Kongres studenata nekakvih nauka, u povratku, sa Kopaonika, četiri autobusa intelektualne elite zaustavljaju se na nekom odmorištu, ili pumpi, podatak iščileo iz pamćenja, otegao se red ispred sanitarnih prostorija. Prva na redu ispred rajskih dveri je studentkinja treće godine, posle urednog petnaestominutnog čekanja. Iza nje je, takodje, dugačak red. Tri ženske osobe prolaze pored reda i jedna od njih kaže:
“Mi smo nastavno osoblje, mi ćemo preko reda. Ne smeta vam, je l’ da?“
„Meni smeta. Mi svi čekamo u redu već 15 minuta.“ kaže studentkinja.
One, svejedno, ulaze.
Kad je i studentkinja obavila svoj posao, prišla je jednoj iz ekipe nastavnog osoblja i upitala je:
„Da li stvarno mislite da je u redu ovo što ste uradile?“
„Mislim.“
„Izgleda da ne dele i Bonton uz doktorat.“, rekla je studentkinja.
Ne znam koliko je važan podatak i taj da su u pomenutom redu, uredno čekale i neke druge pripadnice kategorije nastavno osoblje.
Posle, komentar jedne druge studentkinje:
“M…. je u pravu ali ja to ne bih smela da im kažem, one su starije!”
M….in komentar, kasnije, kad joj je prethodno ustezanje stiglo do ušiju:
“Baš me briga što su starije. Za svakog čoveka imam bazičan nivo poštovanja zato što je Homo sapiens, za sve preko, mora da se zasluži, i to ne godinama ili titulom, nego ponašanjem.“
Interesuje me vaš komentar.