Dovede moj otac u petak Marka iz škole, i donese mi poruku od učiteljice da dođem na razgovor.
"Sine Marko, šta si uradio!?"
Nije Marko ništa uradio, kaže moj tata, nego učiteljica hoće s tobom da popriča oko nekih tvojih aktivnosti na internetu. Šta si TI uradila?
Auuuu... krajnje vreme došlo kad je učiteljica počela mom tati da se žali na mene, pa još na moje vannastavne aktivnosti. Mislim, otkada je škola počela, ja sam dobila već tri jedinice od učiteljice, ovo sad ima da mi bude četvrta. I sve četiri dobih, na pravdi Boga - za vannastavne aktivnosti.
Prvo me je startovala u sred dvorišta, pred svim roditeljima i decom, pa i pred mojim detetom, zašto sam tražila od škole kopije Statuta, Poslovnika o savetu roditelja, Poslovnika o radu Školskog odbora i Pravilnika o javnim nabavkama male vrednosti? Izgrdila me, ono, pošteno pred svima, malo je falilo da me pošalje u ćošak da klečim na kukuruzu, a kako ja nisam imala tačan odgovor na pitanja, već samo kontra-pitanje (Kakve to veze ima s vama?), ona meni još u drugoj nedelji septembra dade prvu jedinicu.
Onda me je u trećoj nedelji septembra startovala u sred dvorišta, pred svim roditeljima i decom, pa i pred mojim detetom, zašto sam zvala redakciju časopisa "Mali Vitez" da pitam koji rabat odobravaju školama? Izgrdila me, ono, pošteno pred svima, malo je falilo da me pošalje u ćošak da klečim na kukuruzu, a kako ja nisam imala tačan odgovor na pitanje, već samo kontra-pitanje (Kakve to veze ima s vama?), ona meni dade i drugu jedinicu.
Treću jedinicu dobila sam u četvrtoj nedelji septembra kada sam odbila njenu preporuku da ne dođem na Savet roditelja. Pazi drskosti moje - insistiram da prisustvujem sednici koja je u Statutu škole označena kao "javna". Tu sam, čak, zaradila ukor pred isključenje.
I taman kad sam mislila da će oktobar da mi prođe bez nedovoljnih ocena, kao i da ću septembarske jedinice uspeti da sakrijem od tate, da me ne prebije od batina i ne ukine mi kompjuter i tv na mesec dana - navata ga ona kad se najmanje nadao, i sita mu se izjada na mene i moje vannastavne aktivnosti.
"Sedi tata, da ti objasnim", kažem, a u sebi se Bogu molim da mi ne ukine kompjuter. Batine ću da podnesem, ali kompjuter...
Bla, bla, bla, tata, bla, bla, bla, takva i takva stvar - ukratko: žena se meša u stvari koje se nje ne tiču. Marko ide u školu, a ja dobijam jedinice. Jel' tebi to normalno?
Gleda mene moj tata i vidim - skapirao me skroz. Mislim, da nisam u životu imala onu epizodu s ministrom, televizijama, novinama i nagradama, možda me ne bi skapirao, možda bi me nalupao od batina zbog nedoličnog ponašanja u školi i ukinuo mi kompjuter i tv na mesec dana. Ovako, nekako mi blanko veruje da ne lajem bez osnova.
Nakon mog objašnjenja, kaže on meni:
"Vidi, znaš šta bi ti mogla da uradiš?"
"Šta, tata?"
"Ti bi mogla da zoveš Studio B, da im kažeš za ovaj toplovod što ide preko autoputa kroz Španskih boraca, da dođu to da snime. Pre četiri meseca sam ja video da su im pokrali zaštitni lim, sve ona izolaciona vuna viri i pada, i javio sam im telefonom da to poprave pre početka grejne sezone. Međutim, nedelju dana pred početak grejne sezone, vidim da to još uvek stoji kako je i stajalo, da ništa nisu popravili. Onda sam išao u toplanu, direktno tamo da im kažem. Ali, ništa. Poče grejna sezona još pre dve-tri nedelje, a to još uvek stoji kako je i stajalo. Zamisli koliko toplote se tu gubi?"
"Važi, tata, idem sutra ujutro odmah da slikam, pa ću i blog da napišem, a poslaću i Studiju B."
"Ako ćeš da slikaš, pa mogla bi da slikaš i onu rupu kod Slovačke ambasade, i to stoji već mesecima. Tu je curela voda, pa sam ja javio da to poprave, i trebalo im je dugo da izađu da poprave, ali su popravili. Međutim, nisu zatrpali tu cev, zvrji rupa 2 metra sa metar, duboka sigurno 2 metra već mesecima. Pa, ukrašće im neko te ventile! A to je cev od pijaće vode, nije kanalizacija. I to sam mislio da ih opet zovem, da im javim da zatrpaju. Ali, kako se sami ne sete?""Pa, ne vredi tata, neće oni ništa da rade dok ih neko ne natera, dok ih neko ne oplete u javnosti, dok ne slikaš i ne objaviš - ne vredi. Medijska hajka je zakon."
"Ma, vredi nekad! Vidiš, tamo pored autoputa jednom su ukrali šaht. I ja sam ih zvao da im to javim, mislim se, rupa je, upašće neko. I zvao sam ih pre podne, a oni su već u podne izašli da to poprave. Samo, nisu znali da nađu, ali sam ja srećom ostavio broj telefona, pa su me zvali i otišao sam da im pokažem gde je."
"Aleluja, svaka čast!"
"A one rupe što su bile na nadvožnjaku kod nas u 28. bloku, to sam im isto ja javio. Mislim, tuda idu deca u školu, upašće neko dete u rupu, baš su bile velike. I to im je trebalo nekoliko meseci da izađu da poprave, i tek nakon što je televizija izašla da to snimi, a ja sam baš tad tuda prolazio, i zamisli, baš mene Studio B pitao za te rupe. I oni snimaju s ove strane, a ja im kažem da pređu i na onu drugu stranu, da su tamo još veće rupe! I prešli su i snimili! E, onda su to popravili."
"A, jeste, sećam se! Bio si na Studiju B pre par godina, baš u doba kad se i ja nisam skidala s televizije!"
Boktevido, kakav fleš!
Pa ja sam isti otac, on je mene skroz naskroz upropastio!
On se maja s vodovodnim i toplovodnim rupama, a ja sa školskim.
A Marko nas gleda, i raste... i sve mi se čini da mu je suđeno da jednog dana i on bude na nas.
Oće, biće, daće Bog.
Ljubi ga zaludna majka, zaludnog oca ćerka.