Antifašizam... Tema stalna.
Milioni ljudi stradali su od fašizma, na najraznovrsnije načine. Posebno u Drugom svetskom ratu. Rusi, Kinezi, Jevreji, pa i sami Nemci... a kad je u pitanju stradanje, uključeni su, najčešće, i Srbi. No, ko god da je, koja god nacija, nije bila pošteđena. Dehumanizovani mehanizam fašizma se jeste koristio (i) nacijom, ali zapravo nije štedeo pripadnike bilo koje nacije.
Danas je antifašizam, pomalo, postao i pomodarstvo. Prilika za mnoge da se deklarišu kao antifašisti, a da im to praktično skoro ništa ne znači u vrednosnom pogledu. Velika većina onih koji se deklarišu da su protiv fašizma, verujem, zaista jesu protiv fašizma, jer pripadaju svetu dobrih pobuda. Ali, ostaje jedan opasan prostor za onaj mali (ili daleko manji) procenat pojedinaca kojima antifašizam imponuje, kao nekakva mala lična, nezvanična titula, a samo je pitanje situacije, odnosno trenutka kada će elemente fašizma iskazati u svakodnevnom životu.
Hoću da kažem. Ne recimo bezuslovno antifašizam. Katkad je bolje da kažemo - humanizam.
Jer: Da li je svaki antifašista humanista? Nije. Da li je svaki humanista antifašista? Jeste.
Ta terminološka odrednica (humanizam umesto antifašizam) može da deluje nevažno, međutim, ... Bolje je da stvari budu jasno naglašene, nego da se ostavlja prostor za pritvornost i moguću pripremu novog-istog zla, samo u nekom drugom ruhu.
Fašizam je načinio nepojmljivo zlo. Danas neofašizam pokušavajući da se smesti i legitimizuje negde pod plaštom demokratije, uvučen u bele rukavice, ponovo trupće u crnim, zlokobnim čizmama.
Umesto borbe protiv dehumanizacije, izaberimo humanost. Humanost je očigledna. Humanost je najbolja tehnika nepotpadanja u svet mračnjaštva i nečoveštva. Humanost je jedina tačka sa koje se fašizam obavezno, bez greške mora prepoznati, raskrinkati i imenovati (mislim, kad već pričamo o fašizmu, no, isto važi i za druge total-ideologije). Humanizam je stvarna čovekova Tema. A fašizam je bolest, slabost, devijacija... Za razliku od njega – u humanizmu ima mesta za sve ljude.