don't let me down, let it be, get back, come together, oh! darling, yellow submarine, all you need is love, helter skelter, ob-la-di, ob-la-da, i'm so tired, help, strawberry fields forever, across the universe, with a little help from my friends, please please me, love me do, twist and shout, i wanna be your man, i want to hold your hand, octopus's garden,tell me why, lucy in the sky with diamonds, a hard day's night, ticket to ride, yesterday, drive my car, we can work it out, eleanor rigby... i to bi bilo otprilike ono što mi je omiljeno. a da se razumemo, nikad ih nisam slušao. nikada nisam ni jedan nosač zvuka sa nekom njihovom muzikom svesno pustio. sem perioda od avgusta 2001. godine pa do novembra 2076. kada sam neprekidno slušao here comes the sun a onda sam zaspao... inače, zbog te pesme i pišem, jer setio sam je se danas na pola puta od dobrog ručka u subotici do savršene večere u beogradu umoran od loših ljudi s kojima sam proveo dan. negde oko dunava auto put se spojio sa pljuskom koji je pratilo sunce pa duga i to kakvu nisam decenijama video. spojila je ceo polukrug, široka, jasna... i ma koliko mi ispunila i oči i srce ono zbog čega pišem je zaustavljen saobraćaj. desetine parkiranih automobila sa obe strane auto puta i ljudi sa osmesima (i fotoaparatima) zagledani u nebo, dugu, sebe, jedni druge...
savršeno.
......................................................................