Ponekad a odavno već, pomislim, verovatno nečim izazvano, kako bi bilo zanimljivo (do moga..) da postoji jedan poseban merač.
Ta me misao okrzne, a onda se okliznem u razmišljanje o tome, i kao da se zgrozim kad vidim koliko nas mnogo nestvarnog a nemerljivog okružuje.
kakav poseban merač ?
Eto.. neka spravica poput toplomera, ali takva koja meri sve to merom nepostojeće a tako prisutno:
strah... ljubav... bol... želju... radost... patnju... usamljenost... hrabrost... tremu... nestrpljenje... uživanje... glad (razne vrste njene: telesnu glad, glad za nekim ili nečim, glad za moć)... zapravo, sve te silne emocije koje vode čoveka i ovaj svet od pamtiveka, a navigavaće ga izvesno i do kraja vremena.
sve te emocije koje lebde tuda svuda, tako tanane, tako neuhvatljive, a ... pokrecu sve..
mmdaa...
Kako bi se ta spravica zapravo zvala ? Jel bi 1 osetomer bio dovoljan ili bi ih bilo više ?
osetomer ili emociometar ? bolomer ? ljubavomer ? željomer ? gladomer ? strahometar ?
uuhhh.. kako bi ponekad bilo dobro imati ga, koliko zbog drugih, ponekad i zbog nas samih. koliko puta ne znamo šta da mislimo o..
Kako bi to izgledalo ? valjda prosto ? :)
npr: o s e t o m e r uperiti prema nekome (kao objektiv), ili ga staviti sebi pod jezik, ne znam gde, ali negde - ako ga smisle smisliće valjda i kako-gde se to meri.. i dovoljan je jedan pogled da saznamo gde je na mernoj skali taj osećaj koji nas zanima !? dole ? gore ? u minusu ? probija !
Mada... s i g u r n o je 1: to bi stvorilo siiilnne nevolje, jer bi poremetilo ravnotežu na najvećoj berzi sveta: berzi osećanja.
I znam... pre ili kasnije opet bi bilo (samo)lažiranja, ali dok se Trgovci ne snađu, dok ne nabudže osetomere...
kakkav bi tooo bio pitchweis !!