Ili kolektivni namet za pojedinačno pravo.
Dragi prijatelji, gost mi je danas @highshalfbooze
Ima reč:
Skorašnji naslovi u medijima „Naknada SOKOJ-u diže cenu računara”, “Muzički dinar važi i za frižidere“ me je podsetio na blogove Saše Radulovića u vezi budžeta. Tek kada neko opali po džepu građane, tek onda se osveste. Tako da je šibicarenje oduvek imalo prođu.
Da bi shvatili kakve veze ima muzički dinar sa frižiderima iz medijskih naslova, treba sesti u vremeplov i vratiti se u 2009. godinu. U službenom glasniku br. 104/2009 od 16.12.2009. godine objavljene su izmene i dopune Zakona o autorskom i srodnom pravu, koje su počele da važe od 24.12.2009.
Član 39
Autori dela za koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će biti umnožavana za lične nekomercijalne potrebe na nosače zvuka, slike i teksta (književna, muzička, filmska i dr.) imaju pravo na posebnu naknadu od uvoza, odnosno prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike i teksta za koje se opravdano može pretpostaviti da će biti korišćeni za takvo umnožavanje.
Naknadu iz stava 1. ovog člana plaćaju proizvođači uređaja za tonsko i vizuelno snimanje, proizvođači uređaja za fotokopiranje ili drugih uređaja sa sličnom tehnikom umnožavanja, proizvođači praznih nosača zvuka, slike i teksta, i solidarno sa njima uvoznici uređaja za tonsko i vizuelno snimanje, uređaja za fotokopiranje ili drugih uređaja sa sličnom tehnikom umnožavanja i praznih nosača zvuka, slike i teksta, osim ako se radi o uvozu malih količina namenjenih za privatno i nekomercijalno korišćenje, kao deo ličnog prtljaga
Ovaj član zakona je dosta skraćen, a može se pogledati na gornjem linku.
Nakon toga, vlada donosi uredbu o utvrđivanju tehničkih uređaja i predmeta za koje postoji obaveza plaćanja posebne naknade nosiocima autorskog i srodnih prava, sl glasnik 45/2010 koji počinje da važi 11.7.2010. godine.
1. PRAZNI NOSAČI ZVUKA, SLIKE I TEKSTA
1) kompakt diskovi;
2) digitalni video diskovi;
3) digitalni video diskovi visoke definicije;
4) blue-Ray diskovi;
5) mini diskovi;
6) audio kasete;
7) video kasete;
8) USB Flash Drive.
2. UREĐAJI
1) fotokopir aparati;
2) CD rezači (kao računarske komponente);
3) DVD rezači (kao računarske komponente);
4) štampači;
5) skeneri;
6) digitalni video rikorderi;
7) blue Ray rikorderi;
8) video rikorderi;
9) digitalni džuboksovi;
10) digitalni audio plejeri;
11) HI-FI- CD rikorder;
12) HI-FI DVD rikorder;
13) Hi-Fi HD rikorder.
Pošto se sada zna tačno šta podleže naplati, red je da se razreže cena. Visinu tarife može da određuje jedino Komisija za autorska I srodna prava Zavoda za intelektualnu svojinu. Pošto se dugo čekalo da se oformi komisija, eto posle 2 godine od donošenja zakona se zna šta se I koliko plaća. Mada tarife još nisu zvanično stupile na snagu.
Po članu 39 zakona , autori mogu ostvariti svoje pravo na naknadu samo preko organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava.
Trenutno postoji tri organizacije u Srbiji, to su:
- SOKOJ organizacija muzičkih autora Srbije
- OFPS štiti prava svih domaćih i stranih proizvođača fonograma (muzičkih producenata)
- PI organizacija za kolektivno ostvarivanje prava interpretatora
Po članu 157 Zakona, samo jedna organizacija može dobiti dozvolu za kolektivno ostvarivanje autorskog, odnosno srodnih prava za istu vrstu prava na istoj vrsti dela, odnosno predmeta srodnog prava.
Takođe po članu 180 Zakona, u poslovanju organizacije sa korisnicima postoji pretpostavka da organizacija ima ovlašćenje da deluje za račun svih nosilaca autorskog, odnosno srodnih prava u pogledu onih prava i onih vrsta predmeta zaštite koji su obuhvaćeni njenom delatnošću.
To znači da je u Srbiji zakonom garantovan monopol u pogledu kolektivne zaštite autorskih prava.
Takođe se u Srbiji štite prava svim autorima, pa i onim koji nisu članovi organizacije. Da bi autor bio izuzet od kolektivne zaštite, mora da podnese zahtev kojim izražava želju da bude izuzet od kolektivne zaštite, pa čak i tada ne može da bude izuzet od vidova kolektivne zaštite koji su navedeni u članu 39 Zakona. To je između ostalih i naplata naknade po listi tehničkih uređaja i predmeta za koje postoji obaveza plaćanja posebne naknade nosiocima autorskog i srodnih prava.
Lepo je to što organizacija štiti prava autora, ali po koju cenu.
Član 184
Organizacija je dužna da nosiocima autorskog, odnosno srodnih prava, koji su sa njom zaključili ugovor iz člana 153. ovog zakona i nosiocima autorskog i srodnih prava iz člana 180. stav 4. ovog zakona, raspodeli sav prihod ostvaren od naknade prikupljene od korisnika, izuzev sredstava određenih za pokriće troškova svog rada, a u skladu sa planom raspodele.
I koliko to ostane autorima za raspodelu? Pa otprilike 40%.
60% ukupno prikupljene naknade otpada na troškove, a samo 40% se raspodeljuje autorima. Ima li to smisla?
Trenutno su muzičari jedini koji mogu da računaju na prihode od taksi nosača i uređaja, ali autora je još dosta. Tu su i likovni umetnici, ilustratori, dizajneri, pisci, programeri, a postoji velika šansa da i porno akteri naprave svoje udruženje jer su oni prvi na listi najizvođenijih autorskih dela. Čak su i u udžbenike ušli.
Ja ću u komentarima da dodam svoje mišljenje, kad dođem kući, napokon. U međuvremenu razmišljam, ovo je staro bar dve godine, otkud sad odjednom da se razgoropadi po medijima?Možda izvesne najave da se sprema osnivanje sličnih kolektivnih agencija?