Pod utiskom tih vesti sam i u odlasku i u povratku uložio silan napor da vidim ta gradilišta. No, ja ništa video nisam. Auto - put je baš onakav kakav je bio i kad sam onomad poslednji put putovao za Skoplje. Prođeš Leskovac i auto - puta više nema. Grdelička klisura onakva kakva je i bila, moteli Predajane i Džep na svom mestu, tri - četiri duga tunela isto tako, Surdulica, Vranjska Banja..tap..evo ga Vranje. Nigde jedne mašine, nigde iskopanog metra zemlje, ništa...Kakve i koje se to dionice puštaju u promet svako malo, gde je tih "Mrkonjinih" sto osamdeset kilometara za koje kaže da je izgradio u mandatu, o kakvoj "devojci" danas priča predsednik ( kaže na auto - putu "ko prije devojci njegova devojka"). E sad, možda taj put ide nekom drugom trasom, ili pričaju o nekom drugom pravcu, ali ja vam kažem šta sam video. Sećam se jako dobro, da je bučno najavljivano završavanje auto - puta do makedonske granice pre nego počne Olimpijada u Grčkoj, pa onda da je pominjana 2010.(Mrkonjić), pa zatim 2011. (Mrkonjić), pa sad 2014.(opet Mrkonjić).
E, sad, ima nešto strašnije od Mrkonjićeva licitiranja rokovima i lagarija na koje smo postali apsolutno rezistentni. Čovek u kameru kaže predsednicima opština sa juga na tim nevidljivim deonicama - Otimajte, jer samo tako možete biti uspešni. I sad kad čuješ to- ostaneš bez daha, ali to je jedina istina koju je ovaj "korifej iz devdesetih" kazao toga dana. I to je najbolja i najtačnija dijagnoza ove "tadićdačićokratije". Uz još jedan osigurač..."borba za Kosovo".
Pitanje za sve...Nije ovde toliko važan Mrkonjić, nego koliko smo mi svi kao društvo krivi za hipokriziju koju živimo?