Sa „Paklenom pomorandžom” upoznao me je Zoran Živković. Naravno, posredstvom svog „Zvezdanog ekrana”. Upijao sam svaki kadar te emisije, svaku Živkovićevu reč. Znam da je isto činilo i nekoliko mojih prijatelja.
Od „Zvezdanog ekrana” do gledanja celog filma proteklo je nekoliko godina. Prvi put sam ga pogledao kao srednjoškolac, sa neke očajne VHS kasete. Bio sam potpuno fasciniran. U uzrastu kada je preispitivanje sebe, kada je analiziranje višeslojnosti borbe dobra i zla… na vrhuncu, kada se mnogo čita, kada se uči i otkriva, kada se ulazi u svet „ozbiljnih i zrelih ljudi”, Aleksa smo doživljavali kao tragičnog heroja koji se izborio protiv sistema, ali nije uspeo da pobedi predodređenost, sudbinu, sebe samog, zlo u sebi… Onda sam uspeo da pročitam knjigu u originalu, i da otkrijem da je Bardžisov kraj samo malo drugačiji od Kjubrikovog. I da otkrijem, po ko zna koji put, koliko je Kjubrik veliki.
U međuvremenu sam pronašao (uglavnom na nekakvim podjednako očajnim video kasetama) i filmove „Bari Lindon” i „Doktor Strejndžlav” (Jeste li čuli za prevod „Doktor Čudoljub”?), i pažljivo pogledao „Odiseju u svemiru 2001”.
Kasnije, tokom studija, u Kinoteci sam gledao i rani „Poljubac ubice”.
Ne manje od Kjubrika očaravajuć je bio i Malkom Mekdauel. Nakon „Paklene pomorandže”, Malkomu su opraštani i neki očajni filmovi u kojima se pojavljivao („Kaligula”? Neee, ima mnogo gorih). Opet tokom studija, i opet sa neke izlizane VHS kasete, pogledao sam film zbog kojeg je Kjubrik izabrao baš njega da postane Aleks – „Kad bi…” Lindsija Andersona. Pre nekoliko godina sam ga video i u Kinoteci, a nedavno i na svom kompjuteru. Mislim da se radi o remek-delu. I, iskreno verujem, laskam sebi, da mi je jasno zašto je Kjubrik, govoreći o "Paklenoj pomorandži", rekao: „Da Malkom Mekdauel nije mogao da prihvati ulogu, verovatno ne bih ni snimio taj film”.
Premijera filma odigrala se 19. decembra 1971. godine. Povodom četrdesetgodišnjice Malkom Mekdauel dao je nekoliko intervjua.
Evo jednog (u kojem otkriva ulogu Lindsija Andersona u nastanku Aleksa kakvog nam je Malkom dao):
A evo i kako je to izgledalo pre nekoliko decenija:
Kako se završavaju ovakvi tekstovi? Verovatno tako što ću reći da ako neko nije gledao „Paklenu pomorandžu” – učini to što pre.