Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- A šta ako? (Rusija)

Snezana Radojicic RSS / 18.07.2012. u 07:25

 

2-4. juli 2012.

U Stavropolju su me dočekali obilni pljuskovi koji će potrajati danima prouzrokujući poplave u celom rejonu, Tanja i Ivan, moji domaćini sa Kauč surfing liste i mejl mog podstanara u kom mi saopštava da se od avgusta iseljava.

Potonje sam mogla da očekujem u svakom trenutku i toga sam bila savršeno svesna kada sam odlučila da se u ovu avanturu upustim samofinansirajući se novcem od kirije kao jedinim izvorom prihoda. Neozbiljno i neodgovorno -- reći će oni koji planiraju do u detalje svaki sledeći korak i uvek idu samo na sigurno. No, da tako razmišljam, da čekam dok sastavim čvrstu finansijsku konstruciju, nikada nikuda ne bih mrdnula.

DSCF0571.JPG

Ipak, uhvatila me je panika. Kako premostiti period dok moji prijatelji u Beogradu ne nađu drugog podstanara? Nemam nikakvu zalihu za "crne dane", jer sve vreme raspolažem vrlo malim sumama od kojih je teško išta ostaviti po strani. Na pamet mi padaju dva rešenja: volonterski rad i ilegalni posao.

O prvom sam i ranije razmišljala kao o dobrom načinu da uštedim nešto novca. Dok na nekoj farmi pomažem za besplatnu hranu i smeštaj, stanarina ostaje nedirnuta. Mnogi cikloputnici i bekpekeri tako rade. Malo "ali" u tim planovima jeste članarina u prosečnom iznosu od pedeset evra, koju treba platiti da bi se dobio spisak zainteresovanih farmera, i to za svaku zemlju ponaosob. Zbog toga sam to rešenje čuvala za visokorazvijene zemlje poput Japana. Tamo bih, sa mojim mesečnim prihodima, jedva sastavila nedelju dana života, ali ako po tri nedelje boravim na farmi, a preostalo vreme iskoristim pedalajući do druge farme, biće to par finih turica.

No Japan je daleko, a jedino što sada mogu da uradim je da se učlanim na listu nezavisnih zemalja-članica WWOOF-a, najveće svetske organizacije volontera i framera, među kojima je i Rusija.

DSCF0572.JPG

U celoj situaciji imam mnogo sreće: mejl me je zatekao u Stavropolju, gde je raskrsnica puteva ka Kazahstanu i Ukrajini, pa na vreme mogu da skrenem zapadno, prema potonjoj zemlji. Jer jedna farma nalazi se baš tamo, pedesetak kilometara od graničnog prelaza. Da sam birala gde da je postave, ne bih bolje izabrala: zbog viznih pravila, svakih mesec dana moram da izađem iz Rusije da bih ponovo mogla da uđem i boravim novih trideset dana.

Ostaje još samo da nađem način kako da uplatim članarinu, budući da se uplate obavljaju isključivo preko PayPala, a Srbija još uvek nije deo tog sistema.

Razmišljam koga znam da ima inostrani račun i setim se Jovana, ljubitelja pedalanja sa jednog od najvećih biciklističkih foruma. Ne poznajem ga lično, ali smo razmenili nekoliko poruka u trenutku kada sam imala problem sa mojim gorionikom, kada se velikodušno ponudio da mi pomogne, bez ikakave nadoknade. Tada ili bilo kada u budućnosti, napisao je.

Pa evo, ta budućnost je stigla neočekivano brzo, pomagaj ako možeš! -- pišem mu u poruci.

Ali odgovor ne stiže te večeri kao što sam odnekud verovala da bi trebalo, sasvim smetnuvši s uma da sam u drugoj vremenskoj zoni, koja je dva sata ispred srednjeevropskog vremena.

DSCF0628.JPG

Besana noć. Pokušavam da se ne vrtim previše jer me od Tanje i Ivana deli samo paravan. To dvoje mladih, koji pristaju jedno uz drugo kao da su ih advertajzing agenti birali za reklamu o savršenim partnerima, žive sasvim skromno, u jednosobnoj kući, ali i to malo prosotra rado dele sa putnicima koji ih zamole za smeštaj. Bili su toliko uviđajni da su me cele večeri ostavili nasamo, dok sam pretraživala po internetu. Ostala sam budna do duboko iza ponoći, dok više nisam mogla da držim oči otvorene. No uprkos velikom umoru, i u krevetu nastavljam da smišljam kombinacije: šta uraditi, kuda poći, kako preživeti. Znam, rešenje neće doći preko noći; no pojaviće se sigurno, možda sutra, možda za nedelju ili mesec, ali već će se nešto desiti ili ću nešto smisliti. Izlaz se na kraju uvek sam ukaže.

I zaista, ujutru se oblaci delimično razvlače, propuštajući malo sunčevih zraka do ove iznurene Zemljanke: u sadučetu zatičem Jovanov mejl. Kratka poruka, bez opširnih objašnjavanja, samo poziv da mu pošaljem instrucije. Šaljem.

I onda čekam.

Surfujem. Tragam za drugim mogućnostima. Računam vreme. Koliko dugo mogu da preživim sa novcem koji imam kod sebe ukoliko nešto krene naopako? Šta ako budem morala nazad, kući? Ne! Neću ni da razmišljam o tome. Svim svojim bićem osećam da sam spremna da uradim stvari o kojima ranije nisam ni sanjala, samo da bih nastavila ovaj put. Radiću bilo šta samo za hranu dok pare ne počnu da stižu. Mesec-dva, pa neka bude i tri, izdržaću nekako.

Dobro, smiri se, Sneki.

Čekiram mejl. Još uvek ništa.

DSCF0630.JPG

A šta ako ljudima na toj farmi, jednoj jedinoj u ovom delu Rusije (druga je čak na Kamčatki), ne treba pomoć? Možda već imaju nekog volontera? Možda me odbiju. Šta tada?

A šta ako za pola sata bude smak sveta? -- odgovari mi moj Glas razuma, pokušavajući da me dozove sebi da se malo opustim i smirim. -- Biće što mora biti, ti si uradila sve što si mogla u ovom trenutku, sad čekaj da stvari počnu da se raspilću. Ili da se još više zapliću. Kakogod, više ništa ne možeš da učiniš.

I zaista, nakon možda sata, dobijam Jovanovu poruku.
Plaćeno je!
Javi ako još nešto zatreba....

Samo toliko. I pozdrav.

Otpisujem brže-bolje. Zahvaljujem. Pitam za broj računa na koji mogu da mu uplatim sumu koju je dao za moje članstvo. Ali Jovan ne odgovara. Insistiram, i poruka stiže:

Jako mi je drago da sam bio od koristi! Nadam se da ćeš potražiti moju pomoć čim ti zatreba. Ovoga puta ja častim.

Gospodski.
Svaka čast, Jovane.

Najzad mogu malo da odahnem. Šaljem poruke farmerima u Rusiji, Ukrajini i Gruziji, pa gde bude bilo mesta. Još jedan dan čekanja.

DSCF0632.JPG

Ali neuporedivo je lakše nego juče. Na momente čak uspevam i da zaboravim na probleme dok sedim sa biciklistima rekreativcima iz ovdašnjeg uduruženja ljubitelja rekreativnog ped alanja  Velokavkaz.  Susret sa njima upriličio je Ivan.

Atmosfera u Parku mira, gde sedimo i malo mezetimo, neodoljivo me podseća na beogradska okupljanja Ciklosvetaca "Kod Cece" na Adi. Anegdote, fotografije sa zajedničkih vožnji, smeh, dobro raspoloženje... -- čak i ličimo jedni na druge fizički, braća Rusi i mi, Srbi.

I onda usred priče, gest koji mi nagna suze na oči: oduševljen mojom pričom o dobroti ljudi koje sam usput sretala i tvrdnjom da je svet neuporedivo bolje i lepše mesto nego što inače verujemo, Alan, psiholog u vodama politike, vadi novčanik i kupuje sto kilometara mog puta. Tek tako, sto evra za nastavak puta. I to baš u trentuku kada mi je svaki cent ogroman ko kuća.

Da li je moguće da se ovakve stvari zaista dešavaju? Čime sam zaslužila da mi ljudi toliko pomažu? Jer bez sve te pomoći koju su mi pružali od početka putovanja, a posebno otkad pedalam sama, nikada ne bih stigla dovde gde sam sad.

Ne znam kome pre i više treba da zahvalim: Alanu, svakom od mojih dobrotvora ponaosob, Bogu ili proviđenju, mom anđelu čuvaru, sreći... Nekada mi se zaista čini da će mi srce prepući od toliko snažnih osećanja.

A po povrtaku u Ivanov dom, zatičem prvi odgovor, i to baš sa ruske farme. Dobrodošla sam, kažu, mada mogu da mi ponude smeštaj samo na desetak dana. Hm, to mi i nije neko rešenje, ali zasad nemam ništa bolje. Zato otpisujem da dolazim. Ako ništa drugo, zamoliću ih da me registruju, te barem za to neću morati da plaćam.

I ujutru krećem. Prvi put za godinu dana moja ruta vodi na zapadnu stranu sveta, što znači da se vraćam tamo odakle sam krenula. Pokušavam da ne vidim negativnu simboliku u tome. To je samo privremeno, kažem sebi. Ne vode putevi baš uvek samo napred; nekad su nužni i koraci unazad, vraćanja i lutanja.

Da li?
A šta ako se samo zavaravam? Ako je ovo početak kraja?

 



Komentari (33)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cassiopeia cassiopeia 08:00 18.07.2012

...

Ne, ja ne verujem da je to početak kraja, Meni se više puta kazalo da bi išao napredd često moraš i koji korak unazad. Čitam te redovno i tvoje me priče uveravaju da svet jeste lepo mesto zbog dobrih ljudi. Često se i rasplačem čitajući te Želim ti svako dobro i da stigneš do Japana. Pozdrav, Tanja
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:30 18.07.2012

Re: ...

cassiopeia
Ne, ja ne verujem da je to početak kraja, Meni se više puta kazalo da bi išao napredd često moraš i koji korak unazad. Čitam te redovno i tvoje me priče uveravaju da svet jeste lepo mesto zbog dobrih ljudi. Često se i rasplačem čitajući te Želim ti svako dobro i da stigneš do Japana. Pozdrav, Tanja


Hvala na čitanju i podršci. Za mene je dobrota ljudi i želja d pomognu najveće i najvrednije iskustvo koje sam stekla tokom ovih godinu dana. Stvarno nisam mislila ni približno tako lepo o ljudskom rodu pre toga, naprotiv. I najiskrenije verujem da mi se sve to dešava da bih i sama postala bolja. Pre nekoliko dana imala sam priliku da učinim par sitnih dobrih dela, koju (priliku) ranije ne bih primetila, a sada ne samo što mi je bilo jasno šta se od mene "očekuje", već sam bila zaista srećna što mi se ta mogućnost ukazala. Lepota je definavitivno u davanju.

Veliki pozdrav!

cassiopeia cassiopeia 09:53 19.07.2012

Re: ...

Snezana Radojicic

Hvala na čitanju i podršci.




Kao što sam ti napisala čitam redovno ali se ne sećam da sam ostavila komentar i onda se mislih, pa ženo napiši svoj utisak i razmišljanja, značiće joj sigurno.

Samo napred!
hajkula1 hajkula1 08:50 18.07.2012

Ubrzala



Vrednice, pozdrav +
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:25 18.07.2012

Re: Ubrzala

hajkula1


Vrednice, pozdrav +


Ma imam smeštaj i internet ovde u Taganrogu, pa nemam opravdanje da budem lenja
Otpozdravljam
jucaibin jucaibin 10:17 18.07.2012

nikako

nije pocetak povratka...zivot za nas krije mnoga iznenadjenja...i da sad ne nabrajam parole tipa "kad se najmanje nadas"...svako dodje kad-tad u situaciju da se u to uveri. ti putujes dalje, a i mi s tobom...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:31 18.07.2012

Re: nikako

jucaibin
nije pocetak povratka...zivot za nas krije mnoga iznenadjenja...i da sad ne nabrajam parole tipa "kad se najmanje nadas"...svako dodje kad-tad u situaciju da se u to uveri. ti putujes dalje, a i mi s tobom...


Nadam se i verujem i sama u to, osim u renucima malodušnosti. No i ona je normalna.
dilan_dog_93 dilan_dog_93 10:40 18.07.2012

@

Sjajno, zaista volim da citam ove postove

Da li je moguće da se ovakve stvari zaista dešavaju? Čime sam zaslužila da mi ljudi toliko pomažu? Jer bez sve te pomoći koju su mi pružali od početka putovanja, a posebno otkad pedalam sama, nikada ne bih stigla dovde gde sam sad.


Uvek se ispuni ono sto zelis stvarno, samo ako si dovoljno hrabar/a
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:33 18.07.2012

Re: @

dilan_dog_93

Uvek se ispuni ono sto zelis stvarno, samo ako si dovoljno hrabar/a


Da, slažem se. Pre sam mislila da je to jedna od onih zavodljivih fraza iz knjiga samopomoći, no sve na ovom putovanju uverava me da je to tačno. Ranije naprosto nisam bila dovoljno odvažna da sledim svoj san (želju, ili kakogod to nazvali).
gorstak92 gorstak92 11:26 18.07.2012

Juhuuu!

Krenulo je na bolje.
Iskreno se radujem i nadam da ćeš naći ubrzo novog podstanara. Uskoro će Septembar i sad je period kad studenti traže stanove da iznajme.

SR
Prvi put za godinu dana moja ruta vodi na zapadnu stranu sveta, što znači da se vraćam tamo odakle sam krenula. Pokušavam da ne vidim negativnu simboliku u tome. To je samo privremeno, kažem sebi.

Glavu gore.
Naravno da je privremeno i da nema simbolike.

Vidim da nisam jedini koji uživa u tvojim putopisima i vidim da nas ima mnogo.
Na tvom prethodnom blogu javilo se nas 15-ak sa komentarima, ali ti je čitanost 2200.
Blogovi su ti predivni, a slike savršene. Rekao sam da neću da te hvalim više.
Mislim da bi medijska kuća B92 trebala da iskoristi ovako povoljnu priliku za reklamu.
Nadam se da će ova ideja biti preneta tamo gde treba da se donese odluka.

Lep pozdrav iz Beograda
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:35 18.07.2012

Re: Juhuuu!

gorstak92
Krenulo je na bolje.
Iskreno se radujem i nadam da ćeš naći ubrzo novog podstanara. Uskoro će Septembar i sad je period kad studenti traže stanove da iznajme.



Divan si, Đuro!
gorstak92 gorstak92 12:38 18.07.2012

Re: Juhuuu!

Snezana Radojicic
gorstak92
Krenulo je na bolje.
Iskreno se radujem i nadam da ćeš naći ubrzo novog podstanara. Uskoro će Septembar i sad je period kad studenti traže stanove da iznajme.



Divan si, Đuro!

gorstak92 gorstak92 11:33 18.07.2012

Šta bre neozbiljno?

Neozbiljno i neodgovorno -- reći će oni koji planiraju do u detalje svaki sledeći korak i uvek idu samo na sigurno. No, da tako razmišljam, da čekam dok sastavim čvrstu finansijsku konstruciju, nikada nikuda ne bih mrdnula.


Ne jednom mi se desilo da sam, figurativno rečeno, prvo skočio u vodu pa tek onda proverio da li znam da plivam.
Interesantno, ni jednom mi se nije desilo nešto loše. Vremenom sam shvatio da se treba plašiti samo straha.
Uostalom, šta ja tebi pričam o tome?
Imaš dubok naklon sa moje strane na takav stav prema životu.

P.S. Onaj kanap što ti drži brzinomer je super. Svaka čst na izvezenih 12.000 km Većina ljudi toliko ne pređe ni kolima za godinu dana.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:41 18.07.2012

Re: Šta bre neozbiljno?

gorstak92
Vremenom sam shvatio da se treba plašiti samo straha.


Ovo je zaista jedna od najvećih životnih mudrosti i srećni su oni koji je spoznaju na vreme.

gorstak92

P.S. Onaj kanap što ti drži brzinomer je super.


O da, kanap pomaže da brzinomer zadrži kontakt jer su se žičice istanjile i počeo je da zabušava. Jednom sam, na drugom brzinomeru, probala da to zalemim, ali nema šanse, tako da sad ništa ne diram, samo mu uredno lupam čvrge po displeju kada odbija da pokazuje i računa ispedalane kilometre. Mislim, za koji đavo pedalam okolo pola sveta ako nemam dokaz o minulom radu

gorstak92
Svaka čst na izvezenih 12.000 km Većina ljudi toliko ne pređe ni kolima za godinu dana.


Sam' što nije pao i 13.000-ti km.
49 41 49 41 11:43 18.07.2012

Pocetak kraja

zapocne kad se rodimo.
I neko nabirika 40 godina, neko 60; neko dokotrlja do stotke.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 12:45 18.07.2012

Re: Pocetak kraja

49 41
zapocne kad se rodimo.
I neko nabirika 40 godina, neko 60; neko dokotrlja do stotke.


Prvu brojku sam uspešno prebacila. Sreća, sreća, rados'!
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:02 18.07.2012

Re: Pocetak kraja

49 41
zapocne kad se rodimo.
I neko nabirika 40 godina, neko 60; neko dokotrlja do stotke.


Uze mi reč iz usta. Super je ova naša Snežana, pravi mentalni sklop za ovakve avanture. Hrabra, jaka i snalažljiva, a opet, nekako, sentimentalna duša.

A kanapče na cajgeru ilustruje takozvanu "štap i kanap" metodu, ali bukvalno.

Snežana, nisam siguran o kojim žičicama pričaš, ali ako misliš na one koje povezuju senzore sa ležištem za cajger, te se uopšte ne daju lako zalemiti, i to teško da možeš i kod kuće da popraviš a kamo li na terenu. Ali to što su se "stanjile" nema veze, mislim da imaš drugi problem, da ti se ili razlabavilo to ležište pa sat ne leži čvrsto i gubi kontakt. Ili su ti malo zardjali kontakti (to su ona dva ili tri para metalnih kružića). Ovo drugo možeš da središ tako što ćeš malo da ih izgrebeš (kontakte) i posle da ih malčice namažeš uljem, ali stvarno malčice. A ovo prvo, ako imaš selotejp, ili izolir traku napravi "zadebljanje" od nekoliko slojeva tamo gde se dodituju kućište sata i postolje. Mada, i kanapče je ok, ali se to uvek razlabavi, doduše i selotejp će, ako budeš vadila cajger napolje svaki put kad staneš, da ti ga ne ukradu.

Ne znam kako se znalažiš na terenu, ali ako nemaš GPS, onda znaš koliko je važna ta kilometraža koju ti pokazuje ciklokompjuter, da bi odredila gde se nalaziš. Možda nije loše da dok si tu u nekom gradu u kome ima biciklista u radnji kupiš rezervni sat. Znam da je lova tanka, ali najprostiji cajger može da se kupi za desetak evra. Jer ovo krpljenje neće da ti traje.



Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:49 19.07.2012

Re: Pocetak kraja

srdjan.pajic
49 41
zapocne kad se rodimo.
I neko nabirika 40 godina, neko 60; neko dokotrlja do stotke.


Uze mi reč iz usta. Super je ova naša Snežana, pravi mentalni sklop za ovakve avanture. Hrabra, jaka i snalažljiva, a opet, nekako, sentimentalna duša.

A kanapče na cajgeru ilustruje takozvanu "štap i kanap" metodu, ali bukvalno.

Snežana, nisam siguran o kojim žičicama pričaš, ali ako misliš na one koje povezuju senzore sa ležištem za cajger, te se uopšte ne daju lako zalemiti, i to teško da možeš i kod kuće da popraviš a kamo li na terenu. Ali to što su se "stanjile" nema veze, mislim da imaš drugi problem, da ti se ili razlabavilo to ležište pa sat ne leži čvrsto i gubi kontakt. Ili su ti malo zardjali kontakti (to su ona dva ili tri para metalnih kružića). Ovo drugo možeš da središ tako što ćeš malo da ih izgrebeš (kontakte) i posle da ih malčice namažeš uljem, ali stvarno malčice. A ovo prvo, ako imaš selotejp, ili izolir traku napravi "zadebljanje" od nekoliko slojeva tamo gde se dodituju kućište sata i postolje. Mada, i kanapče je ok, ali se to uvek razlabavi, doduše i selotejp će, ako budeš vadila cajger napolje svaki put kad staneš, da ti ga ne ukradu.

Ne znam kako se znalažiš na terenu, ali ako nemaš GPS, onda znaš koliko je važna ta kilometraža koju ti pokazuje ciklokompjuter, da bi odredila gde se nalaziš. Možda nije loše da dok si tu u nekom gradu u kome ima biciklista u radnji kupiš rezervni sat. Znam da je lova tanka, ali najprostiji cajger može da se kupi za desetak evra. Jer ovo krpljenje neće da ti traje.





Prestala sam da skidam kompjuter kad ostavim negde bicikl. Kontakt gubi jer je jedna zicica koja ulazi u kuciste precvikana skoro do kraja. Slažem se s tobom da za to nema leka. Možda ću kupiti novi, ali ipak malo kvalitetniji jer ti kineski za 10 evra ili manje traju deset dana ili manje, tako je barem moje iskustvo.
Hvala na divnoj podršci
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:29 20.07.2012

Re: Pocetak kraja

Snezana Radojicic


Prestala sam da skidam kompjuter kad ostavim negde bicikl. Kontakt gubi jer je jedna zicica koja ulazi u kuciste precvikana skoro do kraja. Slažem se s tobom da za to nema leka. Možda ću kupiti novi, ali ipak malo kvalitetniji jer ti kineski za 10 evra ili manje traju deset dana ili manje, tako je barem moje iskustvo.
Hvala na divnoj podršci


E ja ću da iscepam moju diplomu ako je >>skoro do kraja precvikana<< žičica problem.

Ali svejedno, to će da ti crkne, što i sama znaš. Inače, i ja sam odustao od skidanja tih cajgera, zato što posle jedno 20 puta obavezno pukne ona mala bravica i onda kompjuter ispada kad truckaš. A i računam da onom ko ga mazne nije preterano koristan bez senzora, pa ga ostavljam (a i kako mi maznu celu biciklu, da imaju lepo, komplet).

Kad kupiš novi, onda napravi malo "S" od te žice tamo pored mesta gde ulazi u ležište, pa onda taj smotuljak lepo pričvrsti za sajlu od menjača ili kočnice, pomoću izolir trake. Tako će da ti duže traje.






Vlasta92 Vlasta92 15:39 18.07.2012

Kraja?

A gde je tačno kraj na okrugloj planeti??
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:03 18.07.2012

Re: Kraja?

Vlasta92
A gde je tačno kraj na okrugloj planeti??


Pa na početku, razume se!
Out of Beirut Out of Beirut 16:59 18.07.2012

Re: Juhuuu!

Пратећи овај дневник путовања пажљиво, а издалека, имам утисак да ниси ушла у почетак краја.

Uvek se ispuni ono sto zelis stvarno, samo ako si dovoljno hrabar/a...


Vremenom sam shvatio da se treba plašiti samo straha....
Ne jednom mi se desilo da sam, figurativno rečeno, prvo skočio u vodu pa tek onda proverio da li znam da plivam.
Interesantno, ni jednom mi se nije desilo nešto loše
.

Један податак: непливачи се даве. Чак и пливачи који су довољно храбри да помогну другоме у невољи, ево био случај пре пар дана.

Био и једном један храбар лидер северноафричке земље, није зазирао од смрти, чак га упоређивали га с лавом; а његова земља, његова вољена земља се претворила у уранијумом загађено гнездо криминала и хорора.

(Тја. Можда ипак није другачије желео стварно.)

Ко живи лошије, тај је слабије воље и одважности?

Не, ја се дубоко не слажем са овим о чему сте ви рекли да се слажете.

Za mene je dobrota ljudi i želja d pomognu najveće i najvrednije iskustvo koje sam stekla tokom ovih godinu dana. Stvarno nisam mislila ni približno tako lepo o ljudskom rodu pre toga, naprotiv.


Из мојег искуства, рекао бих следеће:

Са изузетком блиских пријатеља, људи су по правилу много пажљивији и љубазнији према потпуно непознатим особама као што су туристи.

Такви су други према мени, а примећујем да сам и ја такав према другима ...а посебно према путницима на бициклу! (Ваљда делом јер сам и сам бициклиста, - а делом јер путници на сопственим мишићима посебно такну срце?)

То се веома оштро уочава у првих неколико сусрета са истом особом. Када некога сретнем по први пут, утисци су (обострано) најлепши: чак дирљиви: остају у пријатном сећању, понекад је као да сам дотакао светињу, ма чаробно. Кроз други, трећи пут и тако даље, ниво пријатности уме да се стрмоглаво стропошта.

Из исчитавања путописне литературе, знам да нисам само ја. Најпознатији пример је искуство извесног капетана на Хавајима, који је у другом сусрету убијен од оних који су га при првом сусрету прогласили за бога. Ту су и Mungo Park, Paul Theroux (прича на линку је у великој мери аутобиографска)...

Лако је у овоме што сада написах видети иритирајућу смркнутост, али се исто такође може схватити као напомена од сасвим практичног значаја. Како за само путовање, тако и у писању наравоученија књиге коју ћеш, дао Бог, једног дана објавити.
gorstak92 gorstak92 18:34 18.07.2012

Re: Juhuuu!

Out of Beirut


Vremenom sam shvatio da se treba plašiti samo straha....
Ne jednom mi se desilo da sam, figurativno rečeno, prvo skočio u vodu pa tek onda proverio da li znam da plivam.
Interesantno, ni jednom mi se nije desilo nešto loše
.

Један податак: непливачи се даве. Чак и пливачи који су довољно храбри да помогну другоме у невољи, ево био случај пре пар дана.

Био и једном један храбар лидер северноафричке земље, није зазирао од смрти, чак га упоређивали га с лавом; а његова земља, његова вољена земља се претворила у уранијумом загађено гнездо криминала и хорора.

(Тја. Можда ипак није другачије желео стварно.)

Ко живи лошије, тај је слабије воље и одважности?

Не, ја се дубоко не слажем са овим о чему сте ви рекли да се слажете.
.


Nisam siguran o čemu pričaš i otkud zaključak da ko živi lošije taj je slabije volje i odvažnosti. Šta sad lider afričke zemlje?
Vezano za davljenike trebao bi da znaš da se većinom dave plivači i poluplivači. Neplivači su svesni svog ograničenja i drže se dalje od duboke vode.

Metafora koju sam upotrebio znači da ako se čovek bude plašio svega nigde neće stići i ništa neće uraditi. To je usko povezano sa inteligencijom -brzinom snalaženja u nepoznatim situacijama. Što se pre čovek oslobodi tog straha od nepoznatog i počne da veruje u svoje sposobnosti (inteligenciju) to će mu biti lakše u životu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:55 19.07.2012

Re: Juhuuu!

Out of Beirut

Са изузетком блиских пријатеља, људи су по правилу много пажљивији и љубазнији према потпуно непознатим особама као што су туристи.

Такви су други према мени, а примећујем да сам и ја такав према другима ...а посебно према путницима на бициклу! (Ваљда делом јер сам и сам бициклиста, - а делом јер путници на сопственим мишићима посебно такну срце?)

То се веома оштро уочава у првих неколико сусрета са истом особом. Када некога сретнем по први пут, утисци су (обострано) најлепши: чак дирљиви: остају у пријатном сећању, понекад је као да сам дотакао светињу, ма чаробно. Кроз други, трећи пут и тако даље, ниво пријатности уме да се стрмоглаво стропошта.



Od svega napisanog, jedino se slažem s ovim. Dosta sam razmišljala o tome jer sam i sama, naravno, skapirala da su sa tursitima, zapravo putnicima (jer razlika je ogromna, tursita jednako novac, putnik jednako avantura) ljudi neuporedivo bolji nego što su verovatno inače u životu. Ima tu onoga: svakog gosta..., i onoga da svi želimo da u očima stranaca ispadnemo bolji, kao i onoga da je lako voleti nekoga koga ne moraš dugo da podnosiš u svojoj blizini. Ali, ipak je jedino bitno to da ljudi imaju taj deo dobroga u sebi, da ga nisu izgubili i da neko/nešto može da ga u njima pokrene. Takođe, bitno je i to da neko s druge strane želi da otkrije i pokrene to dobro u njima, za razliku od medija, okruženja, posla... koji uglavnom udaraju na ono loše u ljudima i podstiču ga.
I tako, da ne filozofiram, odoh da gledam paraglajdere u podnožju ELbrusa, možda se odvažim da i sama skočim
ovderadiocacka ovderadiocacka 02:53 20.07.2012

novi putni kompjuter

Pozdrav Snezana,
Uzivam u vasem putopisu. Posto izgleda da ce putni kompjuter da vam otkaze, evo ja se nudim da vam kupim jedan (i to ne kineski ), samo mi kazite nacin na koji mogu da vam posaljem pare ili platim on-line.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:13 23.07.2012

Re: novi putni kompjuter

ovderadiocacka
Pozdrav Snezana,
Uzivam u vasem putopisu. Posto izgleda da ce putni kompjuter da vam otkaze, evo ja se nudim da vam kupim jedan (i to ne kineski ), samo mi kazite nacin na koji mogu da vam posaljem pare ili platim on-line.


O, hvala, zaista lep gest! Mislim da je lakše da ga ja kupim negde nego da ga Vi šaljete jer je moja ruta prilično podložna izmenama pa se može desiti da ne stignem na odredište pošiljke nego na drugo mesto
Poslaću Vam u privatnoj poruci broj računa, to je, verujem, najbolji način, a ja ću prvom prigodom u nekom gradu kupiti ciklokompjuter jer ovaj će zaista da otkaže
49 41 49 41 15:16 20.07.2012

Hallo, ima li pilota u avionu?

"Povukao sam nogu"!

Ovderadiocacka, se "upecao(la)"- na istu foru; kao i ja.

Sta je sa urednistvom B92, tajnom urednicom, blogerima - kucepaziteljima.

Kad je politicka pljuvacina i j...cina; nanizu se blogeri i "pamettnjakovici" ko muve na sveza ...

Podloska za spavanje od mene, kompjuter od cacka, ... ?!?

More, please!




srdjan.pajic srdjan.pajic 15:22 20.07.2012

Re: Hallo, ima li pilota u avionu?

49 41
"Povukao sam nogu"!

Ovderadiocacka, se "upecao(la)"- na istu foru; kao i ja.

Sta je sa urednistvom B92, tajnom urednicom, blogerima - kucepaziteljima.

Kad je politicka pljuvacina i j...cina; nanizu se blogeri i "pamettnjakovici" ko muve na sveza ...

Podloska za spavanje od mene, kompjuter od cacka, ... ?!?

More, please!



Idem samo da dam tetki lek .

PS. E nek mi je obrisalo komentar, nadam se da će webdizajner da dobije uskoro nogu u dupe.

ovderadiocacka ovderadiocacka 15:33 20.07.2012

Re: Hallo, ima li pilota u avionu?

Izvinjavam se, ali nisam razumeo kako sam se to upecao? I na koju foru?
49 41 49 41 17:17 20.07.2012

Re: Hallo, ima li pilota u avionu?

ovderadiocacka
Izvinjavam se, ali nisam razumeo kako sam se to upecao? I na koju foru?


Ja video, Snezaninu podlosku na biciklu; iako sam 20.000 km daleko od nje.
Termalno su dobre, kao i vodootporne. U gepek auta, pa nema mesta za ostalo-jer je to se da saviti donekle.
-Nije za biciklo, posebno za takvog puta i tu distancu. Potrebno je sijaset stvari- minimum; ali, preko potrebnih - za nedaj Boze.

Ti video slomljen drzac brzinomera - reagovao na pravi nacin!

Mala pomoc, od nas dvojice; velika potreba za Snezanu!

Kad joj bude dobro i lako; ne treba nas, ni Tebe ni mene!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:16 23.07.2012

Re: Hallo, ima li pilota u avionu?

49 41
ovderadiocacka
Izvinjavam se, ali nisam razumeo kako sam se to upecao? I na koju foru?


Ja video, Snezaninu podlosku na biciklu; iako sam 20.000 km daleko od nje.
Termalno su dobre, kao i vodootporne. U gepek auta, pa nema mesta za ostalo-jer je to se da saviti donekle.
-Nije za biciklo, posebno za takvog puta i tu distancu. Potrebno je sijaset stvari- minimum; ali, preko potrebnih - za nedaj Boze.

Ti video slomljen drzac brzinomera - reagovao na pravi nacin!

Mala pomoc, od nas dvojice; velika potreba za Snezanu!

Kad joj bude dobro i lako; ne treba nas, ni Tebe ni mene!


Kolega "prekobrojni" ponudio mi je jednu testiranu podlošku, što sam oberučke prihvatila, budući da sam do sada promenila pet ili šest njih i svaka je posle mesec dana počela da pušta vazduh. Zbog vas dvojice, sad razmišljam da na stranici Sponzori unosim ove poklone. Da, vama je "mesto" tamo

A što se "povlačenja noge" tiče, pa, bilo je ovde nekoliko zaista divnih reakcija i, za mene, potpuno neverovatnih "kupovina kilometara", a s obzirom na to da nikoga ne poznajem lično. Obratite pažnju na stranicu PRIJATELJI
[u][/u]
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:18 23.07.2012

Re: Hallo, ima li pilota u avionu?

49 41


Sta je sa urednistvom B92, tajnom urednicom, blogerima - kucepaziteljima.





Postojala je neka inicijativa, to je sve što znam.

49 41 49 41 04:05 24.07.2012

Re: Hallo, ima li pilota u avionu?

Snezana Radojicic
49 41


Sta je sa urednistvom B92, tajnom urednicom, blogerima - kucepaziteljima.





Postojala je neka inicijativa, to je sve što znam.

[/quote
-Mrtvo slovo na papiru!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana