Ovo nije kontrablog, pišem kao odvojen tekst jer kod Jelice ima jako puno komentara, ja kasno videla celu raspravu, provela nedeljno prepodne iščitavajući komentare kod Jelice i Martine... Da ne bude zabune - ja Jelicu mnogo volim i poštujem i nema dileme oko toga da se slažem sa svim što je kod nje napisano, ali imam neodoljivu potrebu da temu pogledam iz drugog ugla. Da se ispravim, to nije samo obična potreba - neke moje prijateljice i neke druge žene nemaju drugi izbor nego da gledaju temu iz drugog ugla.
Pa hajmo redom:
Obožavam decu, oko toga nema dileme. Drugo, mislim da je ustupanje mesta u autobusu majci sa bebom koja plače ili trudnici stvar osnovne ljudskosti, pa tek onda stvar lepog vaspitanja. Tako ću ustupiti mesto i starcima i bolesnima i uvek ako vidim da je teško nekome da stoji. Mislim i da je suvišno govoriti o tome da među majkama, kao i uvek i svuda, ima raznih, pametnih, glupih, bezobraznih, dobrih, i da sad ne trošimo vreme na to, to se podrazumeva...
Nekim ženama dok su čitale prethodne blogove trnu ruke i kako srce ispada iz grudi na prljav i umazan pod i raspada se na milion delova jer isuviše dobro znaju da njihova najveća, suštinska želja i potreba nije ostvariva, a onda im neko još dodatno natpisom ili podrazumevanjem kaže: Ti nisi ni važna ni vredna kao ova druga žena. Ti nisi na prvom mestu i nikad nećeš biti. Ti si nebitna. Bubo. Žohare. Ona je važna i ona ima prednost.
Molim vas da razumete i da ne zaboravite: svaki put kada ženi koja nema dete kažete da nije važna kao žena koja ima dete natpisom ili podrazumevanjem, rizikujete da joj potpuno slomite srce.
Svaki put moja prva misao na ovako nešto jeste: ma propustiću i nju i sve druge ljude, staću na kraj reda, pristajem da zauvek budem poslednja u svakom redu samo mi nemojte govoriti da je ona važnija od mene. Naravno da ću je propustiti jer sam čovek, jer je ljudski, ali nemojte da me terate na to. I posebno za majke: Svaki put kada podrazumevate da ste u prednosti u odnosu na mene - svakako već jeste, nema dileme.
Imala sam svojevremeno situaciju da nam kasni plata i da na kraju od nas troje dvoje kolega dobiju platu, a ja ne, uz objašnjenje da oni imaju decu - izvinite, ali to jako nije fer. Ovu nepravdu nikada neću zaboraviti. A sve bi bilo drugačije da su mi pre uplate rekli: Njih dvoje imaju decu, jel ti ok da njima damo celu platu, a tebi deo... ma bilo šta da su mi rekli, da su me uvažili i poštovali...
I sada dolazimo do Martine. Ne poznajem Martinu, nemam predznanja o njoj, ali mi je krivo što je propustila priliku, što nije probrala reči, što nije smirila bes pre nego što je napisala i objavila tekst. Jer da jeste razumljiviji bi bio deo u kojem kaže: "Zašto jednostavno nisi mogla da uđeš u banku i kažeš: „Izvinite, jel ne bi bio problem da uđem preko reda? Imam bebu ispred, a jako je vruće pa bih što pre da je odvedem u stan?"." I tako smo došli do suštine - nadam se da sada razumete da je stvar ljudskosti i lepog vaspitanja i molba umesto naredbe i podrazumevanja da se majka sa detetom propusti. I dozvolite mi, za mene je ovakva molba jednako važna kao recimo: „Izvinite, jel ne bi bio problem da uđem preko reda? Ako se ne vratim na vreme u kancelariju šef će mi napraviti problem."
Kada vidite ženu bez deteta u redu razmislite na trenutak, zamolite je da vas propusti. Kada prolazite pored žene bez deteta nemojte joj slomiti noge kolicima zato što ste vi važniji, jer vrlo je moguće da joj je već slomljeno srce.
I na kraju, a jako važno, nemamo pravo da ne poštujemo slobodan izbor da se nemaju deca. Ne sme - po ljudskosti - da se dodeljuje titula građanina drugog reda nekome čiji je izbor da ne bude roditelj ili nekome ko zbog više sile nije roditelj. I ovde još jednom: stvar osnovne ljudskosti i lepog vaspitanja je i molba umesto naredbe da se osobi sa detetom da prednost.