Pariz je lep, to se zna, i malo je onih koji se s tim neće složiti.
Ja ovde nisam turista i jesam turista. A kako imam slobodnih dana, planiram da posetim neki muzej, imajući u vidu da je ovaj grad poznat i po dobrim muzejima. Tako neki smatraju da Luvr (Louvre) važi za „najveći i najvažniji muzej na svetu". Meni je ostalo u sećanju da su me, kao malog, vodili u Luvr da vidim famoznu - Mona Lizu. Rekli su mi da je to najpoznatija i najposećenija slika u istoriji umetnosti svih vremena, te su me učili da ona, iako je stvorena pre više od 500 godina, predstavlja prototip ženske lepote. Mada (tom prvom prilikom) nisam baš bio previše oduševljen onim što sam video, bio sam spreman da poverujem da je tako ako svi govore da je tako, pa sam se kasnije vraćao još nekoliko puta da je vidim (Luvr je ionako prevelik, ne može se mnogo videti u jednoj poseti, te sam svaku novu priliku koristio i da ponovno skoknem do sobe u kojoj samuje Mona Liza). Na kraju sam je prilično zavoleo.
Međutim, odlučujem da ovom prilikom ne idem ponovo u Luvr (videti Mona Lizu po četvrti put bilo bi malo previše!), već u Muzej Orsej (Musée d'Orsay), koji je prvenstveno poznat po izvanrednoj kolekciji impresionista, najboljoj u Francuskoj. Radujem se što ću videti „uživo" Maneov „Doručak na travi", kao i nekoliko Van Goga i Gogena, ali i Sezanove „Igrače karata". I druge. Primećujem da je na drugoj strani muzejske ulaznice, od 9 evra, prikazan Engrov „Izvor" (La source).Sama zgrada muzeja moderno je restaurirana nekadašnja železnička stanica, raskošna i prozračna, na samoj obali Sene, sve u širem roajalističkom kompleksu Luvr-Tiljerije-Konkord. Podignuta je za Svetsku izložbu u Parizu, 1900. godine, pa ona sama predstavlja svojevrsno umetničko delo. (Volim lepe zgrade).
A onda sam, u muzeju, kada je moja poseta već poodmakla i kada sam počinjao osećati blagi i slatki zamor, naišao na sliku koju nisam tražio, već me je samo proviđenje do nje dovelo (ja verujem u svoj fatum). To je Kurbeova slika „Poreklo sveta" (L'Origine du monde), koja predstavlja prelepo žensko međunožje. Gledam široko otvorenih očiju i smešim se za sebe, kao dete pred lepom igračkom koju ne sme dotaknuti prstima. Pored mene, pred slikom, u jednom trenutku stoji još samo Italijan osrednjih godina: čini mi se da ga čujem kako mrmlja: O, che bellezza!
Gistav Kurbe (Gustave Courbet, 1819-1877) je poznat po realističnim platnima, neka su veoma velikih dimenzija (kao one ogromne slike Paje Jovanovića u Narodnom muzeju u Beogradu), sa mnogo prisutnih ličnosti; pravio je i mnoštvo autoportreta, od kojih neki imaju skoro izbezumljena lica, pa su kritičari to videli kao „bliskost između ludila i genijalnosti", što je često kod velikih slikara. Ostavio je za sobom i neke solidne „erotske slike", a među najerotskijim (i najprovokativnijim) je baš ova - „Poreklo sveta".Ta slika je imala čudan životni put (čini mi se da i slike žive svoje živote). Napravljena je još daleke 1866. godine, ali je trebalo da prođe preko sto godina da bi prvi put bila javno izložena (1988. godine). Kažu da je urađena po porudžbini nekog turskog diplomate koji je tada živeo u Parizu, s tim što je on sliku čuvao daleko od očiju drugih, gledajući je „samo za svoju dušu". Pretpostavljam i da joj je tepao u samoći, a možda je vodio i duge noćne razgovore sa njom. Kasnije, slika je menjala vlasnike, pa se jednom našla i u vlasništvu francuskog frojdovskog psihoanalitičara i filozofa Žaka Lakana (Jacques Lacan). Potom, ne znam kojim putevima, slika je našla svoje pravo mesto - u Orseju, jednom od najlepših pariskih muzeja.
A dok sam menjao svoj avatar za ovaj blog, palo mi je na pamet da je slikar Kurbe mirne duše mogao magritovski napisati ispod slike: „Ovo nije žensko međunožje", i utisak bi bio podjednako velik, a dokonim posmatračima bi ostavio da misle što god hoće. Naime, ako je Magrit (René Magritte) mogao da naslika lulu i ispod nje napiše „Ovo nije lula", mogao je i Kurbe da naslika to što je naslikao i da kaže da to nije to, mada jeste. (Tu je moguće tumačenje, kao kod Magritove Lule, da to nije žensko međunožje, već samo - slika ženskog međunožja, he, he, he...). No Kurbe se, sa dozom određene uobraženosti, odlučio da slici da pomalo kosmički naziv „Poreklo sveta". Kažu da mu je neka smeđokosa i pegava Irkinja služila kao model.
Među mnogim Kurbeovim izjavama, povodom nastanka baš ove slike, zabeležena je i ova: „Ja ne slikam anđele, jer ih nikad nisam video".
(Pada u oči da postoje parodije na tu sliku, ali s muškim međunožjem; njih su verovatno pravili oni koji veruju da žensko međunožje ne može samo za sebe da bude polazište sveta, već u zajedničkoj akciji sa muškim međunožjem, kao što se uobičajava reći da je - za tango potrebno dvoje).
Bilo kako bilo, ta slika mi je ulepšala posetu pomenutom muzeju, premda sam svestan da je mnogi i danas smatraju - šokantnom***. Ili bar nepristojnom. Meni nije takva. I drago mi je da je dostupna javnosti, kako odraslima tako i deci.
To me je prvenstveno rukovodilo da u naslovu ovog bloga stavim „Nije pornografija", jer Muzej Orsej nije neki opskurni depo umetnina tamo negde na izvikanom Pigalu (Pigalle), već veoma renomirana kulturna institucija Francuske.
Eto. Ako vas put nanese u Pariz, svakako posetite Muzej Orsej i vidite lepu Kurbeovu sliku „Poreklo sveta".
______________________________________
***Tu se već može postaviti pitanje zašto je nekima nepristojnije i neprijatnije da posmatraju ženske genitalije od muških genitalija. Naime, uočljivo je da u medijima često ima slika golih muškaraca, sa vidno istaknutim, ponekada čak i ukrućenim, falusima u stilu onog etrurskog satira, a reakcije šire javnosti bivaju blagonaklonjenije (ili izostaju) nego kada se vidi vagina izbliza. Da li živimo i vaginofobičnom svetu? Da li se treba i dalje pohranjivati stari običaj da se preko međunožja nagih osoba stavlja smokvin list? Video sam da je jedan engleski novinar ovako reagovao: „Half of the world has vagina, so it would be time finally that people get used to it! ...Courbet was a revolutionary, and was being deliberately provocative when he painted this... "Origin of the World" depicts a greater respect for women and awareness of their role in the advancement of civilization than is present today".