Kultura| Literatura| Moj grad| Muzika| Umetnost

Roman s pogledom na Okean

Nebojša Milenković RSS / 28.01.2012. u 20:41

14591.jpg Slobodan Tišma, Bernardijeva  soba, Kulturni centar Novog  Sada, 
 Novi Sad, 2011.

Čovek je skromno biće, sklono preživljavanju.
Slobodan Tišma, Bernardijeva soba

U suton u srcu, čuješ neku nepoznatu muziku
U suton, u suton, tajne su deo nas dok klizimo uz obalu
Okean pun je reči, pun je mačeva
Okean je tih i tužan iza sutona...

Slobodan Tišma - La strada, Okean

Pišta Petrović je autsajder, marginalac, u svakom pogledu suvišan čovek iz čije vizure Slobodan Tišma (1946), ovogodišnji dobitnik NIN-ove nagrade, sigurno, zrelo, promišljeno, malkice melanholično, pokadšto nostalgično progovara o sudbini umetnosti u svetu kojim gospodare: licemerje, zavist, politika... Pištin život sačinjen je od gomile uglavnom uzaludnih napora čija suština, svakako, jeste u stalnoj potrazi za u-žitkom. Kao pojedinac koji (uvek) stoji naspram čopora, Pišta Petrović vreme provodi mimo sveta zatrovanog igrama (političkih) moći, uglavnom dokoličareći - u nostalgičnim sećanjima na neka bolja vremena. Njegov izbor jeste izbor neučestvovanja u (bilo kakvoj) javnosti: "Čovek se javno sramoti. Nema ludila bez javnosti". Opsednut je strahom od samoće. Živi u senci lika najpre odsutnog a potom i preminulog oca.

384778_37-4.jpgKao prvosveštenik nežnosti, svestan svog polnog minimalizma, Pišta Petrović je opsednut ženskošću - on je "žena žene" kojem ne dozvoljavaju da promeni pol. Njegov stan opsedaju gosti koji tu vode debate (uglavnom o umetnosti, politici, instrumentima moći) da bi, vremenom, potpuno zagospodarili stanom ─ zbog čega Pišta, umesto u vlastitom stanu, živi u olupini sportskog mercedesa lociranom na parkingu ispred njegove zgrade. U jedinoj sobi koju zadržava za sebe, pod ključem drži sobnu garnituru koju je dizajnirao čuveni hrvatski arhitekta Bernardo Bernardi, autor projekta "minimalnog stana". Čitav Pištin život odvija se pod snažnim uticajem mističnog događaja s Jadranske magistrale kada se, vozeći očevu bubu, utrkivao s nepoznatom crvenokosom devojkom - vlasnicom sportskog mercedesa. Tokom utrke, devojka gubi kontrolu nad mercedesom i survava se u more. Mučen osećanjima griže savesti, navedeni događaj Pišti je poslužio za izmaštanu ljubavnu priču u kojoj nepoznata devojka zapravo postaje ćerka Bernarda Bernardija ─ ili čak Bernardi lično, prerušen u žensko. 

Nakon što ga vojska izbacuje iz stana Pišta Bernardijevu sobu uvija u najlon i spušta na parking ispred zgrade, pored olupine u kojoj je nastanjen. Hrvatskom kolekcionaru sa kojim je pregovarao o njenoj prodaji ─ Bernardijevu sobu, kao jedini fetiš i dragocenost do kog je u životu držao, Pišta na kraju velikodušno poklanja. Nakon što s parkinga na kom je živeo gradske službe uklanjaju i njegovu olupinu ─ Pišta odlazi kod svoje majke koja živi u ženskoj hipi komuni na Staroj planini. Pošto se Komuna izdržava od turista Pišta pristaje da učestvuje u simulaciji ritualnog razapinjanja na krst kao glavne tamošnje turističke atrakcije. Shvativši kako mu je u životu oduvek nedostajalo koncentracije i preciznosti - Pišta sa devojkama iz komune uči gađanje iz vazdušnog pištolja. Vremenom, u gađanju iz vazdušnog pištolja on pronalazi istinski užitak i zadovoljstvo...14592.jpg

U najkraćem, opisano bi mogla biti (vidljiva) sadržina romana za koji je Slobodan Tišma nagrađen ovogodišnjom NIN-ovom nagradom. Sve ovo, naravno, treba shvatiti krajnje uslovno pošto Tišmin roman ─ koji u svom podnaslovu kao žanrovsku odrednicu ima i oznaku komad za glas, kontratenor i orkestar ─ nekakvu fabulu u onom tradicionalnom, uobičajenom smislu, zapravo ni nema. Baš kao što se ovaj pisac i njegove knjige i inače teško mogu smestiti unutar postojećih literarnih kanona/šablona i kategorija. Pre svega, Slobodan Tišma je pisac koji mnogo više od same fabule drži do atmosfere svojih knjiga ─ do verbalne muzike, onog specifičnog unutrašnjeg ritma koji daje ne malo razloga za zaključak kako je, ustvari, ovde mnogo pre nego o klasičnoj prozi ustvari reč o primenjenoj poeziji. Poređenja radi, u srpskoj književnosti za rodonačelnika ove vrste pisanja mogli bi uzeti Miloša Crnjanskog i njegov roman Dnevnik o Čarnojeviću, koji je, po priznanju samog Tišme, presudno uticao na to da on uopšte počne da se bavi pisanjem (i) proznih knjiga. Takođe, ne bi bilo bez osnova ni poređenje Tišminih knjiga s onim specifičnim urbano-melanholičnim srednjeevropskom štimungom prisutnim, recimo, u prozi Tomasa Berndharda.

bernardijeva_soba-slobodan_tisma.jpgTišmu u ovoj, kao i u njegovim prethodnim proznim knjigama (Urvidek, Niskobudžetna proza, 2005. i Quattro Stagioni, Staromoderna travestirana ispovest s onu stranu groba, 2009) interesuje svet sa margine, sa ruba. Pozicija Tišminih (anti)junaka uvek jeste pozicija iz offa koja je na različite načine povezana sa umetnostima (Tišmini junaci su sami umetnici, ljubitelji iste ili oni koji umetnost praktikuju kroz vlastito svakodnevno postojanje). Rečima i pričom (fabulom) Slobodan Tišma koristi se kao pomoćnim sredstvom za oslikavanje okvira i kontura sveta - mnogo šireg i kompleksnijeg no što se na prvu loptu uopšte može naslutiti. Bernardijeva soba knjiga je svakodnevnih ozbiljnih egzistencijalnih preispitivanja čoveka koji za svoju životnu strategiju izabira pokorevanje vlastitim slabostima. Pišti Petroviću ni do čega zemaljskog nije posebno stalo - na kraju, on čak i vlastiti stan velikodušno ustupa neželjenim "gostima". On odbija da odraste i suoči se sa svetom i tzv. realnim životnim problemima te, kao takav, nema snage ─ a što je bitnije nema čak ni želje ─ da se suprotstavlja bilo kome i bilo čemu. Petrović svet oko sebe posmatra u izmaglici, kopreni, sfumatu koji je uzrokovan činjenicom da, umesto spoljašnjeg, Pištu kud-i-kamo više zanimaju unutrašnji svetovi. Odsutnost mnogo pre nego prisutnost. Unutrašnji ritam ove knjige možda bi mogao biti neki dobar soul. Remboovska dilema "Slabost ili snaga" u redakciji Pište Petrovića glasi: Slabost je snaga! Baš kao što je i autor ove knjige, Slobodan Tišma, kao jedan od pionira konceptualne umetnosti na ex-jugoslovenskim prostorima, dilemu umetnost i(li) život razrešio opredeljenjem Život kao umetnost - gde su svakodnevne akcije ispijanja Coca-Cole ispred jedne samoposluge na Limanu i beskrajne diskusije o/povodom umetnosti bile značajnije od stvaranja bilo kakvih artističkih predmeta i objekata. 

Kao nenasilni guru generacije neoavangardista delujućih u Novom Sadu skraja 1960-ih i početkom 1970-ih, svojom konceptualnom poezijom, ali i ukupnim životnim i umetničkim pristupom i stavom, Slobodan Tišma svoju umetnost zasnovao je na prevazilaženju dualizama između spoljašnjeg i unutrašnjeg (u tekstu). U svojoj ranoj konceptualnoj poeziji Tišma je nastojao da dokaže kako „Jezik nije SVE", te da smisao umetnosti nije u samom činu kazivanja (emancipaciji reči) koliko u onome što je kazano (izrečeno). Proučavajući ezoterijska istočnjačka učenja, posebno zen budizam, Tišma čitavu svoju umetničku i životnu strategiju definiše terminom nevidljiva umetnost koji, zapravo, predstavlja mentalnu praksu kojom se trivijalnosti svakodnevice transformiu u umetničke činjenice ─ dok sam umetnik postaje otelotvorenje vlastitog dela (Umetnik kao Umetnost). Konceptualističkim načelima Tišma ostaje veran i tokom 1980-ih kao frontmen čuvenih post punk - new wave sastava Luna i La Strada.

Metafora do koje Slobodan Tišma posebno drži je Okean. Prostranstvo. Pučina... Centar ovog Okeana svakako nije u vidljivom (materijalanom) svetu. Tišnim Okean predstavlja prostranstvo nepreglednih (životnih) mogućnosti - utoliko dragoceniji onda kad se ne čini (nikakav) izbor. Odbrana prava na grešku (kako u umetnosti tako i životu) pred/uslov je postojanja našeg sveta: "Greška je pobuna, subverzivna delatnost, najintimnija, najličnija stvar: grešiti spram samog sebe, stalno se samodestruirati. Bez toga nema u-žitka, nema postojanja". Slično svojim junacima, i sam Slobodan Tišma autor je sa (književne) margine (sebe definiše kao "polupisca" i "slušatelja muzike") te je, kao takav, dalek svim klanovima, sektama i (tajnim i javnim) centrima uticaja i moći - stoga je ovogodišnja odluka NIN-ovog žirija, posle dugog vremena jedna poštena, i, uz opasnost da zvučim patetično, pravedna odluka koja makar donekle vraća dignitet kako samoj nagradi tako i srpskoj književnosti, uveliko zatrovanoj nedoslednostima svakoje vrste.

 

Tekst objavljen u današnjem kulturnom dodatku podgoričkog dvevnog lista POBJEDA

http://www.pobjeda.me/pobjeda_listalica/16569/#/65/zoomed 

Atačmenti



Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

abraham_linkoln abraham_linkoln 21:01 28.01.2012

sjajan tekst :)

hvala za tekst - priznajem, pre NIN-ove nagrade nisam znao za Tišmu a sada se, gledajući njegove sjajne nastupe, jednako pitam: gde se taj čovek skrivao do sad ?
jednostavno ne pamtim da se u srpskoj kulturi dogodilo otkriće slično otkriću Tišme




Bojan Budimac Bojan Budimac 21:07 28.01.2012

Re: sjajan tekst :)

gde se taj čovek skrivao do sad ?

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:50 28.01.2012

Re: gde se taj čovek skrivao do sad ?

ne pamtim da se u srpskoj kulturi dogodilo otkriće slično otkriću Tišme


strategija nevidljivosti kod Tišme je, decenijama već, podignuta na nivo koncepta kog tako dosledno sprovodi da mu je, eto, uspelo do sad



http://blog.b92.net/text/19349/Izlozba-PRIMERI-NEVIDLJIVE-UMETNOSTI-u-Novom-Sadu/
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:59 28.01.2012

+preporučujem temat POLJA posvećen S.Tišmi

myredneckself myredneckself 00:08 29.01.2012

Re: +preporučujem temat POLJA posvećen S.Tišmi

Intervjui
S. Tišma: Bio sam dugo u umetnosti, preko 30 godina, ali napravio sam samo dve LP ploce. Objavio sam dve knjige poezije, izaci ce mi dnevnik... Ja sam se uvek uzasavao te hiperprodukcije. Taj moderni svet je sav u proizvodnji. Zamislite sta je knjiga. Pa to je uzas. Uvek se postavlja pitanje da li da citam nesto, ili da slusam muziku, ili da pisem nesto. Uvek zivis izmedju te dve stvari. Ili da budem samo u prirodi. Sto kaze moja zena: "Isli smo opet u prirodu da citamo knjige".

(Žena Slobodana Tišme je Jasna Manjulov Tišma, pesnikinja i jedna od članica ženske novosadske grupe Boye)

Preporučujem link gde možete pročitati nekoliko intervjua, i upoznati se sa umetnikom S.Tišmom





G r o f G r o f 11:44 29.01.2012

Re: gde se taj čovek skrivao do sad ?

Koji super lik!!!
docsumann docsumann 10:05 29.01.2012

svak čast

za tekst


Beleška uz KAO NEKO


Sve što u jednom iskazu može biti subjekt, objekt, predikat nije reč.
Imenice nisu reči.
Kuća, na primer, nije reč ili je to manje od drugih.
TaKODje, glagoli, možda nisu reči.
Pridevi?
Prave reči su na primer KAO, GDE, ILI, UVEK, SA.
Ja uvek kažem: spolja gledano.
Šta to znači?
Ovo je izmišljeno spolja ili iznutra... Ali ne do iskaza.
Spoljašnost je neusmerena i nevezana.
To bi bilo ispoljavanje.
Jezik nije SVE.
Za ovu belešku ne mogu preuzeti odgovornost.
Sve što je u njoj, verovatno je pogrešno i besmisleno i još gore od toga: proizvoljno.
Ponižena još odavno, KAO je jedna reč mnogo zlostavljana i pogrešno korišćena sve do dana današnjeg.


Slobodan Tišma
abraham_linkoln abraham_linkoln 11:41 29.01.2012

Re: svak čast



Čitav taj spektakl sa nagradom, čitavo to pozorište, za mene je zabava, iako sam svestan da sam time svoju poziciju marginalca poništio. Više ne mogu da kažem da sam marginalac. Ja sam imao taj kult, to neko sledbeništvo i preko rokenrola i preko književnosti koju sam pisao. Postojalo je mnogo ljudi koji su se zaklinjali u mene, bio sam im svetlost u životu i sada sam ih, možda razočarao. Ne znam kako će ubuduće da me gledaju, nije ni važno, ali sigurno neće moći da kažu to je onaj kreten sa Limana. Bojim se da će mi zameriti, da sam izdao svoju ideju čim sam primio ovu nagradu. I žao mi je. Ali la comedia e finita. S.Tišma u NIN-u 19.01.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 12:23 29.01.2012

Re: svak čast

Odlican tekst Nebojsa!

ORANŽPLAŠ

21. jan 89.

Danas sam bio u Šumici. Dan je
Bio si. Stari kramar je radio svoj posao
Skupljao je otpale suve grane. Ali ko to beše?
Sivi Dunav je proticao kroz sivi dan. Stajao sam na obali
I pevao. U dubokom registru brujao sam

Bruj
S.T.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 12:59 29.01.2012

Re: svak čast

hvala a evo još malo dokumentarnih detalja:

- Популарност донекле прија, али и оптерећује. Тешим се да ће се ускоро све ово стишати и да ћу опет живети како сам живео...

Рекли сте једном да у култури и уметности постоји стални рат. Као у политици и историји, сукоби и у тим сферама угрожавају животе појединаца. Због писања се људи шаљу у затвор, због изговорене речи губи се посао. И ви сте почетком седамдесетих година морали да побегнете у Београд?

- Био је то познати случај Новосадске трибине младих. Ја и моје друштво, које су чинили Владимир Копицл, Мирослав Мандић, Божидар Мандић и још много познатог света, узурпирали смо, на неки начин, ту културну институцију. У то доба концептуалне уметности направили смо били неку врсту градске комуне. Имали смо фантастичан програм који је често имао неке политичке импликације. Објављена је била песма о филму "Сутјеска". Спомињао се и Тито. Није било ничег увредљивог, али у то време, у какав год контекст да се стави Титово име, схватано је као иронија, вређање високих државних функционера. Мирослав Мандић и Славко Богдановић завршили су у затвору. А ја сам мами и тати објаснио да желим да студирам књижевност у Београду, а у ствари побегао сам из Новог Сада.

Пожалили сте се недавно да вас после четрдесет година бављења уметношћу издржава мама од скромне пензије?

- Живим од неких хонорарчића, помажу ми мама и сестра... Сад ће ми се ваљда, после НИН-ове награде, статус поправити.

Можда ћете добити и националну пензију?

- Тај грабеж ме уопште не интересује. Држава би требало генерално да реши статус уметника, а не само да решава проблем представника уметности који имају неки национални значај. Ко је компетентан да каже ко је уметник од националног значаја? То се претворило, као што видите, у грабеж, гурање, отимање. Ја се никад у животу ни за шта нисам грабио.

Можете ли да заборавите неправде које су вам нанете?

- Нисам љут ни на кога. Нити коме шта замерам, нити кога оптужујем. Рат је непрестан. Живео сам како сам живео и немам чега да се стидим. Посветио сам се уметности и нешто, ипак, постигао. Не могу да кажем да су ме осујетили. Људи јесу пиони. Зар да се љутим на неког ко ме је непосредно негде откачио? Па, није тај могао ништа друго ни да уради. Морају да слушају налогодавце да би преживели и прехранили породицу. И ја сад треба да се љутим на неког што је некад био љигав, бескичмењак? Не могу! Јесам био у позицији жртве, али неко мора да носи и тај крст.

Зашто стално говорите за себе да сте маргиналац?

- Осећам се тако. Ја са политиком и политичарима немам ништа. Кад сам добио НИН-ову награду, лично су ми честитали председник републике Борис Тадић, председник војвођанске владе Бојан Пајтић, градоначелник Новог Сада Игор Павличић, министар иностраних послова Вук Јеремић... Немам ја ништа против политичара, али то није мој свет. Ја сам маргинализован у свом граду, Новом Саду, баш због политике. Трпим последице догађања на споменутој Трибини младих пре четири деценије, као један од актера те авангардне сцене која је политичким средствима уништена и разјурена. Већ сам стар и тешко да би ме неко запослио са 65 година. Бављење рокенролом било је зато моје прибежиште. Ту сам нашао утеху. Мени данас више ништа не треба.

Тврдите да сте плашљив човек, неспреман на ексцесе, на саможртвовање?


- У сваком смислу сам умерен човек. Не волим никаква претеривања. Кад је уметност у питању, ту сам неумерен, спреман на ексцесе. Што се понашања у животу тиче, човек мора да буде пристојан, да води рачуна, пре свега, о својој породици, да буде одговоран. Ја сам тако живео. Знам уметнике који у свом лудилу нису успели да сачувају свет интиме, разорили су породице. У том его трипу људи свашта раде. Ја сам еколог, макробиотичар, залажем се за здрав живот. Презирем стимулансе...

http://www.ilustrovana.com/tekst.php?broj=2767&tekst=01
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:17 29.01.2012

Re: svak čast


Čitav taj spektakl sa nagradom, čitavo to pozorište, za mene je zabava, iako sam svestan da sam time svoju poziciju marginalca poništio. Više ne mogu da kažem da sam marginalac. Ja sam imao taj kult, to neko sledbeništvo i preko rokenrola i preko književnosti koju sam pisao. Postojalo je mnogo ljudi koji su se zaklinjali u mene, bio sam im svetlost u životu i sada sam ih, možda razočarao.


Zašto Slobodane? Što si konačno pristao da primaš nagrade koje ti evo s pravom pripadaju?

Počinjem da prezirem (šta ću, jače od mene) ljude koji vole umjetnike-paćenike (a ima ih), one beskompromisno posvećene svom putu i duhovnom zadatku ali koji zbog toga skapavaju od gladi, žive od penzije roditelja, predmet su sprdnje u svojim lokalnim zajednicama, ali kad umru tek tad ih se sjete kao velike, osnuju neko kulturno-umjetničko društvo ili nadjenu njihovim imenom neku ulicu i sl. To su oni isti ljudi koji ne mogu da smisle bilo čiji tuđi uspjeh. Tješe se tuđom marginom i dnom.


Ne znam kako će ubuduće da me gledaju, nije ni važno, ali sigurno neće moći da kažu to je onaj kreten sa Limana. Bojim se da će mi zameriti, da sam izdao svoju ideju čim sam primio ovu nagradu. I žao mi je. Ali la comedia e finita. S.Tišma u NIN-u 19.01.


Neka ti zamjere. Ideje su tu da se mijenjaju.
Ništa ti nisi ukrao. Nikoga ti nisi prevario.
Sve si ti to svojim trudom, talentom,
radom - p r o i z v e o i zaradio.
Uživaj u nagradi i želim ti što veću čitanost
i prodaju "Bernardijeve sobe".

B.

jasnaz jasnaz 18:37 29.01.2012

: ! čestitke ! :

Uživaj u nagradi i želim ti što veću čitanost
i prodaju "Bernardijeve sobe".


Rejlem Rejlem 01:07 30.01.2012

Preporuka

Potpuno blesavo, La Strada je bila predgrupa za Cacadou Look negde 1986-1987. u Domu Omladine. I Tismi je bilo to cudno kad nam se obratio.
Drago mi je sto je dobio ovo priznanje.
Nebojsa,

bocvena bocvena 08:40 30.01.2012

Odavno nisam čitala

bolje intervjue (valjda je ovo ispravno:) od Tišminih!
Ako Tišma (i slični njemu) postanu mejnstrim, onda ima nade za nas.

Vlasta92 Vlasta92 11:49 30.01.2012

:)))

Tišma...to je Novi Sad kakav volim, od muzike do reči. Od Lune do Bernmardijeve sobe.

Ovaj koncert na EXIT-u je bio poput povratka u prošlost, u 80te godine, koje su ovoj zemlji (tada SFRJ, danas Srbiji) otvarale puteve kojim, na žalost, nismo pošli....



mikroorganizam mikroorganizam 16:53 31.01.2012

Samo da podsetim na g. Branka Andrica

i njegov doprinos novosadskoj sceni



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana