Retko ko bi pomislio, na prvi "pogled", da znojenje ispod pazuha može da ima značajnog uticaja na dinamiku umrežavanju naših potomaka.
Major histocompatibility complex (MHC) ili human leukocyte antigen (HLA) in scented apes (a.k.a. humans) je molekul kojeg sam se ja već dotakao par puta na blogu kao supstance koju žene, već pri prvom poljupcu, u većini situacija izanaliziraju dovoljno precizno kod protivnika da bi znale da li se radi o procreation materijalu ili samo kondicionom treneru.
Na našu nadprostornovremensku nesreću izleda da smo mi muškarci i ovde nešto kilaviji u praksi, bez koje je teorija beskorisna, samo, možda, vreme i farmaceutska industrija rade i za nas i nude nešto "svetliju" budućnost :-).
MHC je izuzetno polimorfan (ima razne oblike), značajan za rad imunog sistema i izgleda da nema dileme da što je različitiji kod dvoje "protivnika" to su protivnici jedno drugom atraktivniji. Navode se dva razloga:
• Onaj „stari" (knjige beže od mene po kući pa da ne jurim i proveravam sad) gde će podmlatku biti bolji imuni sistem što su roditelji različitiji po ovoj hemiji. Tje detetu će imuni sistem imati talenat i za „karate" i za „džudo".
• Istorijski smo živeli u manjim grupama, kod rodbine je ovaj protein sličniji, pa nas je evolucija izbrusila da prepoznamo ko nam je verovatna rodbina čak i ako nismo pratili „aktivnost" u plemenu.
Ne sumnjam da već nagađate šta je trulom kapitalu na pameti - naučiti MHC lekciju: novija istraživanja pokazuju da prepoznajemo MHC kod neprijatelja i preko znoja, ne zna se tačno kako, a tu ni muškarci nisu male mace.
Malo nam je zamrlo ovo čulo pod pritiskom civilizacije i umakanja u dezodoranse i parfeme, ko voli, ali zato su tu R&D teoretičari i praktičari da reše problem - sintetišu šta treba da se sintetiše pa dodaju novo-opojno u staro-opojno i, voila, there we are!
Gde smo to konkretno: pa nećemo da brkamo sami sebe i ostale i dodajemo si bilo koji MHC, nego radimo single-malt foru - pojačavamo ono što imamo, bildujemo se. Ja vidim dva problemčića ovde - smešno mali i smešno veći:
• Ako preteramo sa bildovanjem podrivamo border-line heteroseksualnost (moja „velika" misao, tj scenario). So what, mnogi bi rekao i kome je do razmišljanja na ovu temu neka razmišlja :-)
• Hajde što su nam neke „ženke" i „mužjaci" privlačniji, to ide kako treba sa „pleasure principom" nego su nam drugi (slični nama) odbojniji.
Rekao bi neko, opet, „so what". Samo ja mislim da je preterana odbojnost između onih što se slabije poznaju mračna sila, nesložna i anticivilizacijska.
Bez neke samopsihoanalize, a mrzi me da je radim pošto je dosadna, nemam neku ideju zašto mi je ovaj blog pao na pamet posle FB razmene sa prijateljicom na temu Bertrand Raselovog kako je problem u svetu to što su budale previše samouverene, a pametni stalno u dilemi, gde sam ja rekao da mi prijaju i moji „budala u dilemi" trenuci.
Samo prijaju mi koliko i krempite, dok ne počnem da preterujem :-)