Pre nešto manje od četiri godine vratila sam na blog posle malo duže pauze zaista duboko pomerena serijom Krugolinnih tekstova koji su već "lektira" ovog bloga. O onome što je usledilo, akciji i reakciji, mnogo je rečeno. Kako sam nedavno imala prilike da se vratim na mesto dešavanja najsrećnijeg događaja u životu svake žene, imala sam prilike i da uporedim je li se nešto u međuvremenu promenilo. Malo. Ili nije uopšte. Samo sam ja otišla spremnija, manje ranjiva, sposobnija da se oslonim isključivo na sebe (govorim naravno o posleporođajnim danima u porodilištu). No, tema ovog teksta biće starija.
Poslednjih nekoliko godina kod nas se većini trudnica rade tzv. dabl i tripl testovi. Ovi testovi služe da se otkloni sumnja na neke od najčešćih deformacija ploda uzrokovanih genetskim materijalom koji plod nosi. Prednost postojanja ovih testova je nesumnjiva. Na stranu pro life i pro choice dilemu, prosto dobro je imati mogućnost da znaš. Kod onih trudnica kod kojih rezultati ovih testova pokažu visok stepen rizika rade se amniocenteza i kordocenteza. Za razliku od dabl i tripl testa koji se rade prostim uzimanjem uzorka krvi, druga dva su invazivni zahvati i nose određene (procentualno veoma malo zastupljene, ali ipak postojeće) rizike.
Dabl i tripl testovi se mahom rade u prvatnim laboratorijama jer u manjim mestima u unutrašnjosti gotovo da nema mogućnosti da se urade u državnoj instituciji, dok se u Beogradu, Novom Sadu i još par većih gradova zakazuje, dugo čeka i sl. Trudnica na kraju dobije papir na kojem su prikazane vrednosti određenih hormona (čija povišenost ili sniženost ukazije na mogući problem) i verovatnoća da trudnica sa takvim rezultatima nosi plod sa određenim poremećajem hromozoma. Ono što predstavlja problem sa ovim testovima je (kao i kod većine stvrai u našem zdravstvu) neadekvatan odnos zdravstvenog osoblja. U laboratorijama se naravno ne upuštaju u tumačenje, ali zato se odgovor ginekologa koji trudnicu prati svodi na dobro je/nije dobro. Odgovor nije dobro sasvim sigurno predstavlja ogroman stres za trudnicu, a time šteti i plodu. Suština je da nit su sve trudnice pismene, nit sve poznaju verovatnoću i statistiku, nit im je svima jasno šta je na tom famoznom papiru napisano. U praksi to izgleda ovako – ginekolog pogleda rezltat dabl testa za Down sindrom od 1: 3756 i kaže – dobro je. Ili pročita 1: 134 i kaže -nije dobro, morate na tripl test i sl. Gotovo se nikada ne potrude da trudnici objasne da to u praksi znači da od 134 trudnice sa baš takvim identičnim vrednostima hormona samo jedna nosi plod sa poremećajem hromozoma i da su stoga potreba dalja ispitivanja. Dakle, manjak dobre volje, vremena, a ponegde i znanja. Jer ovi testovi su novi i za ginekologe, a nije nužno ni da su oni svi baratali matematikom za više od dvojke. Moja drugarica poslata je na razgovor sa genetičarem u zdravstvenu ustanovu u drugom, većem gradu, na osnovu toga što joj je loš bio parametar age risk (koji je isti svim ženama njenih godina i ne uzima se u razmatranje). Česti su slučajevi da se trudnice upućuju da rade tripl test, iako je dabl bio dobar, kao i da se upućuju na oba testa iako zbog poodmaklih godina svakako moraju raditi amniocentezu. To je sigurno nepotreban trošak i stres za trudnicu koja će svakako morati na relativno inavizvan zahvat koji će sa neuporedivo većom sigurnošću da joj da rezultat. Razmak između dabl testa i amniocenteze je nekoliko nedelja, što u slučaju lošeg rezultata dabl testa znači nepotrebnih nekoliko nedelja brige za trudnicu i stresa koji može nepovoljno da utiče na bebu. Biće da tu ulogu igraju i finansijski interesi privatnih laboratorija koje uglavnom rade ove testove. I na kraju kao višnja na šlagu – moja prijateljica iz Podgorice dobila je pogrešan rezultat amniocenteze i to u elementu u kojem bi trebala da bude nepogrešiva – polu deteta. Neko je nešto ozbiljno pomešao.
Ne bih volela da me neko pogrešno shvati. Ja sam poslednja osoba koja bi negirala dostignuća moderne medicine, potrebu za njima i korist koju od njih imamo. Ali zdravstveni radnici moraju da nauče da prenesu informaciju na primeren način, da pojasne i da na svaki način pokušaju da smanje eventualnu frustraciju trudnice. Rečenica -nije dobro! nije ni dobra, ni dovoljna, ni ljudska.
U sledećoj epizodi - NjKV Ultrazvuk iliti kako plašiti trudnicu II deo