Šta će biti od BiH- EU, novi ratni sukobi ili dogovorni razlaz? Niko to ne zna, čak ni oni za koje se misli ili koji misle da upravljaju svetom.
Pitanje može glasiti i hoće li se pre raspasti BiH ili EU ili se ni jedna neće raspasti i mnogo varijati i povarijanti.
Zato je BiH, kao uostalom i celi region, i dalje pogodno tlo za“intelektualne vežbe i simulacije supozicija“, ali i za dobro naplaćivanje takvih „mudrih projekata“. Upravo takav jedan projekat predstavljen je pre dva dana u Sarajevu.
Kako prenosi portal Radio Sarajevou organizaciji nemačke Fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung u Sarajevu je promovisana publikacija pod naslovom „Bosna i Hercegovina 2025: Scenariji budućeg razvoja događaja“. Tim koji je radio na projektu i publikaciji ponudio je pet mogućih scenarija budućnosti koja bi do 2025. mogla zadesiti građane BiH.
1.- Status quo; 2.-Funkcionalna decentralizovana država; 3.- Funkcionalna centralizovana država; 4.- Ponovno regionalno povezivanje; 5.- Disolucija
Pa evo detaljnije o svakom, kako to portal Radio Sarajevo prenosi
1.- “Dayton Mail - Status quo
Prema ovom scenariju, 2025. ustavna struktura BiH i dalje je nepromijenjena (država, entiteti, distrikt, kantoni, opštine), tri su konstitutivna naroda i ostali. Iako smo proveli neke reforme koje su nas dovele do statusa kandidata za članstvo u EU, ekonomska situacija je nepodnošljiva, promjene idu presporo, a funkcionalost je i dalje podređena političkim interesima.
2.- Trans BiH Arrow – Funkcionalna decentralizovana država
U ovoj verziji, do 2025. postali smo članica EU s vladavinom prava i ekonomijom u procvatu, a sve kao rezultat ustavnih promjena. Novouspostavljeni politički igrači prevladali su prepreke
starog sistema, i stvorili su novu strukturu s jasnom socioekonomskom politikom.
No, ovdje dolazimo tek nakon socijalnog bunta koji bi nas mogao očekivati u 2015, što potiče međunarodnu zajednicu da sazove nacionalnu skupštinu kako bi spriječila daljnju destabilizaciju. Formira se nova državna struktura, koja se sastoji od tri nivoa vlasti: državni, srednji (prema teritoriji) i općinski. Te nas reforme do 2020. svrstavaju u kandidata za članstvo, a do 2025. i članicom EU.
3.- BiH Union Express – Funkcionalna centralizovana država
Do ovakve države, prema timu FES-a, doći ćemo nakon nasilnih sukoba i kasnije međunarodne vojne intervencije. Situacija, u ovom scenariju, također kulminira 2015, kada ekonomija pada na najnižu tačku. Opšti izbori, održani 2014. još su veća katastrofa nego oni četiri godine ranije. Političari iz RS-a, pravdajući to tim da država ne funkcionira, donose odluku o referendumu što izaziva masovne reakcije u Federaciji BiH, a do 2016. sve tri etničke grupe su mobilizovane. Eskalacija nasilja vodi ka vojnoj intervenciji NATO-a – brza reakcija, objašnjeno je, zapravo je rezultat lekcija iz prošlosti.
Srbija bi, očekuje se, oštro reagovala, ali bi se povukla pod snažnim političkim pritiskom međunarodne zajednice. Sve bi ovo odvelo svekolikoj ustavnoj reformi: svi građani uživaju jednaka prava, a BiH ima predsjednika, jaku centralnu vladu, dvodomni parlament i općine. Izbori u 2017. donijeli bi nove političke elite, a međunarodne sile donose ekonomski plan, sličan Marshalovom; sve ovo donosi kandidatski status 2019, a članstvo u EU 2025.
4.- Western Balkan Inter City – Ponovno regionalno povezivanje
U ovom pogledu na budućnost, do 2025. u Evropskoj uniji je i BiH, i Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija, ali i Kosovo. Kao rezultat ovog povezivanja, stvorena je nova politička paradigma u kojo su podjele na nacionalnoj ili etničkoj osnovi besmislene. Decenija zaostajanja, razotkrile su nacionalističke ideologije koje su ogoljene i nemaju ponuditi ništa osim uvijek iste mantre: etnička podjela, tlo, krv, historija. Alternativa su trezvenije i pragmatičnije snage, a sada ekonomija, kako bi napredovala, vrši uticaj na politiku i traži da se fokusira 'zajedničko', a ne podjele.
5.- Tripartite Border Train – Disolucija
Ovom rješenju nije bi sklon niti jedan član FES-ovog tima, ali svi su saglasni da je i ovo jedno od mogućih rješenja. Naime, do 2025. prema ovom scenariju BiH ne postoji u obliku u kojem je poznajemo sada. Susjedi su već svi u EU, a BiH, kako nije mogla da prati njihov reformski korak, ostaje zapećak, a njeno siromaštvo pada u duboko siromaštvo, besperspektivnost i očaj. U zemlji bi ostalo pojačano prisustvo međunarodne zajednice koja ne zna kako da očuva BiH, a nakon velike ekonomske krize 2015. vodi preventivnoj intervenciji stranih sila koje su sad već dale glas za disoluciju.
Nova dejtonska konferencija mogla bi se održati 2022, kada čelnici konstitutivnih naroda BiH potpisuju sporazum o razlazu i formiraju tri državice, prema granici entiteta i dvaju grupa kantona, onih s a bošnjačkom i onih sa hrvatskom većinom. Srebrenica, u ovoj verziji, proglašena je eksteritorijalnim distriktom sa statusom memorijalnog centra. Nakon što su riješena etnička pitanja, nacionalne vođe počinju graditi svoje državice na putu ka EU.
Prema rečima direktora kancelarije Fondacije “Fridrih Eber” Paula Paša, ponuđeni scenariji u publikaciji nisu predviđanja, već “polazišta za intelektualnu vežbu” koja će, kako je istakao, podstaći kreatore politika u BiH da budu odlučniji u reformskim aktivnostima te u provođenju svojih političkih strategija. On je kazao da su scenariji izrađeni prema “Šel metodologiji” i da nude nekonvecionalan pogled na situaciju, ali nisu predložak za bilo kakvo političko postupanje.”
Eto tliko o varijantama, a kako će biti niko ne zna ali će sigurno biti nekako.
Navršava se 20 godina od početka rata u BiH, a ona se i dalje nalazi u mnogo složenijem položaju nego što je bila pre zagrevanja za ratne sukobe i njihovo otpočinjanje. Davno je stao rat, a posle to ništa nije krenulo. Zato je BiH paradigma svih promašaja i gluposti u namerama i ciljevima onih koji su razbili Jugoslaviju. Uostalom, činjenica je da Bosna istorijski dugo postoji, da su u njoj ipak vekovima suživeli narodi pravoslavne, katoličke i islamske veroispovesti. Ko ne veruje neka pročita šta se o tome kaže u Načertaniju, neka se zapita zašto je vođa Demokratske stranke Ljuba Davidović tražio da se u Kraljevini SHS formira BiH kao treća jedinica. Znali su svi da bez stabilne Bosne nema stabilnosti u srpsko-hrvatskim odnosima ali su pametni ljudi znali i to da se Bosna ne sme rasturati jer će “mnoge glave pasti, a teško će se išta pametno uraditi“. I bi tako, I bi takav rezultat. Jedino što nema rata a sve ostalo je tako rešeno da ništa ne rešava. Ni rat ni mir nisu pomogli kvazielitama sumnjivog političkog i svakog drugog morala da bilo šta nauče , a narod ionako niko ne pita pa on dura i ćuti a dokle će ne zna se. Ništa se ne zna, a malo ko se i trudi da sazna.
Nigde na svetu nema da je na tako malom prostoru skoncentrisano toliko apsurda i gluposti, a najveća glupost je što na tome svi istrajavaju. Tako na tom prostoru ima tri kao jedna država sa dva entiteta od kojih jedan hoće da bude samostalna država i tako se ponaša, a jedan deo onog drugog entiteta hoće da bude treći entitet, pa onda mnoštvo kantona, pa opština. Sve u svemu, BiH ima glomazniju državnu administraciju nego cela EU, više službenih automobila, preko 100 ko biva ministara, što sve narod košta kao sveto Petra kajgana ili haremi Sulejmana Veličanstvenog.
A efikasnost takve države je manja nego što je nekada bila mesna zajednica Simin Han.
BiH je izdržavana zemlja u kojoj i dalje caruju šverc i kriminal, nastavljajući tradicije uspostavljene i tokom rata.
Na BiH kao takvoj samo su profitirale i profitiraju razne međunarodne organizacije i pojedinci koji uvek za dobre pare nude rešenja. Na taj način uzmu za sebe veliki deo sredstava namenjenih kao pomoć.Pored domaćih profitera i tajkuna koji su povezani i lepo sarađuju nastavljajući bogate tradicije i iz ratnog perioda, kao bubrezi u loju žive i međunarodni zvaničnici i predstavnici koji imaju plate kakve u zemljama odakle dolaze ni u snu ne bi imali.
Pa pošto Bosanci sva tri zakona ne znaju sami da misle onda im to rade drugi i prodaju za velike pare.
U svakom slučaju rešenje će morati da traže i nađu oni koji tamo žive, a svi sa strane mogu im ako hoće pomoći ili odmoći. Odmaganje smo videli do čega je dovelo, a o pomaganju tek treba da se vidi.
U svakom slučaju, za sada je EU možda jedina opcija za sve, samo je pitanje da li briselska administracija dovoljno shvata ozbiljnost problema.