Eksperimenti u blogovanju| Literatura

Disput sa Beketom

mikele9 RSS / 09.11.2011. u 00:22

samuel-beckett-74283-460-550.jpg 

A pre svega odsad pa nadalje usvojiti pretpostavku da ono što je izgovoreno i ono što se čuje potiče iz istog izvora i u tom cilju odoleti iskušenju sumnje u mogućnost izvođenja bilo kakve pretpostavke.

Odbaciti jednom zasvagda, kao i analogiju sa uobičajenim prokletstvom, svaku pomisao na početak i kraj.

Ni u šta više ne sumnjati. Ništa više ne tražiti.

Glas. Da, jedva da ga još čujem....Ućutaću. Ne čuti više taj glas, to meni znači ućutati. U stvari i dalje ću ga čuti, ako budem pažljivo slušao. Slušaću pažljivo. Pažljivo slušati, to meni znači ućutati. I dalje će se čuti, isprekidan, tih, nerazgovetan, ako budem pažljivo slušao. Slušati ga i  dalje a ne čuti šta govori, to meni znači ućutati.

Najgori je kraj, ne, početak je najgori, pa onda sredina, pa kraj, na kraju je najgori kraj...

....ima ih koji pabirče sekunde, jednu na drugu, da bi od njih načinili život, ja to ne mogu, svaka mi je prva, ne, druga ili treća, star sam tačno tri sekunde, ne, ne baš svaki dan.

Samuel Beckett, Comment c'est (Kako jeste, u prevodu Milojka Kneževića)

Beket mi je (uz Džojsa, Borhesa, Kiša, Virdžinije Vulf, Eka, Čehova, Pekića, Prusta, Ostera, Uelbeka, Mišime...da se ne ponavljam), moglo bi se reći, najdraži pisac. Sledstveno toj činjenici, mogao sam mirne duše i savesti da se složim sa gore navedenim citatima. Verujem i mnogi od vas. Ali! Već dugo vremena u sebi nosim neki nemir, neku do sad, nedefinisanu potpuno, želju da mu se suprotstavim, da njegovom aversu ponudim svoj revers iste kovanice. Ili je čekanje Godoa isrpelo sve moje nade, jer ko je i šta je Godo? Neprekidna, nezaustavljiva i nerazumna ljudska nada! Više volim knjigu L'Innommable (Nemušto) ali sam se, odavno zaljubljen u prvi citat, odlučio za delove iz Comment c'est.

Da li je ovo zaista disput? Neko mi može zameriti što disputujem sa mrtvim piscem, čovekom koji ne može da mi odgovori. Ali! Beket je svoje odgovore već dao. Drugi mi mogu prebaciti da je moje suprotstavljanje Beketovim mislima, ustvari pisanje o samom sebi, svojim stavovima, lična promocija, treći, da se iz navedenih citata i mog kontriranja, ne može sagledati celina dela! Kako god. Moje je pravo da odaberem iščupke koji mi odgovaraju. Mogao sam i neke druge. Uostalom, pročitajte knjigu. Odoh ja na posao.

A pre svega odsad pa nadalje usvojiti pretpostavku da ono što je izgovoreno i ono što se čuje potiče iz istog izvora i u tom cilju odoleti iskušenju sumnje u mogućnost izvođenja bilo kakve pretpostavke.

Priznaćete da dobro zvuči, onako, baš Beketovski, ali ja, ako usvojim pretpostavku (ranije, sada i ubuduće) da ono što je izgovoreno i ono što se čuje potiče iz istog izvora, nikako ne mogu odoleti iskušenju da izvedem jednu ili više pretpostavki. Primer: Osoba (koju poznajem ili ne poznajem, prolaznik ili putnik/putnica u tramvaju) izgovori reč, rečenicu, tiradu...koja u sebi može ali i ne mora da sadrži nikakav smisao ili stav, može da bude samo pozdrav, neka banalija, psovka, pitanje...u mom mentalnom sklopu se trenutno tvori, ponekad i opširna, priča, koja u sebi kao inicijalnu kapislu sadrži izgovorenu reč, rečenicu... Verujem, ako bih se povukao u kakav skit i ne govoreći na glas, već preturajući sopstvene misli formirane kao reči ili rečenice, da bih i tada o svakoj od njih, izvodio svakojake pretpostavke. Van moje moći je da to kontrolišem, niti se trudim, iako, priznajem, umem sve češće da se potpuno isključim i hodajući bludim, ne čujući i ne videći ništa oko sebe.

Odbaciti jednom zasvagda, kao i analogiju sa uobičajenim prokletstvom, svaku pomisao na početak i kraj. Najgori je kraj, ne, početak je najgori, pa onda sredina, pa kraj, na kraju je najgori kraj...

Prokletstva su mi strana, neugodna i nepoželjna, kamo li uobičajena! Odbaciti svaku pomisao na početak i kraj, je u mom slučaju neizvodljivo. To bi predstavljalo poništavanje svake misli u meni, zatiranje svega ovozemaljskog, okružujućeg me. Nisam spreman na takvo odricanje. Buda je stupao tim putem, težio stapanju sa sveobuhvatnošću. Mislim da čak ni ON, mada najbliži, nije uspeo da u potpunosti ostvari svoj cilj. Blasfemija? Početak i kraj su neminovnost u ovom našem svetu. I sredina. Bili oni najgori ili najbolji, dobri ili mučni, ništa se u biti ne menja. Napomena: Kraj je uvek početak.

Ni u šta više ne sumnjati.

Ne, ne mogu i neću prestati da sumnjam, da sumnjam u sve, da sumnjam i u sebe. Ne paranoično, ne patološki, obična sumnja dok se ne pronađe odgovarajući dokaz, rešenje. Takva sumnja pokreće i menja svet i sopstvenu svest. Gotovi odgovori, odgovori na tacni, me ne zadovoljavaju, niti su ikad. Najspremniji sam da posumnjam u tz aksiome, kanone, vekovna pravila i propise, izreke, poruke i pouke. Najmanje sam spreman da sumnjam u ljude osim u slučajevima kad me treći put prevare. Tri puta da ispadnem budala, da, to prihvatam. Četvrti put, ne! Dešavalo mi se u mladosti da budem čak bolesno sumnjičav, sitnice su bile u pitanju, meni tada, Himalaji! Prevazišao sam to odavno.

Ništa više ne tražiti.

Ne tražim ništa...ponekad poželim nešto ali nešto što se ne traži. Nešto što se jednostavno želi. Bajkovito zar ne? Ostvarljivo? Retko! Ako dođe, desi se, onda uvek u apotekarskim dozama, dovoljno za jedan, najviše dva dana, nikad za godinu, dve, tri deset... Comment c'est, kako naslovi svoju knjigu Beket. Ne tražim i ne volim da tražim. Više volim da učinim nego da tražim. Mana, glupost, budalaština? Možda. Ali ja ne umem i neću dugačije.

Glas. Da, jedva da ga još čujem....Ućutaću. Ne čuti više taj glas, to meni znači ućutati. U stvari i dalje ću ga čuti, ako budem pažljivo slušao. Slušaću pažljivo. Pažljivo slušati, to meni znači ućutati. I dalje će se čuti, isprekidan, tih, nerazgovetan, ako budem pažljivo slušao. Slušati ga i  dalje a ne čuti šta govori, to meni znači ućutati.

Ućutati! Mogu da ućutim, ćutao sam i po nedelju dana. Progovorivši posle toga, nisam mogao da prepoznam svoj glas. Bilo je potrebno vreme da se moje glasne žice trgnu iz obamrlosti. A postojali su trenuci, situacije, kada sam morao da ne ćutim, kako kaže narodna izreka, da progovorim makar na dupe! Ućutati zauvek. Ne vidim ni jedan dobar razlog za to! Ućutati a slušati glas i ne čuti šta govori. Da! To mi se dešava. Ali ne kad slušam pažljivo. I kad slušam pažljivo, to za mene ne znači: Ućutati. Naprotiv. Pažljivo slušati, to meni znači ućutati. Contradictio in adjecto! Pažljivo slušati i ćutati dok neko govori, da, to je prihvatljivo i civilizovano ali pažljivo slušajući i ćutati, meni ne znači ućutati. Za vreme pažljivog slušanja i ćutanja, u meni se formiraju odgovori, zamišljanja i razmišljanja, vaganje svake izgovorene reči, pitanja: Kako, gde, žašto, čemu...

....ima ih koji pabirče sekunde, jednu na drugu, da bi od njih načinili život, ja to ne mogu, svaka mi je prva, ne, druga ili treća, star sam tačno tri sekunde, ne, ne baš svaki dan.

Kada sam prvi put javno izgovorio: Živim od danas do danas, to nije podrazumevalo pabirčenje sekundi zarad sočinenija sopstvenog mi života. Ne. To je bio trenutak istinske spoznaje o krhkosti mog života. Kad preživim dan, star sam onoliko sekundi koliko ih ima u tom jednom danu.

Završiću ovaj disput iščupkom iz knjige Nemušto (L'Innommable) , može mi se:

Sve što govorim, što ću reći, ako budem mogao, više nije, ili još nije, ili nikad nije ni bilo, ili nikad neće ni biti, ili ako je i bilo, ili ako jeste, ili ako će i biti, nije bilo ovde, nije ovde, neće biti ovde, već negde drugde.                                                       



Komentari (32)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

prapra prapra 07:16 09.11.2011

istrgnuto iz konteksta

Komplikovano je neku misao obradjivati ovako kako ti cinis.
A pre svega odsad pa nadalje usvojiti pretpostavku da ono što je izgovoreno i ono što se čuje potiče iz istog izvora i u tom cilju odoleti iskušenju sumnje u mogućnost izvođenja bilo kakve pretpostavke.


Ti si dao pravolinijsko tumacenje. Probaj da to postavis ovako: ako je nesto izgovoreno i ako se nesto cuje su dve razlicite stvari.

Ni u šta više ne sumnjati.


Ovo ti u prevodu znaci u sve sumnjati, a cini mi se da Beket hoce da stvar dovede do apsurda i da je isto ni u sta ne sumnjati kao i da je napisao u sve sumnjati. Igra se Beket.
Ništa više ne tražiti.


Mozda je ovo u smislu traganja kao traganja bez smisla.
Shvati sve to kao obicnu igru gde ono sto se kaze ne znaci nista onom koji slusa nego onom koji ne slusa. To je Beketov nacin hvatanja delica koji nista ne znace i nikad nista nece znaciti. Pokusao je da pokaze besmisao besmislom.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:16 09.11.2011

Re: istrgnuto iz konteksta

mikele9 mikele9 10:46 09.11.2011

Re: istrgnuto iz konteksta

Komplikovano je neku misao obradjivati ovako kako ti cinis.

Naprotiv! Vrlo jednostavno.
A pre svega odsad pa nadalje usvojiti pretpostavku da ono što je izgovoreno i ono što se čuje potiče iz istog izvora i u tom cilju odoleti iskušenju sumnje u mogućnost izvođenja bilo kakve pretpostavke.


Ti si dao pravolinijsko tumacenje. Probaj da to postavis ovako: ako je nesto izgovoreno i ako se nesto cuje su dve razlicite stvari.

U pravu si što se tiče, kako si ga nazvao, pravolinijsko tumačenje. To je samo jedno od bezbroj pravolinijskih ili krivudavih tumačenja, uopšte tumačenja.

Ni u šta više ne sumnjati.


Ovo ti u prevodu znaci u sve sumnjati, a cini mi se da Beket hoce da stvar dovede do apsurda i da je isto ni u sta ne sumnjati kao i da je napisao u sve sumnjati. Igra se Beket.

Ne da ti se čini, nego je Beketovo delo stvoreno na bazi svođenja svega na apsurd. Beket se nije igrao (znam da je stilska figura!), stvarao je svoje delo okružen i utopljen u apsurde sveta u kojem je živeo. Karikirajući ih, pojašnjavao ih je, dovodio na svetlo dana tako bezumne, nekorisne, bespotrebne, uništavajuće...

Ništa više ne tražiti.


Mozda je ovo u smislu traganja kao traganja bez smisla.
Shvati sve to kao obicnu igru gde ono sto se kaze ne znaci nista onom koji slusa nego onom koji ne slusa. To je Beketov nacin hvatanja delica koji nista ne znace i nikad nista nece znaciti. Pokusao je da pokaze besmisao besmislom.

Ne slažem se. Njegovo traganje je itekako imalo smisla (to se vidi i iz tvojih prvih rečenica/sudova). Istina je da nam njegovo traganje kao poruku ostavlja besmisao i beznadežnost. Ne postoji ni jedan delić koji ništa ne znači. A onda. Možda i onom koji govor/kaže, to što govori/kaže, ne znači ništa.
nikolic777 nikolic777 15:22 09.11.2011

od te

1950.godine, kada su prve drame apsurda usle u repertoar pariskog teatra Babilon, ništa više nije bilo isto. Počeli su Jonesko i Adamov, onda se pojavio Beket, njima samo blizak ali neuporediv...U jednom od najboljih eseja o Beketu, a sest decenija se o njemu neprestano pise, Jovan Hristić dokazuje svoju tvrdnju da se Beket jedino može uporediti sa Eshilom budući da je tragediju stvarao polazeći od samih osnova..Pokusacu veceras ili tokom vikenda da pronadjem jedan citat koji je za mene pure Beket, istinit ma koliko bio strašan

u svakom slučaju,Mikele, hvala za ovaj tekst
i bez dileme oko diskusije, suština je u tome da nas podstakne ili da nas ostavi neme, samo ne nezainteresovane

preporučio :)

mikele9 mikele9 21:36 09.11.2011

Re: od te

1950.godine, kada su prve drame apsurda usle u repertoar pariskog teatra Babilon, ništa više nije bilo isto. Počeli su Jonesko i Adamov, onda se pojavio Beket, njima samo blizak ali neuporediv...U jednom od najboljih eseja o Beketu, a sest decenija se o njemu neprestano pise, Jovan Hristić dokazuje svoju tvrdnju da se Beket jedino može uporediti sa Eshilom budući da je tragediju stvarao polazeći od samih osnova..Pokusacu veceras ili tokom vikenda da pronadjem jedan citat koji je za mene pure Beket, istinit ma koliko bio strašan

u svakom slučaju,Mikele, hvala za ovaj tekst
i bez dileme oko diskusije, suština je u tome da nas podstakne ili da nas ostavi neme, samo ne nezainteresovane

preporučio :)

Hvala za preporuku.
Disput sam napisao želeći da profanim načinom i odgovarajućim mu lingvistčkim sredstvima, preispitam i taj ugao posmatranja, što je legitimno zar ne? Uostalom, kao i svaki drugi način. Da ga suprotstavim Beketovom, potpuno jasnom, insistiranju na besmislu, kojega sam inače svestan i u kojem živim. Baš zbog toga, nadao sam se da ću podstaći malo življu diskusiju ali kao što ti reče, moguće je da je mnoge ostavilo nemima, nadam se ne i nezainteresovanim. Nisam imao želju da budem pretenciozan i nadam se da je to vidljivo.
abrasax abrasax 01:31 11.11.2011

DIJALOG SA MIKELEOM

Da ga suprotstavim Beketovom, potpuno jasnom, insistiranju na besmislu, kojega sam inače svestan i u kojem živim.


Mikele, zazivam te naslovom, a istina je da sam se pojavila malo iznebuha te pišem onako, za svoju dušu, a tebi hvala što je zazivaš.
Čini mi se da već koju deceniju pokušavam da sagledam oči besmisla u koje je on tako izravno zagledan - još iz vremena kad sam nalazila u tome nešto ekskluzivno i dekadentno. Besmisao kao jedino moguća potka tkanja smisla savremenog sveta, klasično i nezaobilazno štivo, prava tema i neophodan otklon:

Mada će sartrovski angažman danas vidjeti malo drukčije od Sartrea, jer su i nužnosti njegovog vremena drukčije od Sartreovih. To je vrijeme u kome je politika ispunila sve prostore javne scene u njegovoj zemlji, u tolikoj mjeri da je njegova poruka onim najglasnijima da bi bilo nužno da se prisjete vlastite ljudske sudbine, smrtnosti i smrti. U zaluđenosti istorijom nedostaje im uklon ka beketovskoj tišini i metafizici.

Glas. Da, jedva da ga još čujem....Ućutaću. Ne čuti više taj glas, to meni znači ućutati. U stvari i dalje ću ga čuti, ako budem pažljivo slušao. Slušaću pažljivo. Pažljivo slušati, to meni znači ućutati. I dalje će se čuti, isprekidan, tih, nerazgovetan, ako budem pažljivo slušao. Slušati ga i dalje a ne čuti šta govori, to meni znači ućutati.


Mali princ na nekom nasumično hitnutom asteroidu. Razgovor sa ružom.... Na sceni je jedan zakržljali list.

Ne, ne mogu i neću prestati da sumnjam, da sumnjam u sve, da sumnjam i u sebe. Ne paranoično, ne patološki, obična sumnja dok se ne pronađe odgovarajući dokaz, rešenje. Takva sumnja pokreće i menja svet i sopstvenu svest. Gotovi odgovori, odgovori na tacni, me ne zadovoljavaju, niti su ikad. Najspremniji sam da posumnjam u tz aksiome, kanone, vekovna pravila i propise, izreke, poruke i pouke.


Credo quam absurdum est - Tome Akvinskog

Moje je pravo da odaberem iščupke koji mi odgovaraju. Mogao sam i neke druge. Uostalom, pročitajte knjigu. Odoh ja na posao.



mikele9 mikele9 12:44 11.11.2011

Re: DIJALOG SA MIKELEOM


Mikele, zazivam te naslovom, a istina je da sam se pojavila malo iznebuha te pišem onako, za svoju dušu, a tebi hvala što je zazivaš.
Čini mi se da već koju deceniju pokušavam da sagledam oči besmisla u koje je on tako izravno zagledan - još iz vremena kad sam nalazila u tome nešto ekskluzivno i dekadentno. Besmisao kao jedino moguća potka tkanja smisla savremenog sveta, klasično i nezaobilazno štivo, prava tema i neophodan otklon:

Mada će sartrovski angažman danas vidjeti malo drukčije od Sartrea, jer su i nužnosti njegovog vremena drukčije od Sartreovih. To je vrijeme u kome je politika ispunila sve prostore javne scene u njegovoj zemlji, u tolikoj mjeri da je njegova poruka onim najglasnijima da bi bilo nužno da se prisjete vlastite ljudske sudbine, smrtnosti i smrti. U zaluđenosti istorijom nedostaje im uklon ka beketovskoj tišini i metafizici.

Glas. Da, jedva da ga još čujem....Ućutaću. Ne čuti više taj glas, to meni znači ućutati. U stvari i dalje ću ga čuti, ako budem pažljivo slušao. Slušaću pažljivo. Pažljivo slušati, to meni znači ućutati. I dalje će se čuti, isprekidan, tih, nerazgovetan, ako budem pažljivo slušao. Slušati ga i dalje a ne čuti šta govori, to meni znači ućutati.


Mali princ na nekom nasumično hitnutom asteroidu. Razgovor sa ružom.... Na sceni je jedan zakržljali list.


Ne, ne mogu i neću prestati da sumnjam, da sumnjam u sve, da sumnjam i u sebe. Ne paranoično, ne patološki, obična sumnja dok se ne pronađe odgovarajući dokaz, rešenje. Takva sumnja pokreće i menja svet i sopstvenu svest. Gotovi odgovori, odgovori na tacni, me ne zadovoljavaju, niti su ikad. Najspremniji sam da posumnjam u tz aksiome, kanone, vekovna pravila i propise, izreke, poruke i pouke.


Credo quam absurdum est - Tome Akvinskog


Moje je pravo da odaberem iščupke koji mi odgovaraju. Mogao sam i neke druge. Uostalom, pročitajte knjigu. Odoh ja na posao.



Izazov. To mi je između ostalog i bila namera. Leglo mi je ovo sa Sartrom, jer je istinito. Sartrov Egzistencijalizam, je bez Beketovske tišine i metafizike, štur i nedorečen.
Besmisao i smisao su dve strane iste stvari, mada mislim da ih ima bezbroj.
Mali Princ sluša i razgovara i ne samo s ružom.
A propos Tome Akvinskog, nudim ti:
CREDO QUIA ABSURDUM (verujem jer je apsurdno) - Tertulijan
CREDO UT INTELLIGAM (verujem da bih razumeo) - Anselm Kenterberijski
INTELLEGO UT CREDAM (razumem da bih verovao) - Abelar
abrasax abrasax 22:38 11.11.2011

Re: DIJALOG SA MIKELEOM

CREDO QUIA ABSURDUM (verujem jer je apsurdno) - Tertulijan
CREDO UT INTELLIGAM (verujem da bih razumeo) - Anselm Kenterberijski
INTELLEGO UT CREDAM (razumem da bih verovao) - Abelar


Izvinjavam se na grešci, davno nisam proveravala

Još jedna stvar u prilog tišini :)
mikele9 mikele9 23:59 11.11.2011

Re: DIJALOG SA MIKELEOM

Izvinjavam se na grešci, davno nisam proveravala

Još jedna stvar u prilog tišini :)

Ma idi begaj, kakvo izvinjavanje, zato smo svi ovde da nas neko podseti kad nešto zaboravimo ili previdimo...ili sam ja baš naivan A i neka sam, po meni to nije mana.
Evo tebi od mene
ecce-florian ecce-florian 23:41 09.11.2011

link

“Gotovo stalno sam na selu, u tišini. Okanio sam se pozorišta i radija, i poku­šavam da ’nastavim’ tamo gde me je Neimenljivo ostavilo kao mrtvog. Neće da crkne, a neće ni da se makne s mesta, očaravajuća situacija”. (Beckett kaže “charmante situation”).

Primalac pisma ovako komentariše ovo izvanredno priznanje, ovu lucidnu definiciju beketovske egzistencijalne situacije:

“Ali nikad on nije izišao iz ove charmante situation. Njegov stil upravo je stil ove charmante situation, sudbina njegovih junaka jeste u toj istoj charmante situation. I njegova, svakako. Eno, u Tekstovima nizašto: “Ni da idem dalje, ni da ostanem gde jesam”; “Ne mogu ostati, ne mogu poći”, što je gotovo doslovce isto kao u ovom pismu: “Neće da crkne, neće ni da se makne s mesta”.

Svoje objašnjenje Konstantinović proteže na činjenicu da brojni Beckettovi junaci, i pored odluka i izjava o kretanju, ostaju nepomični, kao prikovani za scenu drame ili proznog djela. “Paraliza Beketovih junaka jeste fizička projekcija socijalne (i moralne) paralize pojedinca ovoga sveta, otelotvorenje nemoguć­nosti ma kakve akcije, ma kakvog kretanja: otelotvorenje večnosti kao nemoguć­nosti subjekta”, zaključuje komentator. Ali i dodaje, kao usput, unutar zagrada u tekstu svoje knjige, vjerovatno uvodeći, i na ovom mjestu, vlastito participirajuće osjećanje Beckettovih istina: “Beznađe otvara vrata večnosti; beznađe, a ne nada. U ovoj noći kao da ima sve više večnosti? Sve više Beketa”? Konstantinovićev čitalac ovdje se prisjeća da je njegovo čitanje Becketta jedno noćno čitanje: ta zar se i njegov uvod u knjigu ne zove Beket noćas?

link
mikele9 mikele9 00:32 10.11.2011

Re: link

Svoje objašnjenje Konstantinović proteže na činjenicu da brojni Beckettovi junaci, i pored odluka i izjava o kretanju, ostaju nepomični, kao prikovani za scenu drame ili proznog djela. “Paraliza Beketovih junaka jeste fizička projekcija socijalne (i moralne) paralize pojedinca ovoga sveta, otelotvorenje nemoguć­nosti ma kakve akcije, ma kakvog kretanja: otelotvorenje večnosti kao nemoguć­nosti subjekta”,

Majstor o Majstoru! Pojedinci, mi, smo odista paralizovani, nemogućnost bilo kakve akcije je evidentna.
P.S. Objavio sam ovde Nimpš ili mirovanje (Maks Friš) u kojem se glavni junak trudi , čini sve da bi ostao u stanju mirovanja, stanju bez akcije.
ddsonik ddsonik 05:17 10.11.2011

Prostor

...za razmisljanje, o smislu, besmislu, svrsi postojanja, cekanja neceg drugog, nadanju, beznadju...
U ovoj guzvi i jurcanju imam utisak samo da sam deo tog besmisla i da ga jacam i nevidjeno mi prija da me barem na trenutak stanem, razmislim o necem lepom i drugacijem od jurcajucih slika, reci, zvukova, mirisa...
Mozda je vreme za povlacenje u sebe ili u prirodu ili...ali u svakom slucaju veliko hvala za tekst taj trenutak u kom sam se barem malo zaustavio

puno pozdrava
docsumann docsumann 06:03 10.11.2011

OAZA U PAKLU



a šta ako je ovo sve
ovaj jedan život
jednom u svemiru
i čitava vječnost sačinjena od šuplje materije
što kruži na svojim česticama

a šta ako nije


mikele9 mikele9 13:16 10.11.2011

Re: Prostor

...za razmisljanje, o smislu, besmislu, svrsi postojanja, cekanja neceg drugog, nadanju, beznadju...
U ovoj guzvi i jurcanju imam utisak samo da sam deo tog besmisla i da ga jacam i nevidjeno mi prija da me barem na trenutak stanem, razmislim o necem lepom i drugacijem od jurcajucih slika, reci, zvukova, mirisa...
Mozda je vreme za povlacenje u sebe ili u prirodu ili...ali u svakom slucaju veliko hvala za tekst taj trenutak u kom sam se barem malo zaustavio

puno pozdrava

Utisak te ne vara ali samo kad je u pitanju naš ovozemaljski život. Smisao itekako postoji u veličanstvenom KOSMOSU!
Uvek je vreme za povlačenje u sebe, u prirodu, kontemplaciju, meditiranje...
Srdačan pozdrav,
Mikele


mikele9 mikele9 13:28 10.11.2011

Re: OAZA U PAKLU

a šta ako je ovo sve
ovaj jedan život
jednom u svemiru
i čitava vječnost sačinjena od šuplje materije
što kruži na svojim česticama

a šta ako nije

Odgovor glasi: I jeste i nije!
docsumann docsumann 17:18 10.11.2011

Re: OAZA U PAKLU

Odgovor glasi: I jeste i nije!


mikele9 mikele9 21:22 10.11.2011

Re: OAZA U PAKLU

Upravo tako
prapra prapra 05:36 10.11.2011

da nastavim koliko mogu

negde gde se nikad ne desava
tamo gde su svi isti
nema junaka koji spasava
zivo je da zivlje ne moze biti
kad se sretnu neko i nesto
boje osvetljavaju
magla se dize
efekti su potrebni da logici produze zivot
negde je zapisano
i nama ostavljeno
da pomocne junake imamo
srecom pojavi se neko i rece kada junaka nema
red je da slabici progovore
i opet varka
slabima vrline nije naturao
slabima ih cinio
ipak svi smo uzivali u probudjenoj i iskrenoj ljudskosti.
mikele9 mikele9 13:25 10.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

negde gde se nikad ne desava
tamo gde su svi isti
nema junaka koji spasava
zivo je da zivlje ne moze biti
kad se sretnu neko i nesto
boje osvetljavaju
magla se dize
efekti su potrebni da logici produze zivot
negde je zapisano
i nama ostavljeno
da pomocne junake imamo
srecom pojavi se neko i rece kada junaka nema
red je da slabici progovore
i opet varka
slabima vrline nije naturao
slabima ih cinio
ipak svi smo uzivali u probudjenoj i iskrenoj ljudskosti.
Prvo moram da citiram Pjer Mabij-a: Logika odana sluškinja, nudi uvek pogrešna rešenja.
Dobro si mogao i dobro si nastavio ali zar se Beket i ovde ne igra, poigrava sa smislom i besmislom?
prapra prapra 14:18 10.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

Ovaj deo sa logikom je moj prikaz scene prebeketovske.
prapra prapra 17:36 10.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

Dobro si mogao i dobro si nastavio ali zar se Beket i ovde ne igra, poigrava sa smislom i besmislom?

Pojasni mi ovo ako ti nije tesko. Ne znam na sta se referises.
mikele9 mikele9 21:30 10.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

Pojasni mi ovo ako ti nije tesko. Ne znam na sta se referises.

Nije mi teško, evo:
negde gde se nikad ne desava
tamo gde su svi isti.........

ipak svi smo uzivali u probudjenoj i iskrenoj ljudskosti.

prapra prapra 00:25 11.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

Nije mi teško, evo:

Poslednja recenica nije deo celine. Mozda sam trebao da je izdvojim.
mikele9 mikele9 12:47 11.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

Poslednja recenica nije deo celine. Mozda sam trebao da je izdvojim.

Izdvojio je, ne izdvojio, ona pripada Beketovom stavu/stavovima.
prapra prapra 20:58 11.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

Izdvojio je, ne izdvojio, ona pripada Beketovom stavu/stavovima.

Kako nesto sto sam ja napisao moze pripadati nekom drugom?
mikele9 mikele9 00:09 12.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

Kako nesto sto sam ja napisao moze pripadati nekom drugom?

Nemoj se smatrati povređenim, molim te, moj čvrst stav je, da sve što je od prvog ljudskog glasanja izgovoreno/pomišljeno/napisano do danas, egzistira u svoj svojoj kompletnosti i pripada i dato je na korišćenje tebi, meni, Beketu....svima, uostalom.
prapra prapra 01:05 12.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

Ne sporim to nego polemisem sa ovom tvojom tezom.
Izdvojio je, ne izdvojio, ona pripada Beketovom stavu/stavovima.
mikele9 mikele9 01:18 12.11.2011

Re: da nastavim koliko mogu

Ne sporim to nego polemisem sa ovom tvojom tezom.

MEA CULPA! Brzopleto, bez mnogo razmišljanja, paušalno....tezirah.
docsumann docsumann 05:58 10.11.2011

tri reda slova


besmisao je očigledan

smisao treba pronaći

sama potraga je već ...
mikele9 mikele9 13:34 10.11.2011

Re: tri reda slova

besmisao je očigledan

smisao treba pronaći

sama potraga je već ...

Sama potraga, traganje, kretanje na taj put, je od najveće važnosti po ljudski rod. Sačinjeni smo od delića Kosmosa i samim tim i njegov neraskidivi deo. On je u nama, mi smo u njemu, mora se ići putem pronalaženja.
jasnaz jasnaz 16:35 10.11.2011

oprezno sa čekanjem!

mikele9 mikele9 18:38 10.11.2011

Re: oprezno sa čekanjem!

Lakše je sedeći.



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana