... tri su zablude u tvom životu.
Skolovanje
Kao malom kažu ti: uči, bilduj sposobnosti i veštine, juri za najboljim školama, školuj se na najboljim smerovima, vijaj stipendije i kredite ... i kada završiš sa time, kada postaneš obrazovan bice sve OK. Lakše ces se zaposliti, radiceš ono što voliš, bice ti lako da promeniš posao ili čak i zanimanje, generalno - umeces da se snadjes u životu. U osnovnoj školi gledaj da što više toga probaš, gledaj da vidiš u čemu si sve dobar i šta te sve zanim, vidi šta te sve ne zanima i šta sve ne umeš i ne možeš da radiš... Ako upišeš gimnaziju nastavi da istražuješ, a ako upišeš srednju stručnu školu (zanat) i kada kreneš na fakultet - gledaj da tamo stekneš sva stručna znanja, potrebne sposobnosti i veštine koje ce ti pomoci da postaneš ne samo kvalifikovan vec i zaista doba u onome što ces raditi. I gledaj da ti ta znanja budu samo osnova za dalje usavršavanje ... Svesno ili podsvesto ti veruješ da ce sa zapošljavanjem, svetom rada i profesionalnim ostvarenjem sve biti OK nakon što završiš potrebne škole.
Vidi, ovako, nece. Kao prvo biro za nezaposlene je pun doktora nauka i niko ti ne garantuje da ceš se uspešno zaposliti na željenom radnom mestu (ili na onom za koje si se školovao). Bice ti izuzetno teško da se zaposliš. I pored najboljih ocena u skoli i pored preporuka sa fakulteta - moraces da ZASLUZIS radno mesto (prolazeci kroz besmislene provere i sumnjicave poglede nepoverljivih ljudi za koje se u stvari nadas da su ti buduce kolege, pored tebe konkurisace i stranački kadrovi, i svi moguci rodjaci, kumovi i komšije poslate od ko zna koga po ko zna šta). A kada te neko i zaposli - moraceš da se BORIS za to radno mesto svakog prokletog dana na njemu. Svaki dan ce biti počinjanje od nule i nikada neceš biti siguran da si zaista dobro obavio svoj posao - kako to neko iznad tebe smatra da to brate tako treba. I na kraju krajeva niko ti ne garantuje da neces jednog dana ostati bez posla iz razloga koji su negde sasvim nevezani za to što si imao ili nemao uspehe u radu.
Dobrota
OK, ovo svi mi verujemo - gledaj da ti budeš dobar pa tek onda očekuj da ce i drugi biti dobri prema tebi. Pa na primer imamo onaj imperativ da uvek treba da pomalo sumnjamo u svoje sposobnosti - nemoj biti nametljiv, nemoj da sebe stavljaš ispred drugih, jesi li siguran da nema neko bolji od tebe za taj posoa, nemoj da se namece, čekaj da ljudi sami prepoznaju tvoje kvalitete. Veruj u dobrotu drugih, jednog dana ce se stvari pokrenuti u tvoju korist, shvatice ljudi koga imaju pored sebe. Strpljen - spasen. na kraju krajeva, važno je da ti spavaš mirno, da nisi nekome nešto učinio nažao!
U stvari ne. Dok ti sumnjaš u sebe, dok si ti nenametljiv, ovim svetom vladaju potpuni kreteni i zlikovci. Dok ti sa nekim tamo desetkama i preporukama od profesora i bivših poslodavaca sumnjaš u sebe i čekaš da neko prepozna tvoj potencijal - tvoj posao možda radi neki lik koji jetog dana slučajno naišao i rekao: Sto da ne do djavola? Možda tvoj posao radi neko ko je tog dana prvi put čuo za to radno mesto. Kao što rekoh, ovim svetom vladaju manje sposobni ljudi od onih koji bi mogli vladati njime. Uzmite političare za primer - najčešce znamo i sami da biramo nesposobne budale - ali bolji nam se ne nude. Bolji sumnjaju u sebe, znaju koliko ne znaju, sede kuci i citaju knjige. Dosadni su na kraju krajeva!
Ljubav
Traži pravu ljubav. Sa pravom osobom. Ona ce kad - tad naici. Znaceš to po leptiricima u stomaku - zaljubiceš se, zatreskaceš se, kao nikada do tada. Kada dodje - sve prethodne veze i ljubavni neuspesi postace nevažni i glupi. Kada upoznaš pravu osobu sa njome ces zasnovati idealnu porodicu, napraviti brdo dece i biceš generalno srecan do kraja života.
Prava ljubav najverovatnije nikada nece doci. Zato što najverovatnije ni ne postoji. Na svetu je šest milijardi ljudi, dakle bar tri milijarde osoba suprotnog pola i veruj mi ni jedna jedina nije idealna. Zašto bi? Umetnost je prepuna priča o propalim ljubavima i nesrecnim porodicama. Izmedju prirodne potrebe za seksom i razmnožavanjem, i potrebe da zajednički podižemo decu - ne stoji ljubav. Stoje trpljenje i strpljenje. I na kraju krajeva skoro polovina svih tih veza to jest brakova i porodica propadne i završe se razvodima.
...
Ne znam šta sam ovim tekstom hteo reci. Znam da na kraju umreš i da onda više ništa nije toliko bitno.
No hajde da ne odustajemo baš potpuno, mislim da je neka filozofska poenta u sledecem:
Skolovanju kao procesu bez nekog konkretnog cilja i svrhe van sebe.
U dobroti kao nekoj vrsti apriorne dužnosti.
Ljubavi kao procesu traganja za necim idealinim u drugome.
PS
Ima onaj film Vudija Alena Whatever Works, pa krenite odatle valjda ...