Budućnost| In memoriam| Ljubav| Nostalgija| Porodica

Moja kuća mora da bude živa!

Aleksandar Todorovic Bekan RSS / 15.03.2012. u 16:29

Moja kuća mora da bude živa!

by Aleksandar Bekan Todorović on Wednesday, March 14, 2012 at 2:42am ·


Tudje smrti najlakse se podnose. Uvek sam bezao od tudjih smrti! Realno, najveci strah je kad se uplasis za sebe. A zatim za onog prvog sledeceg do sebe. I tako sve redom. Uglavnom to je dug niz. Onog udaljenog u tom nizu, koji ti se cini beskonacnim, niko se skoro i ne seti. Ali nece ni taj tebe, kad njemu dodje vreme da se uplasi za tebe.

 

I kada se smrt desi, kada ti pridje, i pogledas je recimo u oci, i vidis da pred tvojim ocima nestaje i da je nestao jedan zivot koji si voleo, dok je u tebi tvoj (zivot), i dalje ziv i zivi, osetices se cudno, jer se nista dalje od ta dva vasa para ociju, nece promeniti, i nikad  nece! Svet se nece zatresti ni za malo. Bol jeste veliki i nenadoknadiv, ali je i svet veliki, pa ce gledati svoja posla i nece imati vremena da te se seti. Setice te se samo onaj prvi do tebe i onaj sledeci, i onaj sledeci do njega i tako dalje, sve dokle ti sopstveni niz ne dobaci...

 

Tako je. Zivimo u razlicitim dimenzijama, moj svet (svet mog zivota), (i nas pojedinacni svet, svet nasih zivota), i Svet Svet, su potpuno razliciti svetovi, to uopste nije isti svet, samo se ucini naizgled da je isti! Iako su ljudi u njemu potpuno isti, zar to nije paradoks! Dato nam je da zivimo u opseni da su nam zivoti, prema spoljnem svetu, znacajniji nego sto realno jesu, te cemo se tako i ponasati, u skladu te opsenosti, valjda da bi nam bilo lakse dok smo time anestezirani!

 

Slab sam i nesiguran, eto takav sam, i sigurno vise nego upola manje sam kvalitetan od tog zivota koji je nestao pred mojim ocima. I jesam bezao vazda od tudjih smrti, ali bezao sam i od sopstvenih problema, od svoga zivota sam bezao generalno! Zapravo, bezao sam od svakog napora, to me je uzasavalo i slabilo. Taj pritisak nekog moranja necega.

 

Znam kakav sam bio i kako sam izgledao dok sam bio mladji, i kakav sam sad, ali ja tad, kao uostalom i sad, jednako sam opasan zebnjom da li cu dozvoliti sebi da mi godine pobegnu u tolikoj meri da sebe dovedem u tu situaciju kada vise necu biti u stanju da ista vise ucinim za sebe sto bih zeleo, a da vise necu imati nekog svog da mi olaksa.

Jos ima vremena, ali pozor...! I zato...!

 

Moja kuća mora da bude živa!

Atačmenti



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zemljanin zemljanin 16:50 15.03.2012

spisak

smrt je sastavni deo življenja
mozak (ja) uvek donosi odluku koja je u skladu sa trenutkom (najbolje u datim okolnostima)
nema nikakvog "univerzalnog plana"
...

i nikad neće biti žaljenja niti straha ... e sad želje uvek opstaju ...
horheakimov horheakimov 22:12 15.03.2012

trajanje smrti

sve sto je lepo kratko traje
samo smrt traje zauvek...
angie01 angie01 22:36 15.03.2012

do neke tacke,

dok rastes, ne mislis o odgovornosti prema svom zivotu- da budes ok sa sobom i osmislis ono sto zelis i mozes i da vreme koje ti je dato potrosis sa nekom satisafakcijom, da si nesto stvorio, voleo, video, trazio,...kada se najmanje nadas neki odlazak te potseti da je ono ispred ogranicen prostor i da ako nisi sirio krila dok su ona mogla da se otvore, ostala jos samo mogucnost, da rasiris ruke prema onome sto mozes da zagrlis!

...to sa odlascima promeni mnogo toga i iako je to deo zivota, nikada nisi spreman i nikada nije prihvatljivo vreme,...
shansona shansona 22:57 15.03.2012

Dragi Bekane

Svi smo mi slabi i nesigurni.Neko nekad,neko uvek.Ne krivi sebe.Nisu svi putevi isti.
Черевићан Черевићан 00:00 16.03.2012

вид' , вид'

вид' гаврана распечених крила
њива под њим, жита златан род
гле кртицу, где земљу прерила
над њом бразда и небески свод

вид' љубави што ме мазна зове
понор хтења, среће празан ход
осмех скида са срца окове
ил' је јадац, труле воћке плод

вид' радости што ми сузи јутра
драгих лица лаган мимоход
а злослутност прети већ од сутра
бол назирем ко на рани јод

вид' судбине што се шали с' нама
данас јеси потом ко зна где си
све нас чека зјап раке и тама
натенане да се . . . кају греси

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana