Da li su gvozdena šuma, ogoljeno i erodirano zemljište, vlažna staništa uništena urbanizacijom, drenirana kanalima za kanalizaciju, vodosnabdevanje i električne vodove, ili isušena radi veštačkog snega, osiromašeni biodiverzitet i izumrle vrste zaista najbolje što ova administracija ume da ostavi naslednicima i potomstvu?
(Prvobitno objavljeno na b92.net pre tačno četiri godine, 27.12.2007. Ovo je neznatno priređena verzija, npr. umesto “pre godinu dana” sada stoji “pre pet godina”. Današnji UPDATE je na kraju teksta.)
Vrh Tri Čuke: očuvani alpijski pašnjak sa zajednicama patuljaste planinske kleke (Juniperus nana) i subalpijske smrče (Picea excelsa).
Pre pet godina, tadašnji ministar Dinkić naglasio je da će skijalište Stara planina biti građena tako da, i pored silnih žičara i hotela, ostane „oaza zdrave životne sredine”. Na području Babinog Zuba planirano je alpsko skijalište sa 40 km žičara i 100 km staza. Na dva kraja skijališta planirani su smeštajni centri Golema Reka sa 5000 i Jabučko Ravnište sa 3000 ležaja.
No, Park prirode Stara planina je mnogo, mnogo više od potencijala za ski centar. Planina je pravo ostrvo s blagom: preko 1742 vrste i podvrste biljaka (od kojih su 160 endemične), 213 vrsta ptica, 136 vrsta dnevnih leptira, 60 vrsta sisara i još mnogo, mnogo drugih. Zbog bogatstva biodiverziteta, na listi je važnih međunarodnih biljnih područja (IPA), važnih međunarodnih područja za ptice (IBA) i primarnih područja za leptire u Evropi (PBA), na preliminarnoj listi za pogranična područja Biosfere (Man and Biosphere, UNESCO), na listi prioritetnih staništa za zaštitu pod Ramsarskom konvencijom (tresave), na Emerald listi (područje značajno za očuvanje evropske ekološke mreže), na listi pograničnih zaštićenih područja u okviru programa GREEN BELT (IUCN), te na Pro geo listi značajnih mesta geološkog blaga u okviru Evropske asocijacije za konzervaciju geološkog nasleđa. Ali, šta je tu tako posebno?
Sivi soko – ranjiva vrsta:Staru planinu nastanjuje 5-6 gnezdećih parova ili 9% nacionalne populacije.
Upravo se bogatstvom vrsta procenjuje vrednost i značaj nekog prirodnog predela. Uzmimo ptice za primer. Ukupni broj poznatih ptica Stare planine je 213 vrsta, od čega u gnezdarice spada 155 vrsta. Od tog broja, u savremeno doba se gnezdaricama smatra 147 vrsta, dok su osam bivše gnezdarice (pretežno osetljive grabljivice poput orla bradana, crnog strvinara, beloglavog supa, belonokte vetruške, bele kanje). Danas se na Staroj planini gnezdi čak 59,5% od svih vrsta koje su u Srbiji redovne na gnežđenju.
A 155 vrsta ptica gnezdarica je znatno više nego što ih ima u pet nacionalnih parkova Srbije: Đerdap 127 vrsta gnezdarica; Šar planina 125; Tara 122; Kopaonik 120; Fruška gora 115 (Puzović, 1996).
Svojim ptičjim bogatsvom, Stara planina je u nacionalnim i međunarodnim okvirima gotovo jedinstvena u Evropi, pa se ovaj planinski kompleks nameće kao jedan od najvažnijih evropskih centara ornitološke specijske i genetičke raznovrsnosti planina. Otuda je njegovo očuvanje imperativ i prvorazredni nacionalni i međunarodni interes.
Rosulja – ugrožena vrsta: ne samo retka vrsta, već nastanjuje i najređe i najugroženije ekosisteme.
U delu Stare planine planiranom za prvu od faza 'mega ski rizorta', koja se sastoji od već pominjanih 8000 kreveta, te 40 km žičara i 100 km staza – odnosno 840 hektara autohtone vegetacije iskrčene unutar Parka prirode; kriju se prirodne celine od izuzetnog značaja za očuvanje ekosistemske raznovrsnosti Srbije. To su pre svega dve velike tresave, Jabučko ravnište (uništena, na njenom mestu je, poput nadgrobnog spomenika prirodnoj baštini svih građana Srbije - nikao hotel Stara Planina) i Dojčino vrelo, ali i čitavo područje oko Babinog zuba zajedno sa tresavama izdvojeno je među lokalitete od posebnog značaja za zaštitu biološke raznovrsnosti i genetskog fonda.
Tokom poslednje decenije, populacija jarebice u Srbiji se smanjila za četvrtinu. Nastanjuje upravo Jabučko ravnište i Sunčanu dolinu, namenjene za turističko naselje i staze.
U biljnim zajednicama ovih tresava se sreće i veoma retka i ugrožena vrsta biljke muholovke – rosulja, koja raste na jastučićima vodom natopljenih mahovina čijim raspadanjem nastaje tresetna podloga. Uz rosulju, ovde raste i veći broj autohtonih vrsta orhideja. Od ptica, ovde se gnezde šumska šljuka (najvažniji lokalitet u istočnoj Srbiji), sve ređe obična crvenrepka i obična travarka, leganj, šumska sova, jarebica, kao i najveći evropski detlić, veličine vrane – crna žuna. Sve ove vrste su zaštićene i Bernskom konvencijom i Pravilnikom o proglašenju u zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta.
Tresave predstavljaju najređe i najugroženije ekosisteme koji se ne mogu obnoviti i kod kojih je sudbonosna ma i najmanja promena slozenih odnosa između vode i podloge, bilja i životinja koji su građeni hiljadama godina – a koji se zauvek unište za samo jedan dan rada teških građevinskih mašina. U osnovne faktore ugrožavanja ubrajaju se fizička promena terena, praćena razvojem planinskog turizma i melioracijom. A očuvanje tresava je i međunarodna obaveza naše zemlje, preuzeta 1992. godine potpisivanjem Deklaracije u Rio de Ženeiru.
Prva faza dalje predviđa 3000 kreveta na samoj tresavi Jabučko ravnište, pa ‘spa & water park’ i rekreacioni centar, potom saobraćajnu infrastrukturu sa 800 parking mesta i oko 20 km asfalta (oko 7,5 km između ravništa i zuba, plus potpuno nov pristupni put od Temske u dužini od 12 km). A posle prve, dolazi i druga...
Prema Dinkićevim rečima, urađeno je satelitsko i helikoptersko snimanje Stare planine, koje je pokazalo da je moguće izgraditi i do 200 kilometara ski staza. Ta dužina staza zahteva približno 80 km žičara, i kada ukupnu kilometražu (280 km) pomnožite sa širinom krčevine od 60 m, dobijate 1680 ha autohtone vegetacije koja bi bila iskrčena unutar Parka prirode.
Žutokljuna galica – ugrožena: u užoj Srbiji se gnezdi svega 70-90 parova ove vrste, a na Staroj planini se još uvek sreće po neka ptica.
Na Babinom zubu su već napravljene prve ski staze u ukupnoj dužini od 13 km. Posečeno je 78 ha stoletnih bukava, šume na padinama Babinog zuba su rasparčane, a ogoljeno zemljište izloženo eroziji. U tom području se gnezde ptice zaštićene Bernskom konvencijom i Pravilnikom o proglašenju u zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta kao što su planinski popić (balkanska podvrsta subalpina, koja ima jos samo pet staništa u Srbiji), sivi soko, žutokljuna galica, gorska lasta, kamenjarka, te prelepi crveno-plavi kos kamenjar.
Ukoliko se realizuju planovi za ski centar, smanjenje veličina populacija i područja rasprostranjenosti ptica Stare planine verovatno neće biti manje od 50%, a kod nekih osetljivijih vrsta biće i znatno više.
Krilasti zvončić – verovatno izumrla vrsta: i kada su je Ranđelović i Zlatković otkrili, ova endemična vrsta nije bila brojnija od jedva par desetina biljaka.
Uprkos najavi da će Stara planina ostati „oaza zdrave životne sredine”, izgleda da ne misle svi da će tako i biti. Asocijacija 60 nevladinih organizacije iz Pirota, Niša, Beograda i Novog Sada, ujedinjenih u cilju očuvanja i održivog razvoja Stare planine, kaže da je ski staza na Babinom zubu napravljena bez prethodne studije uticaja na životnu sredinu, uprkos negativnom mišljenju Zavoda za zaštitu prirode Srbije i u suprotnosti sa šest srpskih zakona, te da je već odnela prvu žrtvu 'napretka': tokom radova je do izumiranja doveden krilasti zvončić (Campanula calycialata) koji je rastao jedino na tom mestu.
Na Staroj planini živi čak 136 vrsta leptira, od kojih su šest ugroženih, 37 osetljivih i 21 retka vrsta. Na slici: koprivar (Aglais urticae).
Ovaj endemični ljubičasti cvetić su prof. dr. Vladimir Ranđelović i Bojan Zlatković otkrili pre 20 godina, a i tada je bio izrazito malobrojan, te otuda stekao međunarodni status kritično ugrožene vrste. Poslednjih godina ga nijedan prirodnjak nije više pronašao na Staroj planini. Jedini poznati lokalitet gde je rastao je izbetoniran prilikom gradnje vidikovca.
I tako skijaši uživaju u čarima planine zimi, ali skijališta za njima ostaju prava ekološka katastrofa: obiđite ih u periodu cvetanja biljaka i gnežđenja ptica da saznate zašto. Upravo to je učinio profesor Antonio Rolando sa Torinskog univerziteta kada je sa kolegama istražio poprište poslednjih zimskih olimpijskih igara na Monte Rozi i Monte Bjanku (tj. padinama Mon Blana sa italijanske strane): na 35% staza niti jedna jedina ptica nije detektovana, a i tamo gde jesu, 70% ptica je bilo izvan samih staza.
Staze je prof. Rolando opisao kao devastiranu životnu sredinu sa koje je sva autohtona vegetacija uklonjena ili značajno oštećena, dok je sađenje trave – ukoliko ga je i bilo – dalo veoma siromašan biljni pokrivač. Utabavanje snega na stazama dodatno otežava oporavak vegetacije i stvara golet. Uništavanjem biljnog pokrivača, ski centri započinju uništavanje planinskih ekosistema u najširim razmerama.
Da li su gvozdena šuma, erodirano zemljište i isušeni vodotokovi zaista najbolje što ova administracija ume?
U septembru 2007. vlada republike Srbije je usvojila Uredbu o utvrđivanju Programa razvoja planinskog turizma na području Stare planine, kojom je prekršeno pregršt zakonskih akata: o planiranju i izgradnji; o šumama; o vodama; o zaštiti životne sredine; o zaštiti parka prirode „Stara planina“; i o zaštiti prirodnih retkosti (poslednja je u međuvremenu zamenjena pominjanim Pravilnikom o proglašenju u zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta).
Sve pominjane biljne i životinjske vrste iz ovog teksta su tada bile zvanično zaštićene kao “prirodne retkosti”, a danas su sve “strogo zaštićene”, osim jarebice koja je “zaštićena” vrsta. I tadašnja Uredba o zaštiti prirodnih retkosti, kao i današnji Pravilnik, izričito zabranjuju ne samo uznemiravanje ili uništavanje retkosti samih, već i njihovih staništa. Značaj Uredbe/Pravilnika prepoznat je i potvrđen u Ustavu Republike Srbije, gde u članu 89 stoji da je posebna odgovornost za to na Republici Srbiji i jedinicama lokalne samouprave.
Ja nisam pravni ekspert, ja sam samo prirodnjak, ali nekako ne mogu da se otmem utisku da ovde Republika Srbija prekršila sopstveni Ustav?
2011 UPDATE (Asocijacija za očuvanje i održivi razvoj Stare planine): Članovi Asocijacije za očuvanje i održivi razvoj Stare planine prijavili su načelniku republičke urbanističke inspekcije - Zoranu Đelovu, načelnici republičke građevinske inspekcije - Jeleni Milosavljević i načelnici odeljenja za zaštitu i korišćenje prirodnih dobara i resursa i zaštitu zemljišta - Jasmini Jović da javno preduzeće "Skijališta Srbije" vrši radove na žičarama i ski stazama "Jabučko ravnište" i "Babin zub" bez usvojenih Procena uticaja na životnu sredinu. Pored privrednog prestupa po članu 40. Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu koje je JP "Skijališta Srbije" time učinilo, članovi Asocijacije izneli su i osnovanu sumnju da se radovi na hotelu "Jabučko ravnište", retardacionoj pregradi na Debeštičkoj reci i navedenim žičarama vrše bez građevinske dozvole. Do sada niko od nadležnih organa nije odgovorio na pitanje da li ti objekti imaju građevinsku dozvolu, uključujući i Odeljenje za građenje (sektor za građevinarstvo, investicije i građevinsko zemljište, Ministarstvo zaštite životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja). Republički inspektor Dragana Šelmić, reagujući po prijavi od 19.11.2011. u izveštaju navodi da je 4.11.2011. obišla teren, i da nije ustanovila nepravilnosti. Indikativno je da je za retardacionu pregradu ustanovila da postoji rešenje po kome Procena uticaja na životnu sredinu nije potrebna, za hotel "Jabučko ravnište" konstatovala je da je izdata saglasnost na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu, a za žičaru - gondolu "Jabučko ravnište" ustanovila je "da se radovi vrše u skladu sa ulovima Zavoda za zaštitu prirode". Očigledno je da inspektorka nije želela da proverava da li je za žičaru potrebna Procena uticaja na životnu sredinu, i da li je nadležni organ usvojio tu procenu. Žičara "Babin zub" nije spomenuta u izveštaju republičkog inspektora. Prema obaveštenjima koje su članovi Asocijacije dobili od Odeljenja za procenu uticaja na životnu sredinu, navedene procene usvojene su tek 20.12.2011, nakon što su radovi na žičarama i stazama završeni.
A vidite i: Critically Endangered Species under Concrete?
Širi uvid u ski trendove u regionu: Downhill for montane conservation