milja od obale) preterana i nerazumna [excessive and unreasonable] (deo koji, logično, Izrael odbacuje).

Međutim, da taj izveštaj ne vredi ni pišljiva boba je jasno (crno na belo) napisano u samom izveštaju (i to skoro na samom početku). Pa kaže:

Panel neće dodati vrednost Ujedinjenim nacijama pokušajem da utvrdi sporne činjenice ili beskrajnim sporenjem oko primenjivog zakona. Previše pravne analize preti da proizvede diplomatske paralize. Da li je što god da se ovde desilo pravno branjivo je važno, ali u diplomatskim uslovima nema uticaja na ono što je postalo važna smetnja ne samo u odnosima dve važne nacije, nego uopšte na Bliskom istoku. Panelu su poverene neke političke odgovornosti, a to nije slučaj sa domaćim istragama koje smo primili. (Palmer-Uribe report, str. 10, original pasusa u fusnoti)*

U prevodu na normalan jezik ovo ide mnooogo dalje od onog čuvenog Brozovog o zakonima, pijanima i plotovima i svodi se na ko j*be međunarodne zakone i činjenice, politika/diplomatija je u pitanju, a tim delatnostima obe stvari (zakoni i činjenice) su najčešće samo dosadne prepone za preskakanje. Posebno sam impresioniraT prosto pesničkom rečenicom koja se rimuje kako u originalu tako i u mom prevodu: previše pravne analize preti da proizvede diplomatske paralize.

Čak i UN slepcima je bilo jasno da izveštaj taki kaki je neće ispuniti cilj svog nastanka, a to je raprošman Izraela i Turske, između ostalog, zato što se kao "lek" nudi već decidirano odbijeno -- izraelsko izražavanje žaljenja (umesto izvinjenja). Stoga je izveštaj od datuma nastanka (početak jula ove godine) sa sve klasifikacijom Strictly Confidential stavljen u pac, dok se iza očiju javnosti pokušavalo naći diplomaCko rešenje.

U poslednjih 15 meseci bilo je više dobrih šansi da se napetost spuva. No, kako uglavnom unutrašnja politika diktira spoljašnju to se nije dogodilo. Najbolja prilika je bila početkom decembra prošle godine. Naime, drugog decembra je počeo najkastrofalniji požar u istoriji Izraela na planini Karmel. Turski protivpožarni avioni (komada dva) su se uključili u gašenje u ranim časovima 3. decembra. No, očekivani raprošman se nije dogodio.
[digresija] Kako to da se izraelski patriJoti ne zapitaju kako to da zemlja koja troši melearde na vojsku nema nijedan protivpožarni aviJon ne treba da čudi -- svi patriJoti na svetu su veoma slični i.e. nemaju nikakve veze sa patriotizmom.[/digresija]

Druga sasvim dobra prilika je bila tursko vrlo diskretno izlaženje u susret izraelskim zahtevima glede ovogodišnje flotile. No, iako ima indikacija da se Bibi Netenjahu premišljao oko izvinjenja do istog nije došlo, kao što rekoh iz unutrašnjepolitičkih razloga. Naime, on je zarobljenik koalicije koju predvodi. Evet Lvovič Liber..., pardon, Avigdor Liberman, bivši izbacivač iz..., pardon, ministar inoposlova Izraela ga drži za muda big time, a tom džentlmenu ne pada na pamet da se Izrael ima rašta izvinjavati.

Elem, objavljivanje izveštaja je nekoliko puta odlagano (iako su delovi koliko odmah procureli). U početku je Turska bila ta koja je tražila odlaganje, u nadi da će izboksati izvinjenje, što bi bilo mnogo teže posle obnarodovanja istog pošto eto panel podržava "izraze žaljenja". Kada je postalo očigledno da se to neće desiti -- datum za objavu je bio fiksiran na 2. septembar -- Turska se počela protiviti odlaganju, koje je ovog puta i to na 6 meseci tražio Netenjahu, ne bi li izboksao unutrašnju složnost.

Prvog septembra kada su se tzv. Friends of Libya okupili u Parizu, da podele plen sa poslednjeg pljačkaškog pohoda po istoj, La Klinton Hilari (© Robert Fisk) je zamolila Davutolua, ministra inoposlova Turske, da kao ličnu uslugu njoj odobri odlaganje objavljivanja izveštaja na makar mesec dana. On je pristao na to, da bi mu samo nekoliko sati kasnije javili da ene ga izveštaj u celosti procurio u Njujork tajmsu (pdf fajl). Priča se da ga je upravo Evet Lvovič Lib... pardon, Avigdor Liberman "procurio" ne bi li jednom za svagda stavio tačku na Netenjahuove pokušaje da posluša savete ljudi sa nižim nivoom testosterona. Kako god, Davutolu je povukao svoj pristanak. Sutradan (petak, 2. septembar), nekoliko časova pre nego što će izveštaj zvanično biti objavljen, saopštio mere koje će Turska preduzeti glede cele te stvari:

1. reduciranje diplomatskih odnosa na nivo drugog sekretara embahade,
2. prekid vojne saradnje,
3. potrebne mere da se obezbedi sigurnost plovidbe istočnim Mediteranom,
4. tužba Međunarodnom sudu pravde glede blokade Gaze,
5. podrška porodicama streljanih i ranjenih glede tužbi protiv pripadnika izraelskih oružanih snaga.

E od tog momenta pa do sada (stvar je tekuća) imamo pravi vatromet izjava i sretnih i nesretnih. Naravno, palikuća baš kao i vatrogasaca ima na obe strane. Međutim, ja od petka ne mogu da prestanem da se smejem kad pomislim (a pomislim često) na Danija Danona, potpreCednika izraelskog kneseta. Gospodin je seo i zašiljio plajvaz i napisao La Klintonki sitnu knjigu u kojoj traži od SAD da stavi Tursku na listu zemalja koje podržavaju terorizam. E to se zove chutzpah!

Ah, da, umal' da zaboravim istog dana kada je Davutolu saopštio mere, a Dani pisao pismo, Turska je (how conveniently) obnarodovala da je postignut sporazum o smeštanju radara za NATO-ov, apotrebni, skupi, a uz to još i ne radi, raketni štit na njenoj teritoriji.

Kada i kako će se ovo završiti niko ne zna, u krajnjoj liniji radi se o pomeranju tektonskih ploča na Bliskom istoku. Da se ne preliva na običan svet, a uz dobru dozu cinizma, bilo bi sasvim zabavno to sve posmatrati, ali ono iz prvog pasusa ovog teksta ostavlja pomalo gorak ukus.

---------------------

* The Panel will not add value for the United Nations by attempting to determine contested facts or by arguing endlessly about the applicable law. Too much legal analysis threatens to produce political paralysis. Whether what occurred here was legally defensible is important but in diplomatic terms it is not dispositive of what has become an important irritant not only in the relationship between two important nations but also in the Middle East generally. The Panel has been entrusted with some policy responsibilities and that was not the case with the domestic investigations whose reports we have received.


*************************

Beleške na margini

Turska je bila prva muslimanska zemlja koja je priznala Izrael i imala sa njim dobru saradnju na mnogim planovima, a prednjačila je vojna. Međutim, ovo nije prva diplomatska kriza između te dve zemlje. Diplomatski odnosi su pali na nivo drugog sekretara embahada i 1981. Uzrok? Sličan/isti kao i ovog puta -- nezadovoljstvo Turske progresom tzv. "mirovnog procesa." Radi pojmaroša, koji i posle 9 godina vladavine AK partije u Turskoj insistiraju na pridevima "islamistička", moram naglasiti da je 1981. vreme vladavine vrlo sekularne vojne hunte Kenana Evrena, te libermanska objašnjenje sadašnje krize kao nečeg što ima veze sa religijom ne piju vodu. Jedanaest godina je bilo potrebno da se ta kriza prevaziđe i da se uspostave puni diplomatski odnosi (da opet podsetim, baš nekako vreme Osloa).

***

Gore napisah da su odnosi Izraela i Turske upali u kovit... da se na dovežem na tu metaforu... a ima li pilota u aviJonu? Paaa... nema. Cela ova frka je jedna od boljih ilustracija slabosti baje koji bi želeo da bude glavni baja/pilot u regionu (i šire), pretpostavljam da ste već pogodili -- SAD. No, o tome (i šire) elokventnije piše na Time.comu moj FB frend Toni Keron.

Atačmenti

Tagovi



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 22:26 07.09.2011

nema veze sa temom ali...

dobili smo izrael a moracemo i tursku
(u basketu)
odoh ja
pozz
mikimedic mikimedic 22:45 07.09.2011

odlican ali odlican blog

loader loader 23:01 07.09.2011

Poreklo prijateljstva

Turska je bila prva muslimanska zemlja koja je priznala Izrael i imala sa njim dobru saradnju na mnogim planovima, a prednjačila je vojna.

Varam li se u utisku da je tome pomalo doprineo i veliki zajednički kum, SAD?
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:39 07.09.2011

Re: Poreklo prijateljstva

Varam li se u utisku da je tome pomalo doprineo i veliki zajednički kum, SAD?

Pa mislim da se varaš, samo priznanje je neka vrsta kontinuiteta republike sa Osmanskim carstvom glede odnosa prema Jevrejima. Kasnije je prijateljstvo/saradnja bilo zasnovano na pre svega izraelskoj spoljnopolitičkoj doktrini periferije.
loader loader 23:41 07.09.2011

Re: Poreklo prijateljstva

Ok. Hvala
lakipingvin lakipingvin 23:23 07.09.2011

Visak testesterona

preporuka,
expolicajac expolicajac 08:58 08.09.2011

Bravo majistore

previše pravne analize preti da proizvede diplomatske paralize.

Bojane, za ceo tekst
Za citatirano
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:06 08.09.2011

Re: Bravo majistore

expolicajac

Za citatirano

Pa nije li divna? Ja je abažavam.
Kaže mi jedan blogokolega sinoć da mora da su popili koju više kad su je sastavljali. Odgovorih mu da sumnjam da je alkohol u pitanju, s obzirom na prisustvo Uribea verujem da su šmrkali koku. U svakom slučaju mislim taj stepen iskrenosti nije moguć trezne glave.
nsarski nsarski 19:12 08.09.2011

Re: Bravo majistore

Odgovorih mu da sumnjam da je alkohol u pitanju, s obzirom na prisustvo Uribea verujem da su šmrkali koku.

Uribea? Onaj Alvaro Uribe koji se toliko borio za Kolumbijsku stvar? Pa je morao da organizuje paravojske da ga pomognu, na primer: Uribe Accused of Paramilitary Ties - situacija koju je tesko objasniti cak i onima koji te vole.
E, ako je taj Uribe, pravda pobedjuje, zasigurno.
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:43 08.09.2011

Alvaro Uribe

nsarski

baš taj, glavom i bradom. Pasionirani obožavalac ljuCkih prava, koji je od Kolumbije napravio raj za aktiviste ljuCkih prava.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:05 08.09.2011

nemam vremena

ćao boki

nemam vremena da čitam, na terenu sam po judeji, ali me živo interesuje.

ovde je bila apokalipsa na vestima, mal'ne, idemo u rat na tursku...


tursku ej, jebote, starog frenda... jebem ti zivot i fashiste u njemu.

citam uvece ako ne crknem od pustinjske zhege.
Bojan Budimac Bojan Budimac 11:29 08.09.2011

Re: nemam vremena

Srđan Fuchs

Ćao Srki,
ma lood'lo.
citam uvece ako ne crknem od pustinjske zhege.

Ovde krenulo ozbiljno da za'lađuje, danas u podne je samo 28°C.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:26 08.09.2011

Re: nemam vremena

Bojan Budimac

Ćao Srki, ma lood'lo.


poslacu ti ovih dana nesto sto sam priredio, cisto za tebe, nije za javnu upotrebu, da vidis ko su trenutni igrachi u nemirovnom procesu.

trebala bi nekakva feminine pamet da primiri ovu situaciju, sa obe strane, jer ce uspaljeni mushki ovnuji odvesti stvar u 3 lepe. samo da se vratim sa terena, shaljem ti taj presek, da vidish who is who. (malo je navijachki ljevicharski, s moje strane, al' shta cesh, svaka 'tica svome jatu leti ovih dana). sve je tachno shto si napisao, i nimalo ne iznenadjuje. videcesh.
expolicajac expolicajac 20:50 08.09.2011

Re: nemam vremena

poslacu ti ovih dana nesto sto sam priredio, cisto za tebe, nije za javnu upotrebu, da vidis ko su trenutni igrachi u nemirovnom procesu.

Budi čovek pošalj i meni
Bojan Budimac Bojan Budimac 21:16 08.09.2011

Re: nemam vremena


poslacu ti ovih dana nesto sto sam priredio, cisto za tebe, nije za javnu upotrebu, da vidis ko su trenutni igrachi u nemirovnom procesu.

Važi čekam.
nim_opet nim_opet 16:10 08.09.2011

Odlican blog

I komentar. Posebno o g. Libermanu.

Jedna, stilska ispravka: "diplomatske paralize" - political paralysis u izvestaju je u jednini, te je "diplomatska paraliza". Paralyses je mnozina.
Bojan Budimac Bojan Budimac 16:23 08.09.2011

Re: Odlican blog


Jedna, stilska ispravka: "diplomatske paralize" - political paralysis u izvestaju je u jednini, te je "diplomatska paraliza". Paralyses je mnozina.

U pravu si, obe su reči (analysis & paralysis) u jednini, no rima (i smisao) ostaju.
Biljana 77 Biljana 77 16:15 08.09.2011

Ja tebi sve verujem :)

ali, zezaš li?

"Kada se njihov prtljag detaljno pregleda i kada su ekstenzivno ispitivani oni razumeju da se radi o bezbednosnim potrebama, međutim kada prolaze kroz "strip search" to ih slomi i onda su poniženi. Mnogi turski biznismeni i turisti su se žalili na ovo u prošlosti. Ta ceremonija ponižavanja turskih državljana je rutinska stvar."




+

Turkish American

Bojan Budimac Bojan Budimac 16:38 08.09.2011

Re: Ja tebi sve verujem :)


Biljana 77
ali, zezaš li?


Na žalost ne, to je samo prevod izjave zvaničnika izraelskog ministarstva inoposlova iz tog linkovanog članka u Haaretzu.

Kao što napisah postoje palikuće i postoje vatrogasci. U izraelskom ministarstvu inostranih poslova preovlađuju palikuće i ja ovu (bespotrebnu) izjavu shvatam kao s jedne strane loženje turskog javnog mnjenja, a s druge, s obzirom da je došla posle maltretiranja Izraelaca na Ataturk aerodromu u Istanbulu, kao "ma mi to njima radimo rutinski."

Vatrogasci su više koncentrisani u ministarstvu odbrane. Takjo danas Jehud Barak (ministar odbrane) pokušava da gasi vatru: Turkey is not our enemy, conflict will pass
Biljana 77 Biljana 77 17:02 08.09.2011

Re: Ja tebi sve verujem :)

Vatrogasci su više koncentrisani u ministarstvu odbrane.

U izraelskom ministarstvu inostranih poslova preovlađuju palikuće

Dobro je kad nije obrnuto.
chitach chitach 17:56 08.09.2011

Višak testosterona?

" ... Zvaničnik ministarstva spoljnih poslova Izraela je požurio da objasni da je maltretiranje Turaka pri ulasku u Izrael rutinska, business as usual, stvar:
"Turski državljani se uvek odvajaju od ostalih putnika na aerodromu," rekao je zvaničnik ministarstva spoljnih poslova. ..."

ne samo turskih nego i jos ponekih . Prijatelj isao prije 7 godina u Haifu poslom za njemacku firmu sa BiH pasosem . ne samo da je po preporuci firme izvadio novi pasos ( jer mu je prethodni bio izmedju ostalih okicem pecatima Pakistana , Irana i jos nekih zemalja problematicnih za Izrael ) nego je i on prosao "strip search" ( tada sam prvi put cuo za tako nesto ) laptop mu je detaljno pregledan a za pregled kofera sa alatima ( prijatelj radi za " Singulus " i ide tako po svijetu i montira i pusta u probni rad masine pa je i sa sobom vukao potreban alat) cekao je sat i kusur vremena .njemu bilo prvi put simpaticno , ono, ima o cemu da prica kada se vrati, dvije godine kasnije izvadio je njemacki pasos.
a_jovicic a_jovicic 10:30 09.09.2011

67NM ... Mnogo je to kume!

... ali da je odluka Izraela da znatnim snagama bez poslednjeg upozorenja zauzme silom brodove na velikoj udaljenosti od zone blokade (min. 70 milja od obale) preterana i nerazumna [excessive and unreasonable] (deo koji, logično, Izrael odbacuje).

Nisam se svojevremeno interesovao za sve detalje prepada na flotilu ali sad' kad videh ovih 70 nautičkih milja, umal' se ne prevrnuh sa stolice ...

Ako je poslednja raportirana pozicija pred napad, koju nadjoh u Guardian-u, tačna (32.64113N, 33.56727E "Israeli attack on Gaza flotilla sparks international outrage" ) to je nekih 67 nautičkih milja od izraelske obale (što je mnogo dalje od 12NM teritorijalnog mora koje je sam Izrael proglasio, što će reći da se napad desio debeeelo u medjunarodnim vodama). U gore pominjanom izveštaju UN-a se navode čak 72NM.

"Najbolji" je izgovor koji je izraelska delegacija navela ...

(b) The take-over of the vessels in international waters was lawful given their location and announced destination, the public pronouncements of the flotilla organizers and participants regarding their intention to breach the blockade, and the refusal of the vessels to change course. In this respect, the Israeli Commission relies upon the San Remo Manual, the 1909 London Declaration, and military manuals.

Ovi su se ponašali k'o da na njih leti interkontinentalna balistička raketa a ne brod koji se kretao verovatno 10-tak čvorova (cca 19 km/h).
3. potrebne mere da se obezbedi sigurnost plovidbe istočnim Mediteranom,

Kol'ko će daleko Turci da idu po ovom pitanju videćemo. Da su neke druge države u pitanju moglo bi da se očekuje i ozbiljnije "zveckanje" oružjem ... čisto za podsećanje ... "onomad" '73-će kad' je mučeni Gadafi proglasio zaliv Sidra teritorijalnim morem, Ameri su ga provocirali više od 10 godina (stalno organizujući neke manevre) sve do '86-te kad je došlo i do otvorenog pomorskog sukoba (a to je onda nastavljeno bombom u Berlinu, pa bombardovanjem Tripolija pa Lokerbijem).

Svakako da od sličnih "vežbanja mišića" neće biti ništa zato što je Turska u NATO-u (pa će dobiti "no-no" od prekookeanskog "brata" ukoliko pokuša da prati neku narednu flotilu makar do teritorijalnog mora Izraela) ali bi Izraelu bilo pametnije da proba da se pomiri i obnovi vojnu saradnju sa Turskom pošto mi se čini da u perspektivi imaju mnogo veći problem od humanitarnih konvoja (tj. gomilu ruskih "igli" koje su "isparile" iz libijskih magacina oružja i potencijalno "bušnu" kopnenu granicu sa Egiptom). Ako još i krenu sa "preventivnim udarom" na Iransku nuklearnu elektranu (za koju rekoše pre neki dan da je počela sa radom) definitivno će im trebati dobar saveznik koji ipak ima nekog uticaja medju susednim muslimanskim državama.
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:59 09.09.2011

Re: 67NM ... Mnogo je to kume!

a_jovicic

Naravno da je mnogo. Međutim, nije samo daljina (debeeelo more) problematična glede masakra na Mavi Marmara nego i kurs broda (a on je predvodio flotilu), a to je ono, čini mi se, zbog čega je turska vlada toliko besna. Pogledaj stranu 17-18 Palmer-Uribe izveštaja i stranu 24 UN HRC izveštaja. Za manje zainteresovane -- u izveštaju turske istrage citiranom u Palmer-Uribe se navodi da je postojao diplomatski dogovor postignut 28. maja (tri dana pre napada) da Gaza flotila neće insistirati na probijanju blokade i da će promeniti kurs ka egipatskoj luci Al-Ariš, a Izrael će se suzdržati od upotrebe sile. Kaže:

On 28 May 2010, the Undersecretary of the Turkish Ministry of Foreign Affairs told the US Ambassador in Ankara that contacts with the convoy’s Turkish participants were starting to bear fruit, and that the IHH representatives agreed to eventually dock at Al-Arish. But the convoy would first try to approach the Gaza Strip and, if necessary, alter its course to Al-Arish. The Undersecretary also cautioned that Israel should act with maximum restraint and avoid using force by all means. He asked the US Ambassador to pass this message on to Israel. A few hours later, the Director General of the Israeli Ministry of Foreign Affairs called the Undersecretary to express their accord to the above.(naglašavanje moje)

Sa druge strane u UN HRC izveštaju piše:

The flotilla left the rendezvous point at 1554 hours on 30 May 2010 and proceeded in a south-westerly direction on course 222 degrees. This course was altered to 185 degrees, approximately due south, at 2330 hours upon drawing level with the coast of Israel and in order to maintain a course roughly parallel to the coast. The flotilla maintained a distance of 70 nautical miles from the coast since a NAVTEX (Navigational Telex) advisory had warned that the Israeli military were conducting exercises up to 68 nautical miles from the coast. (moje naglašavanje)

Što je upravo bilo u skladu sa postignutim pomenutim dogovorom.

Bilo je sajtova na kojima se preko google maps moglo pratiti kretanje brodova real time i ja se dobro sećam da konvoj nije išao drito ka Gazi, a kada su prve akcije počele okrenuli su se da beže.

Nema nikakvog opravdanja za to što se desilo i ja ostajem pri kometaru koji sam napisao 08:43 31.05.2010: Postoji samo jedna poštena definicija ovoga što se desilo u međunarodnim vodama Mediterana oko pet časova ujutro – državni terorizam i gusarenje.

Kol'ko će daleko Turci da idu po ovom pitanju videćemo.

Još juče sam bio u iskušenju da izveštaj o vojnoj pratnji eventualnog budućeg konvoja turskog dnevnika Hurijet, koji je Ha'arezt (zdušno) preneo proglasim ložnjavom iz dva razloga -- prvi zato što tada 2. i 3. septembra nijedan turski zvaničnik to nije javno rekao i drugi zato što je Hurijet (izuzetno anti-vlada list) poslednji medij kome bi se vlada poveravala. No, danas sam svojim ušima čuo da kabadahija Erdoan to kaže (opet H'aaretz prenosi). Dakle, obe strane se ubrzano zafarbavaju u ćoškove.

Što se tiče prekookeanskog velikog brace, baš kao što rekoh u poslednjoj rečenici teksta, mislim da nema od njega puno vajde. Ako u 15 meseci nije mogao da učini ništa da pomiri svoja dva strateška partnera u regionu, šta onda može da učini sada, kada se letvica ubrzano podiže? Pa taj baja ne može da naredi svojim marionetama u Iraku da ga zamole da ostane da ih okupira.

Rekavši ovo ne verujem da će do nekog oružanog sukoba doći i mislim da on nije nijednoj strani potreban (pa zato je cela stvar gloopa do bola), ali jednostavno ne znam kuda cela stvar vodi.

P.S. Hvala ti na odličnom komentaru, koji mi je poslužio kao dobar šlagvort da kažem neke bitne stvari pre svega o tom napadu na Gaza flotilu.
a_jovicic a_jovicic 12:13 10.09.2011

Re: 67NM ... Mnogo je to kume!

Bojan Budimac

The flotilla maintained a distance of 70 nautical miles from the coast since a NAVTEX (Navigational Telex) advisory had warned that the Israeli military were conducting exercises up to 68 nautical miles from the coast.

Ma čista piraterija ... inače brodovi koji obezbedjuju zonu vojnih vežbi služe da upozore zalutala plovila kako se ne bi slučajno našla na liniji vatre a ne da presreću i pretresaju sve koji pridju zoni. Pogotovo što je postojalo NAVTEX upozorenje (ni jedna osiguravajuća kuća ne bi priznala štetu na plovilu nastalom u zoni vojnih manevara ukoliko bi se dokazalo da nisu poštovali informacije o sigurnosti plovidbe ... a svaki ... ama baš svaki kapetan ima kao primarni cilj sigurnost plovila, posade i putnika)
Što se tiče prekookeanskog velikog brace, baš kao što rekoh u poslednjoj rečenici teksta, mislim da nema od njega puno vajde. Ako u 15 meseci nije mogao da učini ništa da pomiri svoja dva strateška partnera u regionu, šta onda može da učini sada, kada se letvica ubrzano podiže?

Nisam ni mislio da će on da ih miri ... nego da će Turcima da kaže "no-no" ukoliko pokušaju vojno da obezbedjuju neki budući konvoj (a lepo se videlo ko kome naredjuje onomad kad se Obama izblamirao pred TV kamerama "lupetajući" nešto o "historijskim granicama" pa je posle morao da pegla fleke na samitu američko - izraelskog prijateljstva)

Nego iz tvog linka na H'aaretz videh interesantnu rečenicu ...

"Erdogan also said that Turkey had taken steps to stop Israel from unilaterally exploiting natural resources from the eastern Mediterranean, according to Al Jazeera's Arabic translation of excerpts of the interview, which was conducted in Turkish."

... a juče spazih i vest na 92-ci ... "EU poručuje Turskoj da ne preti" ...

... da ne počinje ovde nešto da smrducka na benzin ... tj. naftu! Mislim, vest o EU gicanju oko Kipra je refleksna birokratska radnja iz Brisela, no kako mi se čini glavna tema nije uopšte bio Kipar nego ...

"Ova izjave usledile su nakon što je Erdogan u televizijskom intervjuu najavio upotrebu ratne mornarice ukoliko bi Izrael pokušao da postavlja naftne platforme u međunarodnim vodama blizu Libana.

On je, međutim, u istom kontekstu pomenuo i Kipar, ostrvsku članicu EU."


E sad ... u onom tvom linku se nigde ne spominje Kipar. Jel' ima šta novo u lokalnoj štampi od jutros?
Bojan Budimac Bojan Budimac 14:10 10.09.2011

Re: 67NM ... Mnogo je to kume!

... da ne počinje ovde nešto da smrducka na benzin ...

Da, to je stara priča koja se sada podgrejava. Jedna od centralnih tačaka sukoba Kipra i Turske su moguća nalazišta nafte i prirodnog gasa u vodama koje je Kipar (a po zakonu o morima iz 1982.) proglasio ekskluzivnom ekonomskom zonom (EEZ). Zakon kaže da se EEZ proteže 200NM od obale i da podrazumeva prava na dno i ono što je ispod dna. Eeee sad, dovoljno je pogledati istočni (i ne samo istočni) Mediteran i ukapirati koliko zemalja može da polaže pravo na EEZ u njemu. Problem je što bi da Kipar odluči sa kime hoće da deli to bogatstvo, a Turska (koja ne priznaje Kipar) naravno nije na tom spisku (nije ni tzv. Severni Kipar), dok Izrael jeste.

U toj zavrzlami zaista leži seme moguće eskalacije ovog čitavog sranja. To se može desiti vrlo brzo jer su za septembar ove godine odavno najavljeni manevri turske mornarice u toj zoni.

-----------

Kad je već reč o problemima Turske i Kipra, mišljenja sam da bi ti problemi veoma drugačije izgledali da Kofi Anan i EU nisu napravili MEGAsranje. Naime, 2004. su se po Ananovom planu držali referendumi o pitanju ujedinjenja ostrva. Dosledna u svojoj nedoslednosti EU nije smatrala da Kipar treba da uđe u istu ujedinjen, te je bilo jasno da kako god glasali grčki Kiprani Kipar će biti primljen. Tako se desilo, iako nijedna strana nije bila 100% zadovoljna Ananovim planom, da grčki Kiprani odbiju ujedinjenje, a turski ga prihvate. Drugim rečima propuštena je šansa da se ostrvo ujedini (da je ujedinjenje bilo uslov za EU grčki Kiprani bi sigurno glasali drugačije). Kipar je primljen u EU i sada je u poziciji da zagorčava prijem Turske u istu. Npr. jedan od kamena spoticanja je zahtev EU da Turska otvori luke i aerodrome za kiparske brodove i avione. Turska kaže OK, ali aj' za uzvrat da se otvori Erdžan (Ercan) aerodrom za međunarodni saobraćaj, što se, naravno, takođe odbija.
a_jovicic a_jovicic 00:01 11.09.2011

Re: 67NM ... Mnogo je to kume!

Bojan Budimac
Jedna od centralnih tačaka sukoba Kipra i Turske su moguća nalazišta nafte i prirodnog gasa u vodama koje je Kipar (a po zakonu o morima iz 1982.) proglasio ekskluzivnom ekonomskom zonom (EEZ). Zakon kaže da se EEZ proteže 200NM od obale i da podrazumeva prava na dno i ono što je ispod dna. Eeee sad, dovoljno je pogledati istočni (i ne samo istočni) Mediteran i ukapirati koliko zemalja može da polaže pravo na EEZ u njemu.

E na zdravlje ... sad mi je sve jasno ... EEZ je jedna od trapavijih tvorevina u UNCLOS-u (United Nations Convention on the Law of the Sea). Napravljena je da spreči krljanja oko prava na ribarenje ali tvorci su mislili da će svako normalan da je primenjuje samo na okeanima. Zatvorena mora (kakvo je Sredozemno) nikako nisu bila u opticaju za primenu EEZ-a, samo su tvorci konvencije to zaboravili da stave u istu (da li slučajno ... ili možda namerno ... rupe u zakonima i postoje da bi ih sposobni advokati koristili). Čisto za podsećanje, nešto slično je proglasila i komšijska Hrvatska ... što je u Jadranu još smešnije ... ali mislim da će ih EU dovesti u red ... pošto 'talijani nikako ne mogu da svare ovo hrvatsko k*čenje.

No čak i da se ne odbaci kiparska EEZ, verovatno se ovo može rešiti odredjivanjem ekvidistantne linije (tj. linije čije su tačke podjednako udaljene od obala susednih država) ... ovo je u prošlosti moglo da bude prilično komplikovano za konstrukciju (pogotovo zbog Merkatorove projekcije koja nije baš pogodna za razgraničenja lenjirom) ali danas uz pomoć GIS-ova (geografskih informacionih sistema), sve ovo bi se rešilo za par sati.

E sad ... to bi sve moglo da se reši ali ovaj svet je daleko od pravičnog ... (a pogotovo što znamo da pravo i pravda dosta često nisu isto) tako da se u pitanjima razgraničenja uglavnom više igraju žmurke i šibicarenje nego što se primenjuje geodetska struka (npr. često se primenjuje "historijsko pravo" ... ili simplifikacija pravcem pružanja obale ... što sve zavisi od izabrane početne i krajnje tačke). Sve u svemu, zakon je napisan prilično "relaksirano" u nekim delovima tako ostaje da svaka od država nadje dobrog stručnjaka za pomorsko pravo (i naravno par dobrih pomorskih kartografa) pa da se dogovore bez "zveckanja oružja" ... ali šta ja lupetam ... pa to se neće desiti dok god miris nafte nekima udara u glavu ... a i dok jedni druge ne priznaju (kako praviti dogovor o razgraničenju sa državom koju ne priznajete) ... Ostaje jedino da se nadamo da će sledeće godine vanzemaljci sleteti i uvesti red medju ovu ludu ljuCku rasu.
Bojan Budimac Bojan Budimac 15:02 10.09.2011

A verbalni rat se nastavlja

Inače verbalni rat se nastavlja i udara se tamo gde najviše boli. Evet Lvovič Lib... pardon, Avigdor Liberman je juče objavio brilijantni grand master plan da će Izrael, između ostalog, početi da pomaže PKK protiv Turske. PKK (Radnička partija Kurdistana) je na listama terorističkih organizacija SAD i EU, a u poslednje vreme (od juna) je veoma aktivna i skoro da ne prođe dan da ne zaliju krvlju jugoistok zemlje.

E sad, moj komentar na taj dragulj je da Liberman samo obzanjuje ono što se već radi i nije tako velika tajna (ovo je link na najfriškije o tom znanju, ali priča je mnooogo starija), a ne može ni biti tajna kada ima i hvalisanja. No, to me samo potseća na u tekstu pomenuto pismo Danija Danoma Klintonki.

S druge strane imamo tvrdnje o misinterpretaciji onoga o vojnoj pratnji humanitarnog konvoja i ograđivanje Netenjahua od Libermanovog brilijantno g plana.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana