Biz| Ekologija| Ekonomija| Energetika| Tehnologija

O kamenju i životu

Budimac RSS / 19.05.2012. u 00:49

Pre neki dan (tačnije, u sredu uveče) Fu je surfovala TV kanalima. Krajičkom oka ugledao sam na jednom (TRT-u -- državnom kanalu) Aru Gulera i rekoh joj da ostane na njemu.

Ko je uspeo da prođe (samo)torturu čitanja zločina protiv prevodilačke delatnosti Istanbul uspomene i grad, Orhana Pamuka, u izdanju Geopoetike, zločinac/prevodilac Mirjana Marinković, taj je upoznat sa imenom Ara Guler (Ara Güler). Za one koji nisu, dovoljno je da upotrebim najraubovanije klišee koji idu uz čikino ime -- fotograf Istanbula, "oko Istanbula", najpoznatiji turski fotograf.

No, vraćam se dokumentarcu koji smo gledali. Po svemu sudeći propustili smo samo najavnu špicu i prva dva-tri minuta, jer smo bez problema uhvatili nit priče, a ona ide otprilike ovako:

Septembra 1958. godine vraćajući se sa ceremonije otvaranja brane Kemer, koju je otvorio tadašnji premijer, Adnan Menderes, tada tridesetogodišnji foto-reporter Ara Guler i vozač mu su se izgubili na planinskim putevima nadomak Denizlija (poznatog po reljefu zvanom Pamukkale). Kako ih je hvatala noć odlučili su da prenoće u prvom selu na koje naiđu. Slučaj je namestio da to bude selo Gejre (Geyre).

Logično, prvo su otišli u seoski kafe. Već prvi pogled na enterijer, a taj prizor se formirao polako zbog prigušenog svetla petrolejskih lampi, kaže Ara Guler, je ukazivao na nešto neobično -- veliki sto na sredini kafea je umesto nogu imao delove kamenih antičkih stubova. Bio je suviše umoran da bi to veče tome predao veću važnost.

araguler01.15083.jpgKao većina fotografa eksterijera Guler je ranoranilac. Kada je ujutro obišao selo ukapirao je da je neobičnost stola u seoskom kafeu zapravo najmanja neobičnosti tog naselja. Celo selo je bilo izgrađeno na ostacima rimskog grada, a stanovnici su upotrebljavali "kamenje" na zilion praktičnih i rekao bih kreativnih načina.

Najnormalnije su korintski kapiteli služili kao postolja za drvene stubove nadstrešnica kuća, grožđe se presovalo u sarkofazima, kamene grede i stubovi su poslužili kao idealan materijal za međe povrtnjaka, a klupa je poslužila... pa, kao klupa.

araguler02.15084.jpg

Pošto je na ceremoniji otvaranja brane ispucao sve kolor filmove prve fotografije sela Gejre su bile crno-bele, što je više u skladu sa predstavom koju većina ljudi ima o Gulerovom opusu. Seoska deca su se odmah uključila u "projekat" pokazujući Ari gde sve ima "kamenja" van sela.

  araguler07.15088.jpg 

 

 

 

 

-- Ovi ljudi nisu svesni da su oni zapravo Rimljani, pomislio sam, -- kaže Ara Guler u kameru.

 

 

 

Vrativši se u Istanbul pokazao je fotografije piscu i kulturnom radniku Sabahatinu Ejuboluu [Sabahattin Eyuboğlu -- Svet je mali. Sabahatin je stric našeg rahmetli prijatelja Mehmeta. Mehmetov otac, Bedri, čuveni turski slikar i pesnik, osim što je dizajner logoa istanbulskog GSP-a (za koji mu, govorio je Mehmet, nikad nije plaćeno), je jedan od ljudi koji je "provalio" Bodrum i sa pomenutim bratom Sabahatinom ustanovio Blue Voyage.]. Drugi čovek kome su pokazane fotografije je bio tadašnji direktor arheloškog muzeja u Istanbulu. Međutim, nijedan od ove dvojice nisu imali pojma o tom lokalitetu.

araguler05.15087.jpg Guler šalje fotografije časopisu Architectural Review. Nedugo potom dobija telegram od američkog časopisa Horizon, kojim mu traže da za njih napravi fotografije u boji i da, ako može, predloži nekoga ko bi mogao da napiše nešto o tom lokalitetu. Ara se sa istim vozačem vraća u Gejre, a kao kvalifikovanog pisca predlaže svog prijatelja, Kenana Erima, koji je upravo doktorirao arheologiju na Prinstonu.

Afrodisias (Aphrodisias), kako se ispostavilo da se zvao rimski grad, je postao životno delo rano preminulog (u svojoj šestdesetprvoj, 1990.) dr Erima. Takođe se ispostvilo da je to najbogatiji arheološki lokalitet na teritoriji Turske. Iskopavanja su počela 1962. pod pokroviteljstvom Univerziteta Njujork, na kome je dr Kenan Erim bio zaposlen. Do sada je iskopana otprilike četvrtina lokaliteta. Procenjuje se da će iskopavanje celog potrajati celo ovo stoleće.

Selo Gejre više ne postoji. Pre početka radova na iskopinama, selo je preseljeno.

-- Naravno da su žitelji Gejrea kivni na mene, -- završava priču Ara Guler, -- zamislite situaciju, neki tamo fotograf zaluta u vaše selo i par godina kasnije vi morate da ga napustite. Sada je kamenje sređeno i na svome mestu, ali nema ljudi. Kada sam prvi put došao u Afrodisias on je živeo, a sada u njemu nema života.

********************************

Beleške na margini

Aru Gulera sam video live već tokom moje prve (turističke) nedelje u Istanbulu. Fu me je odvela u "kafić" u kome je deo nameštaja. Naravno, ni najradoznaliji turista nema nikakve šanse da nađe to mesto iako je na Bejoluu (Beyoğlu) -- jednom od pešačkih (turističkih) epicentara Istanbula. Naime, te oaze, tako blizu, a tako daleko od ušminkanih lokala Istiklal džade, su poslednje odstupnice Istambulaca i njihove lokacije su na neki način dobro čuvana tajna. Četiri godine kasnije imao sam čast da se rukujem i izmenim par rečnice sa čika Gulerom na žurci povodom otvaranja novih kancelarija jedne reklamne firme za koju sam frilensirao.

Njegova poslednja rečenica u dokumentarcu je 100% u skladu sa njegovim odnosom prema fotografiji. Izjava "kada fotografišem Aja Sofiju ono što je bitno je osoba koja prolazi, ona predstavlja život" kao esencija njegove filozofije je citirana i u vikipediji.

U svakom slučaju masa tekstova, pa i turističkih brošura o Afrodisiasu počinje klišeom: "Da se septembra 1958. Ara Guler nije izgubio u planinama Afrodisias ne bi bio otkriven." Gledajući ovaj dokumentarac može se steći utisak da je njemu pomalo žao što se sve to desilo. Međutim, sa druge strane on je ispunio ulogu hroničara koju je namenio sebi (i fotografiji) i selo Gejre iliti Afrodisias na koji je naleteo tog dana je ovekovečeno u knjizi Call of Aphrodisias.

***

Mene ruševine, pardon, arheološke iskopine ne privlače preterano. Da me septembra prošle godine prijateljica i koleginica, Diana, koja strasno i iskreno, što je važno napomenuti, jer u toj turističkoj disciplini ima dosta foliranja, obožava da se muva po istima nije zamolila da je vozim do Didima da vidi(mo) Apolonov hram ko zna da li bih (i kada) pogledao ono što mi je praktično pod nosom. O istom "trošku" smo otišli do Mileta (da, da, tamo gde je rođen Tales), a kad smo već bili tamo skoknuli smo i do Prijena, pretvorivši to u jedan lep celodnevni izlet, na kome sam i dan-danas Diani zahvalan. Taj izlet se ne bi desio da bodrumski tur-operateri ne ignorišu te lokalitete, a guraju samo mega-popularni Efes.

Fu.15090.jpgA kad već pomenuh Efes. Više adrenalina sam izlučio pokušavajući da fotografišem mačku, koja je sedela u amfiteatru ignorišući gomile turista, nego fotografišući svo to efesko sređeno kamenje. Kada sam čučnuo da je slikam primetio sam da nekoliko turista slika mene kako slikam mačku. Obratio sam se prvom, po svemu sudeći Indijcu: "Zapravo ova mačka je vlasnik ovog mesta." Nasmejao se i odgovorio mi: "Potpuno ste u pravu, gospodine."

Tražeći danas bezuspešno fotku te mačke naleteh na izbledelu fotografiju Fu snimljenu u Efesu pre jedno tridesetak godina, kada je u njemu bilo više života, a manje turista.

 

 

Atačmenti



Komentari (54)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

myredneckself myredneckself 01:26 19.05.2012

Budimac?!

Budimac
"Da se septembra 1958. Ara Guler nije izgubio u planinama Afrodisias ne bi bio otkriven."

Serendipity koji se desio gosp. Guleru je nešto najlepše što se fotografu, umetniku, dokumentaristi, pa na koncu i otkrivaču, moglo desiti.

Fu je tu tako mlada, i izgleda veoma lepo, kao prava vlasnica Efesa
Budimac Budimac 01:41 19.05.2012

Re: Budimac?!

myredneckself

Serendipity koji se desio gosp. Guleru je nešto najlepše što se fotografu, umetniku, dokumentaristi, pa na koncu i otkrivaču, moglo desiti.
Da, ali on zaista ne pokazuje sreću zbog toga, naprotiv, nego neku blagu gorčinu.

Inače mu je zanimljiv odnos prema fotografiji. Na zgražanje mnogih on je ne smatra umetnošću ni sebe umetnikom (takođe na zgražanje mnogih).

Fu je tu tako mlada, i izgleda veoma lepo, kao prava vlasnica Efesa
Hvala, preneću joj, ali znam da će reći da je ta koza tada bila vlasnica Efesa


P.S. A glede onog Budimac. Da, uskraćen sam iz nepoznatog razloga za prvi deo nika, pre jedno 2 meseca.
dragan7557 dragan7557 08:12 19.05.2012

Re: Budimac?!

Mene ruševine, pardon, arheološke iskopine ne privlače preterano.

Za razliku od tebe, za mene su magnet. Iako u Turskoj boravim samo između dva aviona na putu ka drugim destinacijama(Centralne Azije) kao i pre kratkog vremena na putu za Kazahstan, ipak evo već dve godine tragam za "rupom" u agendi da posetim jednu destinaciju, u samoj Turskoj, Göbekli tepe, za koju Arheologija nema objašnjenje.

cerski
Budimac Budimac 19:42 19.05.2012

Göbekli tepe, Šanliurfa i Nemrut

dragan7557
Mene ruševine, pardon, arheološke iskopine ne privlače preterano.

Za razliku od tebe, za mene su magnet. Iako u Turskoj boravim samo između dva aviona na putu ka drugim destinacijama(Centralne Azije) kao i pre kratkog vremena na putu za Kazahstan, ipak evo već dve godine tragam za "rupom" u agendi da posetim jednu destinaciju, u samoj Turskoj, Göbekli tepe, za koju Arheologija nema objašnjenje.

cerski

Obavezno se javi, ako je nađeš, mislim "rupu u agendi", jer mene privlači Šanliurfa, a kad bih već bio tamo sigurno ne bih preskočio Göbekli tepe, pa možemo da se nađemo tamo. Odatle ni Nemrud nije daleko.
dragan7557 dragan7557 22:14 19.05.2012

Re: Göbekli tepe, Šanliurfa i Nemrut

Budimac
dragan7557
Mene ruševine, pardon, arheološke iskopine ne privlače preterano.

Za razliku od tebe, za mene su magnet. Iako u Turskoj boravim samo između dva aviona na putu ka drugim destinacijama(Centralne Azije) kao i pre kratkog vremena na putu za Kazahstan, ipak evo već dve godine tragam za "rupom" u agendi da posetim jednu destinaciju, u samoj Turskoj, Göbekli tepe, za koju Arheologija nema objašnjenje.

cerski

Obavezno se javi, ako je nađeš, mislim "rupu u agendi", jer mene privlači Šanliurfa, a kad bih već bio tamo sigurno ne bih preskočio Göbekli tepe, pa možemo da se nađemo tamo. Odatle ni Nemrud nije daleko.



Prihvaćeno, i javiću ti se.

cerski
Goran Vučković Goran Vučković 01:53 19.05.2012

There is no victor but Allah

Njegova poslednja rečenica u dokumentarcu je 100% u skladu sa njegovim odnosom prema fotografiji. Izjava "kada fotografišem Aja Sofiju ono što je bitno je osoba koja prolazi, ona predstavlja život" kao esencija njegove filozofije je citirana i u vikipediji.

To je onaj detalj islama koji zapadnjaci obično propuštaju da primete (da ne pominjem konkretne ). Na zidovima Alhambre on izgleda ovako:



svest o netrajnosti, prolaznosti, nebitnosti - kako kamenja tako i ljudi - i važnosti trenutka. A jednom fotografu važnost trenutka svakako nije strana
Budimac Budimac 02:38 19.05.2012

Re: There is no victor but Allah

Naravno da je uticaj islama jak na sve nas koji živimo na ovom prostoru, ali nisam siguran da je i presudan kod čika Are Gulera. Uzgred, on je Jermen.

Meni je svest o prolaznosti, mnogo pre nego što sam je počeo kapirati u islamu, ugradio (dok si rekao keks) život u (i razmišljanja o) Istanbulu. Mislim da sama činjenica da je bio prestonica tri moćne imperije, čijih si tragove svestan skoro na svakom koraku, usađuje (i kod mene -- ateiste/agnostika, u zavisnosti od raspoloženja) osećaj prolaznosti. Čak sam na svom prvom privatnom blogu (sada će skoro desetljeće od toga) imao neki kao "moto" o tome kako je Istanbul idealna platforma za posmatranje svetskog jada i čemera, jer je u njemu čovek uvek svestan prolaznosti svega, a naročito imperija.
blogovatelj blogovatelj 02:15 19.05.2012

Preporuka

libkonz libkonz 09:04 19.05.2012

Re: Preporuka

Lepo se osećam posle čitanja Budimčevih tekstova.
Bojane, hvala što pišeš!
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:14 19.05.2012

tjah

Tebe, bre, stalno mora neko da vuče, te na arheološke iskopine, pardon, ruševine, te na hajk u prirodu, a živiš na takvom fenomenalnom mestu, gde imaš to sve pod nosom, ne zna se koliko je staro i lepo! Prosto mi neverovatno da te ne privlači. Mora da si se iscrpeo iskopavanjem bazena, pa ti je svega dosta.

Aj, nema veze, baš lepo što si napisao ovaj tekst, ustvari, tekst na blogu uopšte. Preporuka!

Budimac Budimac 17:50 19.05.2012

Re: tjah

srdjan.pajic
Slatko si nasmejao Fu celim komentarom (naročito delom oko kopanja )

Viš' to da neko mora da me pokrene (šutne) je jedna od retkih osobina koje imam, a koja je vrlo karakteristična za moj astrološki znak. Inercija. Teško se pokrećem, a kad se pokrenem teško se zaustavljam.
background noise background noise 07:16 19.05.2012

Čestitam

Biz| Ekologija| Ekonomija| Energetika| Tehnologija


Briljantno
G r o f G r o f 08:01 19.05.2012

Re: Čestitam

napokon, nešto zanimljivo jutros...
bocvena bocvena 08:40 19.05.2012

Tako si uzbudljivo ovo

napisao, da sam očekivala da po povratku fotografa na lokaciju tamo neće biti ničeg!
Kao, samo je sanjao ili su vanzemaljci odneli sve:)

Kad ono gomila kamenja i turista, a više nema života. Razumem njegovu rezignaciju.

Tnx za mnoštvo divnih linkova. Treba to sve istražiti.
myredneckself myredneckself 09:48 19.05.2012

Re: Tako si uzbudljivo ovo

Budimac
Fu me je odvela u "kafić" u kome je deo nameštaja. Naravno, ni najradoznaliji turista nema nikakve šanse da nađe to mesto iako je na Bejoluu (Beyoğlu) -- jednom od pešačkih (turističkih) epicentara Istanbula. Naime, te oaze, tako blizu, a tako daleko od ušminkanih lokala Istiklal džade, su poslednje odstupnice Istambulaca i njihove lokacije su na neki način dobro čuvana tajna.

To mi zvuči onako, kao kad bi u Novom Sadu, pored svog obilja ugostiteljske ponude, otišli na divan, i cugu u "Proleće" (za nenovosađane, kafana u Podbari sa starim NSšmekom gde se podjednako dobro divani novosadski i madžarski, veoma blizu centra NS, u koju deca povremeno zalutaju samo oko 4 izjutra na poslednju cugu),
umesto u recimo, "Trčiku"(zbog klijentele) ili neki od kafića tipa mermer i nepodnošljivi zvuci iz silikonske doline, jel tako?

Budimac Budimac 17:56 19.05.2012

Re: Tako si uzbudljivo ovo

To mi zvuči onako, kao kad bi u Novom Sadu, pored svog obilja ugostiteljske ponude, otišli na divan, i cugu u "Proleće" (za nenovosađane, kafana u Podbari sa starim NSšmekom gde se podjednako dobro divani novosadski i madžarski, veoma blizu centra NS, u koju deca povremeno zalutaju samo oko 4 izjutra na poslednju cugu),
umesto u recimo, "Trčiku"(zbog klijentele) ili neki od kafića tipa mermer i nepodnošljivi zvuci iz silikonske doline, jel tako?

Upravo tako. Da bi se taj "kafić" (ne znam zašto Turci zovu kahve mesta gde se 99% vremena pije čaj) našao mora da se prođe kroz pasaž jedne zgrade, uđe u njeno dvorište, popne nekom skalamerijom od stepenica na prvi sprat, a zgrada jeste na Istiklal džadi iliti istanbulskom Knezu, koja je sva od tih picnutih lokala.
freehand freehand 09:12 19.05.2012

Opšte dobro i mali život

Siroti Guler ima Ajnštajnov sindrom.
Ali to je sudbina svih istraživača u istoriji civilizacije, samo što neki toga nikad ne budu svesni.
Ovde je jedino specifično što je život otišao sa kamena, pa su se ljudi, kao lišaj ili mahovina, vratili na taj kamen da mu ponovo udahnu život.
A onda su došli drugi ljudi da kamen vrate u prvobitno stanje, ono bez života.
Budimac, tekst ti je baš nekako kišovsko-borhesovski, samo još i ilustrovan.
Bravo.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:23 19.05.2012

O, najzad

da lencuga nesto napise!
Bojane, drago mi je sto sam se zatekla u net kafeu da mogu da ovo procitam. Jos su mi u zivoj uspomeni fotke iz knjige Gulerovih fotki (kakav uzas od recenice!) koju ste mi pokazali.
Preporuke za tekst. I Gulera, naravno.
A evo i jedne mace iz Efesa:
Budimac Budimac 18:10 19.05.2012

Re: O, najzad

Snezana Radojicic
da lencuga nesto napise!
Bojane, drago mi je sto sam se zatekla u net kafeu da mogu da ovo procitam. Jos su mi u zivoj uspomeni fotke iz knjige Gulerovih fotki (kakav uzas od recenice!) koju ste mi pokazali.
Preporuke za tekst. I Gulera, naravno.
A evo i jedne mace iz Efesa:


Mala greška, Sneki. Gledala si knjige fotografija pretendenta na naslednika Are Gulera, kad su u pitanju epiteti fotograf Istanbula i "oko Istanbula", mog prijatelja Arifa Aščija [Arif Asçi].

Ljubiteljima dobre fotografije toplo preporučujem njegov sajt, a naročito njegove istanbulske panorame. Evo jedne.



Maca je predivna i garant je u rodbinskoj vezi sa mačorom koga sam ja slikao
NNN NNN 09:48 19.05.2012

Svega ovoga ne bi bilo

da je Ara otišao pravo u policiju,
ili da Fu nije menjala kanale,
ili...

Tekst je jako lep i setan (žal za mlados),
"život vs. ruševine".
freehand freehand 09:51 19.05.2012

Re: Svega ovoga ne bi bilo

"život vs. ruševine".

Hm...
"Život vs. Historia"?
myredneckself myredneckself 10:08 19.05.2012

Re: Svega ovoga ne bi bilo

freehand
"život vs. ruševine".

Hm...
"Život vs. Historia"?

"De muris et vītā" (?)
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:05 19.05.2012

hvala

ti za ovaj blog. zapravo, ja zbog ovakvih tekstova strpljivo dolazim ovde:)

od svih dosokratika meni je Tales iz Mileta bio uvek zanimljiv, kad su mi deca bila mala prepricavala sam im anegdote o njemu po Diegoenu Laertiju, ono, kako su mu se podsmevali zbog siromastva i kako ga je zezala i sluzavka zbog trapavosti, jer je uvek upadao u neke rupe gledajuci nebo, pa kad mu je to dosadilo, onda je zakupio sve sprave za cedjenje ulja iako je bila susa, al on je na osnovu zvezda znao da ce sledeca godina biti rodna, pa se silno obogatio:)

lepo bi bilo otici u Milet i gledati nocno nebo kao Tales:)

ps. jako ti je fina žena, na toj slici je kao neka stidljiva devojcica mudrica:)

ps2. a ovi prevodioci ubise knjige, cist genocid, kad biram nesto sto sam vec citala ili je imalo staro izdanje, bar mogu da prepoznam da su ga zasrali, ali kad je nesto frisko ne mogu, samo vidim da je tekst jadan, pa ne znam dal da mrzim pisca il prevodioca...

mirelarado mirelarado 15:54 19.05.2012

Re: hvala

ps2. a ovi prevodioci ubise knjige, cist genocid, kad biram nesto sto sam vec citala ili je imalo staro izdanje, bar mogu da prepoznam da su ga zasrali, ali kad je nesto frisko ne mogu, samo vidim da je tekst jadan, pa ne znam dal da mrzim pisca il prevodioca...


Ако већ мораш некога да мрзиш ;-), мржњу можеш да преусмериш на издаваче: не хају они за квалитет превода, важно им је само да што мање плате.

П.С. Хвала, Бојане, за причу о (не)пролазности, и од мене. Како оно беше, све се мења сем камења? А и то није тачно. И камење се круни, мрви и троши...
Budimac Budimac 18:21 19.05.2012

Re: hvala

Vesna Knežević Ćosić

mirelarado

Hvala vama moje dame, na čitanju.

Evo amfiteatra u Miletu

tsunade tsunade 12:55 19.05.2012

jutarnja svetlost

Tražeći danas bezuspešno fotku te mačke naleteh na izbledelu fotografiju Fu snimljenu u Efesu pre jedno tridesetak godina, kada je u njemu bilo više života, a manje turista.


fu ti je jedna preslatka cica

ovo oko jutarnjeg svetla totalno razumem. obožavam da snimam ujutru. moj snimatelj, partner i prijatelj sa kojim radim zbog toga gundja ali jutarnja svetlost nema alternativu.

takodje nisam neki ljubitelj arheologije iako znam da toga u turskoj ima dosta a ja tursku overavam jednom godišnje na redovnoj bazi. kad je moja ćerka bila baš mala, ona mi je bila dobar izgovor pred prijateljima sa kojima letujemo da ne odem do tih istorijskih destinacija. (iskreno, čemu služi history and discovery?)

no sad, kad mi je ćerka napunila osam godina, mislim da neću moći arheologiju tako lako da izbegnem. ako bih igde dobrovoljno i samoinicijativno otišla to bi bilo ovo mesto o kojem si pisao. zato što si tako lepo sve opisao.
Budimac Budimac 18:24 19.05.2012

Re: jutarnja svetlost

jutarnja svetlost nema alternativu

Definitivno nema. Kakav je to snimatelj koji gunđa na jutarnje svetlo? Voli da rasvetljava oštre senke ili šta?
tsunade tsunade 23:03 19.05.2012

Re: jutarnja svetlost

Kakav je to snimatelj koji gunđa na jutarnje svetlo?


onaj koji voli da spava ujutru.
al ima punu svest o značaju jutra pa gundjajući ipak radi i to dobro
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:09 19.05.2012

Da li je prevod toliko rdjav?

BB
... Ko je uspeo da prođe (samo)torturu čitanja zločina protiv prevodilačke delatnosti Istanbul uspomene i grad, Orhana Pamuka, u izdanju Geopoetike, zločinac/prevodilac Mirjana Marinković,


Uf. Ovo me podseti na pesničko preterivanje koje je moj gost-autor pokazao kada govori o jednoj značajnoj odluci predsednika B. Obame (problematično/monstruozno), mada ga ja shvatam, jer je mnogo važnije ono ostalo što on (Jaril) iznosi.

Čini mi se da takvo pesničko preterivanje i ti, BB, pokazuješ za prevodilačko umeće izvesne Mirjane Marinković. Nisam video taj prevod, ali se bojim da je tvoj stav malo prestrog. Pritom, imam u vidu da nije u pitanju prevod koji je štampan u nekakvom samoizdatu (kako to ponekad rade neki nedoučeni prevodioci), već iza njega stoji Geopoetika, jedan solidan beogradski izdavač.

Pitam se da li Orhanovu knjigu treba ponovo prevoditi na srpski (prevodilaca s turskog i nema baš kao pleve, retki su, zar ne?).

Sve ovo pominjem i zato što znam da ima sujetnih autora/nobelovaca koji veoma vode računa kako se njihove knjige prevode, pa i na neke manje jezike (imaju načina da to provere).

Ja uvek volim da vidim Hagia Sophia:
Budimac Budimac 18:34 19.05.2012

Re: Da li je prevod toliko rdjav?

vladimir petrovic


Jeste.

Svojevremeno sam baš na blogu doživeo satisfakciju kada sam saznao da i naši turkolozi imaju to mišljenje.

Sada mi je žao što beletristiku ne čitam na isti način kao publicistiku (sa olovkom u ruci praveći beleške na margini), pa sad ne mogu da ilustrujem rogobatnosti tog prevoda.

Ja uvek volim da vidim Hagia Sophia

Lepa je samo iznutra, Vladimire Petroviću. Spolja je to (samo) žaba-mastodont. Iznutra je božanski laka. (No, i o tome je već pričano na mojim blogovima).
JJ Beba JJ Beba 14:27 19.05.2012

uživancija od bloga

Bo, da se srce daje umesto preporuka dobio bi ga od mene za ovaj blog


pročitala sm negde gde je Pamuk rekao da je arhiva Are Gulera kod njega probudila zanos gledanja i pijanstvo osećanja koje kao demaju granica. isto je i samnom.

jel Heraklit ne vlada više Efesom? plamti li taj duh tamo ili ga pojeli turisti?

Za Fu poljubac
Budimac Budimac 19:44 19.05.2012

Re: uživancija od bloga

JJ Beba

Hvala Džejdžej
jucaibin jucaibin 15:18 19.05.2012

divan blog

meni tek pristigloj iz Stambola, baš je prijao. hvala Budimac, što to deliš s nama.

devojčica Fu je preslatka i bolje što si našao tu fotku

da iskoristim priliku za mali troll, a u vezi braće Turaka: prošle subote zajedno s mamom postavih svetski rekord u "povraćaju" odbegle tašne (s dokumentima, parama, ključem) koja beše sama otputovala u taxiju. radnja se dešavala na aerodromu u Stambolu, a u posed tašne smo došle u roku od 25 min uz pomoć predivnog Hasana (policajac s odličnim znanjem engleskog) i prebrzog Orhana (taxiste). nemam reči da opišem holivudske scene, ali ostaje velika zahvalnost za dobrotu koju osetismo. Hasan je odbio svaku vrstu nagrade, jer, to mu je posao i duznost, Orhana jedva nagradismo!

eto mene sledeće godine opet!
Budimac Budimac 18:56 19.05.2012

Re: divan blog

jucaibin

Lepa priča, koja me potsetila na jedan od mojih kulturnih šokova. Velike kupovine smo u Istanbulu obavljali u Carrefour ogromnom marketu na jedno pola sata do sat vremena vožnje (zavisi od saobraćaja) od našeg stana. Parking je za minimum hiljadu vozila (uvek sam imao problema da zapamtim 'šifru' parking mesta). Elem, jedno veče smo na donjoj polici kolica na tom parkingu zaboravili džak hrane za džulove. Što smo, naravno, ustanovili kad smo se vratili u stan. No problemo! Fu je okrenula broj supermarketa pitala da li je možda nađen džak hrane za pse. "Da, nađen je, čekaće vas na pultu gde se overavaju garancije." Sećam se da sam pomisliio: "Uh, da, u Švajcarskoj je ovako nešto moguće, ali ni za jednu drugu evropsku zemlju ne bih mogao garantovati..."
eto mene sledeće godine opet!

Bujrun
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:18 19.05.2012

Двоструки идентитет?

Необично.
Чини се да је некадашњи Б92 аутор Бојан Будимац наједном, у потпису, постао само Будимац. Да ли се ради о истој особи, волео бих да знам, ако ово моје питање није неприкладно? (Можда је сад презиме копирајтовано?) :)

Него, читајући ове турске заврзламе, сетих се мојој породици завичајне Црне Горе и њених села. Тамо одакле су (били) моји, а то је најпитомији део Црне Горе -- долина Зете од Даниловграда до Подгорице -- није било необично да се на старим каменим кућама затекну тесаници са орнаментима, неким знаковима, исписима, који су често били кућни праг или прозорска греда. Цео тај крај густо је био насељен и развијен у доба Римљана, и њихове су утврде и грађевине (остаци чак и водовода, који су каптирали потоке на брдовитим ивицама котлине) изгледа заиста дуго трајале, а чак и ја, као клинац, имао сам прилику да нeшто од тога видим. Сећам се да ме је једном отац као водио до неке куће на Сигама (Сиге: село), да видим валове (корита за свиње) направљена од неких рељефом украшених плоча. И иначе немарни спрам историје, осим ако није вербална, тадашњи су и претходни Црногорци раскућили римско наслеђе, а тај лепи крај -- око Мартинићке градине, Спужа, Даниловграда -- данас се мало чим вреднијим из тог периода може похвалити.

Ето нечега што по менталитету као да спаја те страшне непријатеље -- Турке и Црногорце.
blogovatelj blogovatelj 16:23 19.05.2012

Re: Двоструки идентитет?

Ето нечега што по менталитету да као спаја те страшне непријатеље -- Турке и Црногорце.


Svaka ti je ka Njegoseva
docsumann docsumann 16:24 19.05.2012

Re: Двоструки идентитет?

Ето нечега што по менталитету да као спаја те страшне непријатеље -- Турке и Црногорце


osta ta navika i do današnjih dana, pa sad kradu kamene blokove iz "bankina" na putu Kotor-Njeguši koje su još austrougari zidali.

heh, kamenokradice pored onoliko kamenja naokolo

P.S. Brajoviću, pozdrav od jednog katunskog bokelja.
mirelarado mirelarado 17:46 19.05.2012

Re: Двоструки идентитет?

osta ta navika i do današnjih dana, pa sad kradu kamene blokove iz "bankina" na putu Kotor-Njeguši koje su još austrougari zidali.

heh, kamenokradice pored onoliko kamenja naokolo


Неко рече да лоши уметници подражавају, а велики краду.

Шалу на страну, и то је сасвим у духу римског наслеђа. Не само да су за своје монументалне грађевине крали камење са здања насталих током претходних векова, Римљани су били и прави мајстори да читаве делове тих здања уклопе у нову грађевину.
gedza.73 gedza.73 19:12 19.05.2012

Re: Двоструки идентитет?

mirelarado
Римљани су били и прави мајстори


Romani su, definitivno, bili pravi majstori.
Budimac Budimac 19:23 19.05.2012

Re: Двоструки идентитет?

Predrag Brajovic

Prvi kulturni kamen upotrebljen u praktične svrhe sam video odmah po preseljenju u ove krajeve. U maslinjaku kroz koji sam prolazio šetajući kerove jedno dosta staro drvo je bilo podšprajcovano delom neke mermerne grede. Zapravo to podšprajcovano nije dobar izraz. Naime, maslinjak je na dosta strmom terenu i greda je stavljena ispod masline, pretpostavljam da spreči eroziju. To je po svemu sudeći učinjeno dosta davno, jer stablo jednim delom već stoji na tom mermeru.

Moj lokalni prijatelj trgovac tepisima i ćilimima iz Mumdžulara, Husein Orhan, ima priličnu kolekciju kapitela, stubova, pa i delova mozaika. Nije ih ugrađivao u kamenu kuću, vikendicu, koju je gradio godinama kamen po kamen, nego mu krase vrt ispred nje u čudnim kombinacijama sa kamenjem iz mlinova i raznih presa.

Ovo je detalj sa turskog kupatila u Miletu na kome se vidi da su se i Osmanlije posluživale onim što je ostalo od Helena.

mariopan mariopan 20:00 19.05.2012

:-)

Mnogo ti lep blog Budimac
Ne razumem da ne voliš smucanje po ruševinama, nema šanse da propustim, ništa lepše
Za devojčicu Fu
I za tebe
jasnaz jasnaz 17:48 19.05.2012

'ono što je bitno je osoba koja prolazi,'

docsumann docsumann 17:57 19.05.2012

Re: 'ono što je bitno je osoba koja prolazi,'

ono što ostaje je osoba u prolazu :)
jasnaz jasnaz 18:19 19.05.2012

: osoba

docsumann
ono što ostaje je osoba u prolazu :)


o kojoj treba brinuti :)
Sepulturero Sepulturero 19:26 19.05.2012

Српски Истанбул

Један мали трол: Да ли је изводљива идеја да се направи нека врста водича кроз Истанбул где би се спомињала и описивала места повезана са Србијом и Србима. И личности, наравно.
Овај град је једини који бих још желео да видим и упознам али ме мало плаши његова величина и разноврсност. Просто, не бих знао одакле да почнем.
Нешто слично Медаковићевој књизи Срби у Бечу али мало приступачније и по цени и по тексту.
Верујем да би за овако нешто било доста интересовања јер свакако се у последње време на све могуће начине приближавамо Турској. Што је по мом мишљењу позитивно.
mariopan mariopan 20:29 19.05.2012

Re: Српски Истанбул

Sepulturero
Један мали трол: Да ли је изводљива идеја да се направи нека врста водича кроз Истанбул где би се спомињала и описивала места повезана са Србијом и Србима. И личности, наравно.
Овај град је једини који бих још желео да видим и упознам али ме мало плаши његова величина и разноврсност. Просто, не бих знао одакле да почнем.
Нешто слично Медаковићевој књизи Срби у Бечу али мало приступачније и по цени и по тексту.
Верујем да би за овако нешто било доста интересовања јер свакако се у последње време на све могуће начине приближавамо Турској. Што је по мом мишљењу позитивно.



Zimus je moj sin otišao iz Atine u Istambul na neki seminar o opremi za Tv studije, i zapanji ga što gotovo svuda može i srpski da se razgovara i sporazume sa Turcima.. (osim što mnogo mladih odlično govori engleski) ..snimio je sve kamerom za mali kućni video, kao svaki turista..
Otprilike razgovor ide tako da prodavac ponudi robu (brošure za turiste), prodavac prvo priča na engleskom, pa na grčkom ..onda pita odakle si ( odgovor "iz Srbije" ) i prelazi na srpski rečima "Gde si zemljak? I onda spušta cenu na pola, jer "naši smo" .
Turski domaćin ih je baš onako domaćinski svuda vodio, sve pokazao i vidim da su se baš super proveli.
Ja još nisam bila u Istambulu, i pridružujem se tvojoj želji da bolje upoznamo taj deo istorije, te ljude. Imam mnogo dobre volje da sve to vidim.

JJ Beba JJ Beba 20:33 19.05.2012

Re: Српски Истанбул

srpski da se razgovara i sporazume sa Turcima.

una razza una faccia
Sepulturero Sepulturero 12:08 20.05.2012

Re: Српски Истанбул

Прошле године се у једном хотелу у Белгији случајно се сретох са једном групом из Турске. Мало смо се споразумевали на енглеском али када су чули да сам из Србије одмах су дозвали још једног из групе речима: Ево још један. Испостави се да је човек из Санџака (пардон, Рашке области), наравно говори течно српски. Лепо смо се испричали.
draft.dodger draft.dodger 00:27 20.05.2012

O kamenju i životu

Zahvaljujem...
docsumann docsumann 05:35 20.05.2012

Re: O kamenju i životu

Zahvaljujem...


e da, zaboravih da pohvalim tekst i da se zahvalim domaćinu.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:40 20.05.2012

xvala za tekst

umeće prolaska kroz nečiji ram je isto što i živeti trenutak.
a to, naučimo da zaboravimo.
ana_radmilovic ana_radmilovic 10:21 20.05.2012

kajoa


divan ti tekst, budimče :) javascript:;

podsetio si me na jadnu lepu i davno pročitanu, te pomalo zaporavljenu knjigu

[url=http://d1317600.t196.myhsphere.cc/kamenje-naslov-7503][/url]


[/url][url=http://d1317600.t196.myhsphere.cc/kamenje-naslov-7503]
Biljana 77 Biljana 77 16:56 22.05.2012

+1

(Čekala sam trenutak kad ću imati dovoljno vremena da na miru i (znala sam) sa uživanjem pročitam tekst. )

Za razliku od tebe, ja sam duboko fascinirana svim mogućim (pre svega arhitektonskim) ostacima, tj. kamenjem. Pomažu mi da vizuelizujem život iza njih.
Neretko se isprepletu na nebičan način. Drugarica nam je pokazivala fotke (pre ere digitalaca) kokošinjca u nekom antičkom preostatku u nekom selu na Rodosu... kriva i perjem i još koje čime uprljana žičana vratanca i beli mermer... savršeno. Proslediću joj link na tekst, verujem da će je obradovati.
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:41 24.05.2012

Re: +1

i još koje čime

ех, па није тајна.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana