Odavno se u Srbiji tvrdi da je " bravar bio bolji", tome bi se danas moglo dodati - ne samo bravar, već i plastičar, a i pekar, lekar, apotekar, drvoseča, seljak, licider, vunovlakač, abadžija, kazandžija.... Drugim rečima, baš svako bi bio bolji predsednik Srbije od aktuelnih političkih lidera.
Čim se u Srbiji raspišu predsednički izbori, ja se setim Nikole Šećeroskog, predsedničkog kandidata grupe građana iz 1990.godine. Eh, gde nam je tada bila pamet?
Zamislite da smo te godine izabrali Nikolu, plastičara iz Beograda, umesto Slobodana, partijskoga apartčika iz Požarevca. Da li bi i u tom slučaju bilo svih onih ratova i svih onih nevinih žrtava ili bi građani Srbije, umesto da ispijaju kafu i bave se svetskom politikom, proizvodili i u Evropu i svet izvozili četke i metle, pazili na svoje stare, i uopšte, bili jedno normalno i humano društvo, a ne od čitavog sveta odbačena nacija, parije i ratni zločinci.
Pitanje je samo na prvi pogled naivno. Ali, ako malo podrobnije razmislimo, nije isključeno da će nam takav gedankeeksperiment pokazati kako će svaki punoletan i poslovno sposoban građanin Srbije sa biračkom pravom, bolje i uspešnije ispunjavati predsedničke obaveze od stranačkih lidera, koji su više od dvadeset godina uzurpirali pravo da vladaju državom, ekonomijom i našim životima.
Uostalom, da vidimo šta smo do sada imali:
1. Politički lider jedne stranke, inače svršeni dramaturg, bez ijednog dana radnog staža u struci, a i inače, sem, naravno, u politici. Nosi Armanijeva odela i košulje, rolex satove, vozi se u blindiranim džipovima, stanuje u najskupljim kvadratima u Beogradu, napravio je značajna PREOKRET....i pustio bradu.
2. Politički lider jedne nove, navodno napredne srpske i evropske stranke, donedavno zamenik opravdano odsutsnopg lidera jedne druge, vrlo radikalne antievropske stranke, sa nevelikim radnim iskustvom službenika pogrebnog preduzeća, javno sklon postu i katarzi, a privatno sklon velikim i skupim stanovima u glavnim gradu i bogatim i prostranim kučama u unutrašnjosti.
3. Politički lider vladajuće stranke, koji je skratio svoj drugi mandat, da ne bi podneo ostavku, sin diljem počivše nam otadžbine poznatog oca, koji je, ne toliko težak fakultet, studiro devet godina, gimnazijski profesor, nekada razredni starešina danas aktuelnim ministrima i visokim državnim dužnosnicima, a koje je lično odobrao i postavio na te visoke položaje. Istine radi, mora se priznati da je kulturan, lepo izgleda, nije sklon svađi i ne pljuje po podu, što su mu i najveće preporuke za treći predsednički mandat.
4. Politički lider jedne desno orjentisane demokratske stranke, različit od ostalih, toliko različit, da je za svoj predizborni slogan izabrao, mnogima nepoznat, cvet različak. Ističe se po tome da pored retkog cveća voli i mačke.
5. Tu je i jedan muftija, bigamista, kome je prvi cilj da postane predsednik Srbije, a naredni da na kraju mandata, poput Mesića, poslednjeg predsednika Jugoslavije, izjavi kako Srbije više nema.
6. Zatim, jedna domaćica, čiji je muž lider nekada velike stranke, ali budući opravdano odsutan, kandidovao je svoju ženu, jer su ga svi njegovi partijski zamenici izneverili ili izdali.
7. Patolog, zanimanja u narodu poznatijeg kao mtrvozornik, koji je iznenada postao ministar, pa se prvo kandidovao za gradonačelnika Beograda, a zatim su, njemu ili njegovoj stranci porasli apetiti: Zašto gradonačelnik, kad može Predsednik?
8. Ništa u Srbiji ne može proći bez udbaša i bezbednjaka, zato je tu i jedan novi kandidat, koji ne samo da je bezbednjak, već je i profesor bezbednosti, a svoju je predizbornu kampanju započeo u Nemogućoj misiji, na Pinku, naravno.
Odavno se tvrdi da je " bravar bio bolj", tome bi se danas moglo dodati - ne samo bravar, već i plastičar, a i pekar, lekar, apotekar, drvoseča, seljak, licider, vunovlakač, abadžija, kazandžija.... Drugim rečima, baš svako bi bio bolji predsednik Srbije od aktuelnih političkih lidera.
Edit: Zaboravio sam "trećeg čoveka", koji misli da lepo peva, a sigurno je da još bolje igra u ritmu političkih promena.