Porodica| Roditeljstvo

Zamke vaspitanja

Strongman RSS / 27.11.2011. u 14:00

1143.jpg
 Kada sam bio klinac jako teško mi je padalo buđenje za školu. Pogotovo što je moj ćale, nakon godina diskutabilnih pokušaja, otkrio izuzetno efikasnu metodu koja me je bez greške dizala iz kreveta ali me je ostavljala nervoznim par sati. Čoveku dosadila ona igra "još 5 minuta" pa je u vreme kad treba da ustanem, dok on sluša vesti radio Beograda, jednostavno odvrtao radio do daske. Mene je to izluđivalo, odmah sam se drao da utiša, ali on mene, jelte ne čuje od buke, jer je u susednoj sobi, pa sam morao da ustanem da iznesem svoje negodovanje. A kad ustanem - ustao sam. To je išlo dotle da sam u besu odšrafljivao osigurače. Jebi ga metoda bila efikasna, moram da priznam ali meni omražena. Prilčamo o vremenu kada sam bio srednjoškolac, kada smo živeli sami ćale i ja nakon razvoda mojih roditelja.

Godine su prošle, sada sam ja ćale trojici tigrova, od kojih dvojica idu u školu. Jovan sa svojih 13 godina već je pohvatao konce reči "disciplina" kod ustajanja, ne u potpunosti doduše, ali je zato Ivan "mister ne budite me". Ivan jednostavno ima problem sa ustajanjem kad je nedospavan. Treska nogama, plače, prekriva se preko glave, ... Teoretski mi ne pretstavlja veliki napor da mu nametnem svoju volju ali ne želim da mi dete ide uplakano ili nervozno u školu.

Bilo je tu puno bisera. Pošto stanujemo na 10 metra od škole a nastava počinje u 8:00 ja svoj budilnik navijem u 7:00. Tada uđem u njihovu sobu, pokrijem ih i uključim grejalicu. Od uvek sam mrzeo osećaj "auuu kolko mi je ladnooo" kad ustajem. Za to vreme se zgreje i rerna pa ubacim zamrznuto pecivo. U 7:10 je prvi pokušaj buđenja. Obojica u glas:
"Tata je l može još 10 minuta?"
Pa naravno da može. Ja tu malo otvorim fejsbuk, tviter, onako neumiven pa u 7:20 ponovim.
"Tata je l može još 10 minuta?"
Može ali ovo je kraj. Mora da ustanete inače budim mamu. Dok se umivaju i peru zube, ja sam već pustio Arenu na TV i neki fudbal. Sledi doručak, oblačenje i na svako varničenje da neće u školu (Ivan) glim ga i ljubim. Joca je već očvrsnuo i nema jutarnje neraspoloženje kao gradivnu osobinu karaktera. To je bio opis uspešnog pokušaja buđenja.

 

1l1.jpg 

 

Neuspešan pokušaj buđenja ima nekoliko raznih slabih mesta. Neće uopšte da se probudi, probudi se pa plače, ustane pa plače, umiva se pa plače, ... Jednog jutra ubacim se kod ivana u krevet i počnem da ga mazim i golicam i probudim ga relativno raspoliženog. Umivanje, doručak, oblačenje, kapuljača na glavu, ispratim ga, vidim baja ušao u lift na jedanestom spratu... Ja se vratim i legnem. Kad neko je na vratima. Ivan!
"Mnogo je hladno."
Dečka zapahnuo miris ledenog jutra i vratio se nepokolebljivo. Obukao sam mu još jednu dodatnu duksericu, tako da ih je imao tri na sebi i opet ugurao u lift. Malo je zakasnio ali ipak stigao.

A pre neki dan, utorak je bio, uspeo sam da ga ubedim da ustane i ode u školu, ali se vratio za sat vremena.
"Šta je bilo sine?"
"Pa slavim slavu"
"Koju?"
"Ne znam. Učiteljica pitala je l slavi neko slavu danas. Javilo se njih troje i ona ih pusti kući. Javio sam se i ja:"
Zvao sam posle da se izvinim ženi rekavši da je to slava moje supruge i njenih roditelja i da Ivan nije najlepše razumeo.

S druge strane Joca je u godinama kada se zgušnjavaju pismeni zadaci, razne hemije i geografije, a drma ga pubertet. Letos je po sopstvenom priznanju imao "dejt" sa dvadeset i jednom devojčicom. Na njegovom fejsu klinki koliko hoćeš i sa svakom je u nekom dogovoru. Dakle mnogo mu lep period života pa mu škola nije na prvom mestu. Desilo se dva puta da je nakon gripa bio nespreman za pismeni zadatak pa sam mu odobrio dan "bolovanja" da ne bi dobio lošu ocenu. Neko će reći da je neetički. Ok. Ali koja je korist da nakon dve nedelje pauze i tri dana u školi izađe na pismeni zadatak, koji nije mogao da spremi i "izgine kao Mančester"?

Situacija oko njihovog buđenja i odlazaka u školu su zgodno mesto da iznesem neka svoja razmišljanja oko discipline, vaspitavanja dece, odlazaka u školu, pismenih zadataka, ...

Mali Ivan je neverovatan zaljubljenik u fudbal. Po ceo dan ili igra fudbal ili ga gleda na TV. Čak je i sam skupio novac pa se upisao u lokalni tim. Igra svake subote utekmice i najbolji je strelac lige. Ali kad dođe nedelja i liga šampiona i svi oni pregledi engleske, španske i drugih liga, nema šanse da ga oteram u krevet pre 12. U stanju je da odglumi odlazak u krevet pa da kroz odškrinuta vrata sobe gviri i gleda TV. Jednostavno, kao što on reče "fudbal je život". Iz toga je posledica da on u ponedeljak nema šanse da ustane. Ali nema sile. Probala je gospođa majka na dranje i silu ali osim što smo se svi u kući debelo iznervirali a Ivan debelo rasplakao nismo dobili značajniji efekat. Ukapirao sam da mi je bitnije da mi dete bude nasmejano nego da ode u školu u ponedeljak. Znam da se kosi sa svim i svačim što su nas učili o vaspitanju dece, ali ja jednostavno ne volim da ih pritiskam previše i da mi budu mrzovoljni. Ivan koji je sa 6 godina savladao čitanje i pisanje, kako na engleskom tako na srpskom, sam, samoinicijativni, dečko koji koristi google od svoje četvrte godine, računa sa dvocifrenim brojevima, generalno nema puno toga da nauči u prvom razredu osim tog osećaja "mi smo svi isti i u školu idemo". Ne garantujem da sam u pravu ali kad procenim da je neka muka ja ih ne stiskam.Na kraju krajeva kaže se "neka dođe roditelj da opravda". Odem i opravdam.

Jednostavno bitnije mi je da deca imaju socijalnu inteligenciju, da umeju da se jave, da znaju kom se persira kome ne, da ih nije sramota da potraže vodu, da umeju da odguglaju nešto nego da budu disciplinovani kao spartanci. Joca mi je nedavno zakasnio za školu jer je nekog slepog dedu vodao do doma zdravlja. Čovek nije imao nikog pa je pošao sam, a ulice su se promenile od kad se zadnji put sam kretao. To mi je bitnije od stizanja na vreme u školu i da ubode baš svaku peticu u sedmom razredu.

Uvođenje stroge discipline u kući, kao što je u stereotipima o vojnim licima i njihovoj deci, ume da bude uterivanje dece u dvostruki život. Pred roditeljima idealni a van kuće razulareni, ne retko u klasičnom banditskom fazonu. Tada između roditelja i dece ume da bude ogroman nevdljivi zid tajni koji ume da se kao gomila fekalija prospe na disciplinovanu porodičnu harmoniju. Učestalo međusobno nepokazivanje ljubavi između roditelja i dece ume da ozbiljno ugrozi temelje najsnažnije ljubavi u prirodi.

Smatram da ako deca ne ukapiraju vrednost škole i obrazovanja džaba da ih ja teram, čak i po cenu učestalih svađa, da imaju sve petice ako će na fakultetu krahirati. S druge strane ako u znanju budu videli svoju šansu i odskočnu dasku neka četvorkica u sedmom i neki prespavani ponedeljak u prvom razredu ih neće zaustaviti na putu ka diplomi nekog fakulteta. Disciplina? Kad dođe vreme da od nihove radne etike zavisi koliko "hrane na stolu" će imati njihova deca, ne verujem da neće moći da ustanu. Život ih nepogrešivo disciplinuje. A sada neka budu deca.



Komentari (68)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dragan7557 dragan7557 14:17 27.11.2011

Re: pravo,

osvezenje u ludilu polit kampanje. Sta se desilo sa VIP statusom?

cerski
Strongman Strongman 14:22 27.11.2011

Re: pravo,

Hvala hvala


VIP: pa valjda sam još uvek!?
expolicajac expolicajac 14:39 27.11.2011

Re: pravo,

osvezenje u ludilu polit kampanje. Sta se desilo sa VIP statusom?

pokušava da se žrtvuje zarad mene. Pravi drug, prijatelj brat
abrasax abrasax 16:07 27.11.2011

Re: pravo,

osvezenje u ludilu polit kampanje. Sta se desilo sa VIP statusom?

cerski


Odličan blog. Ali, ne slažem se s tobom. Ako si preuzeo na sebe da odlučuješ o tome koje gradivo im je potrebno, a koje ne, kojim danom mogu da idu u školu, a kojim ne moraju - onda si ti institucija daleko jača od škole (ne zvao se tako). E, pa onda možeš i da razmisliš da ih podučavaš kod kuće, pomeriš vreme početka nastave i nema zime.
Direktor škole u koju ide moj sestrić rekao kako su novinari odmah naduvali priču oko kućnog podučavanja. Kaže, to je samo za neke, sportiste, glumce i takve, neće sad svi tako.
Eto, vi ste sportska familija, ne vidim što ne bi moglo?
Jukie Jukie 16:54 27.11.2011

Re: pravo,

abrasax
osvezenje u ludilu polit kampanje. Sta se desilo sa VIP statusom?cerskiOdličan blog. Ali, ne slažem se s tobom. Ako si preuzeo na sebe da odlučuješ o tome koje gradivo im je potrebno, a koje ne, kojim danom mogu da idu u školu, a kojim ne moraju - onda si ti institucija daleko jača od škole (ne zvao se tako). E, pa onda možeš i da razmisliš da ih podučavaš kod kuće, pomeriš vreme početka nastave i nema zime.Direktor škole u koju ide moj sestrić rekao kako su novinari odmah naduvali priču oko kućnog podučavanja. Kaže, to je samo za neke, sportiste, glumce i takve, neće sad svi tako. Eto, vi ste sportska familija, ne vidim što ne bi moglo?

Ako u zakonu piše, moći će možda i svi da budu homskulovani, ako ne piše, neće. Za to se valjda još čeka pravilnik.
Jedna koleginica(?) sa mog američkog foruma radi kao nastavnica muzičkog i homskuluje dete u 2. razredu jer je mala genije i jednostavno škola ne može da uklopi njen intelektualni nivo sa psihofizičkim sazrevanjem. Ali ona kaže da tamo postoji sistem homskulera sa podrškom za sve što ti se javi kao problem - nije da ona sama sedi sa detetom i parčetom papira pa gleda u bob šta dalje da radi.

Ono što je ovde problem je što mali gleda utakmice do kasno u noć umesto da spava, i onda spava ponedeljkom ujutru. Neke moje ideje su:
-kada se jednom probudi, odvesti ga u školu, umesto da propusti ceo dan. Verovatno je negde u deset sati sasvim budan i nema zašto da propušta poslednja tri časa.
-neka spava nedeljom popodne pre nego što počnu utakmice (ovo ne znam koliko će da upali... ja nisam nikada spavao poslepodne dok se nisam zaposlio u školi puno radno vreme - 13.godišnjaci su energetski vampiri)
-snimiti utakmice pa neka ih gleda u ponedeljak kad se vrati iz škole

Što se tiče opravdavanja kontrolnog posle dvonedeljnog gripa, nisam shvatio da li mu je opravdano samo da se ne oceni tog dana (why not... ako dobije 1, ionako će morati posle da odgovara da popravi... to vreme u svakom slučaju mora da se za Jocin usmeni odgovor odvoji od pišivih 3240 minuta koje odeljenje godišnje ima iz tog predmeta... što Kadi reče doktor Hausu: ja sam iz budžeta već odvojila pare za to što će te pacijenti tužiti) ili odsustvovanje celog dana kada je kontrolni (zašto da ne dolazi na biologiju zbog kontrolnog iz geografije?). Moj stav je da treba gubiti što manje časova bezveze.

A za izgubljene časove hemije i fizike preporučujem uzimanje par privatnih časova dok se ne popune rupe u znanju (ne sećam se da si rekao koju srednju školu planira), da se posle ne plaća na ćupriji.
abrasax abrasax 17:09 27.11.2011

Re: pravo,

A za izgubljene časove hemije i fizike preporučujem uzimanje par privatnih časova dok se ne popune rupe u znanju (ne sećam se da si rekao koju srednju školu planira), da se posle ne plaća na ćupriji.



Ovo jeste, ali posle dvonedeljne bolesti dete bi trebalo da ima pravo na dopunsku nastavu, a ne da ga neko ispreskače prvog dana kako se pojavio. Ako to ne ide ni nakon što je nastavniku skrenuta pažnja, onda je bolje tako. Ali mali onda zna zašto.
Jukie Jukie 17:31 27.11.2011

Re: pravo,

abrasax
A za izgubljene časove hemije i fizike preporučujem uzimanje par privatnih časova dok se ne popune rupe u znanju (ne sećam se da si rekao koju srednju školu planira), da se posle ne plaća na ćupriji.

Ovo jeste, ali posle dvonedeljne bolesti dete bi trebalo da ima pravo na dopunsku nastavu, a ne da ga neko ispreskače prvog dana kako se pojavio. Ako to ne ide ni nakon što je nastavniku skrenuta pažnja, onda je bolje tako. Ali mali onda zna zašto.

Treba svašta, ima tu mnogo aspekata. Još ne znamo da li je zluradi nastavnik cerekajući se insistirao da ima da sledećeg časa radi kontrolni iz gradiva koje nije ni video a da ocena ide direktno u dnevnik (it's in your permanent record!) ili je Strongmen po principu bolje sprečiti nego lečiti ukinuo sve časove iz ostalih predmeta toga dana (pa će onda sledeće nedelje izgubiti obradu gradiva iz istorije i biologije zbog kontrolnog iz fizike jer je izgubio čas iz fizike kada mu je opravdano nedolaženje iz hemije, i to tako u nedogled)

Inače dopunska nastava u sredu 7. časa kada je u školu došao u ponedeljak, profesor ga video u utorak a kontrolni je u četvrtak 2.časa, neće ništa pomoći oko kontrolnog u četvrtak jer nema vremena da se za nekoliko sati slegne znanje koje je trebalo da se stiče dve nedelje. Verovatno su i Joca i nastavnik u sredu 7. časa i fizički i psihički iscrpljeni (od 6 časova provedenih sa energetskim vampirima) i dekoncentrisani od multitaskovanja na pedeset strana.

Opet kažem da nam je glavni cilj da Joca ubaci gradivo iz fizike i hemije (a i drugih predmeta koji mu škripe) u što trajniju memoriju da ne mora za sledeći kontrolni da uči sve iz početka, a i trebaće mu za maturu. Iz tih predmeta se najlakše gube poeni na malo zbunjivanje, iz biologije i geografije može i slučajno da potrefi tačan odgovor.
abrasax abrasax 17:46 27.11.2011

Re: pravo,

Inače dopunska nastava u sredu 7. časa kada je u školu došao u ponedeljak, profesor ga video u utorak a kontrolni je u četvrtak 2.časa, neće ništa pomoći oko kontrolnog u četvrtak jer nema vremena da se za nekoliko sati slegne znanje koje je trebalo da se stiče dve nedelje. Verovatno su i Joca i nastavnik u sredu 7. časa i fizički i psihički iscrpljeni (od 6 časova provedenih sa energetskim vampirima) i dekoncentrisani od multitaskovanja na pedeset strana.

Opet kažem da nam je glavni cilj da Joca ubaci gradivo iz fizike i hemije (a i drugih predmeta koji mu škripe) u što trajniju memoriju da ne mora za sledeći kontrolni da uči sve iz početka, a i trebaće mu za maturu. Iz tih predmeta se najlakše gube poeni na malo zbunjivanje, iz biologije i geografije može i slučajno da potrefi tačan odgovor.




Slažem se, meni sad jasno, hvala na odgovoru.
karabasbarabas karabasbarabas 17:49 27.11.2011

Re: pravo,

Kad rece Haus, sad se emituje osma sezona u Americi, ima na torentu da se skine.
Ontopic, decu vaspitava ko kako ume i svako vidi pre ili posle rezultat svog angazovanja. Dakle, videcemo, mislim videces.
Ribozom Ribozom 19:36 27.11.2011

Re: pravo,

Jukie, kad neces ti.

Neko će reći da je neetički


Razumevanje problema sopstvene dece nije neeticki, vec ne pedagoski. Ti si mu ucinio zapravo losu uslugu. Ako je vec dve nedelje bio gripljav, mogao je u krevetu malo da prelista, ili jedna od 100 fb prijatelja dodje da mu objasni sta se radilo u proteklih 14 dana u skoli. Losa ocena koju bi dobio da je evt. bio u skoli manje bi mu nastetila u poimanju stvari u zivotu, nego tvoja zastita.

U blizoj buducnosti se moze desiti da takvih usluga od roditelja bude jos, tako da ce ti dete uvek ocekivati da stanes iza njega. Ako je pritom nesto sto vara sistem (skolu) eto stranputice.

Prica oko pomoci slepom coveku je dobra. Medjutim, uglavnom spada u izmisljotine dece tog uzrasta. Ja ne sumnjam u Jovinu iskrenost, ali u slucaju da je neiskren onda je to siri problem, vise u smislu da predtavlja sebe kao superheroja, nego ako je vreme proveo u obicnoj setnji gradom ili ljubavnom susretu

Smatram da ako deca ne ukapiraju vrednost škole i obrazovanja džaba da ih ja teram, čak i po cenu učestalih svađa, da imaju sve petice ako će na fakultetu krahirati. S druge strane ako u znanju budu videli svoju šansu i odskočnu dasku neka četvorkica u sedmom i neki prespavani ponedeljak u prvom razredu ih neće zaustaviti na putu ka diplomi nekog fakulteta. Disciplina? Kad dođe vreme da od nihove radne etike zavisi koliko "hrane na stolu" će imati njihova deca, ne verujem da neće moći da ustanu. Život ih nepogrešivo disciplinuje. A sada neka budu deca.


A ceo komentar pisem samo zbog ovoga.
Da li je diploma put do licnog uspeha?
Vise nije. Vreme se promenilo. Ako to ne uvidite sada imacete u kuci kasnije frustriranog nezaposlenog diplomca, koji ce da kuka na sistem a vi cete opet s razumevanjem ponavljati: 'Da tako je sine'


Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 20:08 27.11.2011

Re: pravo,

Razumevanje problema sopstvene dece nije neeticki, vec ne pedagoski. Ti si mu ucinio zapravo losu uslugu. Ako je vec dve nedelje bio gripljav, mogao je u krevetu malo da prelista, ili jedna od 100 fb prijatelja dodje da mu objasni sta se radilo u proteklih 14 dana u skoli. Losa ocena koju bi dobio da je evt. bio u skoli manje bi mu nastetila u poimanju stvari u zivotu, nego tvoja zastita.


etika i pedagogija nisu odvojene bas toliko

i otkud ti znas Ribozom, da je otac sinu ucinio losu uslugu zato sto je imao razumevanja za neku njegovou slabost?

slabost prvacica, koji je krenuo u prvi razred?

pa nije to odnos regruta i kaplara, pobogu.

zamisli malo dete koje tek pocinje da hoda. ocekujes li odmah da zna sve korake pravilno da napravi? stojis i posmatras ga ko bubu kroz lupu i insistiras na pravilnom koracanju?

pa idi bre...:)

Neki prvacici su smotani, drugi su maze, treci ne mogu iz mesta, posle dva meseca skole da pokapiraju i svare i usvoje sta je ok, sta nije.

uzgred, kad neko ima grip, elementarna pristojnost je da ne zarazava druge.

jel ce planeta da stane a skora odleti u dim, ako dete odboluje svoju bolest na miru, bez drila?

zastita roditelja u tako bezazlenoj stvari je velika stvar za dete. nije samo. roditelj ga razume. drugi put ce biti bolje.

ne preteruj majketi.

Ako to ne uvidite sada imacete u kuci kasnije frustriranog nezaposlenog diplomca, koji ce da kuka na sistem a vi cete opet s razumevanjem ponavljati: 'Da tako je sine'


a ovo je nepristojno. nisi vidovit. nije lepo. otkud ti znas sta ce ljudi da imaju u kuci?

eto, ja verujem da ce da imaju dobrog momka koji veruje svojim roditeljima i koji ce vremenom, kako bude rastao da izgradi samosvest.

sad je prosto mali klinja.

i najvise mu treba ljubav. da bi izrastao u srecnu i dobru osobu.

Ribozom Ribozom 20:51 27.11.2011

Re: pravo,

Mislim da bezrezervna podrska roditelja prema detetu ima delimicno stetni pedagoski efekat.

Jova je momak od 13 leta, tako da se tvoja prica o prvacicu ne uklapa.

i najvise mu treba ljubav. da bi izrastao u srecnu i dobru osobu.

S ovim se slazem. Dakle ljubav moze, razumevanje, poverenje i podrska moze ali ograniceno.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 21:08 27.11.2011

Re: pravo,

Jova je momak od 13 leta, tako da se tvoja prica o prvacicu ne uklapa


Mislila sam na malog brata.
A i 13 bas i nisu neke godine, tu tek treba suptilna podrska i razumevanje.

Najlakse je lomiti.



sesili sesili 14:47 27.11.2011

Osveženje?

Meni su tvoja deca jasna - ti nisi! Kako misliš da oni "ukapiraju" vrednost škole? Izbegavanjem da idu u nju? Budjenje uz pomoć grejalica, "dranje", pretnja majkom, prevara učiteljice u vezi Slave, gledanje fudbala pa prespavani ponedeljak? Ivan "skupio" pare - gde? Zaista, mislim da u mnogo čemu grešiš, a dece tvoje radi - volela bih da nisam u pravu.
Dejan Ninkovic Dejan Ninkovic 15:07 27.11.2011

Re: Osveženje?

sesili
Meni su tvoja deca jasna - ti nisi! Kako misliš da oni "ukapiraju" vrednost škole? Izbegavanjem da idu u nju? Budjenje uz pomoć grejalica, "dranje", pretnja majkom, prevara učiteljice u vezi Slave, gledanje fudbala pa prespavani ponedeljak? Ivan "skupio" pare - gde? Zaista, mislim da u mnogo čemu grešiš, a dece tvoje radi - volela bih da nisam u pravu.



NiSTE u pravu:)
sesili sesili 15:09 27.11.2011

Re: Osveženje?

Prihvatam! Žao mi je.
vladaxy vladaxy 16:52 27.11.2011

Re: Osveženje?

Kako misliš da oni "ukapiraju" vrednost škole?


Klinci odlično ukapiraju vrednost osnovne i srednje (državne) škole. I već posle par razreda poštuju školu i nastavnike taman koliko vrede. U većini slučajeva nimalo. U prvom vole da idu a u osmom beže od nje. Nisu valjda samo roditelji krivi? Generalno i ja imam isti pristup školovanju sina kao i Strongman
ljuboten ljuboten 17:00 27.11.2011

Re: Osveženje?

sesili
Meni su tvoja deca jasna - ti nisi! Kako misliš da oni "ukapiraju" vrednost škole? Izbegavanjem da idu u nju? Budjenje uz pomoć grejalica, "dranje", pretnja majkom, prevara učiteljice u vezi Slave, gledanje fudbala pa prespavani ponedeljak? Ivan "skupio" pare - gde? Zaista, mislim da u mnogo čemu grešiš, a dece tvoje radi - volela bih da nisam u pravu.


I ja se ne slažem kao i Vi, samo znam iz iskustva, poznavajući ljude sa ovakvom fizičkom snagom, a neli još uvek važi "u zdravom telu zdrav duh" pa će sve to njegova deca da nadoknade i uspeju u životu ako su tata i mama uspešni. Zar nije Palma najuspešniji gradonačelnik? Inače, ja sam sa mojom decom sasvim drugojačiji postupao, a i znao sam da mi se jedna čerka teško budi što je u psihologiji poznato kao tip sove, a druga tip ptice ranoranilice, kod nas na Kosovu je zovemo ć'vrljuga (ćavrlja rano i po ceo dan), a po Vukovom jeziku to su ševe.
Iako prvi se Cerski obradovao što ovde nema politike, ipak i ovde je ima i to u samom fundamentu. Noćni život koji nam je donelo potrošačko društvo sa Zapada je promenilo bioritam mladima, pa je dan postalo vreme za spavanje, makar do podne, a posle podne ko će na glasanje, što to koriste glasači stranke Krkobabića i preko vlasti određuju susbinu mladima i svima. A znamo kakvu.
dunja73 dunja73 22:15 27.11.2011

Re: Osveženje?

Noćni život koji nam je donelo potrošačko društvo sa Zapada je promenilo bioritam mladima, pa je dan postalo vreme za spavanje, makar


Pa ne znam sta da kazem...Ako je Dojcland - zapad...a , jes´ za Srbiju...ja bi` bila srecna da je tako...no nije tako.......Noc - Mediterancima i Juznjacima....nije Zapad doneo...a, ni potrosacko drustvo...
ljuboten ljuboten 22:40 27.11.2011

Re: Osveženje?

Vi ste mladi, a nije imao ko da Vam kaže kakva je do bila zabava šetnja ulicom, štraftom bez kinte u džepu, a da ipak uspeš da vidiš onu ili onoga koga si hteo(la). A bilo je i dnedvnih (matinea) i večernjih igranki,narvno neradnim danima, no sve do određeno vreme, pa na spavanje i sutra na časove u školu ili fakultet. No, sada, do skora u zadimljenim kafićima, moraš da imaš para, sa zaglušujućom muzikom koja te drži budnog i kada se vratiš kući posle pola noći. Nije nam to došlo iz Arabije ili Afrike.
dunja73 dunja73 23:05 27.11.2011

Re: Osveženje?

Vi ste mladi, a nije imao ko da Vam kaže kakva je do bila zabava šetnja ulicom

pa nisam ja mlada bas......ali , u vase vreme nisu postojali kafici , ali su postojale kafane , hoteli , muzika vikendom, igranke ..Jel tako? - jeste ..jer vi ste cala ili keve moje generacija pa znam sve sta je i kako bivalo ......kako vam nisu pare bile potrebne i u to vreme ? kako ste sedeli u kafani, placali ulaz za igranku , tamo ste morali neku damu pocastiti bozom ili kabezom :--)) ....bas mi objasnite, kako ste se zabavljali u to vase " srecno " vreme bez kinte?? ....I jos nesto ...ta glasna muzika..ja sam rodjena 1973 secam se ...imala sam 6 god..iz obliznjeg Hotela ..svaki vikend je gruvala muzika ....pola grada odjekivalo , sto, moram priznati dana s nije dozvoljeno , zatvaraju se vrata , postoji neki red.....znate...vi ..se secate vase mladosti...i sve vam je slatko ...nije to danas tako sve crno kako izgleda ....neka konzum drusta ...kako bismo mi blogovali da nije K D ? kad je avionska karta bila 40 € u povratna ? kad ste mogli da skinete top knjigu na Kindle i da je citate na bilo kojoj destinaciji ovoga sveta ?? .....itd...itd.......
ljuboten ljuboten 07:56 28.11.2011

Re: Osveženje?

pa nisam ja mlada bas......ali , u vase vreme nisu postojali kafici , ali su postojale kafane , hoteli , muzika vikendom, igranke ..Jel tako? - jeste ..jer vi ste cala ili keve moje generacija pa znam sve sta je i kako bivalo ......kako vam nisu pare bile potrebne i u to vreme ? kako ste sedeli u kafani, placali ulaz za igranku , tamo ste morali neku damu pocastiti bozom ili kabezom :--)) ....bas mi objasnite, kako ste se zabavljali u to vase " srecno " vreme bez kinte?? ....I jos nesto ...ta glasna muzika..ja sam rodjena 1973 secam se ...imala sam 6 god..iz obliznjeg Hotela ..svaki vikend je gruvala muzika ....pola grada odjekivalo , sto, moram priznati dana s nije dozvoljeno , zatvaraju se vrata , postoji neki red.....znate...vi ..se secate vase mladosti...i sve vam je slatko ...nije to danas tako sve crno kako izgleda ....neka konzum drusta ...kako bismo mi blogovali da nije K D ? kad je avionska karta bila 40 € u povratna ? kad ste mogli da skinete top knjigu na Kindle i da je citate na bilo kojoj destinaciji ovoga sveta ?? .....itd...itd.......


Gde nađoste mene i kafane, ja tamo niti sam zalazio niti sada ulazim. Zabavljali smo se što smo svake subote imali igranke u velikokj trpezariji intrenata Srednje škole u Prištini, koju smo mi sami učenici pripemali i pre i posle igranke. Na štrafti u Knez Mihajlovom za vreme studija retko sam se zadržavo ali sam posećivao sve igranke, čak i u Srednje šlole, osim na Mašincu, na Rudarskom fakultetu, u Studenskom gradu kada sam tamo stanovao, a preko leta na Kalemegdanu, Košarkaško igralište "Crvene Zvezde". Novac za ulaznice nikada nije falio.Uživam da plešem, jer je ples eskstaza, vrhunac uzbuđenja, izlaženje iz sebe u prostor, ispoljenje sebe, koliko i rečima u pesmi, koliko kičicom na slici i koliko zvukom u muizici. "Jer ljudski pokret treba da liči na pokret kakvi postoje u prirodi: na lelujanje žita, na talasanje mora, na titranje vodenog mlaza, na treperenje lišća, na igru krvi." Tako da jedna čerka (1970.)koja je nasledila moje gene, do šesnajeste godine išla je i u Baletsku školu, pa je mogla samo da žali za vreme svojih roditelja, jer nije podnosila duvanski dim u kafićima no i na igrankama, a bol u srcu ostavile su mi njene reči jednom izrečene:"Mislite da mi je lako da dok drugi piju sokove, ja idem u wc da pijem vodu". Ja diplomirani inženjer,ali smo trošili novac na putovanja i izradu magistrature i doktorat njene majke.
Strongman Strongman 11:43 28.11.2011

Re: Osveženje?

Meni su tvoja deca jasna - ti nisi! Kako misliš da oni "ukapiraju" vrednost škole? Izbegavanjem da idu u nju? Budjenje uz pomoć grejalica, "dranje", pretnja majkom, prevara učiteljice u vezi Slave, gledanje fudbala pa prespavani ponedeljak? Ivan "skupio" pare - gde? Zaista, mislim da u mnogo čemu grešiš, a dece tvoje radi - volela bih da nisam u pravu.


Naravno da će da ukapiraju. Decu vaspitavamo primerom. Moji su svi uspešni i doktori nauka jedino ja Mr.

Ivan je mesec ipo skupljao pare. Jeste ima džeparac.

Strongman Strongman 11:45 28.11.2011

Re: Osveženje?

Vi ste mladi, a nije imao ko da Vam kaže kakva je do bila zabava šetnja ulicom, štraftom bez kinte u džepu, a da ipak uspeš da vidiš onu ili onoga koga si hteo(la). A bilo je i dnedvnih (matinea) i večernjih igranki,narvno neradnim danima, no sve do određeno vreme, pa na spavanje i sutra na časove u školu ili fakultet. No, sada, do skora u zadimljenim kafićima, moraš da imaš para, sa zaglušujućom muzikom koja te drži budnog i kada se vratiš kući posle pola noći.



A i malo žal za mladost a? Ono orasi bili bolji ranije jer mi se od ovih ne...

Naravno da nigde nisi mogao da odeš baš bez dinara. naravno da je bilo zabava, bioskopa, igranki, muzike, gde se naplaćivao ulaz a i klaker. Amo tad si bio mlađi i imao si koga da izvedeš i ko da te SASLUŠA
dunja73 dunja73 22:38 28.11.2011

Re: Osveženje?

Tako da jedna čerka (1970.)koja je nasledila moje gene, do šesnajeste godine išla je i u Baletsku školu, pa je mogla samo da žali za vreme svojih roditelja, jer nije podnosila duvanski dim u kafićima no i na igrankama, a bol u srcu ostavile su mi njene reči jednom izrečene:"Mislite da mi je lako da dok drugi piju sokove, ja idem u wc da pijem vodu


I moja TSCHerka ide u Baletsku skolu i to je poducava , Gospadja balerina iz Rusije , ovde u Dojclandu, pa sta ima veze balet sa temom ? .....takodje vlada , stroga zabrana pusenja , verovatno kada dodZe vreme da TSCHerka izlazi , utrece ce cigaretama svaki trag .....ali, da moja TSCHerka sutra zali za necim sto sam ja dozivljavala i prozivljavala...ne razumem ? I zasto pije vodu u wc-u ? I zasto joj smeta dim ? Sto niste naucili cerku da u zivotu moze da se integrise u svako drustvo ? Zaista ne razumem ....kakve veze ima dipl. ing. i doktorat sa smetanjem dima i pijenjem vode.....Nije Diploma - bolest , da se ljudi sa istom u kaficu osecaju kao da su pali s`Marsa.... i da prizeljkuju tatino vreme.....babov vakat ..
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 15:43 27.11.2011

lep blog

mnogo je lepo procitati kako kapiras svoju decu:)

ja verujem u razumevanje klinaca, gradjenje dobrog odnosa i podrsku kad nisu savrseni. a ti to radis na dobar nacin.

a to sto nekad zakasne, nesto ne urade bas kako treba i po protokolu, vrlo vazno, sve to prodje, ali vas odnos ostaje i podrska, da kad im stvarno bude tesko i gusto, znaju kome da se obrate:)

ni ja ne verujem u isterivanje discipline, u stisak, roditelj mora da zna kad treba da popusti stisak jer i klinci rastu, sazrevaju, nesto sto im je bilo tesko postaje lako.

u svakom slucaju, ti si dobar tata.

fala za lep blog



ljuboten ljuboten 22:55 27.11.2011

Re: lep blog

mnogo je lepo procitati kako kapiras svoju decu:)

ja verujem u razumevanje klinaca, gradjenje dobrog odnosa i podrsku kad nisu savrseni. a ti to radis na dobar nacin.

a to sto nekad zakasne, nesto ne urade bas kako treba i po protokolu, vrlo vazno, sve to prodje, ali vas odnos ostaje i podrska, da kad im stvarno bude tesko i gusto, znaju kome da se obrate:)

ni ja ne verujem u isterivanje discipline, u stisak, roditelj mora da zna kad treba da popusti stisak jer i klinci rastu, sazrevaju, nesto sto im je bilo tesko postaje lako.

u svakom slucaju, ti si dobar tata.


Tipično balkasnko vaspitanje. No, daleko bolje, jer ima iskrene ljubavi, kako i Vi to primećujete. Za razliku od većine zapadnih porodica čija su deca ostavljena i bez prilike da osete roditeljsku ljubav. To i kod nas ubrzano započinje, makar tokom jednog zajedničkog obroka sa roditeljima, no ni to. Zato hrišaćanska civlizacija je ispred ostalih koja ubrzano korača prema nestanku. Ma da zadnje pobune mladih, no i starijih nagovešatavju nešto novo. No, sigurno ne da se više rađamo, već da pravednije živimo.
Strongman Strongman 11:40 28.11.2011

Re: lep blog

Tipično balkasnko vaspitanje.


Tipičan kockast mozak
dunja73 dunja73 22:48 28.11.2011

Re: lep blog

Za razliku od većine zapadnih porodica čija su deca ostavljena i bez prilike da osete roditeljsku


ah-a ..pazi ovo sad.......a, verovatno im konzum drustvo krivo za to ?
i otkuda vama ovo da na Zapadu deca ne osecaju ljubav roditeljsku , a kod nas osecaju ? .....Sta je za vas Zapad ..koje su to drzave za vas ? Moze li ovo necim da mi podkrepite, nekim saznanjem iz zivota, iskustva, statistike, na osnovu cega ste vi ovo skontali ?

aleksandrapetkovic aleksandrapetkovic 16:46 27.11.2011

Nije škola najvažnija

Joca mi je nedavno zakasnio za školu jer je nekog slepog dedu vodao do doma zdravlja.


Što se mene tiče nije ni morao da ode tog dana u školu, uradio je nešto mnogo veće i korisnije.

Ivan koji je sa 6 godina savladao čitanje i pisanje, kako na engleskom tako na srpskom, sam, samoinicijativni, dečko koji koristi google od svoje četvrte godine, računa sa dvocifrenim brojevima, generalno nema puno toga da nauči u prvom razredu osim tog osećaja "mi smo svi isti i u školu idemo".


Ne baš potpuno tačno. Potpuno je tačno da formalno obrazovanje nije recept za srećan niti uspešan život pa s tim u vezi i nije obavezno ići svaki dan u školu. Međutim, škola je mesto koje, na sreću, pruža i neke druge mogućnosti za obrazovanje, vaspitanje, razvoj ličnosti... A za ovaj ponedeljak nađite neko drugo rešenje (neka dete spava u nedelju popodne, ili da se uvede obavezno spavanje u ponedeljak popodne, ili uvežbavanje spavanja u školi ali da niko ne vidi ...)
8c_competizione 8c_competizione 16:55 27.11.2011

a evo i moje price

he he he, kao sto to uvek biva sa decom koja odu u shkolu vec u 6 razredu (u Srbiji je josh normalno u 7. godini da se ide, ili se vec to promenilo?), a uveliko znaju da citaju i pishu, crkoshe od dosade...

tako je bilo i sa mnom

pride, ja sam imao jako jako loshu dodatnu osobinu, a to je da nisam (nikada, ni dan danas) voleo da pishem

e sada, u prvom razredu, gde Masha ima shisharku itd, gde se uce slova, to je kanda bitno

mene nisi mogao ni milom ni silom naterati da pishem. baksuz! jednostavno sve popamtim (to vizuelno pamcenje mi je i danas jaca strana) i mogu da ponovim, ali da pishem, nemoj me muciti molim te!

u to vreme je bilo josh uvek one celodnevne nastave, ako se josh toga secate

normalna deca bi koristila vreme posle rucka da na brzinu odrade domaci i onda nastave sa igrom. nisam ja imao nishta protiv domaceg, ali je pisanje bilo apsolutno nepozheljno

elem, kad god je majka (samohrana inace, samo da podnaglasim tonom!) dolazila da me pokupi iz shkole, dozhivljavala je nervnmi slom, kako je god presretne ucitelj

ni sam ne mogu da prebrojim grdnje, shamare i milom-silom (nije da kukam, kao zreo covek mislim da su povremene batine sasvim ok za decu)

elem, jedan dan dodje moja majka da me pokupi, uciteljh nije cekao pa se zhena vec ponadala. dodje do mene i pita za domaci. ja kazhem da je kod Kace, prepisuje.

da ste vi videli taj ozareni osmeh kod majke, to se ne da prepricati. ponos udario u onu zhilu kucavicu, "jedna je majka!"

dodje ona do Kace da uzme moju svesku, i tu je shlog mal ne udari. ispostavi se da sam ja isposlovao (Bog te pita kako) da Kaca u stvari ZA MENE prepisuje sve sa table U MOJU svesku!

kada tu nije pukla moja keva (ok, u medjuvremenu smo avanzovali sa nadimkom), nikada nece!

ni dan danas ne znam kako sam zhiv stigao kuci od shljuski, ni kako smo preshli onu Nemanjinu ulicu a da nas tramvaj nije pokupio

dodjemo kuci, keva u ekstazi!

da me ne bi tukla (da ne greshim dushu, retko kada je to radila) olduci da me ostavi po prvi put samog kod kuce zakljucanog da 10 puta napishem cirilicu pisano i 10 puta stampano za kaznu! 10 puta, pa josh dva puta BREEEEE!

posle nekog vremena, vraca se ona kuci i zatice me kako spavam. kako mi je posle pricala, prva pomisao: "ah, sve je zavrshio i legao da spava". no, prethodna iskustva sa hiperaktivnim klipanom koji josh ima neshto i u glavi ju je naveo da ipak proveri.

kad ono, posle svega 2 puta (jooooj bree, mnogo je!) stoji poruka:
"mama, sto je mnogo mnogo je, otisao sam da spavam"

opet, kako kazhe, bila je tacno na onoj liniji koja granici pucanje od besa i pucanje od smeha (roditeljima jako poznat osecaj). ali, morala je da nadje reshenje. i baksuz jedan, setila ga se!

spremila cica lepo cufte (koje je znala da jako volim), poredjala ih u neku ciniju i stavila na Magnohrom el. pec, koja je stajala odmah pored mog radnog stola (hm, radnog? ok, to je bila pista za najbrzhe autice, a i citava krda bizona, kaubojaca i indijanaca su ga pretrcala bar par stotina puta)

onda me lepo probudila. mosh misliti miline, posle dremke te cekaju vruce cufte

koji bi mishelinko odoleo, hajde recite vi!



ali ne lezi vrazhe! objavi ona sva onako zvanicno (falila samo dobosh najava kraljevog ukaza) da mogu da pristupim temeljnom unishtavanju cufti AKO I SAMO AKO (ovaj termin sam na zhalost apsolvirao kasnije na mnogim matematikama) zavrshim shto mi je ostavila u zadatak!

jbt jer ove reeci izgovori rodjena majka ili sam djavo crni? u mojoj klinackoj mashti mi se tada definitivno prividjao trozubac i par rozhcica na glavi! od tvoje krvi i mesa? tvoj izgladneli (pogledajte josh jednom sliku gore) sin? oci kao u



"zar hocesh da ti tvoja pticica crkne od gladi"... repertoar je bio nevidjen

jbt i Hitler bi pustio suzu na ovaj performans i pokleko! ONA nishta (dodushe, kasnije, mnogo kasnije mi je pricala kako se bukvalno shtipala kako se ne bi nasmejala i ipak odrzhala sliku autoriteta)

videh ja da je vrag odneo shalu, da mi sharm Mishelinka ne pali, te da se cufte neumoljivo hlade, te navalih da zavrshim mamin domaci!

kao i u svakom holivudskom filmu sa hendikepom na kraju, domaci je bio zavrshen, a meni tiba puna

elem, sutra dan, prilece ucitelj mami (da, da, poneka upotrebljavam i taj naziv, ali samo ponekad) i u neverici izjavljuje da je mali monstrum ZAVRSHIO pisanje PRVI u razredu. na to ovaj moj monstrum od majke (kako je samo mogla to da mi uradi?) izdiktira "recept" ucitelju. kazhe, plakali su od smeha.

nekoliko nedelja kasnije, pocnem ja opet da popushtam sa pisanjem. Bilo je dovoljno samo da me ucitelj podseti na cufte i da se vratim na svoj IZUZETNI nivo

ha, naucio sam lekciju: som se hvata na bucku, a ja na cufte (klopu generalno!)
tetkino tetkino 18:07 27.11.2011

Kad bi čovek znao šta mu je činiti...

na vreme, a ne kad je sve prekasno, gde bi nam kraj bio.

Misliš uvek da radiš nešto pametno i korisno za sebe i svoju decu, a na kraju si ma koliko se trudio, uvek ti kriv za sve što ispadne naopako.

Elem što se izbegavanja školskih obaveza tiče, ja sam tu za taktiku "fino, pametno, dobro dete" - to je taktika koja mi je donela mnogo slobode, a i uvek dobar uspeh.
Ako si iole pristojan prema nastavnicima, imaš minimum kućnog vaspitanja i malo volje da učiš na vreme, možeš da se izvučeš sa bilo čim u školi.

Pošto si "fino, dobro, pametno" dete, možeš da izboksuješ neverovatan broj slobodnih dana i časova. Ja sam najviše od svega volela svoju bibliotekarsku sekciju koja mi je omogucila da neverovatan broj dosadnih časova zamenim za 10 minuta pomoci bibliotekarki, a ostatak vremena proveden u fotolji sa knjigom u ruci.

Škola je i meni u moje vreme bila poprilično dosadna institucija i da nije bilo raznoraznih sekcija ne bih nikad ukaprila čemu to sve služi. Kad se jednom ustoličiš u poziciji "finog, pametnog i dobrog deteta" otkriješ da i oni drndavi nastavnici nisu uopšte toliko drndavi i da su uglavnom razumni ljudi sa kojima se o svemu može dogovoriti i koji sve mogu razumeti.

Uvek mi je bilo tužno gledati ih kako se zagreju za bilo koga ko pokaže makar i mrvu interesovanja i zdravog razuma za njihov predmet. Sa jedne strane časovi su toliko dosadni da bi ubili interesovanje i najradoznalijeg deteta, puni tenzije oko kontrolnih i odgovaranja, rokova, izostanaka, a onda imaš sekcije gde ti isti ljudi zrače optimizmom, ljubaznošću, puni su interesantnih činjenica, priča i zadataka.

Elem, šta god da uradiš, pogrešićeš. Pa onda bar gledaj da ti sad bude lepo.
tyson tyson 19:03 27.11.2011

deca


Zašto izmišljati toplu vodu? Za buđenje primeni oprobani recept starih majstora, kod kojih nije bilo 'još deset minuta' reklamacija. Potreban je samo jedan zvučnik u dečijoj sobi:






Neću da ti solim pamet ovde; tvoja su deca, radiš sa njima i vaspitavaš ih kako najbolje znaš i umeš. Zeznuto je što te uvek jede crv sumnje, da li radiš pravu stvar, ali to ide 'u rok službe' roditeljstva.

Nego, mnogo ti nešto lako brizne u plač mlađi, Ivan; ne bi trebalo više da je tako u tim godinama...?

I kako to bre peru zube pre doručka?! Pa valjda treba posle!



Jukie Jukie 23:16 27.11.2011

Re: deca

tyson

I kako to bre peru zube pre doručka?! Pa valjda treba posle!


To ni meni nikad nije bilo jasno.
I onda jedeš doručak a usta ti imaju ukus na kaladont i sve ti je gadno što staviš u usta, pa mrljaviš sa doručkom i viču na tebe što ne jedeš lepo, a posle odeš u školu i između zuba ti vire komadići


Ja se dobro sećam kada smo u školi dobili za domaći da napišemo šta sve radimo pre škole, i svi ostali su napisali da prvo peru zube pa doručkuju, pa sam ja video njihove domaće i izbrisao svoje što sam napisao obrnuto i napisao po njihovom, i onda nas je učiteljica sve izribala što ne peremo zube POSLE doručka. To je bio kraj mom povlađivanju idejama druge dece
kaolavanda kaolavanda 10:57 28.11.2011

Re: deca

tyson
Jukie


Idealno bi bilo kada bi se zubi prali I pre I posle jela. A, pošto svi znamo da idealno ne postoji, bolje je pre. Obajsniću.

U toku noći, u ustima se nagomila more bakterija, koje jedva čekaju neku hranu, koju će da dohvate. E, takve pobesnele od "gladi", te bakterije prave ogromnu štetu, kvareći zube, za sve pare (ima direktne veze sa povećanom kiselošću u ustima).

E, onda mi baktrije fino isteramo napolje pranjem, i doručkujemo mirne savesti. Doduše, sa ogavnim ukusom u ustima (da, da, i ja sam bila jedno od te dece ... ali, zato danas - zubi lepi).

a posle odeš u školu i između zuba ti vire komadići

zato ono I posle.



Da se razumemo, nikakve veze sa stomatologijom nemam, ali ovo objašnjenje sam čula od zubara, i zvučalo mi je vrlo logično (ovo čisto da se ne zaletite sa potpitanjima na tu temu )
tyson tyson 14:47 28.11.2011

Re: deca

U toku noći, u ustima se nagomila more bakterija, koje jedva čekaju neku hranu, koju će da dohvate. E, takve pobesnele od "gladi", te bakterije prave ogromnu štetu, kvareći zube, za sve pare (ima direktne veze sa povećanom kiselošću u ustima).

E, onda mi baktrije fino isteramo napolje pranjem, i doručkujemo mirne savesti. Doduše, sa ogavnim ukusom u ustima (da, da, i ja sam bila jedno od te dece ... ali, zato danas - zubi lepi).

Hm. Ima logike.

Možda da se te noćne bakterije poubijaju tečnošću za ispiranje usta po buđenju (lako se posle ukus ispere vodom), e da bi se spojilo korisno i lepo (uživanje u doručku), a pranje onda posle jela, kako red nalaže...?

Zato ja cenim Listerin, a ne one šećerne vodice za ispiranje usta. Lepo se oseti jačina i dezinfekciono dejstvo. Teška artiljerija! Nadam se samo da kolateralno ne ubija i floru u ustima.


vesna.gm vesna.gm 15:01 28.11.2011

Re: deca

Jukie

Ja se dobro sećam kada smo u školi dobili za domaći da napišemo šta sve radimo pre škole, i svi ostali su napisali da prvo peru zube pa doručkuju, pa sam ja video njihove domaće i izbrisao svoje što sam napisao obrnuto i napisao po njihovom, i onda nas je učiteljica sve izribala što ne peremo zube POSLE doručka. To je bio kraj mom povlađivanju idejama druge dece


Ja se sećam da sam u vrtiću čežnjivo gledala korice od hleba koje su svi ostavljali za sobom, jer su voleli sredinu, a ja da se ne razlikujem od njih i ja pojedem sredinu... a ostavim moju omiljenu koricu... :(

Posle sam i ja odustala od toga, previse je bolelo...
kaolavanda kaolavanda 15:24 28.11.2011

Re: deca

tyson

?

Ništa ja tu ne bi' dir'o

Lepo se oseti jačina i dezinfekciono dejstvo. Teška artiljerija!

Pazi kad i meni te bakterije u zasedi, deluju kao da ništa drugo i nije dovoljno jako da ih pobije, osim teške artiljerije

Nadam se samo da kolateralno ne ubija i floru u ustima.

Jbg, ne znam to, ali mala količina, valjda ne škodi

vesna.gm

...čežnjivo gledala korice od hleba

ti si, Vesna, bila neko čudno dete!
NNN NNN 09:15 29.11.2011

Re: deca

da se te noćne bakterije poubijaju tečnošću za ispiranje usta po buđenju
Dolazimo do suštine...


kaolavanda kaolavanda 10:40 29.11.2011

Re: deca

Dolazimo do suštine...


To se zove teška artiljerija
mrale54 mrale54 19:06 27.11.2011

Lep tekst na zanimljvu temu!

Na početku -
POTPISUJEM poslednje tri rečenice!!

Na kraju -
Ta "vojnička" - moraš u školu - disciplina je, do mog punoletstva (-hoću u srednju muzičku! - šljas! dva šamara - ideš u Građevinsku, da te zaposlimo odma' posle doplomiranja, tvoja samohrana majka nema para za fakultete!) funkcionisala. Bezuspešno.No effect!
Diplomiram. Uramim diplomu i okačim kevi na zid, bas u ruke i - 40 god. profi, deca školovana, sin oženjen, ćerka udata, ja deda već 5 god. i sve su to omogućile 4 žice, bez da sam ter'o decu da se bave muzikom. Doduše, bave se. Slušaju!
I, srećni su u svojim životima.
A, tek ja!

Da dodam - NE postoji fakultet za vaspitanje dece!! ( hebi ga!)
Grešila je moja keva (ćale zbris'o u Kanadu - nisam ga nikad upozn'o!), grešio sam i ja, greše i moja daca (zasad sin), a i njihova će...
Jedino je važno da veruješ u njih i u svoju ljbav prema njima.
Jer, kad porastu, eh, uživanje...a, zna šta priča deda...

eli.lacrosse eli.lacrosse 20:05 27.11.2011

:-)

I have never let my schooling interfere with my education.

Mark Twain
milisav68 milisav68 21:43 27.11.2011

Re: :-)

Jednostavno bitnije mi je da deca imaju socijalnu inteligenciju, da umeju da se jave, da znaju kom se persira kome ne, da ih nije sramota da potraže vodu, da umeju da odguglaju nešto nego da budu disciplinovani kao spartanci. Joca mi je nedavno zakasnio za školu jer je nekog slepog dedu vodao do doma zdravlja. Čovek nije imao nikog pa je pošao sam, a ulice su se promenile od kad se zadnji put sam kretao. To mi je bitnije od stizanja na vreme u školu i da ubode baš svaku peticu u sedmom razredu.

Uvođenje stroge discipline u kući, kao što je u stereotipima o vojnim licima i njihovoj deci, ume da bude uterivanje dece u dvostruki život. Pred roditeljima idealni a van kuće razulareni, ne retko u klasičnom banditskom fazonu. Tada između roditelja i dece ume da bude ogroman nevdljivi zid tajni koji ume da se kao gomila fekalija prospe na disciplinovanu porodičnu harmoniju. Učestalo međusobno nepokazivanje ljubavi između roditelja i dece ume da ozbiljno ugrozi temelje najsnažnije ljubavi u prirodi.

Smatram da ako deca ne ukapiraju vrednost škole i obrazovanja džaba da ih ja teram, čak i po cenu učestalih svađa, da imaju sve petice ako će na fakultetu krahirati. S druge strane ako u znanju budu videli svoju šansu i odskočnu dasku neka četvorkica u sedmom i neki prespavani ponedeljak u prvom razredu ih neće zaustaviti na putu ka diplomi nekog fakulteta. Disciplina? Kad dođe vreme da od nihove radne etike zavisi koliko "hrane na stolu" će imati njihova deca, ne verujem da neće moći da ustanu. Život ih nepogrešivo disciplinuje. A sada neka budu deca.


Samo da podvučem.
dunja73 dunja73 22:44 27.11.2011

--

Znas sta ....ja sam " poomatora " rodila dete koje je prvi razred ( 6 god..) ...u Nemackoj sam...i sta primecujem , i posmatram....je to...da se super perfektna deca ne smeju , da su kao stari- mali ....da necim nedetinjastim odudaraju od moga pojma "deteta i prvaka sestogodisnjaka ...) ...mozda nisam u pravu...ali, mi jeza podilazi od preozbiljnosti ...pa sam onda posmatrala roditelje takve perfektne dece.... retko se tu " rodilo takvo " ..to je taj rezim , dresura , uriktavanje i utrkivanje , bogami i kaznjavanje na meni vrlo nepoznate metode......npr...nista nema da se jede do sutra i tajrad ..ili , ako dete ne pojede dorucak , poneki insistiraju da taj zabajateli dorucak u toku dana pojede ....pa , taj domaci digzanje nervoze ako dete posle skole nije voljno...
i onda..takvi ljudi govore, kako dana s deca nemaju detinjstvo........Bogami, moje ima ....i to itekako ..i nije mi krivo ni konzum drustvo, ni reformisani skolski sistem..Dete ti ubace u masinu onoliko koliko sam dozvolis , ti to ne dozvoljavas...i zato preporuka za ovaj blog .

tasadebeli tasadebeli 22:50 27.11.2011

Најтежи посао на свету, али и најлепши

Бити родитељ, васпитавати сопствену децу, свакодневно се стављати у позицију да се питаш да ли си прешао ону танку линију између ауторитета који се поштује и ауторитета којег се деца плаше, стрепети када их први пут пустиш заиста међу другу децу,... То све заједно улогу родитеља чини изузетно тешком, али и изузетно подстицајном, лепом (чак и када се деца заплачу) и некако даје смисао нашем животу.

У самом блогу и у неким коментарима су ми неки описани поступци у васпитавању деце показали да ми, одрасли, ту нашу децу често посматрамо као неку замрзнуту слику, као нешто што се неће променити, а чак и када помислимо како ће та деца једног дана бити одрасли људи, о томе имамо врло магловиту представу. Васпитавање је процес који се одвија свакодневно, сваке секунде нашег заједничког живота са том децом и сваки потез који ми повучемо у њиховом детињству обликује њихову личност, ствара им одређене представе о свету у који ће се тек укључити у пуној мери једног дана. Можемо ми ту и грешити (деца ће нам то опростити као што и ми опраштамо њима јер љубав увек доводи, у крајњој линији до праштања) и не морамо уопште бити војнички стегнути у свему томе. Али свакако морамо да одредимо шта је то што ће од те деце једног дана начинити добре људе. И при томе морамо у потпуности искључити сећање на соптвене фрустрације из детињства. Ова деца су нови мали људи, они нису ми, ми нисмо наши родитељи, свако ново дете је у потпуности посебна прича и сваки пут тај процес васпитавања је нешто ново. То се, уосталом најбоље види у породицама са двоје и више деце; однос родитеља никада није исти према сваком детету јер и ми се мењамо, и ми "растемо", нисмо исти какви смо били јуче.

Стронгменова прича је прича коју ја свакодневно слушам разговарајући са много родитеља пошто сам наставник у школи. И као што за родитеље у школи показујем разумевање за слабости које показују у том процесу званом васпитавање, тако могу и да разумем Стронгменове поступке у васпитавању сопствене деце. Могу да их разумем, али не и да се сложим са сваким од тих поступака. Зато ћу и рећи отворено као што то говорим родитељим у мојој школи - управо због таквих поступака и односа према деци, ми данас, у овом тренутку, имамо велики број деце која су презаштићена и размажена и која због тога имају проблеме чим напусте топли родитељски дом. Извини, али није у реду да Иван, који има 7 година како сам разумео, буде ујутро недоспаван зато што претходне вечери буде будан до поноћи јер дете воли фудбал. Он је још дете, ти си тај који је одрастао, он не може себи да објасни зашто то није добро, али зато ти знаш да то није добро (није добро за његов раст и развој и здравље) и зато ти треба да одлучујеш о томе, а не он. Данас је то неспавање до поноћи (изазов за свако дете), а шта ће бити када буде имао 14 година? Фејсбук до ујутро? Па спавање на часовима у школи? Или игрице на компјутеру? Па после ја гледам неку децу која ми седе у школским клупама, тресу ногама и рукама од нервозе као да су укључени у струју и обавезно имају повишени притисак већ са 14 година. Није то добро Стронгмене. Ти си, можда, тим својим поступком тренутно "купио" поверење свог детета, али шта ће се догодити једног дана када му нешто много горе не будеш дозволио? Уосталом, и сам кажеш да треска ногама и плаче при буђењу што је баш типично за размажено дете.

А тек подметање да заштитиш Јоцу од нечега што ионако мора да прође! Оно правдање часова. Извини, јесте он био болестан, није одлазио у школу, све је то тачно, али постоји милион начина да се снађе у таквој ситуацији. Али мора ОН да се снађе! Не да тата подмеће своја леђа. Шта год ми мислили о школи, али она је за 90% деце у Србији једина обавеза и дужност. То што иду на часове енглеског, клавира, балета, што тренирају фудбал или тенис, то није обавеза, то је нешто што би требало да им представља разоноду и задовољство, да попуњава оно што школа не може да им пружи јер је направљена за много деце и мора увек да има у виду неки просек, а таленти могу да се развијају и ван школе. (То што неки родитељи чак и преко тих тренинга или часова лече неке своје комплексе, од оног који имају због сиромаштва, до оног који се једноставно зове снобизам, то је посебна прича.) И шта ти, у ствари, својим поступком чиниш тринаестогодишњаку Јоци? Ти му поручујеш да и у некој следећој ситуацији, која би могла да буде и много озбиљнија од ове, не треба уопште сам да размишља како да је превазиђе јер ту су тата и мама који ће да обаве посао уместо њега. Ја волим често то да карикирам тако што родитељима у школи кажем: "Па шта хоћете? Хоћете да вам једног дана тридесетогодишњак, ваш син, закуца на врата и каже - Знате, мама и тата, моја жена треба да се породи, али ја нисам способан да преузмем ту обавезу, па ако можете мало ви да будете родитељи том детету."

Једноставно, то не иде тако. Љубав се не показује тиме што ћемо децу размазити и заштитити их од спољњег света толико да од њих направимо једног дана одрасле људе који неће бити способни да живе у овом свету и који ће бити дубоко несрећни јер више нема маме и тате да их замене у непријатним ситуацијама. На тај начин нећеш ни стећи њихово поверење. Њихово поверење ћеш стећи љубављу, поштовањем и посвећивањем времена, пажљивим слушањем њихових проблема и стрпљивим објашњавањем свега што треба да сазнају у разним периодима свог живота.. И треба увек да имамо у виду да тај мали човек којег видимо пред собом није нека залеђена слика у времену. Он се мења, пролази кроз различите етапе свог живота, расте и сазрева полако... Уосталом, тако је било и са нама и тако је од како је света и века.


ljuboten ljuboten 08:45 28.11.2011

Re: Најтежи посао на свету, али и најлепши

Једноставно, то не иде тако. Љубав се не показује тиме што ћемо децу размазити и заштитити их од спољњег света толико да од њих направимо једног дана одрасле људе који неће бити способни да живе у овом свету и који ће бити дубоко несрећни јер више нема маме и тате да их замене у непријатним ситуацијама. На тај начин нећеш ни стећи њихово поверење.


Dobro što ste se javili, jer ono što radi Strogmen, pa još ga većina hvale je nastavak propasti ovoga društva koje počiva na prevari, na podmetanju, na izbegavnju lične odgovrnosti, na neradu, na nediscilini, a "Samo sa discilplinom možemo rešiti sve probelem u životu, sa malo dicipline rešićemo malo problema. Život je problem, izvoli rešavaj ga", psijatar Skot Pek. Samo ste vi spomenuli da roditelji su ti koji su primer sa svojim načinom života, sa svojim odnosom prema obavezama. Čuj primitivizma, dete gleda fudbal do kasne sate, a da nema ko da mu kaže da je to najniži vid zabave, od koga uživa fudbalska mafija širom sveta, a u Srbiji čak i ne dazvoljava da se razvije ta igra na viši nivo.
A svi ovi pogrešno misle da je discipilna prisiljavati, ta još tući svoje dete. Ne bi u žiotu udario ni tuđe, niti sam udario svoje dete. No, mogu sada da izbrojim 25 deploma, nagrada, medalja u svim domenima šivota svoje dve ćerke, jedna i tri pobede u tri razlčita sporta, osim što je bila repubulički prvak u matematici, slikarstvu, engleskom jeziku, napisanoj pesmi, eseju, član najboljeg dečijeg hora, na kraju srednje škole formirili su svoju muzičku grupu i osvojiili su prvu nagradu sa svojom pesmom i rečima i muzikom.
Nažalost drugi roditelji nisu znali kako treba sa decom, jer ni oni nisu dobri, pa su ostala proimtivna, a ja sam ostao bez svoje dece i unuka, jer jedna živi u San Francisku, a druga u Londonu. Pa još moram da čitam kuknjavu kako su naši političari loši, kao da su nam došli iz neke druge zemlje, a ne da su ih vaspitavali roditelji kako ovde većina se slaže, jer ne znaju bolje, kao što ne znaju ni ovi koji su moderatori na Blogu.
Ja makar prepoznajem da je predsednika Srbije imao ko da vaspitava na najbolji način, no koliko ima Srba koji mogu to da prepoznaju. Većina bi da samo kritkuju, grde, nipodaštavaju jer sami ne vrede ni malo.
Strongman Strongman 11:26 28.11.2011

Re: Најтежи посао на свету, али и најлепши

Čuj primitivizma, dete gleda fudbal do kasne sate, a da nema ko da mu kaže da je to najniži vid zabave, od koga uživa fudbalska mafija širom sveta, a u Srbiji čak i ne dazvoljava da se razvije ta igra na viši nivo.


Ajde ti lepo nastavi svojom životnom putanjom punom discipline i spasi nas propasti i primitivizma a ja ću da volim svoju decu.


A ti ako ćeš da popuješ zadrži se na svojoj deci
dunja73 dunja73 23:00 28.11.2011

Re: Најтежи посао на свету, али и најлепши

Nažalost drugi roditelji nisu znali kako treba sa decom, jer ni oni nisu dobri, pa su ostala proimtivna, a ja sam ostao bez svoje dece i unuka, jer jedna živi u San Francisku, a druga u Londonu.


ivankagrump ivankagrump 23:08 27.11.2011

San je vazan

Secam se kad sam isla u osnovnu skolu, jako tesko sam se budila u 7, a na spavanje sam isla u 10. Sada iz ove perspektive mislim da je problem bio sto mi 9 sati sna u tom uzrastu jednostavno nije bilo dovoljno. Kada detetu ne treba budjenje, nego se samo probudi, to znaci da se dovoljno naspavalo. Secam se da je celo drustvo sa nevericom slusalo drugaricu koju su roditelji slali u krevet u 7 sati, odmah posle "laku noc deco". Ima da isprobam ovo cim mi deca podju u skolu. Mislim, kad ih budem imala
Strongman Strongman 01:59 28.11.2011

Re: San je vazan

Secam se da je celo drustvo sa nevericom slusalo drugaricu koju su roditelji slali u krevet u 7 sati, odmah posle "laku noc deco". Ima da isprobam ovo cim mi deca podju u skolu. Mislim, kad ih budem imala



Mogu da požem od situacije iz Amerike kada sam radio do 21 pa ponovo od 22:30 i da je jedini način da me vide bio da me čekaju sa posla.

Ali odlazak u krevet u 8 mi je neizbaždaren sa današnjim vremenom. Jednostavno socijalni život nije više orjentisan ka vremenu kada nije bilo struje pa su ljudi išli u krevet sa prvim mrakom a ni sa vremenom kada se tv program gasio u 20.

Ivan relativno uredno ide u krevet oko 22 - 22:30 ali ima NEVEROVATNU strast prema fudbalu. Neopisivu. Ogromnu. Vanvremensku. U stanju je da sam samcit po pljusku bude 2 sata na terenu sa veštačkom trevom i da isprobava jedan jedini potez. Niko ga ne tera, baš naprotiv. I da ga oteram u krevet bio bi bidan dok ne prođu svi oni pregledi liga po evropi. U to sam siguran
ivankagrump ivankagrump 10:03 28.11.2011

Re: San je vazan


Ali odlazak u krevet u 8 mi je neizbaždaren sa današnjim vremenom. Jednostavno socijalni život nije više orjentisan ka vremenu kada nije bilo struje pa su ljudi išli u krevet sa prvim mrakom a ni sa vremenom kada se tv program gasio u 20.


Ma nije bio ni kad sam ja isla u skolu, a bre sta mislis koliko ja godina imam Ali ta drugarica i njeni roditelji me ohrabruju da je i to moguce, doduse oni su imali cetvoro-petoro dece pa im je to valjda bio jedini nacin da imaju par sati slobodno za sebe tokom dana.
tasadebeli tasadebeli 10:51 28.11.2011

Re: San je vazan

Strongman
Secam se da je celo drustvo sa nevericom slusalo drugaricu koju su roditelji slali u krevet u 7 sati, odmah posle "laku noc deco". Ima da isprobam ovo cim mi deca podju u skolu. Mislim, kad ih budem imala



Mogu da požem od situacije iz Amerike kada sam radio do 21 pa ponovo od 22:30 i da je jedini način da me vide bio da me čekaju sa posla.

Ali odlazak u krevet u 8 mi je neizbaždaren sa današnjim vremenom. Jednostavno socijalni život nije više orjentisan ka vremenu kada nije bilo struje pa su ljudi išli u krevet sa prvim mrakom a ni sa vremenom kada se tv program gasio u 20.

Ivan relativno uredno ide u krevet oko 22 - 22:30 ali ima NEVEROVATNU strast prema fudbalu. Neopisivu. Ogromnu. Vanvremensku. U stanju je da sam samcit po pljusku bude 2 sata na terenu sa veštačkom trevom i da isprobava jedan jedini potez. Niko ga ne tera, baš naprotiv. I da ga oteram u krevet bio bi bidan dok ne prođu svi oni pregledi liga po evropi. U to sam siguran



"Када вам извесна господа говоре о духу времена, припазите се! Тај дух времена о којем они говоре обично је дух њих самих" - Оскар Вајлд

Не знам зашто си ти (а ниси једини, припадаш огромној већини) тако убеђен да је технички и научни напредак изменио суштину човека. Савремени свет јесте другачији због мноштва изума које данас користимо, али он није променио суштину човека. Све те промене нас дотичу само по "спољном омотачу", али она суштина остаје иста. Као што ти и ја волимо своју децу и бринемо о њима, исто тако је своју децу волео и бринуо њима неки фелах испод пирамиде у изградњи у Египту пре пар хиљада година, или неки наши аскурђани који су пре пар стотина година бежали испред Турака у планину носећи своју децу на рукама. И исто тако ће своју децу за пар стотина или хиљада година волети неки родитељи у будућности. Човек се суштински не мења, он има исте оне љубави и мржње, радости или туге, страхове, страсти и нагоне као и његови преци. Велики напредак технике и науке (а са тим и појава електричне струје, а затим и радија, телевизије и компјутера није изменила људско биће у својој суштини. Те сличице које данас гутамо очима преко разних сокоћала нам само пружају илузију да смо се и суштински променили. А нисмо. Зашто клинцима уз доручак пушташ Аренаспорт? Зашто не одмориш њихове главице од непрестаног примања нових утисака и оставиш их да мало могу и да размишљају о себи и том свету око себе, о ономе што их чека у школи тог дана. При томе не мислим на часове и предмете, већ на вршњаке са којима ће провести пола свог дана. То је, ваљда, права социјализација. Не може гледање телевизије бити социјализација. Напротив, то њих (а и нас када буљимо у сокоћала) само одвлачи даље од социјализације. И те шарене сличице којима смо обасути са екрана само нам дају изговор да се не упустимо у нешто што је много теже, у размишљање о себи и људима око себе, свако на свој начин, примерено узрасту.


Иванова страст према фудбалу је сјајна ствар! Та његова удубљеност ти већ говори да њега та игра опчињава, а када дете нешто опчињава толико да потпуно заборави и на време и место где се налази, то ти говори да бизмеђу њега и те игре већ постоји "нека тајна веза" коју не осећају сви људи, па чак ни нсви они који се баве тим спортом. Ипак, то не сме да буде разлог да се у породици замене улоге и да родитељ постане дете, а дете родитељ које ће самом себи одређивати услове у којима ће одрастати. Често ми прецењујемо своју децу и посматрамо их као одрасле људе који знају шта је добро, а шта лоше. А они су ипак деца и тек уче разлику између доброг и лошег.

Дозволи ми овде један мали савет. Ја већ двадесет и кусур година у школи живим са децом и одувек сам посебно волео спортисте. Спортисти, захваљујући ономе чему се науче тренирајући (а то је следећи начин размишљања: колико се потрудим, колико уложим себе у ово, такав ћу и резултат постићи, уважавајући при томе и фактор среће који и у школи, као и у спорту игра одређену улогу, те да постоје и победе и порази и у животу, као и у спорту) врло ретко у школи имају проблема са учењем и дисциплином. Али то не важи само за фудбалере! Дуго сам се питао зашто су дечаци који тренирају фудбал убедљиво најгоре васпитана деца у школи. Сам0оживи су, фолиранти, прости, тј. вулгарни, насилни,... А онда ми је један старији колега (наставник физичког) отворио очи. Рекао ми је: "Знаш, и тренер је, као и родитељ, као и наставник, део педагошког процеса у одрастању. А шта да очекујеш када се у нашим фудбалским клубовима окупио најгори шљам ове земље, надритренери, надрименаџери, криминалци,... Једном речју, фукара, уз пар часних изузетака."
И стварно, када мало боље погледаш ко све тренира фудбалске подмлатке, мој колега је у праву. Зато, једног дана, када Иван буде почео да тренира фудбал у неком правом клубу (а до тога мора доћи ако узмеш у обзир његову страст према том спорту), процени добро тренера. Па ако закључиш да припада том кругу фукаре која увек исплива у оваквим временима, како то рече Андрић, пружи му код куће контрамодел. Немој да дозволиш да твом сину узор буде неки лик који читав живот гледа кроз реченицу: "Иди биди бек и трчи уз креч!"

И увек, увек се сети стиха Вилијама Вордсворта: "Дете је отац човека!"
Strongman Strongman 11:37 28.11.2011

Re: San je vazan

Дуго сам се питао зашто су дечаци који тренирају фудбал убедљиво најгоре васпитана деца у школи. Сам0оживи су, фолиранти, прости, тј. вулгарни, насилни,... А онда ми је један старији колега (наставник физичког) отворио очи. Рекао ми је: "Знаш, и тренер је, као и родитељ, као и наставник, део педагошког процеса у одрастању. А шта да очекујеш када се у нашим фудбалским клубовима окупио најгори шљам ове земље, надритренери, надрименаџери, криминалци,... Једном речју, фукара, уз пар часних изузетака."



Znaš postoji suštinska razlika između deteta čiji roditelji u detetu vide profesionalnog sportistu koji treba da "opravda uloženo" i dete roditelja koji ne gleda fudbal, ne voli fudbal, koje je samo mesecimo akupljalo 1500 dinara da se upiše kod trenera koji je divan pedagog i bivši vrhunski funkcioner.

Ne brinite imam ja solidna iskustva u "oflajn" životu
tasadebeli tasadebeli 13:25 28.11.2011

Re: San je vazan

Strongman
Дуго сам се питао зашто су дечаци који тренирају фудбал убедљиво најгоре васпитана деца у школи. Сам0оживи су, фолиранти, прости, тј. вулгарни, насилни,... А онда ми је један старији колега (наставник физичког) отворио очи. Рекао ми је: "Знаш, и тренер је, као и родитељ, као и наставник, део педагошког процеса у одрастању. А шта да очекујеш када се у нашим фудбалским клубовима окупио најгори шљам ове земље, надритренери, надрименаџери, криминалци,... Једном речју, фукара, уз пар часних изузетака."



Znaš postoji suštinska razlika između deteta čiji roditelji u detetu vide profesionalnog sportistu koji treba da "opravda uloženo" i dete roditelja koji ne gleda fudbal, ne voli fudbal, koje je samo mesecimo akupljalo 1500 dinara da se upiše kod trenera koji je divan pedagog i bivši vrhunski funkcioner.

Ne brinite imam ja solidna iskustva u "oflajn" životu



Неоспорно, огромна разлика између те две врсте родитеља! Миран си што се тиче тренера. Ех, када би таквих тренера било више у Србији! А ја, за разлику од тебе, волим тај проклети фудбал (после спортова на води и у води он ми је најомиљенији) и када видим какви људи, углавном, тренирају подмлатке, нервирам се онолико...

Поздрав и све најбоље!

seroliver seroliver 04:18 28.11.2011

budi me

Strongi, budi meeeeee

Tekstovi su ti kao letnja kisa usred zege
Samo nastavi
mrale54 mrale54 07:03 28.11.2011

Pade mi na pamet...

...čitajući komentare o sistemu i ustrojstvu školovanja -

seća li se neko Summerhill-a?

I, kakvo je vaše mišljenje o tome (ako nije trol)?
Jukie Jukie 10:17 28.11.2011

Re: Pade mi na pamet...

mrale54
...čitajući komentare o sistemu i ustrojstvu školovanja -seća li se neko Summerhill-a?I, kakvo je vaše mišljenje o tome (ako nije trol)?

Pričali smo o Samerhilu i ja sam izneo svoje mišljenje da je to jedan užasno restriktivan školski sistem koji osobi nameće volju grupe (mase) dok na papiru navodno imaš slobodu da radiš šta hoćeš a u stvari moraš da se povinuješ grupi, a S.Nil je javno izneo neke svoje oblike ponašanja zbog kojih mislim da je manijak(tzv. "privatni časovi" gde on nemirnom detetu objasni kako nastaju bebe i onda je dete odjednom mirno)
mrale54 mrale54 14:00 28.11.2011

Re: Pade mi na pamet...

OK.
Tek od maja sam na blogu pa nisam najbolje upoznat sa arhivom.
Hvala.
fantomatsicna fantomatsicna 08:24 28.11.2011

Znas sta

Jedva cekam kad ova moja pocne da spava...na vreme..koliko ona skretnica ima i odrasli bi joj pozavideli.Srecom ut im godinama je to izgleda normalno..citam citam...


bookez bookez 09:53 28.11.2011

Kako je nas majka budila

Ja i moj brat smo imali standardnu rečenicu "jos 5 minuta". Naša majka je tome probala da doskoci sa lažnim vremenom, jer ako je 5 do 8, nikom se više nije spavalo. Na majčinu žalost ja i moj brat smo brzo postali imuni na gambit "lažno vreme". Tu su usledile razne varijacije na zadatu temu, pomeranje satova ...

Otac je uvek zagovarao prebacivanje odgovornosti na nas klince, jedno budjenje kad se dogovorimo, ako hoćeš da ustaneš ustani, ako zakasniš u školu, neopravdani. Nema ljutiš. Medjutim majka nije mogla da podnese psihicku napetost i taj prvi neopravdani.

PS.
TED prezentacija kako deca uče samu sebe link
i dve godine kasnije link

Neverovatna knjiga o krajnje nekonvencionalnoj školi: Slobodna deca Samerhila. Toplo preporučujem, mada se najverovatnije mnogi ne bi slozili sa metodama.
Jukie Jukie 10:34 28.11.2011

Re: Kako je nas majka budila

bookez
Ja i moj brat smo imali standardnu rečenicu "jos 5 minuta". Naša majka je tome probala da doskoci sa lažnim vremenom, jer ako je 5 do 8, nikom se više nije spavalo. Na majčinu žalost ja i moj brat smo brzo postali imuni na gambit "lažno vreme". Tu su usledile razne varijacije na zadatu temu, pomeranje satova ...Otac je uvek zagovarao prebacivanje odgovornosti na nas klince, jedno budjenje kad se dogovorimo, ako hoćeš da ustaneš ustani, ako zakasniš u školu, neopravdani. Nema ljutiš. Medjutim majka nije mogla da podnese psihicku napetost i taj prvi neopravdani.

Kada su počeli da me puštaju da sam idem u školu, ja sam kasnio svako jutro. To je još bilo kod učiteljice tako da nije bilo neopravdanih.

Problem nije bio u buđenju jer sam iz kreveta direktno išao za astal da jedem pržena jaja i tu bih se razbudio pa bih mogao da odradim spremanje za školu bez problema (i budem budan do odlaska u krevet + oko sat vremena ležanja budan jer mi se ne spava).

Ispostavilo se da kasno krećem od kuće, jer mama insistira da pre kretanja obavim celu jutarnju proceduru umesto da pogledam na sat i navrat-nanos otrčim kao što se vidi u filmovima. Onda kada jednom krenem, ne mogu da stignem do škole podjednako brzo kao kada me mama vodi, zato što mama maršira, a ja zastajem kod svake zanimljive stvari da istražujem (zgrada nam je u parku gde je i igralište, pa se zatim prolazi pored improvizovane pijace i trafike sa časopisima i sličicama; tako se procenjenih 15 minuta pretvara u 25... 30... i na kraju sam hodam sablasno praznim školskim dvorištem i hodnicima do učionice).

Problem je naravno očas posla rešen pomeranjem ustajanja i doručka za 15-20 minuta ranije, iako se mama u prvo vreme bunila da joj je žao da me budi kada tako slatko spavam.
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 12:39 28.11.2011

Re: Kako je nas majka budila

Na žalost deca ne dolaze na svet sa prikačenim uputsvom za vaspitanje. Svaki roditelj mora da sam otkrije te tajne.
Moja mama je imala jednu vrlo jednostavnu i veoma efikasnu tehniku. Jednostavno nam (meni i mojoj sestri)je, veoma rano u našim životima, objasnila da smo mi SAME odgovorne za svoje postupke. Vrlo brzo smo skapirale da ćemo za dobro ponašanje biti nagdađene a za loše kažnjene. To kažnjavanje bilo uskraćivanje naših omiljenih stvari.
Ona je ustajala i odlazila na posao pre nego što bi nama bilo vreme za buđenje za školu tako da smo se budile po navijenom satu. NIKAKVIH problema oko toga. Na stolu bi našle novac za burek kod NAJBOLJEG burekdžije na svetu što bi nam bio doučak na putu do škole. Morale smo same da izmozgamo koliko nam vremena treba do dođemo do škole uključujući i vreme čekanja na burek u radnju koja je uvek prepuna. I stizale smo.
Ono što JESTE fakat je da je deci potrebna stabilna struktura života. Ona moraju tačno da znaju šta se kada radi i šta se od njih očekuje u tom smislu. Onog momenta kada se struktura ili program poremeti, onda ona pokušavaju sama da uspostave nekakvu strukturu ali, naravno, u tome nikada ne uspevaju jer tu ima toliko stvari koje bi oni želeli da rade a nedovoljno sati u danu. I onda počinju da se gube i nasumice odrađuju ili ne svoje dnevne zadatke.
Kasnije, u srednjoj školi pojavio se problem buđenja moje sestre koju je ZAISTA fizički bilo skoro nemoguće probuditi. Ni jedan sat nije bio dorastao tom zadatku pa je moj otac izmislio čitavu instalaciju za buđenje. Naime, stavio bi onaj "old school" sat sa dva metalna zvona u metalni tanjir obogaćen sa nekoliko viljuška i kašika.

Jedan BAŠ ovakav
To bi napravilo toliku buku da bi probudilo i komšije 6 spratova niže a i (naravno) mene koja sam uvek išla u suprotnu smenu od nje što bi značilo da je meni bilo dozvoljeno da duže spavam tog dana. Mrzela sam taj sat. Kasnije je u upotrebu ušao mačak koji je spavao sa mojom sestrom i nepogrešivo se budio u isto (pravo)vreme a onda bi otišao do vrata da mjauče i zapomaže dok mu neko ne otvori vrata. To bi i mrtve probudilo. Nezgoda je u tome što on nije poznavao vikende i državne/crkvene praznike
zvezdana5 zvezdana5 15:21 29.11.2011

lep blog

Ivan je moj covek. Mislim, kome se ide u skolu tj. na posao kad je napolju tako hladno.
zvezdana5 zvezdana5 15:22 29.11.2011

lep blog

Ivan je moj covek. Mislim, kome se ide u skolu tj. na posao kad je napolju tako hladno.
Out of Beirut Out of Beirut 23:39 29.11.2011

Preporuka

Bistro i, verujem, ispravno razmisljanje.
rikelme rikelme 03:01 30.11.2011

Travelator

Verujem da ćeš uskoro pisati o ovome, ali nije na odmet ovako unapred...

Kakva ti je ovo rupa na čelu ? :)
nela_69 nela_69 13:00 30.11.2011

Zavisi

gde će ti sin raditi i čime će se baviti.

Ako planirš da ga zaposliš u firmu u koji će moći da ode kad se naspava, spremi deci doručak, pročita novine, postavi status na FB-u...onda je sasvim u redu da takav stav ima prema odlasku u školu. Deca su ogledalo roditelja.

Ako ne bude imao sreće da radi u takvoj firmi, već mora na vreme da dođe na posao, u radno vreme mora da radi (čudo jedno), ima odgovornost za posao koji obavlja...e onda već sina usmeravaš na težak put, jer će sve ove stvari morati da nauči na teži način. I to ako uopšte uspe da prođe sve intervijue za posao u ozbiljnoj firmi.

Ali se slažem sa Vesnom kad kaže da je najlakše lomiti.
A najteže - naći pravu meru.
uninamama uninamama 09:28 01.12.2011

Re: Zavisi

Ma nije uopšte toliko strašno. Koliko roditelja znate da se čude vrednoćom i odgovornošću svoje dece kada odrastu? I ja sam kada sam bila mala spavala do... i nije bilo šanse da se probudimna vreme i redovno sam kasnila u školu i redovno sam kasnila na sve moguće dogovore s društvom... Tek kada sam dobila svoje dete sam počela odgovorno da se ponašam i cenim i svoje i tuđe vreme. Tek kada sam počela da radim posao koji volim sam počela da stižem na isti na vreme. I dalje gnjavim kada imam neku dosadnu ili tešku obavezu, ali ne kasnim. Videćete, to dete neće zakasniti ni na jedan trening, kakvo god da je vreme napolju! A ako bude radio u životu ono što voli, neće kasniti ni na posao. Videćete...

Evo jedan za Spavalicu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana