Dani pozitivne energije

MilutinM RSS / 31.01.2008. u 23:46

Ovoga dana Prekinu svadju. Potraži zaboravljenog prijatelja. Obustavi sumnju i zameni je poverenjem. Napiši ljubavno pismo. Podeli neku vrednost. Daj laki odgovor. Podrži mlade. Pokaži odanost rečju i delom. Održi obećanje. Odvoj vreme. Predupredi ljutnju. Oprosti neprijatelju. Slušaj. Izvini se ako nisi u pravu. Pokušaj da shvatiš. Prezri zavist. Preispitaj svoje zahteve drugima. Pomisli prvo na nekoga drugoga. Budi zahvalan, ljubazan, otmen. Smej se malo više. Zasluži poverenje. Bori se protiv zlobe. Osudi samozadovoljstvo. Izrazi svoju zahvalnost. Moli se svom Bogu. Obraduj srce deteta. Uživaj u lepoti i čudesima Zemlje. Kaži svoju ljubav. Kaži ponovo. Kaži još jednom. Opet ponovi. Petak i subota su dani zatišja pred važnu odluku koju treba zajedno da donesemo. Što da ne iskoristimo priliku da se odmorimo od pritiska stvarnosti koji nosimo poslednjih nedelja? Šta je rečeno - rečeno je. Svako od nas već ima ideju da li će i kako glasati. Onda, ostavimo to sa strane za trenutak. Nekolicina nas koji smo se na blogu družili prošle i ove nedelje predlažemo da petak proglasimo Danom pozitivne energije. Pozivamo sve blogere da taj dan isključivo i što više pišu o lepom u životu. O svojim malim junacima (ne moramo svaki dan da veličamo Noleta i naše cure), o lepoj muzici, o novim knjigama koje smo čitali, o svojoj deci, braćama i sestrama, roditeljima, o lepim receptima koje smo probali ili pićima koja su nas opčinila, o muzici, prirodi, jednoj jedinoj ali toliko magičnoj, ponovljivo neponovljivoj i večitoj... Lista je beskonačna. Ako ovo uradimo, svako od nas će imati divan dan. Nećemo samo ovde na blogu zahvaljivati, doprinositi, pohvaljivati, slati poljupce i virtuelno se grliti. Valjda ćemo to preneti i bližnjima. A to, ubedjeni smo, može biti zalog nove energije koja će promeniti svet. Hoćemo li?



Komentari (1055)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

margos margos 00:57 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Dakle:
Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sam - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Gorstak Gorstak 01:08 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Dakle:
Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sam - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
AlexDunja AlexDunja 01:23 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Gorstak

Dakle:
Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sam - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.

ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)
angie angie 03:17 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Gorstak

AlexDunjaNikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.bravo, majstore:)))ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))uradicemo kod jasmine:)Gde nađe gremi i votku?Vidi šta se desilo onoj UK alkoholičarki. Nije dobila vizu.Da li je ona sad u istoj ravni sa nama?Tačnije, da li smo mi alkoholičari?Nema veze.Angie šta beše piješ?Ajd Živeli!


jbvas ova udaljenos'- neshto radim, pa mi treba 10 minuta da dodjem do stola u coshku, pa evo zaksnim uvek, daj bre blize vratima neshto.

E fala Alex za klopu- ja uvek mogu da jedem i volim, a nish' se ne vidi, pa svi shize zbog toga:)))
a Predsedniche da zapamtish- trenutno sam fan dunjevache, ona shto je malkoce zuta i mirishe a inche ko shto kaze alex- kratko belo je zakon:)))

hvala na ponudi, sa zadovoljstvom evo dizem chashicu-stolovachu po obavezno,
ziveli!

(kaz, ne zameci tragove:))))
MilutinM MilutinM 09:16 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sam - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?
Unfuckable Unfuckable 09:56 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sam - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ? " , setno upita lagano podižući pogled....
vishnja vishnja 10:44 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

odo ja!!!
MilutinM MilutinM 11:02 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

PS Ko ne prepozna Višnju, ne mora dalje da čita )) xi,xi,xi
Unfuckable Unfuckable 11:21 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić" ( da vidim KOGA ćemo ovde prepoznati....?)
AlexDunja AlexDunja 11:53 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić"
pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. ja sam , pre svega, pisac.
MilutinM MilutinM 12:05 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Samo sam ovo čekao!!! I baš sam hteo da u tom smeru povedem priču. Evo nastavka:

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.
Gorstak Gorstak 12:23 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.
MilutinM MilutinM 12:38 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?
Gorstak Gorstak 13:07 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi."
AlexDunja AlexDunja 14:03 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

kao i visoki oficiri policije, u penziji.
rayzippo rayzippo 14:43 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.Votka? Kažeš???može:)Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.''Bravo, majstore:)))Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.Šta je ovo? Zatrovana čorba?Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled..."Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem"."Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja. ,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik? ,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac. Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi."
"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije"
Gorstak Gorstak 15:00 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi."
kao i visoki oficiri policije, u penziji.
"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije"

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"
angie angie 15:07 12.02.2008

Re: Scenario sapunice

rayzippo
Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.Votka? Kažeš???može:)Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.''Bravo, majstore:)))Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.Šta je ovo? Zatrovana čorba?Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled..."Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem"."Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja. ,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik? ,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac. Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi." "Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije"


Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva., pa sam je onda prenela i na sina.
Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu.
MilutinM MilutinM 15:16 12.02.2008

Da malo pospremim

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"
MilutinM MilutinM 00:17 13.02.2008

Moram opet da pometem po kafani

(nemo', bre, više da bacate pikavce i ljuske od kikiriki na patos)

ahahahahahaha :))))))))))lol:))))))))))))

Višnja, pazi se blajhovanih



Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
vishnja vishnja 08:07 13.02.2008

Re: Da malo pospremim

ahahahahahaha :))))))))))
lol
:)))))))))))))
rayzippo rayzippo 10:09 13.02.2008

Re: Da malo pospremim

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da Visnja sumljicavo gleda na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"
dragoljub dragoljub 10:39 13.02.2008

Re: Da malo pospremim

. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"

di ima taj azoz da ga nafatam i za mene me
MilutinM MilutinM 10:46 13.02.2008

Re: Da malo pospremim

dragoljub
Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
di ima taj azoz da ga nafatam i za mene me

Ostav - u ovom trolu samo scenario. Za uobičajene komentare novi trol ili na gornjem

Usput, tj, pre svega, dobrodošao ponovo
Gorstak Gorstak 13:33 13.02.2008

Scenario za Sapunicu

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.
margos margos 14:44 13.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.
MilutinM MilutinM 15:03 13.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.
margos margos 15:32 13.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.
Healer Healer 18:56 13.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

margos
Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.Votka? Kažeš???može:)Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.''Bravo, majstore:)))Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.Šta je ovo? Zatrovana čorba?Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled..."Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem"."Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja. ,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik? ,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac. Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji.""Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu.",,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!",,Valjda azil sine?",,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)",,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život...",,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se""Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?""Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga"."Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek" Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !" ,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?",,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi. Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz."Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.


Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...
Gorstak Gorstak 20:00 13.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.
MilutinM MilutinM 20:35 13.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!
Healer Healer 21:34 13.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

MilutinM
Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.Votka? Kažeš???može:)Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.''Bravo, majstore:)))Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.Šta je ovo? Zatrovana čorba?Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled..."Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem"."Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja. ,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik? ,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac. Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji.""Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu.",,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!",,Valjda azil sine?",,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)",,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život...",,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se""Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?""Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga"."Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek" Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !" ,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?",,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi. Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz."Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest. Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!


- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru...
Healer Healer 21:55 13.02.2008

Re: Majice i još ponešto

MilutinM
WOW, imamo novog gosta u kafani. Ne znam healer-a, ali mi je drago da se kafana pročula.Tko mi Sveti Trifun pomogne, eto nama dobrog provoda i lepe zarade (xe, xe) noćas i sutradan.


Hej Milutine :)

bolje vas ja sve našoooo :) Margos je načinila jako dobar introduction u brainstorming :)
Sve svoje dukate na sto mećem! Sad da se razgovaramo :))))
MilutinM MilutinM 22:08 13.02.2008

Re: Majice i još ponešto

bolje vas ja sve našoooo :)

Healer, bujrum! Nada se da si uspeo da nas povataš. Ako te je nešto morebitno promaklo, ne stidi se da pitaš, ili jednostavno lupiš. Ovde valjda nema kontre djonom )))

Drago mi je da doprinosiš scenariju. Što više babica, raznovrsnija beba! Mislim: svi različiti, svi jednaki )))
ivana23 ivana23 00:40 14.02.2008

Re: Majice i još ponešto

margos margos 00:46 14.02.2008

Re: Majice i još ponešto

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Healer Healer 01:36 14.02.2008

Re: Majice i još ponešto

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
rayzippo rayzippo 05:20 14.02.2008

Re: Majice i još ponešto

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"
MilutinM MilutinM 10:01 14.02.2008

Re: Majice i još ponešto

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"

Dve visoke, štrkljaste naizgled ženske spodobe krupnih ramena i dubokog glasa uvukoše me u toalet. Posle prvog šoka, shvatiš da su to Anfakabl i Kazezoze.
"Šta je sa vama dvojicom? Što ste se tako prerušili?"
"Pst, čuće nas", utiša me Anf.
"Prerušili smo se u ukrajinke, da bi ti lakše prišli i spasili te", dodaje Kaz. Dobili smo ideju iz "Alo, alo" - izgleda da za sada uspeva".
Gorstak Gorstak 10:47 14.02.2008

Re: Majice i još ponešto

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.
Votka? Kažeš???
može:)
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.
''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"

Dve visoke, štrkljaste naizgled ženske spodobe krupnih ramena i dubokog glasa uvukoše me u toalet. Posle prvog šoka, shvatiš da su to Anfakabl i Kazezoze.
"Šta je sa vama dvojicom? Što ste se tako prerušili?"
"Pst, čuće nas", utiša me Anf.
"Prerušili smo se u ukrajinke, da bi ti lakše prišli i spasili te", dodaje Kaz. Dobili smo ideju iz "Alo, alo" - izgleda da za sada uspeva".
,,Slušaj pažljivo, ovo ću reči samo jednom"
,,Za šankom radi Mala Margos - naš čovek"
,,Kod nje je slika - Madonna with big ..."
,,Šššš. To sad i nije bitno jer eno zove nas ministar. Kaže stigli Rusi"
,,Čuvaj se"
dragoljub dragoljub 13:31 14.02.2008

Re: Majice i još ponešto

Sedim sama - oko stola nikoga

osvrni se malo ,eto mene u ćošetu ,malko mi se obrće kafana od kad pređo navotku
dragoljub dragoljub 13:48 14.02.2008

Re: Majice i još ponešto

svim članovima ove naše male urotničke zajednice:sretan ovaj judeokatoličkoprotestantskopravoslanomasonskoteoriskozaverenički praznik zvani

st.Valentin/Trifun

.....................................
margos margos 14:01 14.02.2008

Re: Majice i još ponešto

dragoljub
svim članovima ove naše male urotničke zajednice:sretan ovaj judeokatoličkoprotestantskopravoslanomasonskoteoriskozaverenički praznik zvanist.Valentin/Trifun .....................................

Hvala Dragoljupche:)))
Takođeeeee!!!
Sličke su ti za 5+:))
margos margos 14:09 14.02.2008

Majice...(obratiti pažnju na početak)

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.

''Osvrni se malo ,eto mene u ćošetu ,malko mi se obrće kafana od kad pređo navotku'' - reče neko, po naški, usred Rusije.
''Votka? Kažeš??? Može - osmehnuh mu se.
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.

''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"

Dve visoke, štrkljaste naizgled ženske spodobe krupnih ramena i dubokog glasa uvukoše me u toalet. Posle prvog šoka, shvatiš da su to Anfakabl i Kazezoze.
"Šta je sa vama dvojicom? Što ste se tako prerušili?"
"Pst, čuće nas", utiša me Anf.
"Prerušili smo se u ukrajinke, da bi ti lakše prišli i spasili te", dodaje Kaz. Dobili smo ideju iz "Alo, alo" - izgleda da za sada uspeva".
,,Slušaj pažljivo, ovo ću reči samo jednom"
,,Za šankom radi Mala Margos - naš čovek"
,,Kod nje je slika - Madonna with big ..."
,,Šššš. To sad i nije bitno jer eno zove nas ministar. Kaže stigli Rusi"
,,Čuvaj se"

Healer Healer 19:31 14.02.2008

Re: Majice...(obratiti pažnju na početak)

Majice...(obratiti pažnju na početak) #LinkObičan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.

''Osvrni se malo ,eto mene u ćošetu ,malko mi se obrće kafana od kad pređo navotku'' - reče neko, po naški, usred Rusije.
''Votka? Kažeš??? Može - osmehnuh mu se.
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.

''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"

Dve visoke, štrkljaste naizgled ženske spodobe krupnih ramena i dubokog glasa uvukoše me u toalet. Posle prvog šoka, shvatiš da su to Anfakabl i Kazezoze.
"Šta je sa vama dvojicom? Što ste se tako prerušili?"
"Pst, čuće nas", utiša me Anf.
"Prerušili smo se u ukrajinke, da bi ti lakše prišli i spasili te", dodaje Kaz. Dobili smo ideju iz "Alo, alo" - izgleda da za sada uspeva".
,,Slušaj pažljivo, ovo ću reči samo jednom"
,,Za šankom radi Mala Margos - naš čovek"
,,Kod nje je slika - Madonna with big ..."
,,Šššš. To sad i nije bitno jer eno zove nas ministar. Kaže stigli Rusi"
,,Čuvaj se"

Posve zbunjena, nisam ni primetila da su za mnom krenula dvojica od gore. Kao fol, i njima se pripišalo - nije nego?! Instiktivno sam yavukla ruku u tašnu i... prvo što mi je pod prste dolutalo jeste bio jedan poveći tampon.

"Brzo, devojke, kojoj od vas dve treba krvavi saborac?! Ajde, bre, brzo! Anfaki, tebi!"

Ona dvojica su se priblizavali, bili su kod sedmog stepenika. Anfakiju sam strpala tampon u ruke i kao pokušavala da mu pojasnim gde da ga stavi. A onda je i druga ukrajinka, naš Kazezoze, priskočila u pomoć:

" Kak to da ne znaješ ti glupaja kačko! E tak da ga stavišššš u svoja ribica radossssnaja kad anaaa červeno zaplače!" nisam ni znala da Kazezoze tako dobro poznaje rusko-ukrajinski (?)

Anfaki se hitro okrenula prema onoj dvojici i revnosno im odbrusila:

" Adjebite! Adjebite abojica! Prošlog puttta vas abojica hteli u istu rrrrupicu, a sad onaaa plače! Adjebite kad kažžžem!"

Dobro je, pomislila sam. Uh, preznojala sam se. Anfaki i Kazezoze su se odteturale put sablasne senke uzanog hodnika kojim sam nastavila niz stepenice unazad da koračam, poput plavuše sležući ramenima onoj dvojici gorila. Oni su se ukočili na stepenicama. Pogotovo onaj krupniji, nekako kao da je pocrveneo. Nisam uspela da shvatim šta im je Anfaki odrezala ali je očigledno uspela da ih ukopa u mestu. Leđima sam se sudarila sa krajem uzanog hodnika. Jedini put, bio je LEVO...
Healer Healer 19:44 14.02.2008

Re: Majice...(obratiti pažnju na početak)

Majice...(obratiti pažnju na početak) #LinkObičan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.

''Osvrni se malo ,eto mene u ćošetu ,malko mi se obrće kafana od kad pređo navotku'' - reče neko, po naški, usred Rusije.
''Votka? Kažeš??? Može - osmehnuh mu se.
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.

''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"

Dve visoke, štrkljaste naizgled ženske spodobe krupnih ramena i dubokog glasa uvukoše me u toalet. Posle prvog šoka, shvatiš da su to Anfakabl i Kazezoze.
"Šta je sa vama dvojicom? Što ste se tako prerušili?"
"Pst, čuće nas", utiša me Anf.
"Prerušili smo se u ukrajinke, da bi ti lakše prišli i spasili te", dodaje Kaz. Dobili smo ideju iz "Alo, alo" - izgleda da za sada uspeva".
,,Slušaj pažljivo, ovo ću reči samo jednom"
,,Za šankom radi Mala Margos - naš čovek"
,,Kod nje je slika - Madonna with big ..."
,,Šššš. To sad i nije bitno jer eno zove nas ministar. Kaže stigli Rusi"
,,Čuvaj se"

WARNING - ADULTS ONLY

Please be adviced that this is sexually explicit and is not to be viewed by minors under the age of 18 or 21 in some states. If zou are not of legal age please close this window immediately!


Posve zbunjena, nisam ni primetila da su za mnom krenula dvojica od gore. Kao fol, i njima se pripišalo - nije nego?! Instiktivno sam yavukla ruku u tašnu i... prvo što mi je pod prste dolutalo jeste bio jedan poveći tampon.

"Brzo, devojke, kojoj od vas dve treba krvavi saborac?! Ajde, bre, brzo! Anfaki, tebi!"

Ona dvojica su se priblizavali, bili su kod sedmog stepenika. Anfakiju sam strpala tampon u ruke i kao pokušavala da mu pojasnim gde da ga stavi. A onda je i druga ukrajinka, naš Kazezoze, priskočila u pomoć:

" Kak to da ne znaješ ti glupaja kačko! E tak da ga stavišššš u svoja ribica radossssnaja kad anaaa červeno zaplače!" nisam ni znala da Kazezoze tako dobro poznaje rusko-ukrajinski (?)

Anfaki se hitro okrenula prema onoj dvojici i revnosno im odbrusila:

" Adjebite! Adjebite abojica! Prošlog puttta vas abojica hteli u istu rrrrupicu, a sad onaaa plače! Adjebite kad kažžžem!"

Dobro je, pomislila sam. Uh, preznojala sam se. Anfaki i Kazezoze su se odteturale put sablasne senke uzanog hodnika kojim sam nastavila niz stepenice unazad da koračam, poput plavuše sležući ramenima onoj dvojici gorila. Oni su se ukočili na stepenicama. Pogotovo onaj krupniji, nekako kao da je pocrveneo. Nisam uspela da shvatim šta im je Anfaki odrezala ali je očigledno uspela da ih ukopa u mestu. Leđima sam se sudarila sa krajem uzanog hodnika. Jedini put, bio je LEVO...

THE END OF SCENE
MilutinM MilutinM 20:24 14.02.2008

Re: Majice...(obratiti pažnju na početak)

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.

''Osvrni se malo ,eto mene u ćošetu ,malko mi se obrće kafana od kad pređo navotku'' - reče neko, po naški, usred Rusije.
''Votka? Kažeš??? Može - osmehnuh mu se.
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.

''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"

Dve visoke, štrkljaste naizgled ženske spodobe krupnih ramena i dubokog glasa uvukoše me u toalet. Posle prvog šoka, shvatiš da su to Anfakabl i Kazezoze.
"Šta je sa vama dvojicom? Što ste se tako prerušili?"
"Pst, čuće nas", utiša me Anf.
"Prerušili smo se u ukrajinke, da bi ti lakše prišli i spasili te", dodaje Kaz. Dobili smo ideju iz "Alo, alo" - izgleda da za sada uspeva".
,,Slušaj pažljivo, ovo ću reči samo jednom"
,,Za šankom radi Mala Margos - naš čovek"
,,Kod nje je slika - Madonna with big ..."
,,Šššš. To sad i nije bitno jer eno zove nas ministar. Kaže stigli Rusi"
,,Čuvaj se"

WARNING - ADULTS ONLY

Please be adviced that this is sexually explicit and is not to be viewed by minors under the age of 18 or 21 in some states. If zou are not of legal age please close this window immediately!

Posve zbunjena, nisam ni primetila da su za mnom krenula dvojica od gore. Kao fol, i njima se pripišalo - nije nego?! Instiktivno sam yavukla ruku u tašnu i... prvo što mi je pod prste dolutalo jeste bio jedan poveći tampon.

"Brzo, devojke, kojoj od vas dve treba krvavi saborac?! Ajde, bre, brzo! Anfaki, tebi!"

Ona dvojica su se priblizavali, bili su kod sedmog stepenika. Anfakiju sam strpala tampon u ruke i kao pokušavala da mu pojasnim gde da ga stavi. A onda je i druga ukrajinka, naš Kazezoze, priskočila u pomoć:

" Kak to da ne znaješ ti glupaja kačko! E tak da ga stavišššš u svoja ribica radossssnaja kad anaaa červeno zaplače!" nisam ni znala da Kazezoze tako dobro poznaje rusko-ukrajinski (?)

Anfaki se hitro okrenula prema onoj dvojici i revnosno im odbrusila:

" Adjebite! Adjebite abojica! Prošlog puttta vas abojica hteli u istu rrrrupicu, a sad onaaa plače! Adjebite kad kažžžem!"

Dobro je, pomislila sam. Uh, preznojala sam se. Anfaki i Kazezoze su se odteturale put sablasne senke uzanog hodnika kojim sam nastavila niz stepenice unazad da koračam, poput plavuše sležući ramenima onoj dvojici gorila. Oni su se ukočili na stepenicama. Pogotovo onaj krupniji, nekako kao da je pocrveneo. Nisam uspela da shvatim šta im je Anfaki odrezala ali je očigledno uspela da ih ukopa u mestu. Leđima sam se sudarila sa krajem uzanog hodnika. Jedini put, bio je LEVO...

THE END OF SCENE

Proleteh kroz vrata na kraju hodnika sa leve strane, spremna na sve. Usput, razmišljala sam šta sve imam kod sebe što bi mogla da iskoristim u samoodbrani. Kroz glavu su mi prolazile sva ona uputstva koja sam čitala u ženskim časopisima, sve scene iz filmova o Lari Kroft, iz stripova Modesti Blejz. Sve je to izgledalo tako lako, a ipak... ko zna da li ću moći da ih izvedem na pravi način.

Odjednom, iznenadjenje. Iza vrata na kraju hodnika bio je otvoren prostor! Bila sam napolju. Predamnom je bio ogroman auto, kasnije shvatih da je to bila stara nabudžena Volga iz sedamdesetih godina. Za volanom, oh spasenja, bio je čika Milutin. Nikada mu se nisam tako obradovala. Imao je muke da upravlja tim monstrumom od vozila dok sam ga zahvalno obasipala poljubcima.

A onda se zapitah: Hej, da ovo nije nameštaljka? Pa meni je profesorka rekla da idem levo! Da nije moj čika Milutin u sprezi sa tim snagama zla?
Gorstak Gorstak 21:28 14.02.2008

Scenario za Sapunicu

Običan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.

''Osvrni se malo ,eto mene u ćošetu ,malko mi se obrće kafana od kad pređo navotku'' - reče neko, po naški, usred Rusije.
''Votka? Kažeš??? Može - osmehnuh mu se.
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.

''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"

Dve visoke, štrkljaste naizgled ženske spodobe krupnih ramena i dubokog glasa uvukoše me u toalet. Posle prvog šoka, shvatiš da su to Anfakabl i Kazezoze.
"Šta je sa vama dvojicom? Što ste se tako prerušili?"
"Pst, čuće nas", utiša me Anf.
"Prerušili smo se u ukrajinke, da bi ti lakše prišli i spasili te", dodaje Kaz. Dobili smo ideju iz "Alo, alo" - izgleda da za sada uspeva".
,,Slušaj pažljivo, ovo ću reči samo jednom"
,,Za šankom radi Mala Margos - naš čovek"
,,Kod nje je slika - Madonna with big ..."
,,Šššš. To sad i nije bitno jer eno zove nas ministar. Kaže stigli Rusi"
,,Čuvaj se"

WARNING - ADULTS ONLY
Please be adviced that this is sexually explicit and is not to be viewed by minors under the age of 18 or 21 in some states. If zou are not of legal age please close this window immediately!

Posve zbunjena, nisam ni primetila da su za mnom krenula dvojica od gore. Kao fol, i njima se pripišalo - nije nego?! Instiktivno sam yavukla ruku u tašnu i... prvo što mi je pod prste dolutalo jeste bio jedan poveći tampon.

"Brzo, devojke, kojoj od vas dve treba krvavi saborac?! Ajde, bre, brzo! Anfaki, tebi!"

Ona dvojica su se priblizavali, bili su kod sedmog stepenika. Anfakiju sam strpala tampon u ruke i kao pokušavala da mu pojasnim gde da ga stavi. A onda je i druga ukrajinka, naš Kazezoze, priskočila u pomoć:

" Kak to da ne znaješ ti glupaja kačko! E tak da ga stavišššš u svoja ribica radossssnaja kad anaaa červeno zaplače!" nisam ni znala da Kazezoze tako dobro poznaje rusko-ukrajinski (?)

Anfaki se hitro okrenula prema onoj dvojici i revnosno im odbrusila:

" Adjebite! Adjebite abojica! Prošlog puttta vas abojica hteli u istu rrrrupicu, a sad onaaa plače! Adjebite kad kažžžem!"

Dobro je, pomislila sam. Uh, preznojala sam se. Anfaki i Kazezoze su se odteturale put sablasne senke uzanog hodnika kojim sam nastavila niz stepenice unazad da koračam, poput plavuše sležući ramenima onoj dvojici gorila. Oni su se ukočili na stepenicama. Pogotovo onaj krupniji, nekako kao da je pocrveneo. Nisam uspela da shvatim šta im je Anfaki odrezala ali je očigledno uspela da ih ukopa u mestu. Leđima sam se sudarila sa krajem uzanog hodnika. Jedini put, bio je LEVO...

THE END OF SCENE

Proleteh kroz vrata na kraju hodnika sa leve strane, spremna na sve. Usput, razmišljala sam šta sve imam kod sebe što bi mogla da iskoristim u samoodbrani. Kroz glavu su mi prolazile sva ona uputstva koja sam čitala u ženskim časopisima, sve scene iz filmova o Lari Kroft, iz stripova Modesti Blejz. Sve je to izgledalo tako lako, a ipak... ko zna da li ću moći da ih izvedem na pravi način.

Odjednom, iznenadjenje. Iza vrata na kraju hodnika bio je otvoren prostor! Bila sam napolju. Predamnom je bio ogroman auto, kasnije shvatih da je to bila stara nabudžena Volga iz sedamdesetih godina. Za volanom, oh spasenja, bio je čika Milutin. Nikada mu se nisam tako obradovala. Imao je muke da upravlja tim monstrumom od vozila dok sam ga zahvalno obasipala poljubcima.

A onda se zapitah: Hej, da ovo nije nameštaljka? Pa meni je profesorka rekla da idem levo! Da nije moj čika Milutin u sprezi sa tim snagama zla?

,,Višnja, Višnja zar moram stalno da te spašavam? Sećaš se prošli put? Kazablanka! Kakvo je to ludilo bilo..." zapričao se Milutin vozeći Volgu. Skrenuo je pogled ka meni i nije primetio sibirskog tigra koji je istrčao na put.
,,Koči!!!" vrisnula sam.
škriiiiiiiiiiiiip
Odmah iza tigra protrčala je TV ekipa Opstanka i izgubili se u travi nepregledne stepe. Njih desetak sa Dejvidom Belamiem na čelu.
,,Opet uznemiravaju jadne životinje" reče Milutin.
,,Eh kad se setim onoga u Egiptu kad su se zezali sa nilskim konjima?" uzdahnu Milutin i nastavi da vozi.

P.S. Mnogo mi se sviđa vešt prelaz sa akcionog političko-kafanskog trilera u road movie, a i vađenje iz adoult scene. Naravno, obrisati ovaj moj P.S. u sledećem kaladontu.
Healer Healer 21:50 14.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

Scenario za Sapunicu #LinkObičan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.

''Osvrni se malo ,eto mene u ćošetu ,malko mi se obrće kafana od kad pređo navotku'' - reče neko, po naški, usred Rusije.
''Votka? Kažeš??? Može - osmehnuh mu se.
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.

''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"

Dve visoke, štrkljaste naizgled ženske spodobe krupnih ramena i dubokog glasa uvukoše me u toalet. Posle prvog šoka, shvatiš da su to Anfakabl i Kazezoze.
"Šta je sa vama dvojicom? Što ste se tako prerušili?"
"Pst, čuće nas", utiša me Anf.
"Prerušili smo se u ukrajinke, da bi ti lakše prišli i spasili te", dodaje Kaz. Dobili smo ideju iz "Alo, alo" - izgleda da za sada uspeva".
,,Slušaj pažljivo, ovo ću reči samo jednom"
,,Za šankom radi Mala Margos - naš čovek"
,,Kod nje je slika - Madonna with big ..."
,,Šššš. To sad i nije bitno jer eno zove nas ministar. Kaže stigli Rusi"
,,Čuvaj se"

WARNING - ADULTS ONLY
Please be adviced that this is sexually explicit and is not to be viewed by minors under the age of 18 or 21 in some states. If zou are not of legal age please close this window immediately!

Posve zbunjena, nisam ni primetila da su za mnom krenula dvojica od gore. Kao fol, i njima se pripišalo - nije nego?! Instiktivno sam yavukla ruku u tašnu i... prvo što mi je pod prste dolutalo jeste bio jedan poveći tampon.

"Brzo, devojke, kojoj od vas dve treba krvavi saborac?! Ajde, bre, brzo! Anfaki, tebi!"

Ona dvojica su se priblizavali, bili su kod sedmog stepenika. Anfakiju sam strpala tampon u ruke i kao pokušavala da mu pojasnim gde da ga stavi. A onda je i druga ukrajinka, naš Kazezoze, priskočila u pomoć:

" Kak to da ne znaješ ti glupaja kačko! E tak da ga stavišššš u svoja ribica radossssnaja kad anaaa červeno zaplače!" nisam ni znala da Kazezoze tako dobro poznaje rusko-ukrajinski (?)

Anfaki se hitro okrenula prema onoj dvojici i revnosno im odbrusila:

" Adjebite! Adjebite abojica! Prošlog puttta vas abojica hteli u istu rrrrupicu, a sad onaaa plače! Adjebite kad kažžžem!"

Dobro je, pomislila sam. Uh, preznojala sam se. Anfaki i Kazezoze su se odteturale put sablasne senke uzanog hodnika kojim sam nastavila niz stepenice unazad da koračam, poput plavuše sležući ramenima onoj dvojici gorila. Oni su se ukočili na stepenicama. Pogotovo onaj krupniji, nekako kao da je pocrveneo. Nisam uspela da shvatim šta im je Anfaki odrezala ali je očigledno uspela da ih ukopa u mestu. Leđima sam se sudarila sa krajem uzanog hodnika. Jedini put, bio je LEVO...

THE END OF SCENE

Proleteh kroz vrata na kraju hodnika sa leve strane, spremna na sve. Usput, razmišljala sam šta sve imam kod sebe što bi mogla da iskoristim u samoodbrani. Kroz glavu su mi prolazile sva ona uputstva koja sam čitala u ženskim časopisima, sve scene iz filmova o Lari Kroft, iz stripova Modesti Blejz. Sve je to izgledalo tako lako, a ipak... ko zna da li ću moći da ih izvedem na pravi način.

Odjednom, iznenadjenje. Iza vrata na kraju hodnika bio je otvoren prostor! Bila sam napolju. Predamnom je bio ogroman auto, kasnije shvatih da je to bila stara nabudžena Volga iz sedamdesetih godina. Za volanom, oh spasenja, bio je čika Milutin. Nikada mu se nisam tako obradovala. Imao je muke da upravlja tim monstrumom od vozila dok sam ga zahvalno obasipala poljubcima.

A onda se zapitah: Hej, da ovo nije nameštaljka? Pa meni je profesorka rekla da idem levo! Da nije moj čika Milutin u sprezi sa tim snagama zla?

,,Višnja, Višnja zar moram stalno da te spašavam? Sećaš se prošli put? Kazablanka! Kakvo je to ludilo bilo..." zapričao se Milutin vozeći Volgu. Skrenuo je pogled ka meni i nije primetio sibirskog tigra koji je istrčao na put.
,,Koči!!!" vrisnula sam.
škriiiiiiiiiiiiip
Odmah iza tigra protrčala je TV ekipa Opstanka i izgubili se u travi nepregledne stepe. Njih desetak sa Dejvidom Belamiem na čelu.
,,Opet uznemiravaju jadne životinje" reče Milutin.
,,Eh kad se setim onoga u Egiptu kad su se zezali sa nilskim konjima?" uzdahnu Milutin i nastavi da vozi.

Znate, Milutin je uvek bio hladan momak. Jedan od onih koji se mogu videti samo na naslovnicama vikend ljubića. On i Tom Selek ( u najboljim godinama podrazumeva se!) su bili po mnogo tome slični. Ipak... Milutin je mnogo svojeglaviji od Toma, a i veći je šarmer...

"Milutine, znaš, nešto sam razmišljala..."

"Reci Višnja", zamišljeno je dodavao gas.

"Mislim da bi ovde ipak trebao da skreneš LEVO."


Sunce je ispijalo zadnju čašicu sutona...
MilutinM MilutinM 22:22 14.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

Scenario za Sapunicu #LinkObičan hladan dan u Rusiji. Sedim sama - oko stola nikoga, na njemu samo činija tople čorbe od celera.

''Osvrni se malo ,eto mene u ćošetu ,malko mi se obrće kafana od kad pređo navotku'' - reče neko, po naški, usred Rusije.
''Votka? Kažeš??? Može - osmehnuh mu se.
Nikad nisam podnosila alkohol, ali poslovica kaže kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin.

''Bravo, majstore:)))
Ubaci samo samuraje i sargarepu, ne gine ti gremi:)))
Uradicemo kod jasmine:)'' - učini mi se da čujem razgovor iza šanka.

Šta je ovo? Zatrovana čorba?
Hej konobar! Ne čuje me. U kafanu ulaze novi gosti. Maljčik! Davaj, prijdi zdesj! Što eta slučilas? Pokazujem na muvu u supi.
ne vidi:) tvoja muva, tvoja stvar:)

Šta mi je činiti? Jedino da probam da nadjem novu žrtvu. Da pokušam sa nekim od susednih gostiju. "Oprostite, ova čorba mi izgleda previše razvodnjena. Da li biste mogli da je probate?

..."..ne bih.." - odgovori unjkavim glasom blajhana plavuša pognute glave - "moram da dovršim tekst za kolumnu u jednom beogradskom nedeljniku....Vi ste iz Srbije ?", setno upita lagano podižući pogled...

"Da, odgovorih, tu sam na službenom putu. Stigla sam juče i ne mogu još da se snadjem".

"Hm, ja sam ovde tačno 5 godina. Bolje mi je nego kod kuće. Tu sam sa sinom. On je jedan vredan i skroman mladić". Pisem knjige. dobri ljudi ih objavljuju. Ja sam, pre svega, pisac, reče gospodja i popravi cvet koji joj je krasio kosu. - Da mi nije devera, koji ovde poznaje mnoge ljude, teško bih opstajala od svojih knjiga i sinovljevog rada na platnažama višanja.

,,Ali Jasmina je banovana" - reče glas iza šanka.
Da li haluciniram od otrovnog celera? Čujem glasove, pričinjava mi se da pričam sa profesorkom. Mora da mi je loše zbog vremenske razlike.

Uštinem se da proverim da li sanjam i pogledam malo bolje. Jeste, profesorka, samo se izblajhovala. Mora da je rešila da joj umesto Cece Jelena bude novi uzor. Što nije jednostavno ostala na Zorici Brunclik?

,,Izvinite, čudno mi je da teško živite od prodaje knjiga jer vi ste veoma traženi kod nas. Kao pisac.
Da li ste čuli da se sad i fudbaleri specijalizuju za pisce? I oni su veoma traženi, kao i visoki oficiri policije, u penziji."

"Ne bih Vam znala reci,slabo sam pratila fudbal,auto trke su mi bile mnogo uzbudljivije. Ta strast prema unishtavanju- a gde cesh brze nego na trkama, mi je josh iz detinstva. Uvek sam osecala neku teskobu i skuchenost i mashtala o borbi koja ce to da promeni, da proshiri horizont predamnom i naravno pred mojom lepom decom. Jesam li vam rekla kako su moja deca lepa i osetljiva, na onaj jedan nachin, koji mogu da uporedim samo sa svetanjem lipe u prolece u mom dvorishtu, sada tako dalekom, kad pogeledam korz prozor i pomislim. o svet je tako surov i nerazuman i ne shvata da noshenjem gajbica moze da se promeni zivot jednog celog naroda. I sve je tako jednostavno, samo se treba potruditi i imati ochi za tu lepotu, koju samo moja deca imaju. Dragocenu i neponovljivu."

,,Mama, mama!" Utrča zajapuren blajhani momak.
,,Zvao Vlada. Dobili smo azot! Dobili smo azot!!!"
,,Valjda azil sine?"
,,Da, azil. Nisam dobro čuo od motorne testere. Znaš koliko volim da pilim:)"

,,A koji te je, sine, Vlada zvao? Znaš, mi smo to dobili, te potvrde smo dobili, da smo politički i ljudski zlostavljani, još prošle godine, ali mama nije htela da ti priča dok ne završiš te sve komsomolske seminare i ne naučiš sve o politici, ugnjetavanju, bespoštednoj borbi za onu stvar za koju se mama zalaže čitav svoj život..."
,,Mama... Ali mama!!! Pa ja o lovi znam sve, bolje i od tebe i od pokojnog ćaleta! Ja sam u te škole išao samo zbog tebe i ništa novo tamo nisam naučio! Doduše i zbog društva, trebaće mi oni, hehehe''

"Ovo je gospodja Višnja, iz Srbije, upoznaj se"
"Drago mi je. Nego, vidim da ste kupili puno babušaka. Nosite li ih kući?"
"Da, namenila sam ih deci i mojim prijateljima sa bloga".
"Vrlo pažljivo. A, da li bi možda mogao da vam dam da u svaku najmanju babušku stavite po jednu kesicu praška. To mi je lek, za tetku. Znate, mnogo je bolesna, a ja ne mogu od posla da odem da joj dam lek"
Videvsi da sumljicavo gledam na njega i njegovu pricu o leku za tetku,mladic je nastavio sa ubedjivanjem;
"U pitanju su kineski lekovi,tj kineska tradicionalna medicina !"

,,Dobar dan profesorka, zdravo mali, poštovanje g-đo" uđe neki smešan čovečuljak sa ogromnim telohraniteljom u restoran i odmah nas pozdravi sa vrata.
,,Jesu li došli oni naši iz Gasproma?"
,,Nisu još i nemoj ti meni profesorka." odgovori profesorka ljutito
,,Dobro. Saće oni. Milane stavi deder onaj kanap za VIP separe. Poruči šampanjac sa prskalicama kad dođu baćuške i proveri jesu li stigle ,,Ukrajinke" hehehe" reče smešan čovečuljak zadovoljno trljajući ruke.

''Auuu, šta je ovo'', mislim se u sebi, a na licu osmeh nalik na facijalni grč dok posmatram nadrealnu scenu. ''Ja sam zalutala u Tvajlajt Zon'' - dobuje mi u glavi.
Ona, profesorka, nehajnim, gotovo lenjim pogledom punim dosade, prati dešavanja; sinčić, nervozan kao leptir skakuće i očigledno uživa u akcijama; taj čovečuljak koji trlja ruke deluje mi posebno opasno, al ovaj krupni, veliki, nekako mi poznat. ''Misli, Višnja, brzo misli'' , kažem sebi, al nikako da se setim odakle ga znam, jer mi pažnju odvlači i kelner, koji usput, bez pitanja i komentara, rutinirano, odnosi onu čorbu s udavljenom muvom. Kao da se podrazumeva da ću se i ja priključiti VIP separeu.

A onda, iznenada, čovečuljak pridje meni i uštinu me za obraz.
"Ok'len si ti, mala? Jel' iz Kijeva?"

Od šamarčine koju sam mu opalila odleteo je onom mladom blajhanom u krilo i prosuo mu sok od paradajza po košulju. Gorila se okrenu i kada vide scenu, pomisli od soka da je krv. Poteže hekler ispod sakoa i poče nasumice da puca po zidovima i tavanici.

Profesorka se i ne pomeri. Ne trepnu. Leptir zaleprša ručicama uz ciku i vrisku - delovao je radosno i histerično, ali nimalo uplašeno. Jedino ko je zaista bio zabezeknut, bili smo blajhani i ja. I lažu kad kažu da u susretu sa ovakvom opasnošću čoveku protutnji ceo život pred očima, meni je, možete mi verovati ili ne, prošlo kroz glavu samo 'neću dobiti majicu za 2000 komentar...' .To je bila poslednja misao... i padoh u nesvest.

Upropaštena prilikom pred očima, bila je to profesorka, i još ošamućena od stresa, sećam se da sam sebi u bradu mrmljala: " Dve hiljade... komentar... moja je... moja je... moja majca!" Tavanica ko švajcarski sir u sred Rusije... I dok su mi oči omamljeno i bez kontrole šetale sa njenog cveta na blajhanu kosu plavu, krajičkom levog oka (ynate, ja sam astigmata) primetila sam u magli, još jednu blajhanu malu priliku kako u moje babuške nervozno pakuje male bele kesice kineskog čaja...

,,Gazda jeste li dobro?" čuh zabrinuti glas najvećeg telohranitelja koga sam ikad videla.

U istom trenutku, dok su svi bili bili zaokupljeni leptirom i izblajhovanim, kelner koji je čistio sto od soka i krhotine tutnu mi u ruku ceduljicu. Krišom pročitah: "Ne boj se, Višnja, to sam ja - Precednik. Tu smo, rasporedjeni po kafani i spremni da reagujemo". U tom trenu, obuze me neko čudno osećanje opuštenosti. Hej, moje društvo sa bloga je tu, da se bori za mene!

- Ali... ali šta ako... , u bunilu pomislih, šta ako ja sve ovo sanjam... i blajhanu gospođu sa cvetom u kosi, i blajhanog momka neznanog imena, i šank, i Precednika... i male bele kineske vrećice lekovitog čaja.... ma biće da je za sve kriva ona čorba od celera sto mu per*una!

Malo sam se pribrala. Blajhana gospođa sa cvetom u kosi mi sa osmehom, koji mi je ponajviše zaličio na osmeh izgubljene rovčice sa cvetom u kosi, nakrivivši glavu malo u stranu (kao u dobra stara vremena) dala do znanja da je ona tu, pored mene, i da me nikada neće ostaviti u nevolji, pa čak i da je u pitanju najstrašniji košmar celerom opijenog uma mog...

- Ne brinite Visnja, iako je Jasmina banovana (pa mi namignu), ja Vas necu ostaviti tek tako. Vidite Visnja, ni onaj kelner nije kelner. On misli da ja ne znam. Hm, pa toliko sam knjiga preko noci napisala, toliko pogresnih skretanja u levo napravila na svom putu do obecane zemlje Rusije, da je prosto nemoguce da pogresim. Jer, na greskama se covek uci, bas kao i moja divna deca i suprug. Eto, recimo, moj sin sada uveliko izucava kineeeeeesku tradicionalnu medeciiinu! A uci i kineski, ubrzani kurs! Visnja, (reče ona zaverenički), kelner je zapravo KONOBAR! Jedna prostacina sa kojom vec godinama bitku bijem da konacno i ja sednem u VIP lozu ovog prestiznog lokala!

- O moj Bože...., pomislila sam, to njeno "C", pa, da li to "C" u stvari č, ć a ponekad nekom čudnom palataliyacijom pređe u krnje S (?)

Uplašeno sam gužvala smotuljak koji mi je tajno dao kelner u ulozi konobara, i polako počinjala da kapiram igru... Žena sa cvetom u kosi je glavna. Da nije tako, već bi me ova grdosija na zahtev čovečuljka i sinčića izrešetala kao i ovaj plafon. Ja im za nešto trebam... taj prah... babuške... ne, nije to lek... ma kakva kineska medecina, mene su našli... al Precednik je potpuno hladnokrvan... gde su ostali...? Zašto je banovana Jasmina? Šta bi ono sa Dial-upom... njega je nešto pcovao Unf... joj, da mi je da se izvućem do toaleta i umijem...pomogla bi mi jedna jaka kafa... ček polako... najpre toalet, umivanje...

''Oprostite, Gospođo Mama, gde mogu da odem da napuderišem nos?'' upitah je nonšalantno.

Bila sam i dalje iznenađena sopstvenom reakcijom (?) Gospođo mama (?!) Gotovo intuitivno sam pogodila u centar njenog veličanstva! Prava taktika... Ona je bila, u svoj svojoj oholoj veličanstvenosti, očigledno ustreptala, onako masnija i kao glazirana, preparirano već spremna, gotovo istog trenutka, da doda:

- Naravno duso... Tu nize, niz stepenice pa LEVO...
Uspela sam da izbrojim 13 stepenika,sujeverni bi rekli nesrecan broj,ali sta jos moze da mi se desi u ovoj kafani koja dogadjajima poprima izgled kao iz nekog Tarantinovog filma.Zakoracivsi oprezno na prvi stepenik zacuh dubok muski glas koji je dolazio negde sa dna stepenista...
"Pssssttttt...Visnja,brzo !!!"

Dve visoke, štrkljaste naizgled ženske spodobe krupnih ramena i dubokog glasa uvukoše me u toalet. Posle prvog šoka, shvatiš da su to Anfakabl i Kazezoze.
"Šta je sa vama dvojicom? Što ste se tako prerušili?"
"Pst, čuće nas", utiša me Anf.
"Prerušili smo se u ukrajinke, da bi ti lakše prišli i spasili te", dodaje Kaz. Dobili smo ideju iz "Alo, alo" - izgleda da za sada uspeva".
,,Slušaj pažljivo, ovo ću reči samo jednom"
,,Za šankom radi Mala Margos - naš čovek"
,,Kod nje je slika - Madonna with big ..."
,,Šššš. To sad i nije bitno jer eno zove nas ministar. Kaže stigli Rusi"
,,Čuvaj se"

WARNING - ADULTS ONLY
Please be adviced that this is sexually explicit and is not to be viewed by minors under the age of 18 or 21 in some states. If zou are not of legal age please close this window immediately!

Posve zbunjena, nisam ni primetila da su za mnom krenula dvojica od gore. Kao fol, i njima se pripišalo - nije nego?! Instiktivno sam yavukla ruku u tašnu i... prvo što mi je pod prste dolutalo jeste bio jedan poveći tampon.

"Brzo, devojke, kojoj od vas dve treba krvavi saborac?! Ajde, bre, brzo! Anfaki, tebi!"

Ona dvojica su se priblizavali, bili su kod sedmog stepenika. Anfakiju sam strpala tampon u ruke i kao pokušavala da mu pojasnim gde da ga stavi. A onda je i druga ukrajinka, naš Kazezoze, priskočila u pomoć:

" Kak to da ne znaješ ti glupaja kačko! E tak da ga stavišššš u svoja ribica radossssnaja kad anaaa červeno zaplače!" nisam ni znala da Kazezoze tako dobro poznaje rusko-ukrajinski (?)

Anfaki se hitro okrenula prema onoj dvojici i revnosno im odbrusila:

" Adjebite! Adjebite abojica! Prošlog puttta vas abojica hteli u istu rrrrupicu, a sad onaaa plače! Adjebite kad kažžžem!"

Dobro je, pomislila sam. Uh, preznojala sam se. Anfaki i Kazezoze su se odteturale put sablasne senke uzanog hodnika kojim sam nastavila niz stepenice unazad da koračam, poput plavuše sležući ramenima onoj dvojici gorila. Oni su se ukočili na stepenicama. Pogotovo onaj krupniji, nekako kao da je pocrveneo. Nisam uspela da shvatim šta im je Anfaki odrezala ali je očigledno uspela da ih ukopa u mestu. Leđima sam se sudarila sa krajem uzanog hodnika. Jedini put, bio je LEVO...

THE END OF SCENE

Proleteh kroz vrata na kraju hodnika sa leve strane, spremna na sve. Usput, razmišljala sam šta sve imam kod sebe što bi mogla da iskoristim u samoodbrani. Kroz glavu su mi prolazile sva ona uputstva koja sam čitala u ženskim časopisima, sve scene iz filmova o Lari Kroft, iz stripova Modesti Blejz. Sve je to izgledalo tako lako, a ipak... ko zna da li ću moći da ih izvedem na pravi način.

Odjednom, iznenadjenje. Iza vrata na kraju hodnika bio je otvoren prostor! Bila sam napolju. Predamnom je bio ogroman auto, kasnije shvatih da je to bila stara nabudžena Volga iz sedamdesetih godina. Za volanom, oh spasenja, bio je čika Milutin. Nikada mu se nisam tako obradovala. Imao je muke da upravlja tim monstrumom od vozila dok sam ga zahvalno obasipala poljubcima.

A onda se zapitah: Hej, da ovo nije nameštaljka? Pa meni je profesorka rekla da idem levo! Da nije moj čika Milutin u sprezi sa tim snagama zla?

Krajičkom oka videh u džinovskom retrovizoru Volge kako se svetleća lopta zariva u kuću iza nas pretvarajući je u plamenu buktinju. Oh, Bože, šta se desilo? Da li su svi izginuli zbog mene? Da li je sudjeno da se samo ja spasem i kakva je moja misija u ovoj drami?

***

,,Višnja, Višnja zar moram stalno da te spašavam? Sećaš se prošli put? Kazablanka! Kakvo je to ludilo bilo..." zapričao se Milutin vozeći Volgu. Skrenuo je pogled ka meni i nije primetio sibirskog tigra koji je istrčao na put.
,,Koči!!!" vrisnula sam.
škriiiiiiiiiiiiip
Odmah iza tigra protrčala je TV ekipa Opstanka i izgubili se u travi nepregledne stepe. Njih desetak sa Dejvidom Belamiem na čelu.
,,Opet uznemiravaju jadne životinje" reče Milutin.
,,Eh kad se setim onoga u Egiptu kad su se zezali sa nilskim konjima?" uzdahnu Milutin i nastavi da vozi.

Znate, Milutin je uvek bio hladan momak. Jedan od onih koji se mogu videti samo na naslovnicama vikend ljubića. On i Tom Selek (u najboljim godinama podrazumeva se!) su bili po mnogo tome slični. Ipak... Milutin je mnogo svojeglaviji od Toma, a i veći je šarmer...

"Milutine, znaš, nešto sam razmišljala..."
"Reci Višnja", zamišljeno je dodavao gas.
"Mislim da bi ovde ipak trebao da skreneš LEVO."

Sunce je ispijalo zadnju čašicu sutona... Puni mesec izlazio je na drugoj strani horizonta, tamo gde sam savetovala Milutina da krenemo. Medjutim, on iznenada skrenu na suprotnu stranu i strmoglavi auto na uski kameni put koji je vodio ka maloj kolibi na osami pored mora. Jato galebova prhnu ka moru...

(E, društvo, malo sam obradio kraj one prve scene: ima neki kraj, a opet i dosta mogućnosti da se svi pojave živi i zdravi, kao u svim sapunicama, negde u narednim emisijama. Sada, nastavljamo sa Greenpeace/Animal Planet/National Geographic/HistorySat odeljkom priče. Sledeći da obriše ovaj komentar pre dodavanja nastavka). Mislim, šta je ovo, samo mi muškinjem pišemo. Gde je tu neka nadaahnuta i nežna ženska ruka?
dragoljub dragoljub 22:23 14.02.2008

Re: Scenario za Sapunicu

''Votka? Kažeš??? Može

Gorstak Gorstak 19:12 14.02.2008

Pozdravi od Vishnje

Dragi naši,
drugarice i drugovi blogeri i poštovani skauti,
Iz daleke, ali prijateljske, zemlje Rusije javila se naša drugarica Vishnja sa pporukom da vas sve mnogo pozdravlja i da njeno odsustvo iz Srbije nikako ne poistovećujemo sa odsustvom fudbalskih funkcionera. Nema ona veze sa time i ko to kaže...
Ne, nije to rekla već je kazala da bi njeno prisustvo trebalo povezati sa današnjom izjavom Vladimira Putina vezano za Srbiju.
U stvari nije ni to rekla.
To ja razmišljam o scenariju za Sapunicu gde je sve dozvoljeno i moguće. U realnom životu nemam pojma.

Da citiram Vishnju:
,,pozdravi drugare i mahni im umesto mene. nedostajete mi svi, bas mnogo.
smrzoh se ovde. ovo sve ludo, samo neke kuce i ulice i tako to. bez kraja."
Kraj citata.
Mašem i ja:)))
margos margos 22:15 14.02.2008

Re: Pozdravi od Vishnje

Da citiram Vishnju:
,,pozdravi drugare i mahni im umesto mene. nedostajete mi svi, bas mnogo.
smrzoh se ovde. ovo sve ludo, samo neke kuce i ulice i tako to. bez kraja."
Kraj citata.

Mašem i ja:)))
Jesi li ti rek'o njoj kako ona nama nedostaje???
Jesi li rekćo da je i Mara volšebno nestala?
Jesi li joj rekćo da je danas Sv Trif/vun i Sv. Valentin i da je sutra državni praznik i da je Sretenje i da se ne radi sutra - osim onih koji su na službenom putu???
Jesi rek'o da je i ovde zahladilo?
Jesi li joj rek'o da se čuva???
Jesi rek'o................ :)))) Ih...ja se zanela....
Vishnjicice, mashemo:)))))

A ja za vas imam pozdrav iz Berlina, od Jasmine Lekić.
Vraća se sutra, prepuna je priča.
Nadam se da ćemo imati prilike da čitamo.

andjelija andjelija 22:13 14.02.2008

nastavak na gorstakovo :)

-zar nije cudno sto je tako naglo otisla- pita gorstak andjeliju
-ma jok, ona to stalno radi-odgovara poluzainteresovano. -pusti me sada da radim.
gorstak izadje iz njene radne sobe i ode da opegla kosulje za sutra.

andjelija poce da kuca po laptopu reci slivajuci se u recenice. u jednom trenutku zastane, i oslusne ima li nekog ispred njenih vrata. nema nikog. smanji prozor na laptopu i otvori drugi. visnjino pismo, ono isto sto ga je gorstak malopre citao. obrise ga zauvek. na njenom licu se video blag osmeh.
otvara desnu fijoku, vadi je celu i iza nje odlepljuje pistolj i prigusivac.
vraca polako i tiho fijoku nazad, a zatim stavlja pistolj i prigusivac u ranac.
iz ranca vadi listu sa imenima i lokacijama.
uzima par stvari iz ormana.

-odoh ja, zavrsila sam, ovde- kaze gorstaku
-ok, cao, vidimo se sutra. -drzeci cigaru na kraju usana dok pegla.
veza izmedju njih je bila cudna. dok je potajno sanjao o njoj, mastajuci da ce bar jednom moci da je dodirne, ona je sve njegove naklonosti ignorisala. ne samo njegove, i svih njegovih ortaka i ostalih muskaraca. na kraju toliko dugo se znaju, a u stvari nista ne zna o njoj.
eh...kada bi samo znao.

pala je kisa, ulice mokre i tihe. predivno vece.


MilutinM MilutinM 22:26 14.02.2008

Re: nastavak na gorstakovo :)

Hebte, koja je sad ovo sapunica? Ovo više ni Supermod ne može da odpetlja (((
dragoljub dragoljub 22:35 14.02.2008

Re: nastavak na gorstakovo :)

pala je kisa, ulice mokre i tihe. predivno vece.

andjelija andjelija 22:35 14.02.2008

Re: nastavak na gorstakovo :)

MilutinM

Hebte, koja je sad ovo sapunica? Ovo više ni Supermod ne može da odpetlja (((

moj ide izmedju margos i graska. pogresan tred sam uzela
trebala sam da uzmem direktno od graska umesto od 'posalji poruku'


izbrisi margosino :)))))))


andjelija andjelija 22:37 14.02.2008

Re: nastavak na gorstakovo :)

a da, obavezno me cimni ako supermod dodje da ceprka nesto.

:))))

hocu da budem prisutna :)

dragoljub dragoljub 22:41 14.02.2008

Re: nastavak na gorstakovo :)

MilutinM MilutinM 22:47 14.02.2008

Re: nastavak na gorstakovo :)

Na onom jednom blogu Unf i ja kao Klint i Čarls. Ovde Andjelija i Margos kao Lara i



Ko bre sme da nas dirne?
Gorstak Gorstak 22:41 14.02.2008

Kad dodje Andjelija

To kao šumar da je došao i potero nas kuči:))))
Falila je ta nota u scenariju:)))
Ti Milutine vidi šta ćeš. Malo to doteraj, izbrusi i ubaci:)))
Nego, imaš/imate li utisak da smo malo preterali sa scenariom. Mislim, teško je za skrolovanje.
Mada dolaze novi scenaristi pa je grehota prekidati.
Nedostaje mi Marin žurnal.
dragoljub dragoljub 22:48 14.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

Falila je ta nota u scenariju:)))

a što ponavljate priču od početkasamo dodajte broj epizode i cepaj dalje
MilutinM MilutinM 22:49 14.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

Ja, ja, slažem se. Da se vratimo u normalu.

Gde je Mara? Da je ne oduvaše oni cikloni i orkani? Pu, pu, pu
andjelija andjelija 22:54 14.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

MilutinM

Ja, ja, slažem se. Da se vratimo u normalu.

Gde je Mara? Da je ne oduvaše oni cikloni i orkani? Pu, pu, pu

pa jel smem jos nesto da napisem ili je gotovo? i da nastavim od moga?
Gorstak Gorstak 22:58 14.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

a što ponavljate priču od početkasamo dodajte broj epizode i cepaj dalje

Tamo davno davno kod nekog 700-tog komentara smo rešili da se igramo kaladonta.
Fora je da ponoviš poslednji slog pa da nastaviš.
Ovo se malkice otelo kontroli. Ne znam šta nam je činiti.
Scenario mi se mnogo dopada, ali je malkice bezveze da ponavljamo svaki put celu priču.
Hm. Šta činiti ne znam. (Ko ovi naši oko Kosova, vlade, politike, bloga...)
Kako to da dodajemo epizode?
MilutinM MilutinM 23:03 14.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

Fora je da ponoviš poslednji slog pa da nastaviš.

Evo rešenjnjnja! Kako nam je pametan PreCednik.

Neka ostane tako: poslednji pasus + novi tekst, pa dokle doguramo. A, ako hoćete, ja mogu da okačim ponovo jedan blog sa strane na koji bi mogli da skočite sa vremena na vreme i vidite celu priču (nisam zaboravio da treba da objavim siže onog pcovačkog bloga - ne stiže se).

Važi?
MilutinM MilutinM 23:12 14.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

da okačim ponovo jedan blog sa strane

Postavio
Gorstak Gorstak 23:25 14.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

MilutinM
da okačim ponovo jedan blog sa stranePostavio

Bravo Milutine!
Ovaj scenario je počeo da raste kao balon od žvake (pogledati Dragoljupčetovu ilustraciju). Pa me sve strah kada balon pukne.
A kako si zamislio da postavljamo nastavke epizoda. Nisam razumeo.
Da li treba da stavimo neki broj serije ili poseban subject (Scenario za Sapunicu) kako bi ti znao da kasnije to pretočiš na onaj tamo Blog?
Mada, hmm..., sviđa mi se i onakav kraj sa galebovima koji su prhnuli...
Naravno, uvek je tu neki orao koji ima gladne priće u gnezdu i mora malo da lovi galebove:)))
MilutinM MilutinM 23:31 14.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

A kako si zamislio da postavljamo nastavke epizoda. Nisam razumeo.

Samo vi pi*ite, a ja ću da sakupljam povremeno i da apdejtivam.

Nago, šta bi sa onim tvojim silnim idejama: inserti iz crtaća, filmova, stripova... lapsusi komentatora? Da postaviš neki blog, a?
MilutinM MilutinM 23:43 14.02.2008

Re: moj nastavak

Анџо,

dodao sam tvoja dva tekst kao narednu glavu u scenariju. Pogledaj pa mi potvrdi da li tako treba, ili sam nešto morebitno propuštio.
Gorstak Gorstak 00:04 15.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

Gazda Milutin
Nego, šta bi sa onim tvojim silnim idejama: inserti iz crtaća, filmova, stripova... lapsusi komentatora? Da postaviš neki blog, a?

Šmrc, šmrc, nisam dobio autorsku opciju na Blogu. Kao ni Andža. Iskreno, ne bih mogao da uredno vodim taj blog. Komotnije je da se javim s vremena na vreme.
Manja mi je nepravda kad vidim da su mnogo poznatiji igrači odbijeni (AD, margos, fixer...).

Sad vic: Pričali Amer, Francuz i Srbin o smislu života i sreći.
Amer: Nema ništa lepše kad posle dva dana jahanja dođem kući, a ono Meri me čeka. Kada, viski, Meri... To je sreća.
Francuz: Ma jok. Divan dan napolju, ja obrađivao vinograd ceo dan. Umoran dođem kući, a tamo Marrie, francuski krevet i Shato Bordoux.
Srbin: He, he. Nemate vi pojma. Spavam u šatoru, napolju kiša, -10, ulazi komandir i drekne: ,,Milutine, tvoj red za stražu!!!! Ustaj!!!!
A tebi drago što nisi Milutin"
Tako i meni drago što nisam dobio autorizaciju:)))

Meni će biti velika čast i zadovoljstvo da u nekim sledećim Postovima ili u ovoj kafani postaviš neku od tih ,,igara". Ne patim od autorskih prava, a mislim da treba BloguB92 tako nešto. Mnogo bre drve politiku. Otvoriš jedan post, a svi isti. I isti komentatori sa istim komentarima.
Pitam se čemu nova tema.
Otvorio sam danas tako neki Post. Mislim da je bio onaj BKC pismo Borisu. Ma ni trunku se nisam zadržavao da čitam. Sve isto kao i u prethodnih 30 Postova. Fasciniran sam kao nekom diskusijom. Pa navijanjem za ili protiv. Sve iste ekipe.
Mislim, mi ovde jesmo odlepili, ali znamo za to. Oni tamo... ne znam.
Uf, opet ja odo u sapunicu:)))
MilutinM MilutinM 00:18 15.02.2008

Re: Kad dodje Andjelija

Da, da, dobar vic. Mislim: ima nas koji obično naj...češće nadrljamo.

Meni će biti velika čast i zadovoljstvo da u nekim sledećim Postovima ili u ovoj kafani postaviš neku od tih ,,igara". Ne patim od autorskih prava, a mislim da treba BloguB92 tako nešto.

Vidi, ja mislim da je to dobra ideja. Opet, pošteno, ne znam koliko bih ja sada mogao da kvalitetno pripremim tekst. Najpre, stvarno imam posla i ne znam da li mogu da se koncentrišem (ubi me ovo blogovanje). A opet, mislim da bih u toj priči mogao bolje da doprinesem komentarima nego početnim tekstom. Ergo: ako imaš vremena i inspiraciju načukaj tekst, a ja ću rado biti domaćin. Ovog vikenda konačno ne idem na put (sem malo da cunjam po Ženevi i okolini), pa mogu da dežuram na blogu.

Mnogo bre drve politiku. Otvoriš jedan post, a svi isti. I isti komentatori sa istim komentarima.

Ovo si dobro primetio. Pretpostavljam da je tako (pretpostavljam = ne čitam). Naša druženja su zanimljivija upravo zato što se ne ponaljamo, nego uvek ima nešto novo.

I jedna sitna crtica. Na blogu gordanac o Sv. Trifunu/Valentinu pojavi se čovek koji oplete po nama koji se tu nešto uljuljkujemo dok deca iz Velike Hoče jadna pate. Pitam ga ja da li je video moje blogove o Uči, a on tek onda shvati da smo nešto radili, pokretali inicijativu, sakupljamo pomoć. Prijatno se iznenadi i kaže da će se pridružiti. Lep kraj jednog nesporazuma ))
andjelija andjelija 23:32 14.02.2008

moj nastavak

-dobro vece- nepoznata muska osoba pridje andjeliji. ona se ne okrece. - divno vece?
-divno vece jeste,
nobah du faust
fieste -odgovori andjelija i dalje ne okrecuci se da vidi coveka sa kojim prica

ispod ruke oseti mali paketic. strgne omot i u njemu vidi providnu kutiju sa belim perom.
stranca vise nije bilo.

vidi napustenu zgradu i uputi se ka njoj. sve je prljavo i zapusteno. razvaljena vrata i igle na patosima. pacovi po grupama glodju koske koje su klosari ostavili za sobom.

usla je u prostoriju sa puno prozora bez stakala. u jednom cosku su bile razvaljena drvena stolica i sto. stavila je ranac na sto, izvadila spisak, ponovo ga pogledala, uzela prigusivac i nasrafila na pistolj. stavila je sa strane pored ranca.
a onda je izvadila providnu kutiju sa belim perom.
otvorila je poklopac, uzela pero.
udahnula je jako a onda je svom silinom desnom rukom nabola pero na levu ruku i sto. zakucala je sopstvenu ruku o sto. nije vrisnula.
krv je pocela da izlazi. pero je bivalo sve tamnije i tamnije. ne crveno od krvi,nego crno.
andjelija je pocela da se steze. lice joj bilo u grcu. celo telo je pocelo da se grci i trese. pala je na kolena dok joj je ruka i dalje bila zabijena perom o sto.
ledja su pocela da joj se deformisu. suze niz obraze da se slivaju. bol je nepodnosljiv.
ledja su pocela da joj se cepaju. iz onog sto bi bilo lopatice pocele su krljusti da se naziru. koske u krvi. koza pocepana. lice je pocelo da se smiruje. suze polako prestaju. ustaje lagano na noge, desnom rukom vadi pero sa leve ruke i zabada ga u ledja. oseca ogromno olaksanje.
staje na sred sobe.
siri krila beskrajno bele boje i pocinje da mase njima sve jace i jace.
Gorstak Gorstak 23:40 14.02.2008

Re: moj nastavak

Milutine,
Apdejtuj Andjelijin nastavak:))))
Meni se cini da smo i dalje u National Geografic-u ili Animal Planet samo sa sitnim detaljima fantastike.
Što reče onaj iz onog filma: Jbt od ovog može da se rikne! (mislim belog pera)
dragoljub dragoljub 23:42 14.02.2008

Re: moj nastavak

vadi pero sa leve ruke i zabada ga u ledja. oseca ogromno olaksanje

jbte ovo prerasta u horor
Gorstak Gorstak 23:46 14.02.2008

Re: moj nastavak

jbte ovo prerasta u horor

Misliš zato što je pištolj sa prigušivačem na stolu? Na dohvat Andjelijinog hmm... krila. Sa sve spiskom blogera za odstrel.
MilutinM MilutinM 23:49 14.02.2008

Re: moj nastavak

Re: moj nastavak

Šefe, jesi li video moje komentare malo iznad?
dragoljub dragoljub 23:50 14.02.2008

Re: moj nastavak

dragoljub dragoljub 23:52 14.02.2008

Re: moj nastavak

Misliš zato što je pištolj sa prigušivačem na stolu? Na dohvat Andjelijinog hmm... krila. Sa sve spiskom blogera za odstrel.

ma to manje više imam brze noge za beganje nago koju maštu ima
Gorstak Gorstak 00:23 15.02.2008

Re: moj nastavak

dragoljub
ma to manje više imam brze noge za beganje nago koju maštu ima

Brze noge su sad poželjne. Kad Andža krene da roka... Izgibosmo.
Nego, ni Gazda Milutin nije za bacanje. Sad sam svratio na onaj apdejtovani blog i video neverovatno vešto ubacivanje Andjelijinih komentara. Fora sa paralelnom pričom je super i strava. Višnja se vozi u Volgi dok se Andjelija transformiše i snažno maše krilima.
Ne mogu da dočekam sledeću epizodu.
Žao mi ja da nešto dopišem. Prosto me strah da ne pokvarim.
Nekako mi lako ide pisanje AloAlo scenaria, a ovo Gavran-Labud fore priznajem da ne umem.

Ode nam Sapunica na dve strane:))) (Horror i Animal Planet)
Ja sve užurbanije grickam semenke i uvlačim se od straha u fotelju.
Iščekujem stravu:)))
dragoljub dragoljub 00:34 15.02.2008

Re: moj nastavak

Iščekujem stravu:)))

strmoglavi auto na uski kameni put koji je vodio ka maloj kolibi na osami pored mora.,
more odoše oni u samoću tu će bidne voajerisanje
MilutinM MilutinM 00:43 15.02.2008

Re: moj nastavak

će bidne voajerisanje

Eh, moj Dragoljube, mi izgibosmo na zadatku a ti nama tako...
Gorstak Gorstak 00:50 15.02.2008

Re: moj nastavak

more odoše oni u samoću tu će bidne voajerisanje


A šta kažeš na ovo:
andjelija
veza izmedju njih je bila cudna. dok je potajno sanjao o njoj, mastajuci da ce bar jednom moci da je dodirne, ona je sve njegove naklonosti ignorisala. ne samo njegove, i svih njegovih ortaka i ostalih muskaraca. na kraju toliko dugo se znaju, a u stvari nista ne zna o njoj.
eh...kada bi samo znao.

Ko Desanka Maksimović, bre.
Ono sreća je lepa i Andjelija je lepa:)))

Ne mogu više da čekam. Utonuh u san iščekujući stravu u fotelji. Ko zna šta ću da sanjam.
Ostajte mi zdravo do sutra:)))
AlexDunja AlexDunja 00:58 15.02.2008

Re: moj nastavak

alo bre, nema me par sati i ...
ovo se stvarno otelo kontroli.
way to go!
ponosim se vama, deco:))))
dragoljub dragoljub 00:59 15.02.2008

Re: moj nastavak

MilutinM

će bidne voajerisanje

Eh, moj Dragoljube, mi izgibosmo na zadatku a ti nama tako...

dao bog da i ti meni misliš tako lošoneg zar nije zgodnije da nastavci budu prvo emitovani ovde pa onda prebačeni
MilutinM MilutinM 01:06 15.02.2008

Re: moj nastavak

zar nije zgodnije da nastavci budu prvo emitovani ovde pa onda prebačeni

Apsalutno.

Najbolje je tako: tekst ovde, može i par nastavaka dok ja ne stignem da zalepim. A i da pohvatate konce
dragoljub dragoljub 01:10 15.02.2008

Re: moj nastavak

aj laka noć čitamo se sutra ,nešto me ne drže oči
MilutinM MilutinM 01:17 15.02.2008

Re: moj nastavak

Odoh i ja na

andjelija andjelija 02:17 15.02.2008

nastavak 2

cekah da mi se preporuci zanr jer tako mi je izazovnije :)

u jednom trenutku andjelija se odigne od zemlje. mahala je krilima u mestu, praveci sve jace i jace vetrove. taj ogroman prostor u kome se nalazi poce da bruji. zvuk postaje sve nepodnosljviji a njena krila vise ne mogu da se prate golim okom od brzine. celo telo joj je smireno kao da je u transu osim krila.
rukom vadi pero sa ledja i nezno ga pruza od sebe. dune blago iako je pravi ciklon ispod nje. pero stoji uspravno na spram nje i ne pomera se
-izvini sto ti smetam ali treba mi tvoja pomoc-obracajuci se peru.
munje pocese po prostorij da se pojavljuju uz pratnju gromova. odjednom totalni mrak. andjelija padne pod.
-zvala si me-cist, jasan, dubok muski glas je pita
andjelija polako dize glavu uzdizuci se. pohabana majica i dalje je na njoj. krila su nestala.

-da, zvala sam te. mislim da me nisu pratili. nadam se da nisu (vise potvrdjujuci samoj sebi). treba mi tvoja pomoc ponovo. izvini.- polusramezljivim glasom se obraca. mrak polako nestaje, i suleta muskarca se sve vise nazire. visi od nje za bar glavu ipo, miran i stamen. stojao je pored nje gledajuci prodorno.
spustila je glavu sramezljivo, osecajuci njegov siguran pogled kako je posmatra.
muskarac je rukom je uhvati za lice, cini se kao da ce da ga smrska.
pogledala ga je u oci.
zeli ga. privukao je drugom rukom ka sebi, i spustio usne na njene. jedva su se dodirivale. niz andjelijino lice poce polako suza da tece. od krvi. svaki njegov dodir bio je za nju koban. digao je od zemlje, obrglivsi ga nogama oko struka. gledajuci se nemo, naslonio je na zid. pokidao joj je majcu, i isto tako lako rastrgao pantalone. rukom je presao preko njenih bradavica, ostavljajuci sjaj za sobom, gledajuci se oci u oci, nabio je njegov cvst polni organ medju njena bedra. trepnula je. svako njegovo sledece ulazenje bila je jos jedna krvava suzna kap niz njeno lice.

samo On zna da su to suze zadovoljstva proistekle iz njene vecne tuge. za njim.
Unfuckable Unfuckable 03:13 15.02.2008

Re: nastavak 2

that's my Kid !
paralel lines ...slušaste li Blondie ?
odlično @ all
čitam ovo pola sata, umesto da dežuram gore da margos ne napravi ...peršunajz .... - sjajno
posebni komplimenti : Nevaljalom Detetu,
Healeru
Dragoljubu.....
AD & NG - na razumevanju i podršci
Gazdi - na strpljenju i sakupljanju rasutih bisera,
Gorštaku - podizaču klonulih autora
Vishnji - što gleda i ne veruje
Margos - team spirit makeru
Mari - na osvežavajućim reportažama

...ako sam nekog zaboravio, sorrybutjebiga
margos margos 03:13 15.02.2008

Re: moj nastavak

AlexDunja
alo bre, nema me par sati i ...ovo se stvarno otelo kontroli.way to go!ponosim se vama, deco:))))

Uh... ko reče da od ovog može da se rikne???
Ko je to rekao????
E, pa bio je potpuno u pravu:)))
Ovo ćemo na kraju da prodamo Holivudu. Ako oni neće, onda Bolivudu.
Svakako ćemo nekom prodati i uzeti debelu lovu i onda ćemo se zezati do kraja života:)))))

Savršena je varijanta kombinacija Alo alo, Lare Kroft, Opstanka...
Kad je projurila divlja maca ispred nabudžene Volge, ja sam htela da padnem sa stolice:)))

Što reče Precednik, mi nismo normalni, ali makar to znamo:))) I uživamo:)
Anđelija, svaka čast! Dobrodošla:)))
andjelija andjelija 03:17 15.02.2008

Re: nastavak 2

a evo i muzicke pratnje u pozadini :)



margos margos 04:10 15.02.2008

Re: nastavak 2

a evo i muzicke pratnje u pozadini :)

Ima šta i da se vidi:))
MilutinM MilutinM 09:26 15.02.2008

Re: moj nastavak

Od ovoga definitivno može da se rikne.

Ako oni neće, onda Bolivudu.

Imam ja jednog mladog kolegu ovde, indijca, koji je ludački filmofil i sanja da postane režiser u Bolivudu. Nema brige, uvaliću mu scenario.

Ne verujete? Za dokaz, evo mene sa njegovom sestrom od nečega, jednom od poznatijih glumica Indije, na jednoj akciji u Bangaloreu pre tri godine.



Andžo,
cekah da mi se preporuci zanr jer tako mi je izazovnije :)
Nisam mogao da te najbolje pratim u početku, ali sada vidim da si ušla u "moj žanr" na kraju poslednjeg kaladonta... Boga mi, ovde će svašta da bude.

BTW, sapunica je ažurirata
MilutinM MilutinM 09:31 15.02.2008

Re: nastavak 2

a evo i muzicke pratnje u pozadini :)

Tekst na rumunskom ((

Moraću da pojurim kolegu da mi prevede
rayzippo rayzippo 10:08 15.02.2008

Re: moj nastavak

Smesi nam se oskar u Bolivudu...za najorginalniji scenario,glavnu glumicu(Vishnja),naravno i za rezisera debitanta godine...nas i indijaca milijardu i nesto...:))))

996
margos margos 11:06 15.02.2008

Re: moj nastavak

Ne verujete? Za dokaz, evo mene sa njegovom sestrom od nečega, jednom

Milutine CARE!!!
Ovo Care je što si me pozvao da mi ne promakne 1000. A i ako je uzNe neko od naših, nej da žalim!!!
Kako smo mi looda ekipa i NEKA SMO!!!

E, a dobro je da mu je sestra a da nije šurnjava, hahhahah!
Bolivud je naš, potom i Holivud... Oskari... slava... ma sve, bre:)))
Sa onolikim veštarstvima, nije ni moglo drugačije, zar ne?

Višnja će morati godišnji odmor da uzme da pročita šta smo sve pisali dok je bila na putu. Predpostavljam da je i Mara službeno odsutna, jer ovako zezanje sigurno ne bi propustila.
I u pravu je Gorsgtak, pardon Precednik, nedostaju njeni žurnali...:(

Idemo dalje (što bi rekla Nada Topčagić), Rukice goreeeeee....!!!
MilutinM MilutinM 11:15 15.02.2008

Re: moj nastavak

E, a dobro je da mu je sestra a da nije šurnjava, hahhahah!

Najbolje je bi bilo da je svastika ))

998
margos margos 11:26 15.02.2008

Re: moj nastavak

Najbolje je bi bilo da je svastika ))

Njemu ili tebi???

Milutine, STVARNO mislim da je hiljadarka TVOJA!!!
Zasluženo!

I ČESTITAM:)))
I menjaj naslov u MESEC POZITIVNE ENERGIJE, zaslužili smo:)

999
Healer Healer 11:23 15.02.2008

Divan dan za lov na zečeve :)


Ja, onako uz kaficu, rekoh sebi ajd da zavirim šta društvo stvara od ovog jutra, kad ono....
Paralelna stvarnost :))) JUPIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII

Nego, nisam uspeo baš najbolje da povatam ko kome i na koji način :) pa bi bilo sjuper da neko ko je skapirao kombinaciju copy-paste-uje paralelni nastavak (plašim se da krenem pa nešto ne u***kim) :)
Unfucki, hvala na komplimentima :)
Inače sam poslednjih dana skapirao da se ja u stvari ne snalazim u onoj gomili politike (tamo daleko) pa je malo falilo da odustanem sa posećivanjem Bloga... Kad ono, NOVI DRUGARI :)

Ja sam ZA! Hajde da STVARAMO :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana