Jedan te isti. No, deca, kao što isti crtani gledaju sedam dana zaredom, po tri puta dnevno, tako hoće da idu u isti cirkus.Valjda ih smiruje ideja da je bar nešto isto, u svetu koji se neoprostivo brzo menja pred njihovim malim očima.
Svake godine je šatra sve manja, i sve je manje cirkuzanata, i posetilaca...šteta...i olinjalih životinja...to baš nije šteta.
Karte su neoprostivo skupe (za nas posetioce) i neoprostivo jeftine za njih...prave umetnike. Ja bih uvek više platila cirkuskog artistu nego glumca u reklami za uloške. No, ja o parama inače nemam pojma, pa zaboravite.
Išli smo sinak i ja.
Uhvatismo dobra mesta, u prvom redu tribina. Vrlo rasklimatano. Valjda se neće srušiti kao prošle godine, u selu do našeg.
Pa piči neki dim, pa mrak, pa svetla u boji, pa neka tehno muzika...njemu usta otvorena, oči razrogačene, malo ga i strah da će čika sa ljuljaške da padne. Ma neće, on to vežba otkad je bio tvojih godina...i njegov tata je bio artista...i mama...je l' i baba? I baba!
Onda izađe žena od gume. Vrlo zgodna i velikih grudi. I vrlo savitljiva. Je l' ti se sviđa? Da, da!...oči mu se još više razrogačile. Pošto je očigledno teška oskudacija u cirkuskom biznisu, ta ista teta je posle igrala i trbušni ples...i vrtela obruče. Najavljivač je ujedno bio i mađioničar...i pomoćnik onoj sa dresiranim mačkama. Samo je menjao šešire...od crne gusarske marame ala Haris Džinović do nekog indijskog maharadža turbana. Kako bilo da bilo, muškarci u publici nisu žalili dlanova kad ona savitljiva zatrese resice na brushalteru, dresirane mačke i nisu bile neke.
Između tačaka, uleteo bi klovn i izvodio po jedno dete iz publike da učestvuje u igri. I, u jednom trenutku, pokaza na sinka. On skoči na noge lagane, ulete u centar arene i poput profesionalca izglumata šta se od njega tražilo. Kao drži rastegljivu gumu, pa kad mu klovn okrene ledja, on je pusti i tresne ga u pozadinu. Onda mu on traku veže za ruku, a mali se odveže i opet puf po guzi! Pa mu je veže oko struka i dok su mu pomagali da se odveže, klovn ih zezne i puf njih! Publika u transu, mali se previja od smeha i na kraju se vrlo profesionalno pokloni. Kao da je ceo život bio zvezda cirkusa! Naravno da nisam ništa uspela da snimim. Neki snimaju sex u WC-u i brodskoj kabini, ja ne uspem, tehnički nepismena, ni sina u cirkusu.
Toliko sam bila ponosna na malog, da mislim da taj osećaj neću ponoviti ni kad se bude ženio ili diplomirao.
Posle su bile još neke dresirane pudlice...jedna je bila ooogromna, skoro pa veća od male žene dreserke. Neverovatno lepo i milo biće. I još neke dve mrzovoljne zmijurine. Valjda ih tek nahranili, na sredini im stomaci ogromni, jedva su se pomerale. Bila i jedna što vrti vatru, ja to baš volim. Prosto se pitam kako su cirkusi mogli da postoje bez otkrića tehno muzike! Ona klasika iz mog vremena je stvarno bila dosadna.
Bilo je i jahanje ponija (za pare), i slikanje sa zmijom (za pare), i džidža-bidže i šećerna vuna...za pare, naravno.
Mnogo smo se dobro proveli u cirkusu! I to ovom malom, nikakvom, bez Damba i Šir Kana i bez trapeza i dresiranih nojeva.
Ali... ja sam majka na zvezdu cirkusa.
Nije to mala stvar.