(Naslov editovan posle uocene greske - hvala Blogovatelju)
Elem, jucer mi je bio rodjis - pardon, prekjuce, vidim da je vec prosla ponoc. Daklem, bio mi rodjis i onda mi dete odnekud nabavi karte da idemo da gledamo PIL t.j. Dzoni Rotena na Uscu. Doduse, to je vise bio poklon za Zmua, on je veliki fan, al' ne bunim se. Kad dobijes karte na kojima pise "Besplatan primerak, preprodaja zabranjena", lepo kazes "Hvala" i otperjas na koncert. Iako ih dobijes 20 minuta pre vremena zakazanog za nastup grupe koja te zanima.
Mada, nemam pojma ko je sastavljao satnicu - al' valjda se rukovodio time da ljudi pod starost podetinje, pa je PIL (za koji se, opravdano, pretpostavilo da ce zanimati stariju publiku) trebalo da pocne u 20 i nesto. Naravno, posto je ovo, ipak, kod nas, nisu poceli pre devet, ali ne zalim se.
Daklem, doperjali mi na Usce i prikljucili se potocicu ispisnika u crnim majicama (Vidi se sta je generacija odrasla u osamdesetim - samo jedan gospodin nasih godina nije bio u crnoj majici), daklem, pridruzimo se potocicu ispisnika i stignemo do prvog kruga barikada. Tu neki mnogo vazni momci traze da vide karte, pa nas propuste do sledeceg kruga, pa tu opet ista prica, pa treci krug. E, tu mi saopste da je moja flasica cesmovace nepozeljna, t.j. da moram da je ostavim ispred. Na pitanje "Zasto?" dobijem odgovor "Da bi ste trosili vise para unutra i kupovali pice na standovima".
Ahm.
Prvo, tesko da mogu da potrosim ista, posto sam upravo toliko i imala u dzepu. 0,00 din. A drugo, posle takvog objasnjenja ne bi im kupila nista pa da sam imala ne znam koliko love!
A cijene su bile "prava sitnica". Nist ispod 170 kinti (pola case piva) t.j. 180 (pet cevapa). Mislim, oduvek sam bila radoznalo magare - morala sam da proverim cene.
Jos kad sam videla da su svuda i standovi "Malboro" (sa vrlo ruznim novim slovima, nekome, kanda nije jasno da se proverene vrednosti ne menjaju), trebalo je, valjda, da im budem zahvalna sto mi nisu na ulazu oduzeli i moj bedni "Best".
Nego, da se vrnemo koncertu. Daklem, udjemo, a ono vasar. Mislim ko onaj seoski. Doduse, umesto ringispalja bila neka malo modernija skalamerija sto vrti svaku stolicu posebno, ali to je taj uzitak. Ringispalj, rostilj, pivo i da ne zafali atmosfere, izmedju ono malo ljudi koji su stigli pre mraka, copavi prodavac "Suncokret, kikiriki, semenke, sport za zube" sa sve korpom. E, kako je on prosao pored onih kerbera na ulazu, ostaje tajna.
Uokolo nesto mladjeg sveta, gomila ispisnika nam, preko nekoliko kompletnih familija i mucene promoterke Guarane koje nastupaju iskljucivo coporativno, po pet-sest na gomili, i dele nalepnice...
Upali smo tokom nastupa grupe "The Horrors". Posto sam poznata po ne pamcenju imena grupa i pesama, prepustila sam Zmuu da zapamti kako se zovu i sta su svirali. Mislim, nisam ranije natrcala na njih, al' sto jes' jes' svojski su se trudili za onih pedesetak fanova koliko je u tom trenutku djuskalo pred binom. I sasvim pristojno sviraju. Moracu da ih potrazim na You Tubetu.
Onda je, konacno, nesto malo posle devet stigao i Dzoni. Pozdravio nas je recenicom "Dzoni Five Star is meeting Red Star", sto je izazvalo burno klicanje publike iako je ista, na prvi pogled, bila u bojama supanickog tima.
Al' stigle nas godine.
Mislim, glas mu se drzi, i nije da se nije trudio, ali bio je statican na sceni u najboljem maniru Lea Martina i slicnih.
Doduse, ni publika (koja se u medjuvremenu prikupila) nije bila posebno agilna tokom prve tri stvari. Probudili su se i jedni i drugi na One Drop, prava koncertna atmosfera osetila se na I Might Be Right i taman kad smo pomislili da je to, to - zavrsna stvar i gotovo...
Sve u svemu, otprilike cuka vremena. Pristojno otsvirano, al' nesto je falilo...
Il' je, ipak, u pitanju visak godina. Njegovih i nasih.
Iskreno sam htela da cekam Faith No More, ali bend koji je nastupio posle PIL suvise je atakovao na slusni mi aparat, te smo Zmu i ja resili da se evakuisemo u pravcu kuce.
Sve u svemu, drago mi je da sam ga videla na sceni, ali, pravo da vam kazem, da karte nisam dobila za dz, iskreno bih bila besna zbog tracenja love. Cujem da su cene bile poprilicne, a za toliku lovu mogli su makar malo da se potrude. Na primer, da VIP lozu ne uvale sa strane, pod uglom od 90 stepeni u odnosu na scenu bez ijednog video bima okrenutog na tu starnu. Prosto mi bilo zao mucenika koji su sedeli na stadionskim stolicama i krivili vratove da bi otpratili sta se dogadja na sceni. Cijena? Prava sitnica!