U prošlu sredu sam poslala email školi i zamolila za kopije Statuta, Poslovnike o radu Saveta roditelja i Školskog odbora, kao i Pravilnika o javnim nabavkama male vrednosti. Smatrala sam da mi je to neophodna 'literatura' za pripremu rada u Savetu roditelja, s obzirom da on daje saglasnost na odluke o ekskurzijama, izletima i rekreativnim nastavama, a na osnovu javne nabavke, dok su interesi roditelja u Školskom odboru zastupljeni sa jednom trećinom članova (tri od devet), te samim tim Savet roditelja ima direktan interes da bude upoznat sa njihovim radom. Ili bar jednu trećinu interesa.
Odmah u četvrtak dobijem emailom kopiju Statuta, ali ne i ostalu dokumentaciju. Objašnjeno mi je da ću s Poslovnikom o radu Saveta roditelja biti upoznata kad i drugi roditelji-predstavnici, a da Poslovnik o radu Školskog odbora i Pravilnik o javnim nabavkama male vrednosti nisu u nadležnosti Saveta roditelja.
Zadovoljna sam bila što je odgovor stigao odmah. Veoma efikasno za jedan državni organ, naročito kad se uzme u obzir da je komunikacija vođena emailom. Zadovoljna sam bila i što sam dobila kopiju Statuta bez ikakvih problema. Ali, naravno da nisam bila zadovoljna odbijenicom za ostala dokumenta.
Razmišljala sam šta da radim.
Da li da napišem zvaničan zahtev, ili da probam još jednom, ljubazno, emailom da zamolim za kopije? Na kraju se odlučim za ljubaznu, nezvaničnu varijantu. Pozovem se u njoj na Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, i objasnim kako smatram da to možemo rešiti bez zvaničnih dopisa.
Odgovor je stigao odmah u petak. Veoma sam zadovoljna bila brzinom odgovora. Veoma. U njemu sam obaveštena da kopije tih pravilnika ne postoje u elektronskoj formi, te da ih (kao i bilo koje druge pravilnike) mogu pogledati svakog radnog dana od 10-12 h u kancelariji sekretara, i dobiti kopije.
Sjajno, pomislim. Ima nade! Otvoreni su! Transparentni su! Onaj prvi odgovor bio je samo nesporazum!
Odmah u ponedeljak krenem u akciju.
Sve mi pravilnike sekretarka da odmah s vrata. Nađem šta me zanima, to jest šta sam originalno i tražila. Ona da na kopiranje. Završimo posao za 5 minuta. Usput se ispričamo i ustanovimo da se nismo odmah u komunikaciji emailom razumele. Ja se izvinim što se nisam dovoljno jasno izrazila. Ona objasni da Poslovnik o radu saveta roditelja svi dobijaju zajedno sa pozivom na prvu sednicu, i da je mislila da mi čini uslugu što mi objašnjava da pola dokumenata koje sam tražila nema veze sa radom Saveta roditelja, naročito ne Pravilnik o javnim nabavkama male vrednosti...
Na šta ja kažem: kako nema? Pa, roditeljski savet daje saglasnost na ekskurzije, izlete i rekreativne nastave koje se, pak, biraju na osnovu javne nabavke.
A, neeeee.... kaže ona. Javne nabavke su samo za budžetska sredstva, a ekskurzije, izleti i rekreativne nastave se finansiraju od sredstava roditelja, te za to ne treba javna nabavka.
Hm.
Zbunila me u momentu skroz naskroz.
Mislim da niste u pravu, kažem, ali moram da proverim.
Sve u svemu, zadovoljna i srećna napustim kancelariju s kopijama traženih dokumenata. Dete mi ide u školu koja transparentno posluje. Malo li je, hej!
E, sad, još mi samo đavo ne da mira oko one javne nabavke za ekskurzije i ostala putešestvija učenika. Moram to da proverim.
Zguglam Zakon o javnim nabavkama, i čitam definiciju za "javna sredstva", koja kaže:
Član 2, stav 26
Javna sredstvasu sredstva pod kontrolom i na raspolaganju Republike Srbije, lokalnih vlasti i organizacija obaveznog socijalnog osiguranja, odnosno sva sredstva koja prikupljaju, primaju, čuvaju, opredeljuju i troše naručioci.
Okrenem par telefona i proverim: prošle godine su roditelji uplatnicama školi, a ne turističkim agencijama, plaćali za izlete i ostala putešestvija. Dakle, škola definitivno ta sredstva "prikuplja, prima, čuva, opredeljuje i troši" kao javna.
Nađem i ovaj PORTAL na kome ima čudo božje škola koje su raspisale javne nabavke za ekskurzije, izlete i rekreativne nastave.
Tako da... malko mi je splasnuo onaj balon zadovoljstva na kome sam odlepršala iz kancelarije sekretara.
Ali, nekako se tešim, da ipak ima nade.
Ipak sam odgovore dobijala odmah. (I to emailom, heeeej!!!)
Ipak sam dobila sve tražene kopije.
Možda, prosto, ne znaju da imaju obavezu raspisivanja javne nabavke za putešestvija učenika.
Polako. Ima vremena. Rešiće se i to.
One day at a time.