Budućnost| Društvo| Nauka| Zabava| Život

U čemu je greška?

Dragan Pleskonjic RSS / 29.09.2011. u 19:31

Decoding_Reality_Vedral_2010.jpgDa li se drmaju temelji nauke? Brzina svetlosti kao najveća moguća brzina u ovom svemiru je dovedena u pitanje. Govori se o mogućnosti teleportacije, putovanje kroz vreme se pominje kao nešto ostvarivo u (astronomskim merilima) dogledno vreme. Tu je i kvantna teorija informacija, postoji i tvrdnja da je informacija fizička, razmatra se stvaranje „iz ničega". Da li smo na pragu novih epohalnih otkrića ili je „samo" greška u pitanju? Uz sve ovo, za jačanje našeg ponosa, uvek se napomene da je Anjštajn naš zet, Tesla je naš, ali i do sada manje poznati Vedral je naše gore list.

Ovih dana je sve medije preplavila vest iz CERN-a da su neutrini ispaljeni iz okoline Ženeve stigli i detektovani u Italiji od strane laboratorije Gran Sasso, kako putuju brzinom nešto većom od brzine svetlosti. To je brzina za koju fizičari i svi mi (dobro možda ne baš svi) već pun vek verujemo da je nedostižna. Brzina svetlosti u vakuumu iznosi 299.792,5 kilometara u sekundi, dok su neutrini ulovljeni u prekoračenju brzine pri, za fiziku XX veka, nemogućih 299.798,5 kilometara u sekundi. Dakle uhvaćeni su u prekoračenju brzine za 6 kilometara u sekundi. Nezvanično se saznaje da pri tom nisu platili nikakvu kaznu zbog prekoračenja brzine, uprkos pedantnim Švajcarcima. :-)

Čitajući ove vesti, mnogi su se setili Tesle, a mnoge novine su objavile da je Tesla sve to znao pre više od sto godina. Međutim, navodno nekom naučnom ujdurmom i nejasnim okolnostima, to je palo u zaborav.

Ipak, kako su ove priče uzele maha, ja sam se podsetio još jednog naučnika poreklom sa ovih prostora, koji i nije baš poznat ovdašnjoj javnosti. To je Vlatko Vedral, nekadašnji đak Matematičke gimnazije, student i doktorant Imperijal koledža, a sada profesor Kvantne teorije informacija na Oksfordu i na Univerzitetu u Singapuru.

Pre oko godinu dana sam pročitao njegovu knjigu "Decoding Reality: The Universe as Quantum Information". Mnoge stvari u toj knjizi su vrlo zanimljive i ostavile su jak utisak na mene. Primera radi: tvrdnja da je informacija fizička veličina, stvaranje iz ničega (Creation Ex Nihilo: Something from Nothing) objašnjenje kako foton može da se nađe na dva mesta u isto vreme (što bi možda moglo da znači da će to nekad moći i neka krupnija stvar), tu je i analiza na temu mogućnosti teleportacije i mnoge druge. Ostao sam zapanjen nekim tvrdnjama koje su tamo iznešene i oduševljen načinom kako je to jednostavnim rečnikom objašnjeno.

Svakako preporučujem da pročitate ovu knjigu.

Za neke od detalja iz knjige postoje zanimljivi klipovi na Youtube.

 Is the Photon REALLY in Two Places?

How Big an Object Can be Teleported?

Everything is information

Verujem da su mnogi od vas čuli ove teorije, pročitali knjigu i u toku sa problematikom. Pošto na ovom blogu ima dosta fizičara i kolega drugih srodnih struka, bilo bi dobro da nam pomognu i pokušaju da razjasne ove zanimljive ideje i teorije.



Komentari (232)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Hansel Hansel 11:18 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

Gravitacija deluje na fotone, ali ne zbog njihove "mase" (koja je jednaka nuli) vec zato sto zakrivljuje prostor kroz koji se fotoni krecu.

Eh, sad kad bih se setio detalja iz srednje... ali sećam se sigurno da postoji pritisak svetlosti. Ako postoji, kako može postojati bez mase? Fotoni imaju masu pri kretanju? A ako je imaju tada, onda bi i gravitacija na njih mogla da deluje (mada ni tada nije možda dovoljno velika - masa mislim)?!
a_jovicic a_jovicic 12:06 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

nsarski
Gravitacija deluje na fotone, ali ne zbog njihove "mase" (koja je jednaka nuli) vec zato sto zakrivljuje prostor kroz koji se fotoni krecu. Ovaj fenomen je davno vidjen u astronomskim merenjima i bio je jedan od prvih potvrda Opste Teorije relativnosti.(Pogledati Gravitational lensing) Mislim da gravitacija u ovom eksperimentu nema nikakvu ulogu (masa neutrina je suvise mala da bi gravitacija imala uticaja).

Neutrino je elektricki neutralan (otud naziv) tako da magnetno polje nema uticaja na njihovo kretanje.

Da li postoji neka informacija kako je izmereno rastojanje izmedju predajnika i prijemnika? Pretpostavljam da je radjeno slanjem fotona (za koje se "zna" koja im je brzina). Ukoliko se njihova putanja (zbog uticaja gravitacije) razlikovala od putanje neutrina, onda "rešenje misterije" koje je predložio b92fmember ima smisla (samo što ja pretpostavljam da je putanja malo složenija nego razlika izmedju luka i prave linije ... verovatno predajnik i prijemnik nisu baš na pravoj liniji nego ih ta magnetna "sokoćala" vode kroz tunel koji verovatno krivuda ... e sad je glavno pitanje dal' su i fotoni i neutrini išli "kroz sridu" ili su fotoni malo šetali "gore-dole" )
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:56 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

Hansel
Gravitacija deluje na fotone, ali ne zbog njihove "mase" (koja je jednaka nuli) vec zato sto zakrivljuje prostor kroz koji se fotoni krecu.

Eh, sad kad bih se setio detalja iz srednje... ali sećam se sigurno da postoji pritisak svetlosti. Ako postoji, kako može postojati bez mase? Fotoni imaju masu pri kretanju? A ako je imaju tada, onda bi i gravitacija na njih mogla da deluje (mada ni tada nije možda dovoljno velika - masa mislim)?!


Ne treba ti masa da bi stvorio prisak, treba ti sila. Ne zaboravi da je svetlost elektromagnetni talas i da obe komponente tog talasa (električna i magnetna) deluju mehaničkom (Lorencovom) silom na svaku naelektrisanu česticu na koju talas naidje. Tako se polje i definiše, sećaš se, "izmenjeno stanje sredine karakterisano silom koja deluje na uneto probno nalektrisanje (ok, i struju)?

Tako da sad kad imaš silu, nije problem da sračunaš pritisak te sile na bilo koju zadatu površinu, uključujuči i jedro na nekom svemirskom brodu.

A sad vic: igraju žmurke Ajnštajn, Paskal i Njutn. Žmuri Ajnštajn i broji, 5, 10, 15, Paskal pobegne i sakrije se, a Njutn se uzvrpoljio, gleda, levo, desno, ne zna gde će, pa dovati kredu i nacrta oko sebe kvadrat metar sa metar. Ajnštajn otvori oči, vidi Njutna, i kaže "Puj, Njutn!". A Njutn se iskezi i kaže - aaaa, neee, ja sam Paskal.

srdjan.pajic srdjan.pajic 17:36 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

nsarski
Da li, na osnovu ovoga, može da se kaže da gravitacija ne deluje na fotone, ali da deluje na neutrine?



Gravitacija deluje na fotone, ali ne zbog njihove "mase" (koja je jednaka nuli) vec zato sto zakrivljuje prostor kroz koji se fotoni krecu. Ovaj fenomen je davno vidjen u astronomskim merenjima i bio je jedan od prvih potvrda Opste Teorije relativnosti.(Pogledati Gravitational lensing) Mislim da gravitacija u ovom eksperimentu nema nikakvu ulogu (masa neutrina je suvise mala da bi gravitacija imala uticaja).

Neutrino je elektricki neutralan (otud naziv) tako da magnetno polje nema uticaja na njihovo kretanje.


Ček, ček, sad vidim iz ovih Hanselovih brojeva da neutrino ima i električni i magnetni dipol momenat. Što će reći da iako je sam po sebi električno neutralan (net charge = 0), kad se nadje u elektromagnetnom polju biva usmeren (orjentisan) tako da mu se se osa poravna sa pravcem dejstva polja (štagod da se pod "osom" čestice podrazumevalo). To je kao da se sam neutrino sastoji od "pozitivnog" i "negativnog" naelektrisanja koji su malčice razmaknuti u prostoru. Slično molekulima dielektrika koji bivaju orjentisani pri dipolskoj polarizaciji u električnom polju, i ekvivalentno za magnetsku polarizaciju.

Pazi, ovo je neka analagija sa onim što znam, nemam blage veze da li stvari isto tako funkcionišu i na mikroskopskom nivou (na nivou sub-atomic čestica), a sasvim sigurno nema "pozitivnog" i "negativnog" "razmaknutog" nalektrisanja. Ali ne mogu da se setim da li ovo znači da se neutrini samo orjentišu prema elektromagnetnom polju ili mogu i da se vode, to jest usmeravaju. A ne vidim što da ne, kad se već ima poluga i oslonac, ako se malo mrda magnetno polje u vremenu i prostoru, sinhronisano, kao recimo kod step-motora. I ova slika magneta koju je okačio docsuman i liči na stator step motora.

Moguće je onda da sam u krivu u prethodnom komentaru, to jest da se zaista koriste magneti za vodjenje neutrina na cilj. Verovatno veeeeliki, jer je magnetni momenat malecan.

Mada, moguće je (čak vrlo verovatno) i da je sve što sam napisao besmislica, jer stvarno izvlačim ovo iz pete.
alselone alselone 18:35 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

Verovatno veeeeliki, jer je magnetni momenat malecan.


Mislim da se pricalo da su provodnici skoro na 0 kelvina.
docsumann docsumann 19:17 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

Verovatno veeeeliki, jer je magnetni momenat malecan.

Mislim da se pricalo da su provodnici skoro na 0 kelvina.


LHC supermagnets and cooling

"LHC superconducting magnets will sit in a 1.9 K bath of superfluid helium at atmospheric pressure. "
Kazezoze Kazezoze 21:34 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

alselone
Verovatno veeeeliki, jer je magnetni momenat malecan.


Mislim da se pricalo da su provodnici skoro na 0 kelvina.

aha, što će reći energija nulte tačke iliti 1 cerski (intuicija)...
Hansel Hansel 22:23 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

srdjan.pajic

Ne treba ti masa da bi stvorio prisak, treba ti sila. Ne zaboravi da je svetlost elektromagnetni talas i da obe komponente tog talasa (električna i magnetna) deluju mehaničkom (Lorencovom) silom na svaku naelektrisanu česticu na koju talas naidje.

Čekaj, opet onda da parapsihologizujemo temu, ako je tačno ovo što si napisao i psihokineza bi bila sasvim objašnjiva!

Sad malo ozbiljnije - ima li pritiska u električnom polju, ima li pritiska oko magneta (na tela od antimagnetnih materijala)? Verujem ti (a nemam vrmeena da te proverama po Wikipediji ), ali nisam to do sada čuo.

Koliko se sećam, a mislim da se ne sećam toga loše, pritisak svetlosti je povezivan s masom koju fotoni imaju pri kretanju (masa fotona je nula kad se ne kreće, a sad se pitam ima li ga igde u tom stanju), a u vezi s korpuskularnošću svetlosti (pa i energijom fotona u kretanju koaj zavisi od frekvencije / talasne dužine) pominjan je i fotoelektrični efekat.

Ček, ček, sad vidim iz ovih Hanselovih brojeva da neutrino ima i električni i magnetni dipol momenat.

Ovde si me s nekim pomešao, mada mi laska!
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 23:19 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

Čudo je taj neutrino.

Nešto skorašnje na temu neutrina u New Journal of Physics:

Global neutrino data and recent reactor fluxes: the status of three-flavour oscillation parameters
srdjan.pajic srdjan.pajic 23:40 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

Sad malo ozbiljnije - ima li pritiska u električnom polju, ima li pritiska oko magneta (na tela od antimagnetnih materijala)? Verujem ti (a nemam vrmeena da te proverama po Wikipediji ), ali nisam to do sada čuo.


Ima, bre, sad si me naterao da uzmem u ruke bibliju, to jest Elektromagnetiku, pok. prof. B. Popovića. I na strani 315 i 318 ima izvodjenje (oprez, chapter je obeležen sa dve zvezdice, krstačom i mrtvačkom glavom, znači, čitatati samo u slučaju životne opasnosti), evo krajnji rezultat:

Pritisak elektromagnetnog talasa na provodnik:

p = 2 * sqrt (epsilon0 * mu0) * |E| * |H|. (evo je opet brzina svetlosti, jebote!!!)

Pritisak EM talasa na apsorber:

p = sqrt (epsilon0 * mu0) * |E| * |H|


A, šta kažeš na ovo - dvaput veći na provodnk, znači jedra za svemirske brodove je bolje praviti od metala, nego od platna.

Evo ti i brojni primer: pritisak sunčevih zraka na površinu zemljine kugle je 9 * 10^-6 N/m^2. Znači sića.
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 23:49 01.10.2011

Re: rešenje misterije?

srdjan.pajic

Ima, bre, sad si me naterao da uzmem u ruke bibliju, to jest Elektromagnetiku, pok. prof. B. Popovića. I na strani 315 i 318 ima izvodjenje


Svaka čast, nije te mrzelo da pronađeš.
vishnja92 vishnja92 23:50 01.10.2011

Re: rešenje misterije?


A, šta kažeš na ovo - dvaput veći na provodnk, znači jedra za svemirske brodove je bolje praviti od metala, nego od platna.

ako si se zbog toga skolovao, alal ti vera
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:07 02.10.2011

Re: rešenje misterije?

Dragan Pleskonjic
srdjan.pajic

Ima, bre, sad si me naterao da uzmem u ruke bibliju, to jest Elektromagnetiku, pok. prof. B. Popovića. I na strani 315 i 318 ima izvodjenje


Svaka čast, nije te mrzelo da pronađeš.


Nije me mrzelo, a i knjiga pokojnog mi profe je uvek nadohvat ruke. I krajnje je korisna, zato što na jednom mestu ima sve ono što bih inače morao da jurcam na nekoliko mesta po ovim šarenim američkim udžbenicima.

Inače, ovo sa pritiskom nije samo najobičnija mozgalica, ispitni zadatak ili SF ideja. Ekstremno veliki pritisak EM zračenja se koristi u (budućim) fuzionim reaktorima, gde se laserima ogromne snage nuklearno gorivo sabija u dovoljno malu zapreminu, da bi tako otpočela fuziona reakcija.

Isto tako (ako se ne varam), laseri se koriste i za postizanje ekstremno niskih temperatura, tako što se grupica atoma "uspori" u unakrsnoj vatri izmedju seta lasera, jer kako je brzina kreatanja srazmerna toploti , kad nema kretanja, nema ni toplote, pa temperatura pada opasno blizu apsolutnoj nuli.

I da zatvorimo krug sa jednim od off-topica na ovom blogu, pomenuti primarni standardi za vreme (Cezijum, hiperfina stanja, bla, bla) se hladi upravo upravo na ovom principu .
Hansel Hansel 07:23 02.10.2011

Re: rešenje misterije?

srdjan.pajic
Ima, bre, sad si me naterao da uzmem u ruke bibliju, to jest Elektromagnetiku, pok. prof. B. Popovića. I na strani 315 i 318 ima izvodjenje (oprez, chapter je obeležen sa dve zvezdice, krstačom i mrtvačkom glavom, znači, čitatati samo u slučaju životne opasnosti)


evo krajnji rezultat:
Pritisak elektromagnetnog talasa na provodnik

E, ali elektromagnetnih talasa, ne samo električnog ili samo magnetnog polja. Molim preciznost!

EDIT:
A, šta kažeš na ovo - dvaput veći na provodnk, znači jedra za svemirske brodove je bolje praviti od metala, nego od platna.

Pritisak svetlosti je veći i na površine s većim albedom...
docsumann docsumann 07:29 02.10.2011

Re: rešenje misterije?

Ček, ček, sad vidim iz ovih Hanselovih brojeva da neutrino ima i električni i magnetni dipol momenat.


Ovde si me s nekim pomešao, mada mi laska!


i treba da ti laska, pomješao te je sa mnom
Hansel Hansel 07:44 02.10.2011

Re: rešenje misterije?

Naravno!
srdjan.pajic srdjan.pajic 09:57 02.10.2011

Re: rešenje misterije?

Hansel
srdjan.pajic
Ima, bre, sad si me naterao da uzmem u ruke bibliju, to jest Elektromagnetiku, pok. prof. B. Popovića. I na strani 315 i 318 ima izvodjenje (oprez, chapter je obeležen sa dve zvezdice, krstačom i mrtvačkom glavom, znači, čitatati samo u slučaju životne opasnosti)


evo krajnji rezultat:
Pritisak elektromagnetnog talasa na provodnik

E, ali elektromagnetnih talasa, ne samo električnog ili samo magnetnog polja. Molim preciznost!

EDIT:
A, šta kažeš na ovo - dvaput veći na provodnk, znači jedra za svemirske brodove je bolje praviti od metala, nego od platna.

Pritisak svetlosti je veći i na površine s većim albedom...


Ma nema bre "samo" električno ili magnetno polje (to nas tako uče u ranoj mladosti, jer je, kako se veruje, lakše za razumeti, dakle, iz pedagoških razloga). Sve je to jedna te ista prirodna pojava, samo drugačije izgleda u zavisnosti od toga da li stojiš ili se pomeraš u odnosu na izvor polja.

Zajebavaće me Višnja kakav sam (bio) štreber, ali evo, na zez, da ne kopam opet po knjigama, napisao sam u ranijem komentaru da su |E| i |H| (ravan talas, slobodan prostor), srazmerne, preko talasne impedanse (sqrt (mu0/epsilon0), a to je onih čuvenih 120*pi Oma. Tako da uvek možeš da eliminišeš jednu od te dve veličine, i eto ti pritisak tvog električnog, odnosno magnetnog polja. Ovo ne znači da je deo pritiska samo od magnetnog, a deo samo od električnog, nego je to jedan te isti pritisak.

Primeti takodje da kad to pretabaš, dobiješ da je

p=sqrt(e0*m0)*sqrt(m0/eo)*|H|^2=m0*|H|^2=e0*|E|^2.

Ovo si sigurno zaboravio šta je - to je zapreminska gustina energije magnetnog polja, odnosno električnog, fali samo jedna polovina, ali da ne cepidlačimo, ima i to svoj razlog. Sad bi već trebalo da ti sine u glavi, ali evo, da isteram do kraja: ako se prisetiš, pritisak (mehanički) je F/S (S - površina), a rad te sile na dužini l (u pravcu sile, dakle skalarni proizvod) je A=F * l, jel' tako? Pa je zato mehaniči pritisak p = A / (S*l) = A/V. Dakle - opet zapremonska gustina energije!

Zaključak: baš kao što se energija troši na održavanje mehaničkog pritiska, ista ta energija (samo EM talasa) se troši na održavanje pritiska EM polja. Usput, pošto nema ova ili ona energija, nego samo Energija (u raznim pojavnim oblicima), onda nema ovaj ili onaj pritisak, nego samo Pritisak.

I ta energja se, da budem precizniji, ne troši, nego se pretvara, na primer u kinetičku energiju tog našeg svemirskog broda na sunčani pogon.

Višnja, vadi sad onaj štrebeski smajli, ovo sam sve izvukao iz malog mozga, verovatno pola nije tačno, ali nema veze.





srdjan.pajic srdjan.pajic 09:59 02.10.2011

Re: rešenje misterije?

Hansel
Naravno!


Bilo bi kontraproduktivno da kažem da se izvinjavam .
blogovatelj blogovatelj 17:38 02.10.2011

Re: rešenje misterije?

sad si me naterao da uzmem u ruke bibliju, to jest Elektromagnetiku, pok. prof. B. Popovića


Jeste biblija.
Hansel Hansel 21:43 02.10.2011

Re: rešenje misterije?

srdjan.pajic
Hansel
Naravno!

Bilo bi kontraproduktivno da kažem da se izvinjavam .

Upravo!
gordanac gordanac 10:01 01.10.2011

i još malo činjenica...

...a o jednoj čestici imena NEUTRINO, takvoj JEDNOJ da je ima TRI (najmanje) - elektronski, mionski i tau neutrino




Neutrino je elementarna čestica. Spada u leptone, nema naelektrisanje, spin je polubrojni, pa spada u fermione.
Neutrino ima masu, mada vrlo, vrlo malu, pa se kreće relativističkim brzinama (brzinama bliskim brzinama svetloati)
Postojanje neutrina je postulirao Wolfgang Pauli, ime im je dao Enrico Fermi, a eksperimentalno ih registrovao Frederick Reines 1956, za šta je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1995. godine.

Najjači argument da neutrini imaju masu dolazi iz kosmologije, od teorije velikog praska. Ovaj model predviđa da postoji stalni odnos između broja neutrina i broja fotona na kosmičkoj mikrotalasnoj pozadini. Ukoliko bi totalna energija sva tri tipa neutrina prevazilazila standardnih 50 eV po neutrinu, bilo bi mnogo više mase u svemiru, te bi se pokazala nestabilnost (urušavanje) koje nema. Ova granica se može donekle prevazići pretpostavkom da je neutrino nestabilan, međutim, sam model dovodi to u pitanje skoro eliminišući nestabilnost kao mogućnost, sve dok nije utvrđeno oscilovanje čestice. Standardni model govori da suma masa neutrina mora biti manja od 0,3 eV. Najteži neutrino mora imati masu od oko 0,05 eV, u krajnjem slučaju ne više od 0,3 eV. (utvrđeno iz oscilacija neutrina)

Što se tiče uticaja čoveka na stvaranje neutrina, nuklearne elektrane su glavni emiteri. Antineutrini nastaju u toku beta raspada neutronima bogatih fragmenata nastalih u toku fisije. Uglavnom, glavna četiri izotopa za stvaranje fluksa antineutrina su uranijum-235, uranijum-238, plutonijum-239 i plutonijum-241. Prosečna nuklearna elektrana emituje i do 10 na 20 (deset sa dvadeset nula) neutrina u sekundi.

Neki akceleratori čestica se koriste za pravljenje usmerenih mlazeva neutrina. Naime, u ovoj tehnici protoni s velikim brzinama sudaraju sa nepokretnom metom, kada nastaju pioni i kaoni. Ove nestabilne čestice se zatim usmeravaju u dugačak tunel gde se raspadaju u toku leta.

Nuklearne bombe takođe proizvode velike količine neutrina, a postoje i prirodni - solarni i atmosferski neutrini (prva reakcija atmosferskih izmerena je 1965)

Način detekcije neutrina zavisi od njegove energije tako što ili deo svoje energije prenosi na ono što mu je - meta sudara ili se transformiše u jedan od tri svoja oblika (spomenuti elektronski, mionski ili tau koji su predstavljeni i na fotki).



Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 10:24 01.10.2011

Re: i još malo činjenica...

gordanac
Neutrino ima masu, mada vrlo, vrlo malu, pa se kreće relativističkim brzinama (brzinama bliskim brzinama svetloati)


Nešto razmišljam: kada se kaže brzinama bliskim brzinama svetlosti, da li to znači bliskim sa donje strane ili dozvoljava i mogućnost da značenje bude i: brzinama sa gornje strane brzine svetlosti tj. malo iznad te brzine? Zvuči kao jezička "vratolomija", ali je logika slična logici "blisko nuli" što može značiti i pozitivna i negativna nula tj. malo iznad nule i malo ispod nule.

Možda je ovaj eskperiment u CERNu to "samo" potvrdio!?

Druga stvar koja me i dalje pomalo okupira jeste: odakle tolika sigurnost da su to baš neutroni koji su "ispucani" iz Ženeve.

Gore je objasnio:
Covek u belom

Isto kao sto znaju da su doticni neutrini bas dosli sa supernove. Detektor moze sa dosta velikom preciznoscu da utvrdi upadni prostorni ugao neutrina.


Ipak, ovde vidimo da:

gordanac
Što se tiče uticaja čoveka na stvaranje neutrina, nuklearne elektrane su glavni emiteri. Antineutrini nastaju u toku beta raspada neutronima bogatih fragmenata nastalih u toku fisije. Uglavnom, glavna četiri izotopa za stvaranje fluksa antineutrina su uranijum-235, uranijum-238, plutonijum-239 i plutonijum-241. Prosečna nuklearna elektrana emituje i do 10 na 20 (deset sa dvadeset nula) neutrina u sekundi.


U tom području ima i nuklearnih elektrana koje stalno emituju veliki broj neutrina. Možda je ipak u pitanju neka pogrešna detekcija. Znam da je verovatnoća tog događaja bliska nuli, ali ipak... veliki je ulog u pitanju - brzina svetlosti kao važna konstanta za fiziku i prirodu.

gordanac gordanac 11:02 01.10.2011

i još malo činjenica...

Nešto razmišljam: kada se kaže brzinama bliskim brzinama svetlosti, da li to znači bliskim sa donje strane ili dozvoljava i mogućnost da značenje bude i: brzinama sa gornje strane brzine svetlosti tj. malo iznad te brzine? Zvuči kao jezička "vratolomija", ali je lojavascript:;gika slična logici "blisko nuli" što može značiti i pozitivna i negativna nula tj. malo iznad nule i malo ispod nule.

Svaka masa, značajno veća, podvrgava se izrazu kojim se izračunava povećanje mase u slučaju da se takva čestica kreće brzinama bliskim brzinama svetlosti. Tom brzinom može da se kreće samo foton čija je masa mirovanja nula, bez obzira da li se kreće kroz vakuum ili bilo koju materijalnu sredinu. (uz dilataciju vremena i kontrakciju dužine, jedan od izraza specijalne teroije relativnosti i računa Lorencovih transformacija)



Brzina svetlosti je prirodna konstanta, ne u smislu broja nego definicije po kojoj je to najveća moguća brzina kojom je moguće prenositi informaciju i ključni podatak je da je ona - konačno velika (dakle nema prenosa informacija beskonačno velikom brzinom, to je suština njene prirodnosti, dokazane).Dakle "blisko s donje strane" :))

Mislim da su istraživači koji su izveli eksperiment uradili jedinu pametnu stvar - učinili su ga dostupnim i sada se čekaju provere (nije bilo retko u istoriji raznih otkrića da su neki efekti slučajno (serendipity) pronađeni ili da su "najavljeni" kao neuspesi dotadašnjih teorijskih radova).

U tom području ima i nuklearnih elekrana koje stalno emituju neutrina. Možda je ipak u pitanju neka pogrešna detekcija. Znam da je verovatnoća tog događaja bliska nuli, ali ipak... veliki je ulog u pitanju - brzina svetlosti kao važna konstanta za fiziku i prirodu.

Ne, ta vrsta greške je jako malo verovatna, znaš tačno "o kome se radi" :)
(dokaz je ona fotka u mom gornjem komenataru, sudar je "s desna" i merenjem tačno utvrđuješ sve što ti treba).
Nezahvalno je i nagađati - zato se i čekaju provere.
Bilokakobilo - pokaže li se da je kakva "do sada nespoznata" greška ili pokaže li se efekat koji će razviti traganje za eksperimentalnim dokazima teorije struna ili pokaže li se nešto sasvim šašavo kao što bi bio "tunel efekat" pri brzinama svetlosti - svejedno - sve do sada potvrđene, proverene i dokazane teorije - nastavljaju da važe (slično kao što Njutnovska teorija nije "ukinuta" Ajnštajnovom opštom ili specijalnom teorijom, domeni su različiti)


EDIT:
možda nije bitno ni za osnovni tekst ni za razgovor, ali - ipak i činjenica radi:
Postoje eksperimenti gde je grupna brzina elektromagnetnih talasa premašila c, ali to nije brzina kojom se kretao neki pojedinačni foton, već brzina koja se dobija po definiciji i označava položaj maksimuma talasa.
Milan Novković Milan Novković 11:12 01.10.2011

Re: i još malo činjenica...

Nezahvalno je i nagađati



Zar nisu ovako teoretičari više bačeni u nagađalački trans nego eksperimentalci u analitički

Sad ili nikad, ako mene pitaš, što se tiče nagađanja
gordanac gordanac 11:25 01.10.2011

Re: i još malo činjenica...

Milan Novković
Nezahvalno je i nagađati



Zar nisu ovako teoretičari više bačeni u nagađalački trans nego eksperimentalci u analitički

Sad ili nikad, ako mene pitaš, što se tiče nagađanja

:))))
Pa, istraživači zaista i - "nagađaju", ali ja nisam istraživač (po onoj "quod licet iovi non licet bovi..." ja sam "bovi", a neki drugi su "iovi" to hoću da kažem)
Uzbudljivo jeste, pratiti je takođe zabavno, ali - "nagađati" ne umem, premalo znanja imam za to, mogla bih samo da iznosim sasvim šašave pretpostavke, a to je - nezahvalno (ili i neproduktivno) u ovakvom razgovoru.
gordanac gordanac 14:31 01.10.2011

i knjige+YT troll...

...koji to baš i nije sasvim, a radi se o dve jako zanimljive knjige koje "liče" da su za decu (inače "najteža" vrsta knjiga koja se uopšte može napisati) prva je o legendarnom, nezaboravnom i lucidnom Richard Feynman, a drugu potpisuje drugi Richard prezimenom Dawkins.

1. Richard Feynmaan, Ottaviani & Myrick



"There is a new graphic novel called “Feynman.” The hero is a particle physicist. Not, mind you, just any particle physicist. The people’s particle physicist. The cute one. Richard P. Feynman, “The Great Explainer,” 1965 Nobel Prize winner, player of bongos, seducer of women, launcher of thousands of dreamy-eyed physics majors. ..."




2. Richard Dawkins "The Magic of Reality" koja u septembru izlazi kao knjiga, a u oktobru kao izdanje za Ipad.




Richard Dawkins introduces The Magic of Reality - VIDEO

docsumann docsumann 12:00 01.10.2011

kako

se usmjeravaju neutrini kad ne podležu uticaju magnetnog polja?

da li to znači da put od ispaljivača do detektora prelaze u linearnim ( pravim ) tunelima ? ili ...
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 12:05 01.10.2011

Re: kako

docsumann
se usmjeravaju neutrini kad ne podležu uticaju magnetnog polja?

da li to znači da put od ispaljivača do detektora prelaze u linearnim ( pravim ) tunelima ? ili ...


Pa još tome dodamo zakrivljenost prostora i eto prave zagonetke.
4krofnica 4krofnica 12:56 01.10.2011

Re: kako



Dragane, meni je sve to jedna veeelika zagonetka :))


ali evo par radova, uspešno rešenih ; )
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:07 01.10.2011

Re: kako

docsumann
se usmjeravaju neutrini kad ne podležu uticaju magnetnog polja?

da li to znači da put od ispaljivača do detektora prelaze u linearnim ( pravim ) tunelima ? ili ...


A možda ih i ne usmeravaju nego proizvedu milijardu u sekundi koji idu manjeviše na sve strane, pa po neki potrefi i pravac ka detektoru? Mala verovatnoaća, ali nije nula.
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 20:39 01.10.2011

Re: kako

4krofnica

ali evo par radova, uspešno rešenih ; )

Zabavno.
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 20:37 01.10.2011

Neutrino Physics

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana