Treba napisati da pederi regrutuju, da pretvaraju nesluteće strejt ljude u razuzdane pederčine i da im ništa na ovom zemaljskom šaru nije sveto...
Srpska mitologija ovih dana obogaćena je novim mitskim stvorenjem. Naime, pravoverna i visoko moralna srpska javnost, do koske zgrožena i uzrujana zbog mogućnosti da se s jeseni još jedna Parada ponosa održi u prestonom gradu, prisetila se da galeriji fiktivnih i fantastičnih likova treba dodati još jedan, očito podjednako nestvaran kao što je to ideja o vinčanskim Srbima-pre-svih i granicama države koja seže (samo) do predgrađa Minhena (kao da svi ne znamo da su srpske zemlje svuda gde vikendom peva Seka).
Dežurni mitolozi, dakle, dosetili su se da postoji i dobri Srbin-peder.
Kao i svako misteriozno biće, on obitava svuda oko nas, ali ga mi po pravilu nikada ne možemo videti. Ovo poglavito zato što je dobri Srbin-peder biće koje je ograničeno na svoja četiri zida i zaista, toliko je nestvarno i neuhvatljivo da se o njemu zna samo po čuvenju, odnosno niko od dobrih, moralnih građana i građanki ne može tvrditi da mu je takva prikaza ikada prešla put (inače, oni bi ga svakako prepoznali i na odgovarajući način se obračunali s njime).
Kao i njegovi mitološki ispisnici ale i bauci, dobri peder je demonsko biće, premda ne svojom voljom. Dobri peder, naime, ima dvoličnu prirodu - on drži jezik za zubima, nikada ne govori šta je, druži se sa sebi sličnima u mraku i anonimnosti svojih prebivališta, te ne nabija normalnim ljudima na nos da je ono što jeste - ukoliko mu se ne ukaže prilika. Najveći strah dobrih domaćina i domaćica Srbije jeste da bi dobri peder mogao izaći iz svoje mračne jazbine na svetlo dana i postati karakondžula u kožnim tangama koja preobraća njihovu decu i paradira u svoj svojoj monstruoznosti ulicama njihovog lepog, grehom neukaljanog grada. Oni će, naravno, takav razvoj događaja sprečiti, makar to bila poslednja stvar koju su učinili u svojom plodnim, stvaralačkim životima, povrh zlostavljanja sitne dece i životinja i bacanja kesa sa đubretom kroz prozor.
Dobri peder, ako je iole dobar, svoju nesrećnu sudbu treba da prihvati bez roptanja. On treba sa sebe da traži, kako ono kažu u filmu „Kabare", „ein bisschen Verstaendniss", malo razumevanja i milosti. On treba da se nada da će ti dobri, verujući žitelji Srbije imati toliko mudrosti i tolerancije da prihvate njegovu gnusobu, samo ukoliko u sebi ubije i poslednji znak pederluka. Dobri peder treba da izbledi, da vegetira pod pravoslavnim suncem i pomno pazi da svojim bićem ne uvredi čestitu dušu seljaka sa Balkana.
Dobri peder živi pored nas vekovima, a mi toga nismo bili svesni. I živeo bi još dugo, dugo tako, a na svoju sudbinu se ne bi žalio, da nije jedne stvari. Naime, dobri peder je sada već popizdeo. I sada misli da bi trebalo napisati jednu objavu u kojoj će svi ti dobri, a idealno loši, pederi objasniti was wo geht i malo poraditi na tim izanđalim, tupavim i dosadnim stereotipima o krivici, "normalnosti-kao-i-svi-drugi", teškom i emotivno depriviranom detinjstvu, "želji-da-se-zivi-kao-sav-ostali-svet-samo-mi-smo-gej", itd.
Prvo, treba objasniti da je pederima super u životu, da se sve vreme sjajno zezaju, da samo sažaljevaju strejt ljude, a iza leđa im se podsmevaju, da im ne pada na pamet da prihvate te malograđanske ideje o „pristojnosti", „zdravlju" i duplim životima.
Treba napisati da pederi regrutuju, da pretvaraju nesluteće strejt ljude u razuzdane pederčine i da im ništa na ovom zemaljskom šaru nije sveto... da su promiskuitetni, da se jebu k'o štuke i to mnogo voledu, da su glasni, bezočni, skaredni i da ih boli dupe da li to nekoga uznemirava, da ne traže niti prihvatanje niti sažaljenje, a jos manje očekuju da ih ti nedotupavi strejtaši razumeju, da mogu da ih poljube svi u dupe (i više od toga, ako umeju), da im se jebe i može im se, jer ionako drmaju planetom.
E, takav manifest treba napisati, kao odgovor na one jadne, ulizivačke poduhvate, taj čiča-tomizam na pederski nacin, pogled iz uglednog, porodičnog doma koji je sebi ipak dozvolio sažaljenje za one "koji to nisu birali", taj bitch-šamar u lice svoj finoj gospodi i damama koji „nemaju ništa protiv, ali..", a u svojoj lažnoj toleranciji i uglađenosti gori su od uličnih batinaša i raspopa.
More, pederi vam poručuju, kao Milena Dravić u "WR - Misterija Orgazma": Drugovi (strejt i ostali), jebite se!!!
Tekst je preuzet iz drugog broja Vodiča kroz gej Srbiju "Optimist". Magazin u PDF formatu možete preuzeti na:http://www.mediafire.com/file/w7wmpafa33bq1qy/optimist2-bb.pdf