Društvo| Kultura| Nostalgija| Umetnost

Sažetak o arhitektonskom jeziku ... i o Bogdanu Bogdanoviću

Đorđe Bobić RSS / 30.07.2012. u 05:58

7655187132_dd0692a5f5_m.jpgArhitektura, ovde oko nas, u samotraženju sopstvenog izraza, drugačijeg od onog pre, dostigla je evropski standard, pre svega kao repetitivni dizajn. Bez uopštavanja događanja u izgradnji grada moguće je reći da se nije dogodio poseban pomak unapred u nalaženju autentičnog arhitektonskog iskaza. U prvom planu je i dalje samo forma kao prevashodni izazov.

Nije to produkt ovog trenutka ili bliske prošlosti, traje već nekoliko decenija, ne samo u Beogradu, planetrana je to pojava a lokalni arhitekti su prilježni sledbenici trudeći se da budu učesnici u kvazi spektaklu sa ciljem da individualizuju svoj projekat ne bi li bio uočen u produkciji, uslov je da izgleda drugačije, čak nasuprot logici ili zemljinoj teži,  ponekad.

Očituje se taj trend kroz nekoliko desetina izgrađenih zgrada koje su u tom nadmetanju nesumnjivo stasale, savladale globalni jezik te mogu kao učesnici u svetskoj trci da budu na bini gde se spektakl odvija. U skladu sa savremenim viđenjem i poimanjem arhitektonskog iskaza u svetu. Ipak, sve pomalo liči na stariju damu koja svoje nedostatke vešto pokriva majstorijama šminkera, plastične hirurgije, silikonskim dodatcima, bojama i garderobom. Mada je cilj ulepšavanja jasan i opravdan, nedostaje sadržaj i smisao takve akcije a onda, kad toga nema, posle nekog vremena, po vrućini kad se estetski aditivi otope, sve se vidi u pravoj razmeri. Ostalo, treš koji se gradi po projektima urađenim u radno vreme, koji je takođe široko rasprostranjem diljem Evrope, ovde nije tema, on će uvek postojati i neophodan je. Bez treša ne bi se mogla procenjivati vrednost učesnika sa bine u dizajnerskom koncertu.

 Uz sve napore u težnji ka originalnosti, arhitektura koja se realizuje u Beogradu postala je stereotipna, pravila modne piste i estrade su prevladala. Prepisivačka aktivnost (uz časne pokušaje traženja sopstvenog rukopisa) bez nagoveštaja prodora u realni svet, novi jezik i mišljenje ili pronalaženje odgovora na izmenjene potrebe, komuniciranje, informisanje, krizu energije, ekološke izazove, krizu ekonomije, neophodnost samoodrživosti, arhitektonski jezik umesto novih reči i značenja nudi na drugi način redosled istih reči u rečenici ili pojednostavljeni sleng čije značenje nije prepoznatljivo i prolazno je. Tako je od posle drugog svetskog rata, posle socrealizma, prepisivana je moderna i to je bio najuspešniji period u kome je ovde arhitektura stasala u respektabilnu kreativnu disciplinu, pa onda postmoderna a zatim u nekoć bliskom proteklom vremenu arhitektura koju nude svetski žreci projektne palice. Usvojen je ovde na brdovitom Balkanu jezik svetskih arhitekata ali iz lokalne perspektive shvaćen i reprodukovan sasvim proizvoljno, svojstveno površnom društvenom okruženju koje ne može da se samoodredi i objavi šta je ustvari i onda prihvata viđeno iz časopisa pretvarajući ga u stereotipan, tržišno i politički intoniran projektantski jezik sa jakim naznakama pripadnosti turbo folk kulturi. Uvek je tako bilo sa časnim izuzetcima u nekim periodima, pa čak i danas. Gledanje u oči toj činjenici nije bilo poželjno, ugrozilo bi ideološku priču o posebnosti jer se, osim lažne posebnosti,  drugo nije ni nudilo.

U takvim okolnostima Arhitekta Bogdan Bogdanović je zaista ponudio drugačiji urbani i arhitektonski rečnik kojim bi se mogla iskazati poruka o novom svetu i što je moglo biti osnov za dalje koračanje ka onome što bi logično trebalo da sledi. Izašao je iz akademskog, arhitektonskog i urbanog stererotipa gde forma nije bila jedina tema. U njegovom iskazu forma je postala deo arte fakta, ne sama sebi svrha već neodvojivi deo rečenice i prenosilac poruke. Bogdan Bogdanović je uspostavio ponovo snažnu vezu sa prošlošću, razumeo poruku o tome kako se promišlja arhitektura i ovaploćavao sadržaj u saglasiju sa formom, jezikom koji je bio jasan ali istovremeno i provokativan. Poruka je mogla da se čita na različite načine, prepušteno pojedincu da je razume i tumači i to je bio korak u susret demokratiji.

 Novi arhitektonski jezik je bio začet u govoru o događajima iz Drugog svetskog rata i antifašističkoj borbi Jugoslovena, na spomenicima, sve je dobilo posebnu dimenziju. Nije se radilo o utilitarnim zgradama koje imaju svoja ograničenja i različitosti u nameni. Spomenici oslobođeni pragmatične svrsishodnosti i funkcije postoje poruke radi, da je održe, da je zapamte, zabeleže  i prenesu dalje. Bogdan Bogdanović je u tom virtuelnom prostoru našao mogućnost da govori o suštini, uspeo je da se usredsredi na vrednost poruke, stvorio je autentični iskaz o događaju, sveden do apsolutnog simbola i znaka, bez dodatnih objašnjenja. Otvorio je granice arhitekture i govorio o događajima novim rečima, o smislu i sadržaju, forma, neodvojivi deo tog jezika, bila je rukopis koji se u komunikaciji jasno čitao. Novi jezik je podrazumevao i reči o pejsažu i tlu. Poštujući zatečeno, integrisao je rečima poruku u urbanitet kraja, stvarajući jedinstvenu i autentičnu sliku predela.

 Masovno mišljenje, stereotipan kliše kreiran i nadziran od politike je doneo sukob sa njegovim posebnim izrazom, posebno kada su dojezdili novi politilčari, radi dnevnih potreba i da bi pokazali svoju različitost nerazumno koristeći sa negativnom konotacijom NOB u tu svrhu, nasilno su menjali tekst Bogdanovih poruka, neke i razorili i sprečili da se začeti autentični jezik poruka javno govori. Bogdan Bogdanović je anatemisan i skrajnut jer mu dela behu posvećena NOB-u a i posle je dodatno govorio i o drugim stvarima svojim jezikom pa je i to učvrstilo mišljenje da je bacanje vela zaborava preko njegovog dela neophodno. Neprepoznavanje njegove poruke i uterivanje u zaborav je najveće šteta učinjena arhitekturi, bila je to mogućnost koračanja ka zaista novom kulturnom  obrascu. Učinjeno je da se začeti govor uguši, vraćen je onaj od pre sa dodavanjem nekih od narečija, zajedno sa stereotipnim kulturnim obrascem i sve je opet počelo da biva neautentično i već viđeno. Bilo je, istini za volju i sledbenika, ali nije trajalo jer sledbenici nisu imali moći da pročitaju pravi smisao teksta učitelja, samo su ga prepisivali. Tako je bilo i sa ruskim konstruktivistima tridesetih godina prošlog veka koji su takođe pokušali, u dobroj meri i uspeli, da stvore novu arhitekturu za novo društvo ali nisu se razumeli sa hazjaninom, preterali su. Izgleda i Bogdan Bogdanović.

7675863308_3f559b6454_m.jpg 

Atačmenti



Komentari (30)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

hajkula1 hajkula1 08:46 30.07.2012

Samo da

se javim. Citam sa zanimanjem. Doduse, nemam vremena da komentarisem jer nisam sigurna hocu li moci da odgovorim na neku primedbu, pitanje, na moj komentar .

+
nikola_kovac nikola_kovac 09:35 30.07.2012

Питање

posebno kada su dojezdili novi politilčari,


У којој декади се ово десило?

ПС: Недостаје ми нека фотографија Богдановићевог рада.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 09:50 30.07.2012

Re: Питање

Pedesetih, šezdesetih i malo posle ... osamdesetih, kad se ovde desio nacionalizam i ono da smo najveći i nastariji, nije imao lepih reči za to, sukob je bio veoma oštar i otišao je u Beč i tamo živeo ostatak života uz svo bečko uvažavanje koje u civilizovanom društvu pripada arhitekti i intelektualcu ... ima nekoliko slika u att a možete i na netu, tražite Bgdana Bogdanovića arhitektu, ima dovoljno za gledanje i čitanje o istoriji ...
savamala savamala 12:35 30.07.2012

Re: Питање

nije imao lepih reči za to, sukob je bio veoma oštar i otišao je u Beč i tamo živeo ostatak života uz svo bečko uvažavanje koje u civilizovanom društvu pripada arhitekti i intelektualcu ..


Да ли ово имплицира да би у Бечу имао сво уважавање које архитекти и интелектуалцу припада и да није говорио оно што је говорио.
Dr Mebius Dr Mebius 13:10 30.07.2012

Re: Питање

да није говорио оно што је говорио


A sta je to govorio?
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:40 30.07.2012

Re: Питање

Да ли ово имплицира да би у Бечу имао сво уважавање које архитекти и интелектуалцу припада и да није говорио оно што је говорио.


Gledala sam na History Chanell emisiju o Bogdanoviću, koju nismo mi pravili. Ne znam ko je pravio, ali delovi u kojima je išao intervju Bogdanovića bili su na nemačkom. Emisija je bila o njegovim arhitektonskim dostignućima, i veoma se pozitivno izražavala o istima.
savamala savamala 14:46 30.07.2012

Re: Питање

Emisija je bila o njegovim arhitektonskim dostignućima, i veoma se pozitivno izražavala o istima.


Када су га толико ценили као архитекту претпостављам да су му и финансирали велики број пројеката. Претпостављам да је изградио силне зграде по Бечу, Лондону, Паризу... Или можда није?
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 15:00 30.07.2012

Re: Питање

Gospođo, svakako ne bi imalo bilo kakvog značaja, poštovanje je zasluženo delom koje je učinio i to se tamo tako tretira ... ovde je drugačije nažalost.
savamala savamala 15:04 30.07.2012

Re: Питање pojašnjenje

poštovanje je zasluženo delom koje je učinio i to se tamo tako tretira ... ovde je drugačije nažalost.


Мислите, поштовали су његово дело али под условом да се то дело задржи на нашим просторима, никако не у Бечу. Мало ми је то чудно исказивање поштовања.
Dr Mebius Dr Mebius 15:22 30.07.2012

Re: Питање pojašnjenje

Мало ми је то чудно исказивање поштовања.


Ti verovatno gajis neki licni antagonizam prema profesoru Bogdanovicu i to je tvoje pravo, ali te primitivizam komentara na temu potpuno diskvalifikuje u daljoj polemici.
savamala savamala 15:30 30.07.2012

Re: Питање pojašnjenje

Dr Mebius
Мало ми је то чудно исказивање поштовања.


Ti verovatno gajis neki licni antagonizam prema profesoru Bogdanovicu i to je tvoje pravo, ali te primitivizam komentara na temu potpuno diskvalifikuje u daljoj polemici.


Молим те покажи ми шта је то примитивно у мојим коментарима, чак, шта би могло да одудара од свакодневног схватања пристојног обраћања.
princi princi 15:55 30.07.2012

Re: Питање pojašnjenje

Молим те покажи ми шта је то примитивно у мојим коментарима, чак, шта би могло да одудара од свакодневног схватања пристојног обраћања.

Valjda što si uopšte neka postavljao pitanja. Kakav je to primitivizam da se uopšte postavljaju pitanja? Jel ne kaže lepo pesma: "ko drukčije kaže, kleveće i laže"?
highshalfbooze highshalfbooze 19:50 30.07.2012

Re: Питање

Да ли ово имплицира да би у Бечу имао сво уважавање које архитекти и интелектуалцу припада и да није говорио оно што је говорио.


Када су га толико ценили као архитекту претпостављам да су му и финансирали велики број пројеката. Претпостављам да је изградио силне зграде по Бечу, Лондону, Паризу... Или можда није?


Мислите, поштовали су његово дело али под условом да се то дело задржи на нашим просторима, никако не у Бечу. Мало ми је то чудно исказивање поштовања.


Ne razumem vaš stav. Šta vi zapravo kritikujete? Koja je poenta ovoga?
Imate li nešto što vam konkretno smeta u radovima Bogdana Bogdanovića, što mislite da nije primereno za naše društvo? Ili vam možda smeta njegova spisateljska delatnost? Ili vam možda smeta što njegov rad u najvećem delu čine obeležja žrtvama fašizma?
agatton agatton 10:43 31.07.2012

Re: Питање

highshalfbooze
Ili vam možda smeta što njegov rad u najvećem delu čine obeležja žrtvama fašizma?


Kratko sam ovde ali mislim da je to odgovor na mentalno stanje g. Savamale.
max.cohen92 max.cohen92 12:33 30.07.2012

Hm...

Uz sve napore u težnji ka originalnosti, arhitektura koja se realizuje u Beogradu postala je stereotipna, pravila modne piste i estrade su prevladala. Prepisivačka aktivnost (uz časne pokušaje traženja sopstvenog rukopisa) bez nagoveštaja prodora u realni svet,


Lojanica The Xerox & Co?...

Elem, da se ne ponavljam, imam veoma nisko misljenje o dometima NOP u WWII,diletantizam , laz i lecenje kompleksa, po meni. Banditen, sto bi rekli u filmovima mas mediologa im gdina. Bulajicha. Medjutim ne gledajuci ideoloski aspekt i povod za dela g. Bogdanovica, jer ti aspekti nisu vredni ni pomena, kamo li neke analize, ne mogu da se otmem utisku da je ovde vise rec o skulpturi. Ne u smislu da je to toliko dobra arhitektura svrhe, pa se granica izbrisala zahvaljujuci brilijantnoj estetici...ne. Ovo je klasicna skulptura. Skoro sve sto je na tacni.
Iskreno za ono "cudo" u Mitrovici stvarno nisam znao cijih je ruku delo, uvek sam mislio da je u pitanju neka rogobatna komunisticka instalacija sa cudnim proporcijama kakve su koristili samo komunisticki dvorski vajari i Leni Riefenstahl o kakvoj prigodi. Veoma cudan momenat u karijeri g. Bogdanovica i po mom skromnom misljenju ne tako svetao.
highshalfbooze highshalfbooze 14:41 30.07.2012

Re: Hm...

Medjutim ne gledajuci ideoloski aspekt i povod za dela g. Bogdanovica, jer ti aspekti nisu vredni ni pomena, kamo li neke analize,


A ipak, koji su to ideološki aspekti i kako se ogledaju u delima Bogdanovića?
I koja je njegova ideologija uopšte?
max.cohen92 max.cohen92 15:47 30.07.2012

Re: Hm...

highshalfbooze
Medjutim ne gledajuci ideoloski aspekt i povod za dela g. Bogdanovica, jer ti aspekti nisu vredni ni pomena, kamo li neke analize,


A ipak, koji su to ideološki aspekti i kako se ogledaju u delima Bogdanovića?
I koja je njegova ideologija uopšte?


Ja se ne usudjujem da krenem u diskusiju na ovu temu, mislim da ce moderator da nas izopsti odavde za sva vremena...
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 09:59 31.07.2012

Re: Hm...

Medjutim ne gledajuci ideoloski aspekt i povod za dela g. Bogdanovica, jer ti aspekti nisu vredni ni pomena, kamo li neke analize,


Čitam i ne mogu da verujem da ste ovo napisali ... kao cela ta priča borbe protiv fašizma tokom II svetskog rata nije vredna ni pomena a kamo li neke analize ... mislim da ste sasvim u trendu sa savremenim lokalnim zaboravcima koji kažu da je, na primer samo, Beograd oslobodio narod ... partizani i Rusi se ne spominju, pa onda sa svojim napisom se priključujete ekipi krojača istorije ali onih što to rade napamet i ne uzimaju meru pre sečenja štofa ... ali ajte, neka vam bude ako vas to čini srećnim ...
max.cohen92 max.cohen92 10:11 31.07.2012

Re: Hm...

Đorđe Bobić
Medjutim ne gledajuci ideoloski aspekt i povod za dela g. Bogdanovica, jer ti aspekti nisu vredni ni pomena, kamo li neke analize,


Čitam i ne mogu da verujem da ste ovo napisali ... kao cela ta priča borbe protiv fašizma tokom II svetskog rata nije vredna ni pomena a kamo li neke analize ... mislim da ste sasvim u trendu sa savremenim lokalnim zaboravcima koji kažu da je, na primer samo, Beograd oslobodio narod ... partizani i Rusi se ne spominju, pa onda sa svojim napisom se priključujete ekipi krojača istorije ali onih što to rade napamet i ne uzimaju meru pre sečenja štofa ... ali ajte, neka vam bude ako vas to čini srećnim ...


Gosn Djordje, moji preci nisu bas imali prezimena koja se zavrsavaju na IC, nisu bas svi isli u crkvu, nego u sinagogu, a oni koji su isli u crkvu su odmah posle dolaska pomenute gospodei ideologije po kratkom postupku anatemisani, opljackani, baceni u bukagije. Ako Vam je bas interesantno i jedan arhitekta medju njima, koji nije imao ni jednu drugu jeres, sem sto je bio becki djak...i jedne i druge su komunisti lisili sto imovine, sto nekretnina, neke i zivota. Dakle ideologija koja je pomenuta mi je blago receno ogavna. A da su se borili protiv fazizma, jesu, ali reda radi. Kad je bash moralo. Kakva im je ideologija bila, prepisivacka, fake i preterana, takva im je i arhitektura.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 11:12 31.07.2012

Re: Hm...

Gosn Max, razumem motiv i uvažavam gnev, slična porodična istorija, ali ipak neka distanca treba da bude postavljena radi objektivnog viđenja stvari, pa da se pod taj gnev ne podvodi i arhitektura iz tog vremena za koju sam u tekstu rekao da je u to vreme bila prepisana iz tadanje evropske moderne ... dakle, ok je da prepis nije kao original i to nedopadanje sa vaše strane uvažavam po tom kriterijumu, moglo je da bude i drugačije, originalno možda ali i ovako kako je u uslovima koji su bili ja to procenjujem kao veoma dobro jer moglo je da se završi i sa tvrdim socrealizmom iz ruskih udžbenika.
max.cohen92 max.cohen92 12:38 31.07.2012

Re: Hm...

Đorđe Bobić
Gosn Max, razumem motiv i uvažavam gnev, slična porodična istorija, ali ipak neka distanca treba da bude postavljena radi objektivnog viđenja stvari, pa da se pod taj gnev ne podvodi i arhitektura iz tog vremena za koju sam u tekstu rekao da je u to vreme bila prepisana iz tadanje evropske moderne ... dakle, ok je da prepis nije kao original i to nedopadanje sa vaše strane uvažavam po tom kriterijumu, moglo je da bude i drugačije, originalno možda ali i ovako kako je u uslovima koji su bili ja to procenjujem kao veoma dobro jer moglo je da se završi i sa tvrdim socrealizmom iz ruskih udžbenika.


gosn. Djordje, recite mi da gresim...cak i da je bilo svetlih trenutaka u arhitekturei tog posleratnog perioda, mislim da je to pre svega opet bilo iz ideoloskih razloga, sa ciljem da se dokaze ostatku Univerzuma da se moze vise, bolje, najbolje. Ne zbog toga sto je neko imao progresivne misli. Takvi su zavrsavali najcesce na besplatnom skulptorskom usvarsavanju obradjujuci kamen Golog Otoka, mislim na frivolne i progresivne. Ostalo sto je uradjeno bilo je iskljucivo u cilju propagande, nikako zbog toga sto je neko cenio odrdjene vrednosti. Indirektno, opet dolazimo do ideologije kao pocetka i inspiracije svega. Imali su i komunisti vrednih ljudi u svojim redovima, doduse vrlo brzo su im pomogli da se oslobode bilo kakvog balasta zivota, jer im je bila potrebana samo lako kontrolisuca masa. Sve sto strci iz nje je uredno potkresano.
Ne mozemo izmisliti mnogo u arhitekturi, stvar je u kombinatorici, ko je umesniji i izverziraniji u tome, elementi su isti uvek i bice isti za vijek i vijekov. Kazete pariranje evropskoj moderni. Mozda samo malo, u promilima, ali opet kazem ne iz razloga pracenja trenda, apsurdno opet, samo i iskljucivo iz banalnih i nerazumnih razloga nametanja misljenja o Uber Menschen-u ali ovog puta iz redova pod zastavom srpa i cekica. I tim istim srpom i cekicem po svemu sto strci iz mase...
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 12:51 31.07.2012

Re: Hm...

mislim da je to pre svega opet bilo iz ideoloskih razloga, sa ciljem da se dokaze ostatku Univerzuma da se moze vise, bolje, najbolje. Ne zbog toga sto je neko imao progresivne misli.


Dakle, sve bih ja to potpisao šte rekoste ali ima problem, po celoj planeti je tako, nisam naišao na nešto drugo a bio sam i crtao gradove i kuće kojekuda, svi svima dokazuju da su naj i još više i više i da im je najduži i da imaju najdublji džep, i da im je talenat i pamet sasvim izuzetan i tako u beskraj, sve do Zahe Hadid ili već neke mega arh zvezde ... zašto onda zamerati pobednicima u II sv.ratu želju da se pokažu i kažu drugima da su ok ...
princi princi 13:35 30.07.2012

Kakve rečenice!

Praznik pompeznosti i diletantizma.
antioksidant antioksidant 13:51 30.07.2012

Re: Kakve rečenice!

princi
Praznik pompeznosti i diletantizma.

opisao si par decenija i nekoliko miliona ljudi... šteta nas...
blogovatelj blogovatelj 14:30 30.07.2012

Re: Kakve rečenice!

Praznik pompeznosti i diletantizma.


Nemoj tako

Ipak je

Arhitektura, ovde oko nas, u samotraženju sopstvenog izraza, drugačijeg od onog pre, dostigla je evropski standard, pre svega kao repetitivni dizajn

nsarski nsarski 21:53 30.07.2012

Re: Kakve rečenice!

Arhitektura, ovde oko nas, u samotraženju sopstvenog izraza, drugačijeg od onog pre, dostigla je evropski standard, pre svega kao repetitivni dizajn


Evo, na primer, ja mislim da bi ova arhitektonska instalacija



mogla da se zove "Aska i vuk".
marta l marta l 21:56 01.08.2012

Re: Kakve rečenice!

Evo, na primer, ja mislim da bi ova arhitektonska instalacija mogla da se zove "Aska i vuk".

ne bi mogla.
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:43 30.07.2012

Pitanje

Očituje se taj trend kroz nekoliko desetina izgrađenih zgrada koje su u tom nadmetanju nesumnjivo stasale, savladale globalni jezik te mogu kao učesnici u svetskoj trci da budu na bini gde se spektakl odvija. U skladu sa savremenim viđenjem i poimanjem arhitektonskog iskaza u svetu. Ipak, sve pomalo liči na stariju damu koja svoje nedostatke vešto pokriva majstorijama šminkera, plastične hirurgije, silikonskim dodatcima, bojama i garderobom. Mada je cilj ulepšavanja jasan i opravdan, nedostaje sadržaj i smisao takve akcije a onda, kad toga nema, posle nekog vremena, po vrućini kad se estetski aditivi otope, sve se vidi u pravoj razmeri.


Da li bi se čuvena Crvenkapa mogla podvesti pod ovo?
Meni svojevremeno jedan student arhitekture reče da je on mrtav ponosan što Beograd ima takvu zgradu, pošto je, je li, potpuno u skladu sa svetskim trendovima.
A meni, laiku, ta Crvenkapa izgledala, i izgleda... pa ko ta vaša našminkana folk-pevačica.
max.cohen92 max.cohen92 15:46 30.07.2012

Re: Pitanje

Krugolina Borup
Očituje se taj trend kroz nekoliko desetina izgrađenih zgrada koje su u tom nadmetanju nesumnjivo stasale, savladale globalni jezik te mogu kao učesnici u svetskoj trci da budu na bini gde se spektakl odvija. U skladu sa savremenim viđenjem i poimanjem arhitektonskog iskaza u svetu. Ipak, sve pomalo liči na stariju damu koja svoje nedostatke vešto pokriva majstorijama šminkera, plastične hirurgije, silikonskim dodatcima, bojama i garderobom. Mada je cilj ulepšavanja jasan i opravdan, nedostaje sadržaj i smisao takve akcije a onda, kad toga nema, posle nekog vremena, po vrućini kad se estetski aditivi otope, sve se vidi u pravoj razmeri.


Da li bi se čuvena Crvenkapa mogla podvesti pod ovo?
Meni svojevremeno jedan student arhitekture reče da je on mrtav ponosan što Beograd ima takvu zgradu, pošto je, je li, potpuno u skladu sa svetskim trendovima.
A meni, laiku, ta Crvenkapa izgledala, i izgleda... pa ko ta vaša našminkana folk-pevačica.


Crvenkapa izgleda kao neka kineska igracka ili kao neko cudno ako ne ortopedsko, ono stabilizaciono pomagalo...too much of everything. Mada sve sto je projektovano 90-tih u zemlji Srbiji ima tu istu konotaciju, preteranost u bar nekom od aspekata, uopste uzev pretrpavanje elementima koji nicemu ne sluze.
Ukratko da napravimo paralelu u kuvanju, uzmete patishpanju sto bi nase bake rekle i onda dodajete na nju sve sto imate pri ruci, od fondana, cokoladnih mrvica, rolera, pa onda zabodete koju grisinu i na sve to zviznete toping od jagode...ali onako lepo u crtama nekim. Da li je ubijen ukus patispanje? Ne. Zato sto je glavna masa to sto jeste. Patispanja...tri sastojka.
U biti bas ono sto pomenuste. Presminkano za svaki ukus. Mislim dobar ukus.

mlekac mlekac 18:17 31.07.2012

Re: Pitanje

Krugolina Borup
Očituje se taj trend kroz nekoliko desetina izgrađenih zgrada koje su u tom nadmetanju nesumnjivo stasale, savladale globalni jezik te mogu kao učesnici u svetskoj trci da budu na bini gde se spektakl odvija. U skladu sa savremenim viđenjem i poimanjem arhitektonskog iskaza u svetu. Ipak, sve pomalo liči na stariju damu koja svoje nedostatke vešto pokriva majstorijama šminkera, plastične hirurgije, silikonskim dodatcima, bojama i garderobom. Mada je cilj ulepšavanja jasan i opravdan, nedostaje sadržaj i smisao takve akcije a onda, kad toga nema, posle nekog vremena, po vrućini kad se estetski aditivi otope, sve se vidi u pravoj razmeri.


Da li bi se čuvena Crvenkapa mogla podvesti pod ovo?
Meni svojevremeno jedan student arhitekture reče da je on mrtav ponosan što Beograd ima takvu zgradu, pošto je, je li, potpuno u skladu sa svetskim trendovima.
A meni, laiku, ta Crvenkapa izgledala, i izgleda... pa ko ta vaša našminkana folk-pevačica.


Veruj, Kru, dan-danji lupam glavu pokusavajuci da dokucim CEMU sluze oni dodaci na fasadi? Nisam arhitekta, ali volim funkcionalnost i priznajem, ako je nesto funkcionalno, mogu i da progutam sto je odraz loseg ukusa. Ali one skalamerije!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana