Ne mogu spavati. Tužan sam. Za nekoliko časova, u SAD-e, leti moj prijatelj, Radovan "Buco" Borović. Trajno seli, sa čitavom familijom. Odoše, on, Ljilja, Andrea i Dušan. Adresa im više neće biti na Bulevaru 380 kod Cvetka, tik uz tramvajsku stanicu, i baš preko puta Olimpa,nego u dalekom San Dijegu u Kaliforniji. Ne sumnjam da će se tamo snaći jer su to vredni, pošteni i dobri ljudi.
Buco je novinar. Radio je do pre neki dan u "Radio Slobodna Evropa". Mislim, da sam mu davno, pre više od dvadeset godina ja bio prvi urednik u radio - Kninu. Znam da sam, iz njegovih prvih priloga sa"terena", odmah, uočio njegov dar i taj šmek koji čovek ima ili nema za dobru radio reportažu.
Radio je, kad smo stigli u izbeglištvo u radiju Bajna Bašta, pa onda u radio Pančevu. Behu to devdesetih, opozicione radio stanice i on im je davao taj svoj dodatni, slobodarski šmek. I nikad nije odustajao niti ga je šta moglo sprečiti u profesionalnom i poštenom obavljanju svog posla. Tamo negde, za vreme bombardovanja je prešao u radio Slobodnu Evropu i napravio gomilu sjajnih emisija. Sve do pre neki dan.
Znam ja već tri meseca da se Buco seli. Ali, nije mi išlo u glavu, sve dok se potpuno nije primakao taj dan. Zajedno smo radili na projektu monografije i dokumentarnog filma o stogodišnjici "N K Dinara" iz Knina i završili dve trećine posla, gurajući to na mišiće, kao što se na mišiće gura većina onih stvari koje voliš. Doneo mi je, desetak sati snimljenog materijala,na stotine skeniranih fotografija, novinskih tekstova,raznih dokumenata, i jednostavno kazao:
- Evo, prijatelju, moraćeš sam ovo završiti, a ja ću koliko mogu, pomoći iz Kalifornije.
Dušan, njegov sin, dečak od deset godina, likovni talenat, značajno mi je napomenuo da moram otići na prvu "Zvezdinu" utakmicu ove sezone i na imejl adresu mu poslati moje utiske. Prvi put je na "Marakanu" išao baš samnom i ostala mu je ta infekcija.
Da ne padam u velike sentimente, prosto ne priliči mojim godinama, ali da kažem - život u Srbiji bez Borovića, biće mi mnogo teži. Ostajem bez jedne prijateljske kuće gde sam uvek bio dobro došao, ma koje doba bilo i ma šta se događalo. Ta se kuća seli u daleku Kaliforniju.
Sretno Borovići, ma gde bili..