Bez sumnje, ova poseta predstavlja pomak ka uspostavljanju boljih međuverskih odnosa između dve sestrinske crkve koji nose istorijski teret sukoba na ovim prostorima. Poseta će biti veoma značajna u kontekstu pripreme za eventualni dolazak poglavara Rimokatoličke crkve u narednim godinama, što bi predstavljalo istorijsku prekretnicu boljim odnosima dve crkve. Nesumnjivo da će susret predstavnika SA Sinoda SPC i najvišeg klira RKC imati i znaćajne implikacije na bolju saradnju između bogoslovskih ustanova dve crkve, što je veoma značajno imajući u vidu dijalog koji treba da se odvija na bogoslovskom i akademskom nivou.
Apelujemo ovom prilikom na predstavnike SA Sinoda i HBK u Hrvatskoj da kao jedno od pitanja razmotre i podršku formiranju jedinstvene Komisije za Istinu i Pomirenje na prostorima bivše Jugoslavije. Pitanje pravilnog odnosa prema prošlosti veoma je važno imajući u vidu značaj koji dve sestrinske crkve imaju u Srbiji, odnosno Hrvatskoj kao gradivni faktor nacionalnog konsenzusa i svesti. Uzimajući u obzir sukobe u bivšoj Jugoslaviji, konfliktnu prošlost između srpskog i hrvatskog naroda, tenzije koje i danas postoje, kao i druga nerešena pitanja koja spadaju u domen tranzicione pravde apelujemo na najviše velikodostojnike klira SPC I HKC da kao jedan od prioriteta u narednom period uzmu i podršku procesima tranzicione pravde u regionu.
Primeri iz sveta jasno ukazuju na doprinos Religija u ovakvim procesima. Ključna uloga anglikanskog nadbiskupa Dezmonda Tutua u južnoafričkoj komisiji ili nadbiskupa Huana Gerardija koji je oformio i vodio komisiju u Gvatemali, zatim primeri iz Istočnog Timora, Perua, Čilea i Siera Lionea gde su religijske zajednice pružale neophodnu podršku u komisijama, govore u prilog ovome.
Polazeći od činjenice da crkve i verske zajednice predstavljaju važnu kariku u lancu bez kojih regionalno pomirenje jednostavno nije moguće kao i istorijske primere koji pokazuju da su Crkve i verske zajednice imale snažan doprinos u Komisijama za Istinu i Pomirenje širom sveta, dve sestrinske crkve moraju ozbiljno da razmotre ova pitanja na svim nivoima.
Prevladavanje prošlosti je bolan i drugotrajan proces koji počinje suočavanjem sa istorijskim činjenicama od kojih se ne može pobeći, koje se ne mogu poreći i koje se ne smeju zaboraviti. U ovom kontekstu uloga Crkava i verskih zajednica je neupitna i njihova metafizička odgovornost upravo stoji u prevladavanju konflikata i odgovornosti prema istini i prošlosti. "Nema mira među narodima dok ne bude mira među religijama", glasi čuvena rečenica rimokatoličkog teologa Hansa Künga. Zato pitanje pomirenja između dva bliska naroda koje povezuju istorijske i kulturne veze nužno mora da prati snažan i dinamičan međucrkveni dijalog između ove dve sestrinske crkve.