Pobeda i uspeha nikad dovoljno. Ali i od pobeda se ljudi umore. Eto, i nepobedivi Srbin Novak Đoković je umoran. To se lepo videlo na njegovim poslednjim mečevima. Niko nije Übermensch, pa ni Nole. Dobro je što će jedno vreme morati da pauzira, da se odmori od pobeda. Neka malo pobeđuju drugi. A šta je sa porazima? Biće da se i od poraza ljudi umore. Odmor je svima nužan, kako pobednicima tako i poraženima. Poraženima pogotovo.
Srbija i Srbi, sem Novaka, ponekad Ane i Jelene, kako u ratovima, tako i u miru, već dve decenije trpe poraze.
Sa ratnim porazima čovek mora da se pomiri. Da ih pretrpi. Da se skloni u zaklon, kao od velike elementarne nepogode. Bože moj, u svakom ratu jedna strana mora da izgubi – juče smo poraženi mi, a sutra će neko poraziti naše dojučerašnje neprijatelje, ako niko drugi – poraziće oni sebe sami. Dobro bi bilo, kažem, da se odmorimo i od poraza. A i od ratova. Jer, ko zna, ako Srbija započne novi rat da li će pobediti ili izgubiti. Ako opet izgubi, onda ništa od odmora, a odmor od poraza je Srbiji potreban, kao žednom gutljaj vode, kao gladnom kora hleba.
Sa porazima u miru, onim političkim, diplomatskim, ekonomskim i moralnim je daleko teže. Njih ne možeš ni da prepoznaš, da im vidiš uzroke, da sagledaš ko je odgovoran. Umorismo se i u miru, a ne znamo od čega. Od rada sigurno nismo.
Umorni smo, čini se, i od puta kojim smo krenuli, onog koji nema alternativu. Ne toliko od samog puta, koliko od novih prepreka, koje nam oni kojima smo se uputili postavljaju. Taman savladamo jednu veliku prepreku, a oni nam postave još veću. Umorni smo i od prepreka, treba nam predah.
Umorni smo i od barikada, pa čak, božemeoprosti, i od Kosova. Možda naši političari nisu, ali mi, njihovi građani jesmo. Dobro bi bilo da Narodna Skupština i Predsednik proglase moratorijum na rešavanje kosovskog problema, ako ne na duže, ono bar na deceniju-dve, da ono što je preostalo od Srbije malo odahne, da zaceli rane, da uhvati vazduha, prikupi snagu…da se odmori.
Stara jevrejska poslovica kaže: Ako ne možeš da rešiš problem, ako je on tako velik i težak, sačekaj malo, ne radi ništa, ne idi glavom na zid, neka vreme učini svoje, možda će se rešenje ukazati samo.
I birači su umorni od izbora, od političarenja , od strančarenja....
Bilo bi lepo da stranke i političari, neko vreme svoje birače ostave na miru, makar godinu-dve. Biračima je dosta izbornih kampanja, afera, međusobnog optuživanja i prepucavanja, skupštinskih svađa i psovki. I birači su ljudi, imaju dušu, treba im odmor. Neka se stranke i političari sami međusobno dogovore ko će da vlada u narednom mandatu, jer kada je dobrobit građana u pitanju i onako nije bitno ko će na narednim izborima da pobedi.