iliti dvoličnost,
kako smo govorili nekada mi na periferiji beograda za nedosežne vračarske i dedinjske razmaženice. daleke su jer su dvolične. ipak, ova tema nije o nostalgičnim danima hodanja mokrih cipela gradom kroz kapriciozne i skoro mistično sentimentalne ulice beograda u drugim danima, nešto drugo je po sredi.
čitam vest, "suzne bombe, protesti, vojska, gumeni meci", i skoro da bih se zakleo da je neka vest iz izraela s početka prve ili druge decenije poslednjeg milenijuma. međutim, razgledam pažljivije aktere...
... izraelska vojska nije izraelska nego je KFOR, pobunjenici nisu palestinci, nego... ček... uh, pa to su (moji) srbi. bedak, jedan svet a ne čak ni tako dva udaljena meridijana a potpuno različiti standardi oko dva suštinski istovetna problema. moji u uniformama i desantnoj ili anti-riot opremi, a moji i u katakombama, progonjeni, sa molotovljevim ili suicid-opasačima na sebi. kako se ono postavlja etička granica? ili tamo pripadam ugnjetavačima a ovde ne? kako bih mogao da presvučem te uniforme, da budem bogat, i ponosan, i pripadnik, a da nekako ne bude groovanje oko mene? NATO uniforma i oružje, četiri S na reveru i kokarda na čelu, qur'an u ruci, i uvojci na zulufima i brada do pojasa?
sorry for exposing this e-motion.