Neki mi loš dan od jutros, ume tako da krene, a onda, negde pre dvanest, čujem na vestima da se DSS i SPS protive prisustvu i nadzoru Amerikanaca i Engleza predstojećim predsedničkim izborima...Kažem, loše mi dan počeo, i to onako iz nevezanog, samo mi je falilo da čujem i takvu jednu vest.Meni, koja upravo vatam zalet za Birčaninovu, što će reći za obnavljanje godišnjeg šengena.
Volim šengen, pa to ti je...Jer, volim Evropu, to mi je...
I uplašim se : taman su stupile na snagu olakšice za - kako to blesavo zvuči : odredjene kategorije stanovništva – a sada bi mogle lako, pod pritiskom SAD i Britanije, da se opet pooštre, mislim olakšice.
Taman kad je meni zapelo.
I u tom nekom poor raspoloženju odem na blog, da vidim šta ima. Prvo što sam ugledala bio je post Aleksandra Stošića „Imate li sna, Borise Tadiću?“, svež još, pod oznakom NAJNOVIJE.Okej, krenem da čitam i tekst i komentare a kao, recimo, veliki fan čoveka iz naslova, kad mi odjednom, a bilo je to već skoro podne bogamu ljubim, sinu ono o posmatračima izbora te, sasvim iz očajanja, napisah dve, tri rečenice...Da mi se UCINILO kako sam to – njet Americi i Engleskoj - čula na vestima i, u novom redu, dodala NEMA LABAVO, više vala ne...Onda sam zaklopila lap top, ne zna se što ga imam kad ga ne vučem sa sobom, i otrčila kod ćerke, da ljubim i grlim unuku svoju najmiliju.
Ali, ali...Dok se moja Nele igrala all in 16, meni djavo nije dao mira i ja se prikopčam na blog, opet da vidim šta ima...Kad tamo!
VIP bloger Drago Kovačević, inače vrlo aktivni komentator posta Aleksandra Stošića o „snu“ Borisa Tadića, podelio mu je i komplimente, dao preporuke i to tik ispred mene, nekoliko minuta ispred mene, sada stoji, Drago Kovačević, nov novcat sa svojim postom u vrhu bloga a pod, gle, naslovom NEMA LABAVO...
U tekstu, kratkom tekstu jer se jurilo vreme i okazion da budem prvi i budem aktuelan, piše sve to isto o izborima i Amerima i Englezima , prosto prošireno izdanje iste vesti, dakle i mog komentara a sa ladno uzetom rečenicom - Nema labavo- koja se još i iskoristala za naslov.
Mislim, šta reći
Pogotovo što noć pada, što sam umorna, što sam čitala i čitala, polako i pažljivo, još jedan post o Borisu Tadiću u čijim sam komentarima našla jedan najpribližniji mom gledanju na stvari, to jest na ( odlazećeg) predsednika : JESTE, i ja mislim da su njegove ambicije BOLESNE.Da otud, iz tih bolesnih Tadićevih ambicija za vlašču, idu i njegova popustiljvost, i mlakost, i idi mi dodji mi, sve najgore.
ČOVEK JE SEBI LEP KAD SE GLEDA U OGLEDALU, a još je LEPŠI KAD GLEDA PREDSEDNIKA
Tad je neodoljiv što ga, opet, čini toliko poželjnim...Dalje nećemo
E, da se vratim ja ipak na DRAGOG DRAGA.
Videla sam, baš u komentarima posta Aleksandra Stošića, da ste Drago iz Knina, da ste bili ministar informacija, sami ste uputili nas neuke na gugl, šezdesetak stranica o sopstvenoj malenkosti...Nije mi palo na um da odem, tražim, ama, tolika sam važnija posla imala, tim pre što me je iznenadilo da niste – kao ministar informacija – znali za elementarnu stvar : kad se nešto tudje uzme i iskoristi, recimo bas u medijima, onda se izvor navede.
Simple as that.
Neka su to i dve, tri reči, rečenica
Ali je vama, autoru, završila posao.
Pa mi dugujete makar lepu reč.
Tako ja mislim.