Odmah na početku da kažem – ovo je blog koji nije trebao biti napisan. Otvara pitanja koja se obično guraju pod tepih ili u stare plakare. Ipak, i tepisi se povremeno moraju istresti, a plakari srediti. Nije zgodno kad se ispod tepiha, onda kad im vreme nije, pojave krvave mrlje, a iz plakara ispadnu kosturi.
Na početku nužno je definisati pojmove:
Blogologoreja j je pojava kada autori, najčešće sa oreolom VIP, pred blogojavnost iz dana u dan istresaju svoje postove u kojima niti šta pametno kažu, niti predlažu, ali zato ne odgovaraju na komentare sa argumentovanim protivstavovima ili logičnim pitanjima. Narodski rečeno: istresu svoj logorejični sadržaj (čitaj: politička i slična verbalna govna i stavove) na javnom mestu, a zatim se od mesta vršenja svoje logonužde udalje kao da se to njih ništa ne tiče. Blogologoreja nije refleksna pojava, jer se centar blogorejičnih motiva ne nalazi u centralnom nervnom sitemu VIP autora, već u centrima političkih partija ili nevladinih organizacija, posebno onih koje se navodno bore za naša (ljudska) prava, a čiji su narečeni blogoautori teklići, telali i glasnogovornici.
Blogovomitus je refleksni akt, dakle prirodna reakcija, preko koje blogojavnost, kroz svoje komentare, reaguje na blogologoreju. Centar ovog refleksa je lokalizovan u produžnoj moždini i povezan je sa drugim vegetativnim centrima - respiratornim, vazomotornim itd.
Ni blogologoreja, ni blogovomitus ne bi imala posebnog značaja, niti bi privlačila našu pažnju, da nije različite reakcije moderacije ovog bloga prema prvoj, odnosno drugoj pojavi.
Prema mojim zapažanjima, a dugo sam na blogu, od oktobra 2006, moderacija ne reaguje jednako na blogologoreju i blogovomitus. Naime, moderacija uredno reaguje na blogovomitus i briše komentare, koji su, kao što rekoh, prirodna i zato razumljiva, rekao bih čak odbrambena, reakcija blogojavnosti na blogologorejični smrad, dok na blogologoreju pojedinih VIP autora uopšte ne reaguje.
Da budem jasniji: Od kada sam na blogu b92 uvek je bilo autora koji su uživali poseban status i pažnju uredništva. Na njihovim blogovima moderacija je bila uvek budna i vrlo revnosna - brisala je svaki komentar za koji je procenila da odstupa ili napada stavove blogoštićenika. Naravno, te su procene često bile pogrešne i nanosile su više štete blogoštićeniku, a pogotovo blogu b92, nego koristi. Ne tako retko komentatore, koji nisu odstupali od svojih stavova, uredništvo je trajno banovalo.
Kako ta pojava, u ove predizborne dane, ponovo uzima maha, kao u vreme jedne vrlo bitne dame, naravno VIP autorke, za koju je većina komentatora bila vrlo nebitna, i koja je, zajedno sa ondašnjom moderacijom, u predizbornoj kampanji za prošle izbore, brisala, banovala, žarila i palila po ovom blogu, moram da postavim pitanje uredništvu i moderaciji:
Zašto se istorija ponavlja, zar ništa niste naučili iz grešaka svojih predhodnika?
Uzgred i pitanje: Poštuje li se t .5. Pravilnika bloga b92 u kojoj doslovno piše: "Nije dozvoljeno bilo kakvo oglašavanje uključujući političko, religiozno i komercijalno."