Posle okupacije Poljske 1940. godine, nemačke trupe su osnovale Aušvic kao radni kamp za poljske zatvorenike, koji je vremenom postao i logor smrti. Kompleks je sadržao tri logora i najmanje 36 podlogora koji su izgrađeni nadomak grada Osvjećima između 1940. i 1942. godine.
Aušvic jedan izgrađen je za poljske političke zatvorenike u junu 1940. godine, a Aušvic dva 1941. U njega je moglo da stane više od 100.000 zatvorenika, a sadržao je gasne komore u kojima je moglo da bude ubijeno 2.000 ljudi dnevno. Do 1944. tu je likvidirano oko 6.000 ljudi na dan. Aušvic tri je snadbevao prinudnom radnom snagom obližnju fabriku IG "Farben", kompaniju koja je pravila gas ciklon B, korišćen u nacističkim logorima smrti.
U Aušvicu je život izgubilo između 1,2 i 1,5 miliona ljudi, od toga oko milion Jevreja. Tu su stradali i poljski politički zatvorenici, sovjetski ratni zarobljenici, Cigani, ljudi sa invaliditetom, homoseksualci i protivnici nacističkog režima. Ukupno 7.000 čuvara radilo je u Aušvicu, od njih 170 žena.
Samo 750 njih je sudski gonjeno i kažnjeno posle poraza nacističke Nemačke Sovjetski vojnici oslobodili su logor 27. januara 1945. Tokom pet godina, Aušvic je preživelo oko 200.000 logoraša.Dan oslobadjanja Ausvica proglašen je medjunarodnimDanom secanja na Holokaust.
Holokaust je ime za sistematski državni progon i nad različitim etničkim, verskim i političkim grupama ljudi tokom Drugog svetskog rata od strane Nacističke Nemačke i njenih saradnika. U rane primere holokausta uključuju se pogrom tokom Kristalne noći i Eutanazijski program T-4, što se kasnije razvilo u upotrebu odreda smrti i koncetracionih logora, kao i masovne i centralno organizovane pokušaje da se usmrti svaki mogući pripadnik skupina na koje su ciljali nacisti.
Evropski Jevreji bili su glavne žrtve holokausta, pretpostavlja se da je ŠEST MILIONA JEVREJA STRADALO U HOLOKAUSTU.