Danas je u Londonu, izmučen rakom pankreasa, od plućne embolije umro Džon Lord. Bio je jedan od osnivača i autora kultnih pesama grupe Dip Parpl.
Sve dok muzika nije umrla krajem sedamdestih, znalo se ko kosi a ko vodu nosi. Svaka velika grupa bila je skup savršenih muzičara koji se uglavnom nisu svađali i prepucavali već gradili sazvučje koje je bilo vatromet muzike. Tada smo znali i "sporedne" muzičare, a ne samo one koji su držali mikrofon ili solo gitaru. Sa jakim razlogom: svaki je bio majstor svog zanata.
Tako je i Dip Parpl bio sazvežđe kako se samo zamisliti može: klavijature Džon Lord, udaraljke Ian Pejs, vokal Ian Gilan, gitara Riči Blekmur i bas Rodžer Glover.
I dok se većina sastava u to vreme s pravom oslanjala na gitaru koja je bila i ostala simbol buntovnog roka, mali broj ih je imao ravnotežu koju su upotpunjavali drugi instrumenti. Svakako, jedan od onih koji su to najbolje uskladili je bio baš Dip Parpl. I to zbog Džona Lorda.
Džon nije bio najbolji klavijaturista u istoriji roka. Ispred njega su nesumnjivo bili Kit Emerson i Rik Vejkmen. No, dok su ova dvojica bili "one-man-band" (svaka čast Gregu Lejku, Karlu Palmeru i momcima iz Jes-a), Džon je bio deo ekipe, nezamenjivi deo zvuka i identiteta svoje grupe. Upravo je on pokazao da rok nije samo gitara.
Džon je komponovao Koncert za Grupu i orkestar koji je izveden još 1969. godine u Rojal Alber Holu. Kraljevski filharmonijski orkestar svirao je tada sa "grupom hipika" muziku koju je komponovao jedan od tih čupavaca. Magično!
Taj savršeni spoj klavijatura i gitare, potpomognut neverovatnim glasom i upornom ritam sekcijom, treba poslušati na jednom od najbolji ikad živih albuma roka: Napravljeno u Japanu (Made in Japan). Uživajte u zvuku.
Još jedan od čarobnjaka otišao je u legendu. Zaslužio je da ga pamtimo.
Laka ti zemlja, Majstore!