Na ovo bla-bla-truć me je podenuo ovaj tekst. Tačnije komentari na istom. Mi ne bi bili mi kada ne bismo imali najveći broj stručnjaka po glavi stanovnika iz bilo koje oblasti. Nego par reči koje mogu da budu korisne za narod.
Prvo, šta je plava karta (Blaue karte)? Plava karta je boravišna dozvola namenjena stanovnicima zemalja koje nisu članice Evropske unije koji hoće da se zaposle u Nemačkoj. Bilo ko može da se prijavi i aplicira za plavu kartu, ali mora da izpunjava jedan od dva uslova:
· mora da ima diplomu nemačkog univerziteta ili nekog univerziteta čija diploma može da se vrednuje po nemačkom školskom sistemu (recimo priznaju se diplome izdate po Bolonjskoj konvenciji, treba proveriti da li je svaka diploma ima svoj ekvivalent, posebno egzotični fakulteti sa još egzotičnijim zvanjima svršenih studenata)
· ima ugovor sa poslodavcem sa bruto godišnjom platom od najmanje 44800EUR. Postoje deficitarna zanimanja i za njih je uslov za platu niži i iznosi 35000EUR godišnje.
Ranije je najniža plata koju je neko sa strane morao da ima bila 66000EUR i time se njihovo tržište rada osiguravalo da ljudi sa strane koji dolaze budu stvarno profesionalci u svom poslu, jer normalno niko neće da plati toliku platu nekome da čisti ulice.
Za plavu kartu se aplicira u ambasadi tako da je to prvo mesto gde se raspitati, mada opet tu je i internet s obizrom da nisam našao ništa za plavu kartu na web sajtu nemačke ambasade u Beogradu. Plava karta se izdaje inicijalno na najviše četiri godine. Kasnije može da bude produžena ili da se nosiocu da stalna boravišna dozvola. Stranci koji imaju plavu kartu u trajanju od trideset tri meseca mogu da apliciraju za stalnu boravišnu dozvolu a ako znaju nemački jezik najmanje B1 nivoa mogu posle dvadeset i jednog meseca da zatraže stalni boravak u Nemačkoj.
Kada imate plavu kartu možete da budete i van Nemačke maksimalno do godinu dana a da pri tome ne izgubite svoj status. Ako želite da odete u neku drugu zemlju može i to ali morate u Nemačkoj da ostanete najmanje osamnaest meseci. Vrlo bitan podatak je da članovi porodice nosioca plave karte mogu da rade u Nemačkoj bez bilo kakvih ograničenja. Ima puno informacija vezanih za plavu kartu tako da sve to lako može da se nađe ovde je napisano samo ono najosnovnije.
Ono što kažu jeste da su deficitarna zanimanja trenutno:
· Doktori
· Inženjeri
· Naučnici, IT profesionalci
· Ljudi sa nekim deficitarnim znanjem (recimo trenutno medicinske sestre, zavarivači, vodoinstalateri...)
Za ljudi iz prve tri grupe je uglavnom poznato da se svuda traže a za ljude iz četvrte grupe je se deficitarna zanimanja menjaju (mada ne toliko brzo) u zavisnosti od ponude i potražnje u nemačkom zavodu za zapošljavanje. Na njihovom sajtu se lako može naći kojih radnika najviše fali.
Naravno da nije to sve tako sjajno. Nema crvenog tepiha, kićene čuture, pogače i soli i ostalih dobrodošlica. Posao mora da se nađe i bilo kom nemačkom poslodavcu morate da stavite do znanja zašto ste vi baš bolji od toliko ostalih nezapošljenih iz Evropske unije. Oni će uvek (ili skoro uvek) pre da budu zapošljeni od bilo koga iz zemalja trećeg sveta. Razlog je taj što odmah mogu da počnu da rade i ne moraju da prolaze kroz procedure dobijanja papira koje traju po par meseci.
Doktori moraju da znaju jezik iz prostog razloga jer rade sa pacijentima svakog dana dok inženjeri, naučnici i ljudi iz IT struke mogu da se za početak provlače sa engleskim. Mada ima toliko mogućnosti da se nauči jezik, integracionih kurseva jezika da uz dobru volju lako može da se nauči, a posle sa znanjem jezika je tržište mnogo šire jer ima i firmi koje naravno insistiraju na jeziku i to je jedan od glavnih preduslova za posao. Nešto informacija o samom programu plavih karti za Nemačku možete naći ovde a za celu Evropsku uniju ovde. Primer formulara za plavu kartu možete da vidite ovde i naravno da posetite glavni sajt ovde.
beleške na margini(™ by Budimac)
Obišao sam prijatelja u Švajcarskoj koga nisam video dvanaest godina. Ide samo jednom godišnje da vidi svoje na nedelju dana i to mu je previše. Previše stresa, previše haosa, previše ljudi koji te gledaju popreko, previše svega... Zašto živeti u Nemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, belom svetu a ne kod svoje kuće? Možda sam i ja previše optimista što hoću da kupim zemlju u otadžbini koju niko neće da obrađuje, možda... Razlog je prost, sve je to zbog parole snađi se. Čoveku je dosadilo da se snalazi, kad ode kod doktora, kad ode u opštinu, SUP, školu, fakultet... Za sve što treba da radi običan čovek mora da se znalazi, da traži veze, da nosi kese i kesice sa parama, sa kajmacima, sirevima i plećkama. Sve monete su u opticaju. Da juri ljude koji znaju ljude. O bilo kakvoj politici neću ni da diskutujem, tu već nije ni bitno za koga glasate, na kraju su opet svi zajedno, kusi i repati, šuti i nogati. Kad u normalnoj državi političar pređe iz jedne stranke u drugu kažu da je izvršio političko samoubistvo. Kod nas se za to dobija funkcija a narodu je do samoubistva. Šta reći kada ti službenica na šalteru za izdavanje lične karte kaže ako hoćeš nešto da uradiš nađi vezu... Kod nas se pod ovom parolom više snalaze najviše oni najgori koji ne bi imali šanse u nekom normalnom sistemu da opstanu ni na koji način. Negativna selekcija je odavno uzela maha za sve i šljam se drži zajedno tako da neće biti lako izboriti se protiv toga.
Hoću da se snalazim za stvari za koje stvarno treba mozak, neću da rešavam zadatak primenom Štoksove formule nego primenom formule Ostrogradskog, neću da idem na dvokorak nego ću da šutiram trojku, neću da pravim špikovanu plećku nego lažnog zeca...
Za sve ostale stvari koje bi prosto trebale da rade ne treba tupiti mozak kako da čovek ima normalan život bez trzavica i cimanja.
Volim Srbiju kao zemlju ali je mrzim kao državu!