Kupi mi žena za rođendan, bio skoro, lepe duboke sive jesenje-zimske cipele, na šnjiranje, ne propuštaju vodu, tople i udobne, bar dok sam probao levu na kojoj imam visok ris, posledice iz mladosti i bavljenje sportom.. Stajale su par dana u kutiji i onda rešim da ih probam, ranije sam nove cipele razgažavao kod kuće, al’ davno nisam kupovao obuću, pa se zaboravilo, a i đavo ne da mira, obujem ih i krenem u šetnju 6-7 kilometara. Posle prvog kilometra, osetim nešto me na peti bolucka i pecka, kažem, nije žulj, baš su mi udobne i lepe. Na drugom, od pete probija na temenu. Stvarno žulj, mora da je već pukao, e to ne valja. Srećom, u blizini kafić, sednem, pitam, imate li flaster? To je neko novo piće!? Ne, za žulj, samo dok ne stignem do apoteke. Imate to u prvoj pomoći. Nemamo, kad se nešto desi, mi zovemo hitnu pomoć. Dobro, daj onda jedno crno vino. Srećom, imali su salvete, dobre, kvalitetne, presavijem jednu, stavim je u čarapu da pokrije i stiša napasnika, nemilog majušnog gosta i nastavim dalje.
Apoteka je blizu, prepoznaće odmah po očima i šantanju u čemu je problem. Prolaznici kao da pogledom govore ovaj sve više i više ćopa, tako ti je to kad odeš u penziju. Ponekom objasnim da nije to u pitanju nego žulj, hoćete da izujem cipele da vidite, a oni se smeju i kažu ovaj ne samo što ćopa već i izludio, skroz. Nisam ja nikada mario šta drugi misle i govore o meni, valjda ja sebe najbolje poznajem!? Znam ja njihova mišljenja o ekonomskoj krizi, predsednicima, političarima, komšijama, rođacima… počesto su tražili od mene da im potvrdim ono što oni misle, al’ ja nisam hteo, niti ću pa, ti nikad nećeš da pričaš o tome, što si takav? Takav sam, i šta mi vredi da pričam kad znam da neće biti tako.
Stigoh do apoteke, napokon. U glavi mi samo flaster i osećaj bez bola. Ja sam privikao na bol, nešto drugačiji i jači, ovaj od žuljčića izbija oči, a nije jak, više peče i dovodi do osećaja nelagodnosti.
- Dobar dan!
- Dobar dan, treba Vam actasulid!?
Kako je promašila, mislim u sebi, a i mlada apotekraka primećuje da sam primetio da je omašila.
- Ne, flaster za žulj!
- Imamo, ovaj, on Vam je najbolji za…imamo ovaj on je vodootporan možete se…i ovaj, ne morate ga skidati dok ne zaceli…i ovaj, sa tim i tim…
- Dajte mi najefikasniji za žulj.
- Da, da, ovaj je najbolji, 135 dinara. Imate pet dinara sitno?!
- Nemam, zaokružite.
- Ne, ne, evo Vama jedan C-vitamin…znate dolazi vreme C- vitamina, trebaće Vam.
- Vidite, ja tokom nadolazećeg perioda jedem kiseli kupus, papriku iz tegle…itakoto.
- Ne treba mi tableta C-vitamina, radije bih šibicu, žvaku...
- Nemojte, to nije zdravo, ovo je proverena tableta C- vitamina. I, otkud Vam to za šibicu i žvaku, ovo je apoteka.
- Dobro, izvinite, dajte mi flaster i taj C- vitamin.
Jedva se izbavih iz apoteke i dokopah prvog kafića, nema više kafana, i poslednju zatvorili, neki mladići, uz tatitnu pomoć, otvaraju kockarnicu, igre na sreću, hoće na brzinu da se obogate, da postanu poznati u varošici i šire po mogućnosti. Oni zgrću lovu, eeeej!!!!
Naručim crno vino, uz dozvolu konobara odem do toaleta da prilepim flaster, kad ono flasterčići ni pola žulja da pokriju, a kao najbolji. Prilepih šest komada, tri vodoravno i tri uspravno. I, mnogo bolji osećaj. Vratih se crnom vinu i užitku. Ne vredi nastvljati planiranu šetnju, u povratku kući morao sam još dva puta da odmaram, fala Bogu kafići na svakom ćošku, nisam dobro zalepio flastere, bili su tanjušni, bol je ublažen al’ se javljao. Po žulju se poznaju junaci.
Ne znam da l’ sam trebao da popijem tableticu C- vitamina i da li on uopšte deluje na zarastanje raspuklog žulja?! Crno vino deluje. Provereno.