Životinjski svet

Nicht schießen Idioten...

eizo RSS / 27.09.2011. u 15:24

   ...Predavajite sa bitcete unisteni, 549 bataljona je unisteni, slaboda je izlaz predaja sad...
     A ispod toga kineski tenk, verovatno tip-59...mislim da su nama zapali letci iz nekog propalog plana okupacije Kine, jer jebiga, kinezi su malo zajebani ovih dana...

     I tako, zeleo bih da iskoristim ovu priliku i da se generalno zahvalim nasim postovanim saucesnicima na blogu, UKinSerbia i njihovoj drzavi na neverovatnom razumevanju i podrsci, koje sam dobio u verovatno najgore i najbolje vreme svog zivota, od strane njihove drzave, odnosno na papiru. Cak i dan danas ne znam kako bih to progurao da nije bilo vas.


 

     Kao sto je svima poznato Pasulj je bio i ostao okosnica srpske oruzane sile, vrh naseg koplja sto bi rekli, bez obzira koliko nadlezni narodni heroj usere stvar tu je uvek stari srpski obicaj, suma i Pasulj...ne nuzno tim redom...
     A malo ljudi zna da postoji cela mitolosko-astrofizicarsko-pseudoslaninarska nauka o tome kako se pravi vojnicki Pasulj, kako se deli i sto je najvaznije kad se deli. Ovo zadnje je mnooogo vazno.

     Nije u pitanju samo obicna priprema klope, u pitanju je ritual, alhemija najviseg nivoa, proces ispunjen svim i svacim od emotivnih trenutaka poput secenja luka do krvavih trenutaka kao sto su vezbanje kuvara da isece par tona slanine u roku od par minuta. U prisustvu svojih kolega, prosecan logisticar ce provesti enormne kolicine vremena vezbajuci svoju magiju, mudro motreci na pomocnike oko sebe kako ne bi nesto zacabrkali. Naravno u slucaju da se tako nesto i omakne nekom nesretniku ili mnogo verovatnije saboteru/ubacenom elementu, uvek moze da ga tesi cinjenica da je to poslednja greska koju ce napraviti u zivotu.

     Ovo je prevashodno jedan od razloga zasto se u srpskoj vojsci nikad nije desilo da Pasulj ne uspe, doduse bilo je nekih devijantnih zavedenih pojedinaca koji su tvrdili suprotno. Njima je naravno odmah pruzena prilika da vide svu magiju boksa, i da uzivaju u carolijama koja se dogadjaju iza velikih celicinih vrata koja su nekad nesretno cuvala biolosko naoruzanje ali na srecu, vremena su se promenila i pravilan sistem vredosti ponovo je vratio Pasulj na svoje zasluzeno mesto, iza pomenutih vrata gde je bezbednost istog osigurana.
  Na razne potpuno sulude primedbe kriticara Pasulja jedini odgovor je bio i ostao odlazak do boksa gde bi mogli da uzivaju i svoj sreci doticne institucije i tu im se gubi svaki trag.

     Dugo se verovalo da bas ti jadnici zavrsavaju u Pasulju i da je zato tako neobican, ovo je naravno notorna laz plasirana od strane nasih neprijatelja, domacih izdajnika i stranih placenika, koja nema veze sa istinom, ni jedan kuhinjski komandant ne bi dozvolio da se kvalitet, aroma i ukus Pasulja upropasti zbog nekog idiota.
  Oni zavrsavaju u kurtonkama...slava im...

     O ovoj naucnoj disciplini stara se najcesce osoba koju relativno malo ljudi postuje ili joj ukazuje itekako zasluzeno postovanje. Iz nekog nepoznatog razloga osoba koja sa bedema svake kantine deli vojnicki Pasulj najcesce nije bas preterano popularna osoba, ovo je donekle i razumljivo. Kao sto hriscani ne bi mogli da gledaju u Isusa bez enormnog strahopostovanja, jer podceticu vas, bog sve vidi (cak i kad se tusirate...i zna sta ste radili proslog leta u Spaniji sa onim Nemicama) tako ni prosecan Srbin ne moze da ostane hladnokrvan kad je Delitelj Pasulja prisutan. Znam da ce neke ovo poredjenje uvrediti ali ipak treba imati u vidu da je Isus ipak tek ulazio u posao sa vinom i ribom, dok Pasulj zahteva malo vise znanja.

     Drevne vestine slanja vojnika i oficira u pizdu materinu na kraj reda ako delitelj proceni da ga doticni postuje, ali ne onoliko koliko je potrebno. I dalje se neguju kao pedagosko-kulturno-umetnicka svecanost i svako ko dobije naklonost deljitelja Pasulja na ovaj nacin, bice posmatran sa velikim strahopostovanjem i divljenjem od strane svih u redu, jer kao i izabrani, i oni znaju da ce kad opet dodje na red u Pasulj dobiti nesto ekstra od strane delitelja dok niko ne gleda.
     Moj prvi kontakt kao nevernika sa ovom alfom i omegom postojanja svakog postenog clana naseg malog Galskog naselja desio se naravno u vojsci u redu za klopu u kantini gde se isti delio na ravne casti naravno. Kao neko ko je malo sjeb..opic...usporen...ustvari nije fer prema mojim sve svaliti na njih, recimo da sam rodjen glup a sopstvenim zalaganjem postao retardiran, nisam shvatao ozbiljnost niti svetost doticnog obreda inicijacije u ovaj, najsvetiji od svih redova. Te sam sramota me je da kazem, Pasulj odbio uz konstataciju da Pasulj ne volim bas nesto...

     Zagrobnu tisinu koja je nastala posle toga prekinula je grmljavina napolju uz munje i provalu oblaka, horski uzdah svih prisutnih, samoubistvo odredjenog broja prisutnih koji su odlucili da je bolje da zagnjure glavu u tanjir i da postanu jedno sa svojim Pasuljem nego da slusaju ovakvo svetogrdje, kao i stvor koje je u obliku crnog dima izbio iz zemlje i poceo da vristi na staroaramejskom da ce ovaj svet goreti...mozda je bio Makedonac, taj njihov jezik samo lubenice razumeju ali nije vazno. Ja sam odskakutao do svog stola sa cajem a ostatak osoblja nastavio je da se pusi...

 

     Ljudi su jednstavno mnogo gluplji nego sto pretpostavljaju i tek sad vidim u cemu je bio problem, i da je trebalo da spoznam svoju glupost bas u tom trenutku i da sasecem taj nevernicki odnos prema Pasulja al' sto bi reko Isus...jebiga...
     A ima jedna zanimljva stvar sa vojnicima, koju isto veoma malo generala,pukovnika i ostale boranije zna, a to je da  vojnike morate da hranite da ne bi postali naporni, jer oni tetke kakve jesu, odma' krenu da dave ako su gladni duze od propisanog. Ovo nije ok, jer uvek postoji tendencija da vas na strazi pomesaju sa podgojenim divljim svincetom (mnogo je visokih oficira od ovoga stradalo) sto je takodje lose jer vredja divlje svinje a ako su nas devedesete necemu naucile to je da su i ljudi svinje.

     U ovakvom stanju sam se i licno nasao sa par desetina ljudi. Iz nekog razloga imao sam srece da bas nama zapadne logisticar iz moje kasarne, covek koji je jednom prilikom na pitanje gde je marenda, odgovorio ostala devedes' prve' u Hrvatskoj, a uzina ti je ispod stola i momentalno postao mala interna legenda nase kasarne. Vremenom je pomenuti cika itekako stekao status najzajebanijeg delitelja Pasulja, mar..uzine i psovki nevaspitanom osoblju vojske Srbije u celoj trecoj armiji, a bilo je opste poznato da komandant kasarne jede u kantini jer cika Mile nije dozvoljavao da vojnici nose hranu u komandu, ako nije dosao da jede, nije gladan, ko ga jebe, treba imati u vidu da je u pitanju zastavnik koji je redovno slao vise oficire na razna mesta i svuda na razne nacine...kad malo bolje razmislim mislim da nikad nije ponovio istu psovku dvaput, te svaki put kad te opsuje osecas se nekako posebno.

     I bas zahvaljujuci osobama koje je cika Mile redovno slao svuda na razne nacine, mi smo se nalazili nekih sedam-osam kilometara od svog mesta za dopremanje hrane, municije itd...sto nije bio problem jer smo imali pinc za dopremanje....a onda je neko odlucio da prevrne pinc (vozilo napravljeno sa idejom da bude sto nestabiljnije ako je ikako moguce)...i nismo imali cime da ga izvadimo iz nekog kanala/rupe sta li je bilo pojma nemam.

     Prva dva dana niko nije bio preterano ljut na naseg vezistu koji ga je skucao, ako izuzmemo par pretnji smrcu tu i tamo, ali to je normalna radna atmosfera, jer brate svakom se desi da pogresi...
........treceg dana bio je prvi na spisku za odstrel i klopu.......

     Naseg vezistu, od prerane i ukusne smrti spasao je cika Mile treceg dana kada je samoincijativno krenuo peske uzbrdo kroz dva minska polja, manje vise obelezena (brate ako nagazis neku neobelezenu ti vikni, i misilim odmah ce da je sredimo) sa tri manjerke, vise redenika municije nego sto ja mogu da ponesem i naravno lepim raspolozenjem, koje je odmah podelio sa nama cim se popeo na liniju pozdravljajuci majku svima koji su se popeli tu gde smo, naravno majku onog ko nas je ovde poslao kao i majku onog majmuuuna sto ga' ispilotira s'pinc.
     Beskrajna kolicina srece prestala je istog trenutka kad sam skapirao da je jedina klopa the jebeni Pasulj, na sta mi je kolega po koksu ponudio onaj stravicni mesni narezak napravljen od ratnih zarobljenika, verovatno jedinu stvar koju mrzim vise od the jebenog Pasulja. Kako je to vec bio kraj treceg radnog dana bez klope a ja nisam bio raspolozen za strajk gladju odlucio sam da ga nekako pojedem makar crko i to bi bilo to sto se tice moje Pasulj nevinosti.

     Kulinarsku raspravu o tome kako bi ko napravio bolji Pasulj prekinuo je lik koji je pokusao da pretera desetak konja natovarnih naoruzanjem bas kroz nas sveze opasuljen deo linije. Tu su svi uglavnom zagledali svercera i oruzje sa izuzetkom mene koji sam sve vreme merkao konje i razmisljao koliko lose moze biti konjsko meso...na kraju sam dosao do zakljucka da ako dodje do toga, bolje da pojedem vezistu nego konje, konji bi mogli zatrebati a vezisti su tradicionalno korisni ko kondom u vatikanu...

     Tu predivnu plejadu mudrih misli naglo je prekinuo moj stomak koji kao i ja, nije bas lud za Pasuljem i ovde dolazimo do jedne od najvaznijih stvari vezanih za Pasulj, a to je kad se deli, kao sto pomenuh na pocetku ove eroticne ode Pasulju. Ako na vreme ne razvijete tolerantnost na Pasulj, prsli ste, kao sto sam ja tad shvatio. Upustati se u avanture sa Pasuljem na prazan stomak...losa ideja, zabranjena brojim konvencijama.

     A uz to, isto tako vazna stvar vezana za Pasulj, je da pravilno izaberete i rezerviste svoj zbun u slucaju hemijsko-bioloske opasnosti. Jer Pasulj ima neobicnu sposobnost da zblizi ljude i tada nastaje cuveni filozofski problem u narodu poznat kao, to je moj zbun, i takozvani, ja sam ga prvi video, efekat, iz ovih razloga blagovremeno rezervisanje zbunja je pozeljno i cesto neophodno.
     Naravno zbun ne sme da bude previse mali iz veoma jasnih razloga, ali ni previse velik jer ce ljudi pomisliti, vidi ovog manijaka, ko zna sta zakopava tamo, a ako ne nadjete svoj na vreme, dzabe ste krecili zemunicu...

     Ja sam imao srece da svoj na vreme obelezim, rezervisem i ogradim bodljikavom zicom.
Sad imajuci u vidu mesto i vreme u/na kom sam se ja nalazio brzo sam dosao do zakljucka da kod sebe imam slem veziste (to mu je za pinc...), mikrotalasnu, padobran i razne druge gluposti, ma ukratko sve ono sto je potrebno polarnom medvedu u sahri, osim onog najvaznijeg, dakle u zbunju bez literature i naravno toalet papira...mnogima poznata zivotna tragedija...

     Ali eto bas kad sam razmisljao da li bre moze jos neko g....da se desi, bog je odlucila da mi se privremeno skine sa one stvari i bar malo pomogne, pomoc je stigla ni manje ni vise nego direktno sa neba. Na prvi pogled, tacno iznad naseg brda, nesto sto je na prvi pogled izgledalo kao kasetna u cvetanju sa sve malim padobranima. Tu da se slobodno moze reci da mi je tu moral zaista dosao do one granice kad ti je svega dosta i kad jednostavno razmisljas o tome da pokupis svoja govna i odes kuci. Ovde mi je sigurno pomogla i neka birokratija gore, jer verujem da Smrt nije bila raspolozena da me iskopava iz govana i tegli dole, te na predivno zadovoljstvo mene i svih prisutnih, nisu u pitanju bile bombe nego toalet papir, da budem precizniji u pitanju je bila gomila letaka koji su padali na sve strane i jos uvek imam jedan (neupotrebljen...bolesnici...) na kom pise...

......Predavajite sa bitcete unisteni, 549 bataljona je unisteni, slaboda je izlaz predaja sad.....

     Sta je pisac hteo da kaze ni dan danas pojma nemam, po povratku u toplinu svoje zemunice, uz obavesteno demokratsko odlucivanje, svecano sam sa kolegama dosao do zakljucka da necemo prihvatiti njihovu predaju i da cemo im to preneti cim ih sretnemo jer nisu ponudili zadovoljavajuce uslove a uz to mnogi od nas su morali da kenjaju na minus deset stepeni u zbunju, a za to je neko morao da plati.
     Eto i pored toga sto su mi pomogli u tako kriticnom trenutku mi smo kao narod i vojska ispali veoma nezahvalni odbijanjem te njihove predaje, ne znam sto', uvek me je nekako grizla savest  zbog toga i stvarno bi im se nekako oduzio za to al' sto bi reko' Muhamed...jebiga...

 
     Ne bi sve ovo imalo mnogo veze sa Britancima da mene pre par godina nisu naterali da idem na neki prijem. Kao i svaki prijem te vrste sastoji se iz brda diplomata i visokih oficira koji razmenjuju brojeve skupih prostitutki. Gledaju zene kako se medjusobno smeskaju jedna drugoj i pored toga sto bi se medjusobno poubijale i uce od njih sta je diplomatija. Medju svom tom bagrom smo i mi manja bagra koji povremeno pratimo vise oficire jer smo lepi, pametni, na nama uniforma dobro stoji a i tu smo da upozorimo oficira kad ga neko psuje na stranom jeziku.
     Kako je to vremenom posalo ucestalo kod mene se javio problem, moji omiljeni hobiji, vezbanje ljudi da ubijaju druge ljude, maltretiranje bezbednjaka i podjebavanje bezbednjaka, bili su opasno ugrozeni. Cinjenica da bih mogao da zaglavimu u diplomatiju kao negde nesto samo zato sto me je neko ko nije imao zadovoljstvo da kenja u zbunju proglasio sposobnim i odgovornim, me je zestoko plasila.  A svako ko me poznaje zna da je ovo cista glupost. Pored toga sto nisam ni sposoban ni odogovoran, samo sam ja od svih prisutnih hteo da menjam enkripcijske sifre VS u zamenu za broj telefona izvrsnog pripadnika odredjenog vojnog atasea, ali nazalost ona se pali samo na oruzje za masovno unistenje (...ako neko ima nesto radioaktivno posaljite pm...). Nepotrebno reci moj komandant je odmah stao u odbranu mog karaktera...ovu barabu ces da vodis pred ljude...

     Sve ovo me je zestoko plasilo. Jos gora stvar je bila sto sam kao mali imao neke ciljeve u zivotu, prvo da budem astronaut pa avion pa djubretar, vremenom nerealni zivotni ciljevi zamenjeni su realnim, te je ostao samo jedan a to je da mi dupe ostane u jednosmernoj upotrebi, a imajuci u vidu kolicnu oficira sa kojima sam morao da komuniciram, bilo mi je jasno da ce se i to od mene traziti pre ili kasnije. Sorry but jebiga sto bi reko' Joda.
     Imajuci u vidu da je blejanje na doticnim svecanostima postajalo sve cesce odlucio sam da povedem najbolju devojku od svih, znajuci da smaranje teze podnosti od mene pa ako ona ne napravi neki kurslus niko nece, a cim ga napravi mene ce ubuduce da zaobilaze na daleko. Nazalost stvar je kao i svaki plan otisla u onu stvar rekordnom brzinom.

     Kao sto je svakom jasno u zenskom toaletu se cudne stvari desavaju, to je mesto velikih misterija i niko jos nije provalio sta se konkretno desava unutra, ima naravno i onih naivnih koji ce vam reci da je to toalet kao svaki drugi, klonite se ovakvih idiota jer ce oni prvi najebati u zombi apokalipsi ili kad wc solje i vibratori postanu samosvesni (they will not be happy)...
     Tu negde cekajuci nju i spremajuci svoj beg kroz prozor sa drugog sprata shvatim ja da stojim ispred zenskog toaleta van dvorane i da preko puta mene isto tako nervozno stoji neki ocigledno perverzni Britanac (ko bre stoji ispred zenkog WC?!) koji je ocigledno bio isto tako sretan ko i ja sto je tu gde je.  Kako je ova moja uspela da udje unutra sama a izadje sa necijom zenom pojma nemam, valjda ih dele na izlazu sta znam...(...zenski toaleti su toliko bolji od nasih...) ali bilo je ocigledno da zenu moramo da vratimo Britancu jer sam prilicno siguran da postoji neko pravilo vezano za otimanja riba u Britaniji, a to sto je iz toaleta izasla i njemu donela zenu a meni ni jebeni bicikli drugom prilikom...
     Kontakt grupa koja je upravo izasla iz toaleta je odmah odbila to resenje o mirnom razilasku i uvukla nas u pricu koja ce trajati eto do dana danasnjeg. Igrom slucaja bas tada poteglo se pitanje, sasvim slucajno, fiskulturnih aktivnosti i kako su oni eto tu jer on jadan greskom naucio srpski nekad davno pa mu posle Kosova uvalili da bude ovde i tu u nekom razgovoru dodjemo mi do nuzno enormne kolicine smesnih stvari koje se desavaju ljudima koji ovo rade i izmedju ostalog kako mu je tad zapalo da deo letaka bas on prevede na srpski jer nisu imali trenutno u Makedoniji nikog ko bolje zna srpski a ima obavestajna ovlascenja.

     Za mene je ovo bio jedan od najblizih trenutaka sa britanskim narodom ikad, jao koliko sam se obradovao godinama sam cekao da mi neko pojasni sta je pisac hteo da kaze jos od zbunja i Pasulja. Nazalost ni on bas nije bio siguran jer je samo prevodio vec usvojenu poruku te sam i sa njim nastavio da spekulisem o cemu se zapravo radi i jos uvek me to brine. Ali i pored toga i dalje sam iskreno i duboko zahvalan na papiru koji je stigao bas u pravi cas.

     Ne bi' se ja ovog ni setio nego racunam ima ovde par tekstova pravo iz britanske ambasade o tome kako nas volite i cenite i koliko puno cinite za nas na jugu Srbije, a usput je nekako stiglo do mene da je jedan deo britanskog osoblja imao uvid u proizvodnju letaka na Nemackim barikadama, pa reko eto prilike da se oduzim sa malo gramaticke pomoci. Mi nepismeni sto mislimo da sve znamo treba da se drzimo zajedno.

drkanje pojmova...
drkanje pojmova...

 

Naime na barikadama je pisalo stop ili mi budemo pucali dok na srpskom to pravilo zvuci stop ili cemo pucati, ja znam da ima dosta ljudi koji ne znaju koliko se vi trudite dole i koliko pomazete ali eto nadje se koji tu i tamo koji zna, postuje i ceni vas trud, pa eto mozete ako nadjete vremena izmedju humanitarnog rada i ljubavi prema nasem narodu da prenesete ovu malu ispravku pripadnicima kfora preko diplomatskih kanala, cisto da imaju za ubuduce kad im bude trebalo. Stvarno priznacete takva okupaciona sila bez jednog jedinog prevodioca ne ide, mislim valjda ce se stvari popraviti kad dodje gospodin Alister a meni bi puno znacilo da vam se nekako oduzim.

S'postovanje i Pasulj.
eizo

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                      Strogo poverljivo

                                                                           Top Secret

                                                                      Freaky eyes only

                                                                        Ko izda pizda

 

                                                                   
                                                                      1 kg    pasulja
                                                       manja glavica    belog luka
                                                                    200 g    crnog luka
                                                                           2    šargarepe
                                                                           1    koren peršuna
                                                             pola veze    lista peršuna
                                                                     30 g    koncentrata paradajza
                                                                     1 kg    svežeg junećeg mesa
                                                                   150 g    svinjske masti
                                                                     10 g    "začina C"
                                                                        list    lolbera
                                                                                 biber
                                                                kašičica    aleve paprike
                                                                2 kašike    brašna

Atačmenti

  • 1.jpg / 26.29 / KB image/jpeg


Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dragan7557 dragan7557 15:29 27.09.2011

Re: i

vrsno baratanje srpskom jezičinom je odlika ovih UK in Serbia.

cerski
eizo eizo 17:43 27.09.2011

Re: i

Nemoj ciko da se nerviras, igraju se deca, a i tako su placeni
antioksidant antioksidant 15:29 27.09.2011

.

Ovo nije ok, jer uvek postoji tendencija da vas na strazi pomesaju sa podgojenim divljim svincetom (mnogo je visokih oficira od ovoga stradalo)
kad se neko nekom zameri samo ga pozovu u obilazak straze

zacin c - svetogrdje
ali moze
i gde si video da se suljpa sprema na kilogram?
eizo eizo 17:45 27.09.2011

Re: .

kad se neko nekom zameri samo ga pozovu u obilazak straze

Ili obavis dvojku u njegov slem...zavisi kakvo je vreme

i gde si video da se suljpa sprema na kilogram?

Gde si ti video da se pasulj pravi za jednu osobu breeee, pasulje se pravi za sebe, komsiluk i decu Etiopije i ima da traje bar nedelju dana dok se svima stomak ne okrene od njega.
...I svaki drugi nacin je nepatriotski...
antioksidant antioksidant 09:46 28.09.2011

Re: .

Gde si ti video da se pasulj pravi za jednu osobu breeee

pa to ti ka'em
a ti stavio samo kg pasulja
expolicajac expolicajac 15:31 27.09.2011

Jedino sam ovo shvatio

eizo eizo 17:49 27.09.2011

Re: Jedino sam ovo shvatio

Pa kako SAMO to ?!
Pa to je najvazniji deo, ostalo su sitnice
Biljana 77 Biljana 77 15:47 27.09.2011

preporuka

kad malo bolje razmislim mislim da nikad nije ponovio istu psovku dvaput, te svaki put kad te opsuje osecas se nekako posebno.


Ako si slučajno propustio, vredi pročitati.
eizo eizo 17:52 27.09.2011

Re: preporuka

Propustio...
Ja to ucio napamet po zadatku, a i sad umem da ga odrecitujem bez smejanja, a imam ga odstampanog i uramljenog na zidu pored slobine i mirine slike

Cuj propustio...
Biljana 77 Biljana 77 17:57 27.09.2011

Re: preporuka

umem da ga odrecitujem bez smejanja

Nema šanse, mene faraon i Sveti Jeronim na nebu dotuku...
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 15:55 27.09.2011

Zuti pasulj

Žuti pasulj
autor: miloš vasić
rubrika: Vreme uzivanja

Belom pasulju svaka čast, ali se on prema žutom pasulju odnosi otprilike kao govedina prema teletini, kao „klasik" prema „goluazama", ili kao masovna šljivovica prema ozbiljnoj lozovači iz okoline Stoca. Sve je to, razume se, stvar ukusa: ovo je slobodna zemlja, svako može da voli šta hoće i neka mu je Bogom prosto. Ali žuti pasulj je pitanje kvaliteta, dakle nešto sasvim elitističko: žuti pasulj je suština (kvintesencija) pasuljstva, čist slučaj i prava stvar. Beli pasulj – poštovanje! – pomogao je Srbima da dobiju četiri rata. Amerikancima da osvoje Divlji zapad, savladaju surovu prirodu i užase ekonomske krize. Beli pasulj je strateška sirovina i materijalno-tehničko sredstvo, što kažu vojnici; nešto kao Vijetnamcima bicikl. Dok ima pasulja – živi smo i valja s nama računati; ako ima i žutog pasulja – e, onda nam je život još i lep.

Žuti pasulj je – pre svega – manji, okugliji, ima izrazitiji ukus i žućkaste je boje (kako sama reč kaže). Na žalost, od žutog pasulja nikad se ne pravi prebranac, to vrhunsko jelo, i za to mora da postoji neki jak razlog. S druge strane, od belog pasulja ne biva salata; šta se može...

Najjednostavniji pristup žutom pasulju je pasulj-salata, jedan veoma mediteranski specijalitet: skuva se, ali da bude al dente, molim, začini se maslinovim uljem i sitno seckanim crnim lukom, posoli se i ostavi da prenoći i da žmićne. Takva je salata sama po sebi izvanredno hladno predjelo i uz njega savršeno klizi laganije italijansko belo vino iz Lombardije ili Furlanije-Julijske krajine (kako se provincija Friuli-Giulia zvala u vreme stare Jugoslavije). Takva mediteranska pasulj-salata ide i uz ribu-gradelu koja se lovi po vetru zvanom bonaca (kako se šalio pokojni Jug Grizelj), ide uz razna pržena mesa kao prilog, a nije loša ni sama, uz svež crni hleb i gorepomenuto vino. Rimljani, opet, imaju lokalni specijalitet od žutog pasulja koji se zove Zuppa Frankovich (restoran Da Mario, treći ili četvrti sokak desno iz Via del Corso, kad se krene od Piazza Venezia). Reč je o blagom, retkom čorbastom žutom pasulju, uredno začinjenom celerom, peršunom i pokojim zrncem kima; u tome je udavljen komad vrućeg dvopeka i sve zajedno je veoma ukusno, pogotovo ako se iscedi i malo limuna. Sve su to, međutim, nusproizvodi; jedini pravi žuti pasulj je čuveni, glamurozni i neopevani vrući, čorbasti žuti pasulj sa slaninom i suvim mesom.

Postupak je sledeći:

Pažljivo se uveče na dan pre kuvanja probere dobrog žutog pasulja za otprilike četiri prsta od dna lonca zapremine jedno pet litara najmanje. Može i više, ali onda valja lonac puniti do vrha, što je nepraktično. Na to se sipa hladne (proverene) izvorske vode do vrha i ostavi da prenoći. Sledećeg jutra, negde u zlo doba oko deset sati, ta se voda izlije i baci. Uz kafu i prvu hladnu lozovaču tada valja naseckati sitno jedno dve (može i više) glavice zdravog, krupnog crnog luka, od one slađe, crvene vrste i to sručiti na pasulj koji je već uredno nabubrio. Tu se doda još i nešto celera, peršuna, soli, omanja šaka belog bibera i jedan oljušten veći krompir, o kome ćemo kasnije. Na to se sada sipa one iste hladne vode skoro do vrha i stavi se na umerenu do jaču vatru da se polako kuva. Odmah posle toga valja se požuriti i u odgovarajuću čađavu šerpicu baciti nekoliko komada nadimljenog suvog mesa da se kuvaju obaška dok ne dođe trenutak. Dok ta dva važna procesa napreduju, naseče se dobre danske bejkon-slanine onako velikodušno, ali da sečke ne budu debele (mora da se koliko-toliko raskuva do kraja...), pa se to baci u lonac prema osećanju (neko voli tvrđu, neko mekšu slaninu). Onda se turi još jedna kafa i nalije još jedna hladna loza da se čaša oznoji (vrući čorbasti žuti pasulj letnje je jelo), pa se pristupa pažljivom osmatranju lonca i šerpice. U pauzama osmatranja secka se beli luk (što više, to bolje), na ne preterano velike kocke – 1 x 3 mm u proseku, ta se daska stavi sa strane.

Kritični trenutak i izazov intuiciji genijalnog umetnika nastupa kad se tri preduslova ispune otprilike istovremeno: kad meso u čađavoj šerpici odmekne da viljuška prolazi skoro onako; kad su kockice crnog luka koje se kuvaju u loncu blizu da budu skoro sasvim još malo da providne skroz; kad zrna žutog pasulja odabrana po metodu slučajnog uzorka iz oko sredine lonca budu skoro umereno al dente. Tada se – u dobar čas i uz Božju pomoć – dimljeno suvo meso iz šerpice (sa sve onom masnom vodom) sruči u pasulj i promeša, a vatra se malo pojača, da lonac šapuće glasnije. Tu negde se doda i kašika slatke aleve paprike (oveća) i koncentrata paradajza po volji.

Sve se to sada ostavi da se polako i šapatom bliži kulminaciji koja prethodi ekstazi. Ona daska sitno seckanog belog luka sruči se unutra pred sam klimaks, tako da dragocena biljka ostane prepoznatljiva pri serviranju, ali ne i baš sirova.

Žuti pasulj ovako zgotovljen mora da bude vruć kad se servira, pa ukućani ima da sede oko stola i strepe sa kašikom u ruci. Uz vruć čorbast žuti pasulj sa slaninom i dimljenim suvim mesom ide – po redosledu važnosti – sledeće; vruć crni hleb; hladno pivo od bolje marke; domaći ajvar ili pindžur, a može i slatki kupus kao salata, ko voli; sve to u neograničenim količinama. Jede se dok ima, mada nisu zapamćeni slučajevi da je lonac trajao do sutra. A.S. Ćirić tvri da neka piroćanska plemena hoće da stave unutra i mlad, blag kajmak ili sir, ali to su južnjački lokalizmi.

Onaj krompir, s početka, može da se pojede, mada neki misle da ga treba baciti, jer mu je svrha bila da pokupi štetne sastojke, za koje nije naučno dokazano da ih u pasulju ima.
zoja444 zoja444 16:05 27.09.2011

Re: Zuti pasulj

Onaj krompir, s početka, može da se pojede, mada neki misle da ga treba baciti, jer mu je svrha bila da pokupi štetne sastojke, za koje nije naučno dokazano da ih u pasulju ima.


ja znam da se krompir stavlja radi gustine, umesto zaprske. dijetalnija varijanta.
eizo eizo 17:53 27.09.2011

Re: Zuti pasulj

Sta bre da bacim, pa ja placem i kad moram onu prvu vodu da bacim a ne jos da...ne razumem ja ove nove generacije...
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:57 27.09.2011

posebna obrada

Da bi se osigurala tajnost izvidjačko/diverzantskih operacija duboko iza neprijateljskih borbenih linija, pasulj je pre kuvanja dobro potopiti u vodu, na nekoliko sati.

eizo eizo 17:54 27.09.2011

Re: posebna obrada

Odatle fraza silent but deadly...
janeznam janeznam 16:06 27.09.2011

Jesi ti

disao dok si ovo pisao? Jos uvek mi nije jasno kako si ovako sve dobro upakovao, od sranja kroz gusto zbunje do molbe pripadnicima kfor-a da nabave boljeg prevodioca. Mada, sve mi se cini da je autor onog wc-papir-letka isti kao i ovog zalepljeno na bodljikavoj zici.
P.S.
stajem svakom na crtu glede kuvanja vojnickog pasulja!
eizo eizo 17:58 27.09.2011

Re: Jesi ti

Sav potreban kiseonik uzimam iz alkohola...

A nije isti cika autor ovog su prebacili negde pa je sad ok sto smemo da se sprdamo sa ovim.
Ovo je pisala jedna budala koja misli da ce stici do hjavascript:;elikoptera ako Srbima puke film...sta zna dete sta je Sajgon...
cult cult 17:21 27.09.2011

Jbt

Mi smo patili za onim burekom za večeru u exJNA (pretposlednja generacija).
Pasulja vojničkog se i ne sećam.
A ovi prevodi sa barikada mi liče na gugl translejt.
Jukie Jukie 17:51 27.09.2011

Re: Jbt

cult
Pasulja vojničkog se i ne sećam.

Ja se sećam pasulja studentskog...

A ovi prevodi sa barikada mi liče na gugl translejt.

Kao ono na izložbi dinosaurusa

„Noviji nalazi lobanja Deinonichus i tesnoj vezi rodova, sa dobrim očuvanjem trodimenzionalne pokazuju, međutim da je nepce bilo zaobljeno, kao što je Jovan Ostrom sumnjo, što je dovelo do rekonstrukcije mnogo u žihi dužih rila"

"Smilodon je rod izumrlih mačaka koje imaju sabljaste oči. Često, rod se naziva tigar sabljastih očiju"

Mali dinosaurus nije štene
eizo eizo 18:00 27.09.2011

Re: Jbt

Ahh, to je bila jedina stvar koju cak ni kuvari nisu uspeli da useru...ali naravno zajebu te tako sto ti taj dan serviraju kecap !? umesto jogurta...

A meni prevod lici na klasicni fenomen daj meni ja cu da prevedem jer ja spik inglis lajk masina
maksa83 maksa83 07:07 28.09.2011

Re: Jbt

A ovi prevodi sa barikada mi liče na gugl translejt.

Eng.: "the spirit is willing but the flesh is weak"
Rus.: "The vodka is good, but the meat is rotten"
mariopan mariopan 19:23 27.09.2011

...

Tekst je ukusan, odličan..samo fali jedna feferona?
chitach chitach 20:48 27.09.2011

Re: ...


bez suvih rebara i slanine nista !
mariopan mariopan 20:55 27.09.2011

Re: ...

chitach

bez suvih rebara i slanine nista !

ŠTAAA

Nije stavio?
freehand freehand 21:01 27.09.2011

Greška ili...

zaboravnost?
Mis'im, pominjati pasulj u jenea a ne osvrnuti se na njegovu funkciju u smislu grejanja spavaone-stražare-rova-pritvora-kantine-vojničkog kluba, te osnovnog činioca domaće atmosfere - omaška je krucijalnog karaktera.
svalrij svalrij 20:15 28.09.2011

Re: Greška ili...

Da li si ikada jeo pasulj u kafani Prozor(crevca,kavurmu,glavu...)a sve teska artiljerija.
freehand freehand 20:36 28.09.2011

Re: Greška ili...

svalrij
Da li si ikada jeo pasulj u kafani Prozor(crevca,kavurmu,glavu...)a sve teska artiljerija.

Ne, ali sam pržu uredno jeo kod moje ujne Rajne u Bivolju, jagnjeću kavurmu u Pričeviću kod majke mog druga Žike, teleću glavu u škembetu u uglednom ugostiteljskom objektu "Kordun", u rerni pečenu teleću glavu kod moje tetke na Ušću, a pasulj, bogami, kojekude!
Poslednji put pre jedno sedam dana, kod Sprsa u Jabuci, kuvan u zemljanom loncu, na vatri i sa četri vrste mesa.
Fuj...
gorstak92 gorstak92 21:37 27.09.2011

Was ist das Kepa?


Izgubljeni u prevodu?
Pljas šamarčina!
Razume!?

A blogeri u glas: "Ich bin mušterija ich bin invalido evo papiri evo dokumenta..."
kick68 kick68 23:44 30.09.2011

.

uz konstataciju da Pasulj ne volim bas nesto...

Ne volim ga ni ja, mada kada to kazem svet pomisli da se femkam i da se pravim fina. Retko ga kuvam, nevoljno i bez ljubavi, kad ukucani insistiraju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana