Dublje i duže su reči koje se često čuju u društvu ronilaca na dah. Ako ih pitate većina će Vam rado objasniti kako da zaronite dublje i ostanete duže pod vodom da bi produžili uživanje u čarobnom podvodnom svetu.
Polako se približava kraj sezone odmora i možda će neko priče o ronjenju na dah smatrati malo zakasnelim jer prilike da se upražnjava ovaj sport su već prošle. Primećeno je da ako nepripremljena osoba proba ronjenje na dah baš kada je u prilici, 7 ili 14 dnevnom odmoru, teško da će naučiti ispravno tehniku ronjenja i disanja. Obično tada većina shvati da maska koju su kupili propušta vodu, disaljka je preširoka i ne može lako da se izduva voda, peraja nisu tako efikasna...
Tehnika disanja sa pomeranjem dijafragme je poznata i koristi se i u drugim sportovima, može se vežbati tokom godine baš kao i podvodno plivanje u bazenu. Treniranje u bazenu omogućava i upoznavanje finesa opreme koje ćete koristiti u ronjenju na dah. Naročito je bitno navikavanje na karakteristike peraja, koje zbog oblika i ugla u odnosu na stopalo imaju različitu efikasnost. Ako utrenirate dobro podvodno plivanje na bazenu imaćete lakše zarone, sačuvaćete više kiseonika za duži ostanak pod vodom i opšte iskustvo sa ronjenjem će biti daleko pozitivnije.
Ronjenje ili plivanje pod vodom ronioca sa opremom (boca sa kiseonikom) i ronioca na dah je potpuno različito, jer ronilac na dah nastoji da se sa što manje potrošene energije spusti na dno ili na planiranu dubinu i ostane tamo neko vreme srazmerno uslovima i sopstvenim fizičkim sposobnostima. Zbog toga je naročito bitna tehnika kretanja pod vodom i precizan redosled prilikom početnog zarona koji omogućava uštedu energije i kiseonika. Hiperventilacijom se postiže skladištenje veće količine kiseonika u plućima ( obično tri duboka udaha sa pauzom od 3sec) a moguće je dodati i malo vise kapaciteta pomeranjem dijafragme kao i kompresorskim udasima vazduha. Početni zaron na otvorenom moru, iz lebdeće natalne pozicije, Vas može odvesti na 4m do 8m dubine, i tada možete uraditi prvo izjednačenje pritiska u ušima. Posle ovih radnji ostaje Vam da lenjim I efikasnim pokretima nogu idete ka dnu ili na planiranu dubinu sa rukama pored tela u širini ramena. Bitno je da se ruke ne koriste prililikom daljeg napredovanja jer kvare aerodinamiku (sem ako ne upražnjavate tehniku Dynamic No Fins) a mahanje takođe plaši i ribe koje bi želeli da vidite iz neposredne blizine. Na većini mesta za ronjenje ribe su navikle na ronioce i smatraju ih delom podvodnog sveta. Vrlo prirodan i efikasan zaron možete videti na snimcima sa Pipin-om, njegov ugao zarona je nešto blaži zbog harpuna koji nosi ali je u skladu sa podvodnim svetom. Stanovnici Matance na Kubi smatraju da se Pipin rodio sa tri plućna krila, i da je bio morski predator u nekom od prošlih života. Pipinovo lako kretanje kroz vodu i prirodan dar za lov u tom okruženju je neponovljiv. Ne podržavam lov na ribe harpunom baš kao ni ostale tipove preteranog ribolova i krivolova, ali to Pipin radi zaista fenomenalno. Na Kubi su ovakve aktivnosti zabranjene kao i bilo kakav ribolov (dozvole imaju samo društvena preduzeća) pa je i morski eko sistem potpuno očuvan i moguće je videti vrste riba koje su gotovo istrebljene prekomernim ribolovom u drugim delovima Kariba.
Reč dve o opremi (ili koliko para toliko ronjenja…)
Maska je bitan deo opreme za ronjenje na dah i zato je potrebno nabaviti onu koja zaista odgovara ovoj nameni. Najbolje su malog profila, od čistog silikona, koje dobro prijanjaju uz lice. Obično se izradjuju u dve veličine, manja za težine do 50 kg i veće za preko 50kg. Poželjno je da maska poseduje pokretljivu sponu kaišića za pričvršćenje uz glavu jer će time podešavanje biti daleko lakše kao i znatno udobnije korišćenje. Ovo je vrlo važna osobina maske za ronjenje i posle mogućnosti prijanjanja tela maske uz lice svakako najvažnija. Zbog ovih karakteristika stvarno je teško preporučiti neki od jeftinih kompleta opreme za ronjenje na dah. Obično su peraje podnošljivo dobre a maska i disaljka prilično loše. Disaljke su previse široke, a spona između usnog dela I same cevi ili je previse savitljiva pa onda disaljka landara prilikom podvodnog plivanja, ili kruta (što se preporučuje) ali sa uglom koji Vam ne odgovara prilikom površinskog ronjenja. Ja obično koristim disaljku prvih 15 min za upoznavanje podvodne konfiguracije, a onda je izbacim na brodić, jer mi stvarno nije potrebna za dalje aktivnosti i samo smeta.
Moj izbor su maske Mares kao i njihove disaljke. Neki od cenom pristupačnih modela su maska za free diving Star Elite kao I Dual ili Samurai disaljka.
Peraja Cressi srednje dužine full foot su dobar izbor za početnike jer imaju solidnu čvrstinu i omogućavaju dobru pokretljivost. Modeli tipa Pluma nisu skupi, a dobra karakteristika je da se otvor za isticanje vode nalazi na zadnjem delu peraja. Opet i ta srednja dužina peraja može malo da smeta početnicima koji nemaju razvijenu pokretljivost stopala jer ovaj dizajn peraja Vas prilikom površinskog plivanja (što je većim delom aktivnost početnika) gura dublje u vodu.
Moj izbor su peraja Cressi, model Pluma za vežbanje u bazenu i Gara Pro LD za otvoreno more.
Topla mora su prilično zgodna za ronjenje na dah (nemojte se bojati ajkula jer je opšte poznato da one ne jedu dobre ljude), jer ne zahtevaju odela za ronjenje, a za malo hladnije uslove dobro je koristiti free diving ili ronilačko odelo. Nije poželjno pozajmljivati odelo jer smatra se da postoje dva tipa ronilaca oni koji malko puste u odelu i oni koji to ne bi priznali ni pod najtežim mukama. Uz odelo dobro je imati i čarape da bi se i stopala zaštitila od hladnoće kao da bi i stopalo idealno prijanjalo u perajama, kao i tanje rukavice (ima i oštrih predmeta tamo dole). Od ostale opreme dobro je imati manji ronilački nož, a malo iskusnijima pojas sa dodatnim teretom je neophodan deo opreme. Postoji i vazdušni prsluk za olakšavanje plutanja na vodi i površinskog ronjenja što je zgodno za mladje uzraste koji uglavnom posmatraju podvodni svet iz te pozicije. Za odrasle to nije mnogo praktično jer morate izduvati vazduh iz njega pre zarona, a i smeta tokom podvodnog plivanja.
Od odela za ronjenje moj izbor su Mares I Henderson kamuflažna odela za free diving.
Skoro da ništa od ove pobrojane opreme nije potrebno izuzetnom roniocu i rekorderu u Dynamic No Fins (DNF) freediving disciplini William Trubridge-u. William-ovo umeće, skladnost pokreta pod vodom, i izvanredne fizičke sposobnosti možete videti na ovom klipu gde prolazi ispod podvodnog luka kod Dahaba u Crvenom moru. Na ovom mestu je stradalo dosta turističkih ronilaca bez malo ili ni malo iskustva, pretežno Rusa, jer su imali samo jednu bocu kiseonika a previđajući pravila da za dubine veće od 30m treba nositi dve boce. Na tom mestu je dno na oko 100m, a sam luk na oko 60 m dubine, I William je sposoban da sa samo jednim udahom vazduha ode do dna ili prođe kroz ovaj luk.