Ovo je serija u nastavcima. Ministarstvo finansija je objavilo šture i selektivne informacije o stanju javnih finansija u junu 2012.godine. Deficit samo u junu oko 22 milijarde dinara, odnosno oko 200 miliona evra. Od početka godine deficit republičkog budžeta iznosi oko 110 milijardi dinara. Planirani deficit za celu godinu iznosi 125 milijardi dinara.
Nije sve ni tako strašno. Kada je deficit bio planiran na 125 milijardi din, evro je vredeo 104 dinara, a sada je 115, tako da je gledano u evrima, rast deficita nije tako dramatičan.
Detaljne informacije o javnim finansijama još uvek nemamo. Detaljne informacije se objavljuju u Biltenu javnih finansija koji je poslednji put objavljen u 15. maja za februar. Biltene za mart, april, maj i jun još uvek čekamo.
Odlazeći premijer je pre sedam dana objavio da nije problem sa budžetom što su rashodi porasli, nego što su prihodi pali. Pa je još rekao da su rashodi u prvoj polovini ove godine dostigli 49% ukupno godišnjih rashoda od 875 milijardi dinara. Čak i da je to tačno, a nije, usled inflacije i rasta plata i to bi značilo da su rashodi veći od planiranih.
Istina je da su rashodi za prvih 6 meseci na nivou od 470 milijardi dinara, što je 53,5% ukupno planiranih rashoda za 2012.god.. April je bio mesec potpuno podivljalog trošenja i deficita od oko 300 miliona evra. Ne znam zašto baš april.
Prihodi za 2012.godinu su planirani na nivou od 750 milijardi dinara. U prvoj polovini ove godine je ostvareno 359 milijardi dinara, odnosno 47,8%. Porez na dobit korporacija je značajno porastao i za 6 meseci prešao 75% godišnje plana. Ako niste znali, privreda, uglavnom velika, je ostvarila značajnu dobit u 2011.godini na koju porez plaća ove godine. Ovo se naravno ne odnosi na javna preduzeća. I naravno, ovo se ne odnosi ni na mala i srednja preduzeća. Najviše su podbacili prihodi od akciza, 39% od plana. PDV ja na nivou 46,8% plana.
Ovakve izjave odlazećeg premijera su nadam se poslednje podsećanje na katastrofalnih 4 godine vladavine, odsustvo svake smislene reforme, vreme potpune partokratizacije društva, pune netransparetnosti i pratećeg guranja glave u pesak.
Ono što se još da pročitati iz ovih šturih izveštaja je da je došlo do korekcije vrednosti GDP-a za 2009, 2010 i 2011.godinu. Izgleda da po novim računicama GDP u 2011.godinu bio za 1,7 milijardi evra manje nego što smo smatrali pre mesec dana. Da ponovim da bi izbelgi grešku: 1.700.000.000,00 evra manje. Kako nije bilo korekcije u visini javnog duga na kraju 2011.godine, ispada da je čak i po računici Ministarstva finansija, javni dug iznosio 46,45% GDP-a. Ovo uz računanje srednjeg kursa na nivou od 102 dinara za evro. Kako je stanje javnog duga na kraju juna, u odnosu na početak godine, poraslo za dodatnih 820 miliona evra, te kako je kurs skočio na 115 dinara za evro, to je stanje javnog duga na kraju juna na nivou od 54% GDP-a.
Ne bih dalje. Stanje je kritično. Ono što me više brine od stanja, su ekonomske mere koje nam planiraju ministar finansija i privrede i ministarka regionalnog razvoja u najavi. Sve mere pogrešne ekonomske politike prethodnih 4 godine, subvencije svega i svačega, mere pomoću kojih su i uspeli da prebace cenzus, su tu. Ja sam mislio da treba ovako. Očigledno sam pogrešno mislio. Treba ovako. U koalicionom sporazumu ima i jako dobih stvari. Ali većina ekonomskih mera je duboko pogrešna.
Brinu me i poruke premijera u najavi. Konačno znamo: krive su banke. Ne vode računa o interesima naroda, već samo gledaju profit. Prvo smo mislili da je kriv MMF. Pa onda NBS i guverner. Pa onda Fiskalni savet. Sad znamo: krive su banke. Finansijski sektor je NAJVEĆI neprijatelj naroda. Ja sam mislio da su nesposobne političke stranke i njihovi nesposobni kadrovi najveći neprijatelji društva. Kad ono opet krivo. Nikako da pogodim.
Jer umesto da vode računa o interesu naroda, oni se vode isključivo profitom. Pare ulažu tamo gde mislie da će dobiti najviše. I onda imaju još hrabrosti da taj profit koji su napravili zbog naše gluposti i potpuno urušenog privrednog sistema, povlače u matične zemlje. Umesto da imaju razumevanje. I da profit poklone nama.
Pre nego što npr. kupe državne zapise Republike i dobiju kamatnu stopu od 14%, nije im ni palo na pamet da daju kredite domaćoj privredi po istoj kamatnoj stopi kao npr. Fond za razvoj. Doduše to nije palo na pamet ni Komercijalnoj banci, ali sigurno imaju neki dobar razlog, pa nećemo o tome.
Ja se pitah otkud ovo sada, kad ono: Delta predlaže ...
Socijalizacija tajkunizacije. Kupili smo sve što smo mogli, ne možemo da vraćamo kredite, pa bi bilo dobro da nam se pomogne. A cena? Ko treba da plati cenu zamrzavanja potraživanja?
Revolucionarna pravda i besplatan ručak dokazano dolaze se dugoročnim glavoboljama i višestruko većim računom. On nam dolazi kroz pad standarda, rast kursa, rast duga ...
Jedna stvar je sigurna. Ceh će na kraju platiti građani. Jedino što je korisno je što kriza radi u interesu građana i skratila je fitilj za eksperimetatore i izmišljanja tople vode. Međutim, politički ceh za fiks ideje svojih koalicionih partnera će, bez sumnje, platiti najveći koalicioni partner. Ovo je već dokazano.
https://www.facebook.com/SasaRadulovich
https://twitter.com/SasaRadulovich
.