Biz| Društvo| Ekonomija| Politika| Život

Birokratsko amo-tamo

WBinSerbia RSS / 01.08.2012. u 16:03

Kad malo bolje razmislite, malo je poslova na koje čovek može da bude ponosan kao što je taj da bude "državni službenik". Na žalost, mnoge birokrate se ne ponašaju kao da su svesni da su oni tu da služe građanima, koji - izgleda da birokrate to često zaboravljaju - izdvajaju pare za njihove plate.

Nedavno sam se vratio sa putovanja po Srbiji prilično depresivan. Video sam ljude na terenu koji se veoma trude da donacija Svetske banke za razvoj jednog veoma siromašnog kraja da najbolje rezultate. Između njih i nekih ljudi koji sebe nazivaju "državnim službenicima" u Beogradu kao da ne postoji nikakva veza. Ovi drugi kao da misle da je njihova dužnost da zagorčaju život ovim prvim koliko god to mogu tako što pred njih postavljaju razne neopravdane i, ako mogu da primetim, glupe birokratske barijere. Evo primera: nedavno je jedna gospodja sela u autobus u tri ujutru, prevalila 600 kilometara da bi došla u Beograd po potpis na dokumenta kako bi se sredstva donacije iskoristila. Birokrata/kinja u Beogradu, navodno "državni/a službenik/ca" vratio/la ju je nazad i rekao/la da dodje drugi dan jer je umesto kose upotrebila ravnu crtu u tekstu jednog zvaničnog dokumenta!!! Problem je mogao biti rešen na licu mesta uz pomoć kompjutera i štampača.

Kao rezultat ovakvog ponašanja vreme prolazi, koristi od pomoći ne dopire do onih kojima je namenjena i kojima je jako potrebna i, na kraju, pare iz donacije mogu da propadnu jer je njihovo korišćenje vremenski ograničeno. Da li je reč o nesposobnosti? O strahu ili nameri da birokratkinja "pokrije" sebe umesto da nešto uradi da stvari krenu napred? Ili je prosto reč o uživanju u tome da se pokaže ko je "gazda u kući"?

Kad se Srbija nalazi u ovako teškoj situaciji onda svi treba zajedno da rade na tome da život građana i poslovnih ljudi bude lakši, a ne komplikovaniji. Sećam se da je prvi poslodavac kod koga sam radio, u Kanadi, na radne stolove ugravirao nešto vrlo jednostavno: "ne postoje problemi, postoje samo rešenja". Kompanija je, naime, želela da njeni zaposleni veruju kako je njihov posao da nalaze rešenja i da preduzimaju akcije koje će doprineti uspehu firme i zadovoljstvu klijenata, a ne da svima stvaraju problem. Možda ovu izreku treba ugravirati i po radnim stolovima svih zaposlenih u državnoj administraciji i državnim službama, i na republičkom i na lokalnom nivou, i onda preduzeti mere koje će ljude navesti da rade i da ostvaruju rezultate?



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladaxy vladaxy 16:25 01.08.2012

Otkaz

Birokrata/kinja u Beogradu, navodno "državni/a službenik/ca" vratio/la ju je nazad i rekao/la da dodje drugi dan jer je umesto kose upotrebila ravnu crtu u tekstu jednog zvaničnog dokumenta!!!

Za primer dati otkaz!

Ma ustvari i treba da maltretiraju. Narod to voli..
libkonz libkonz 18:51 01.08.2012

Re: Otkaz

vladaxy

Ovde moram da se složim sa tobom. U glave ljudi je usađena priča o lagodnosti "državnih jasala" i takvo razmišljanje se nije promenilo u poslednjih 100 godina. Na stranu način na koji se vrši selekcija ljudi koji platu dobijaju iz budžeta, ali u Srbiji su neophodni otkazi: od lokalne i državne administracije, preko javnih preduzeća, policije, do bolnica. Samo borba da se zadrži posao može nešto promeniti. Pokušati bilo šta drugo je čisto gubljenje vremena.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 16:37 01.08.2012

Ne kinjite nas

"Birokrata/kinja u Beogradu, navodno "državni/a službenik/ca" vratio/la ju je nazad i rekao/la da dodje drugi dan jer je umesto kose upotrebila ravnu crtu u tekstu jednog zvaničnog dokumenta!!! Problem je mogao biti rešen na licu mesta uz pomoć kompjutera i štampača"

"O strahu ili nameri da birokratkinja "pokrije" sebe"

Upozoren sam da moj komentar nije pristojan. Brišem ga a plakao bih.
expolicajac expolicajac 17:04 01.08.2012

Kad Srbi shvate

Sećam se da je prvi poslodavac kod koga sam radio,

Uvaženi gospodine, ceo tekst bi se mogao sadržati u ovoj rečenici. Većina birokrata ne shvata da je njima država poslodavac. Većina državnih službenika je pod ingerencijom izvršne vlasti, koja se kako znamo dobija na izborima. Ta izvršna vlast je dobila poverenje građana, oročeno na određeni period od četri godine. Nakon toga dolazi novi poslodavac, koji da bi sproveo ono što je zamislio, i za to dobio poverenje građana, mora da ima i ekipu ljudi koji to izvršavaju.
E tu Srbija nije doživela promene. Zaostatak svesti o večitom poslu, dovodi nas do inhibicje svake kreativnosti.
Ali demokratizacija društva je proces koji ipak teče.
Donošenjem zakona o državnim činovnicima, Vojislav Koštunica je uz saglasnost Borisa Tadića zakovao Srbiju. Ubio joj je kreativnost i hrabrost da trči.
Izuzetno cenim vaš altruizam, odvajajući vreme da i preko ovog medija pokušate da ukažete na probleme koji muče Srbiju.
blogovatelj blogovatelj 17:46 01.08.2012

Gde se to mesto nalazi?

nedavno je jedna gospodja sela u autobus u tri ujutru, prevalila 600 kilometara da bi došla u Beograd po potpis na dokumenta


Tvrdim da ovakvo mesto ne postoji.
Srbija s kraja na kraj ima 600km. Beograd je na 1/3 tog odstojanja, dakle, najudaljenija mesta su oko 400km daleko.
Shvatam poentu price, ali zar ne bi bilo lepse kada biste naveli neku istinitu, verujem da ih ima puno.
blogov_kolac blogov_kolac 18:18 01.08.2012

Re: Gde se to mesto nalazi?

blogovatelj
Tvrdim da ovakvo mesto ne postoji.
Pa valjda znas i sam kako su ti Englezi cudni - ne samo da nisu sposobni da shvate razliku izmedju kose i uspravne crte, nego verovatno u duzinu nepotrebno prodjenog puta uracunavaju i povratak nazad.
blogovatelj blogovatelj 19:46 01.08.2012

Re: Gde se to mesto nalazi?

nego verovatno u duzinu nepotrebno prodjenog puta uracunavaju i povratak nazad.


prevalila 600 kilometara da bi došla u Beograd
buba_truba buba_truba 07:16 02.08.2012

Re: Gde se to mesto nalazi?

blogovatelj
nego verovatno u duzinu nepotrebno prodjenog puta uracunavaju i povratak nazad.


prevalila 600 kilometara da bi došla u Beograd

Blogi, ima i nastavak - po potpis na dokumenta - što implicira da je samo zato dolazila, da će se odmah i vratiti nazad... Izvini, ali ovde nisi ubo poentu.
blogovatelj blogovatelj 08:44 02.08.2012

Re: Gde se to mesto nalazi?

Blogi, ima i nastavak - po potpis na dokumenta


da li ova cinjenica utice na predjenu kilometrazu?

Lepo sam rekao

Shvatam poentu price, ali zar ne bi bilo lepse kada biste naveli neku istinitu, verujem da ih ima puno.
buba_truba buba_truba 09:28 02.08.2012

Re: Gde se to mesto nalazi?

blogovatelj
da li ova cinjenica utice na predjenu kilometrazu?

Aman! Pa naravno da utiče... jer ako je gospođa iz priče prevalila 600km do Beograda samo da bi joj potpisali i overili dokumenta, onda to znači da je došla iz mesta udaljenog 300km (+ 300km nazad) - a čak i po tvojoj opsežnoj i naučno zasnovanoj računici takvih mesta po Srbiji ima sijaset.

Ako ni sad nije jasno, odustajem, sorry.

Ali ovo mnogo više govori:
Shvatam poentu price, ali zar ne bi bilo lepse kada biste naveli neku istinitu, verujem da ih ima puno.

Da, da, loša namera i zavera se iza ovoga krije...
Šta te spopalo? Ovo tebi baš i nije svojstveno...

blogovatelj blogovatelj 15:39 02.08.2012

Re: Gde se to mesto nalazi?

Da, da, loša namera i zavera se iza ovoga krije...
Šta te spopalo? Ovo tebi baš i nije svojstveno..


Bubi, saljem ti pp, nemam snage ovde da pisem...
WBinSerbia WBinSerbia 08:49 03.08.2012

Re: Gde se to mesto nalazi?


Pa zar ne treba oko 600 kilometara da se dodje do Beograda i vrati do - Dimitrovgrada?
blogovatelj blogovatelj 14:24 03.08.2012

Re: Gde se to mesto nalazi?

Pa zar ne treba oko 600 kilometara da se dodje do Beograda i vrati do - Dimitrovgrada?


Treba, ali se to na srpskom onda ne kaze

prevalila 600 kilometara da bi došla u Beograd


Ima dosta nacina kako bi se to formulisalo, ali ovako svakako ne.
Za Dimitrovgrad bi moglo da se kaze "prevalila 300 kilometara da bi došla u Beograd" ili "prevalila 600 kilometara da bi dobila potpis"
Da ponovim, razumeo sam poentu teksta. Shvatam da je birokratija u Srbiji jedan od najvećih problema.
Slažemo se oko toga da treba skresati ogroman broj procedura jer stvarno ničemu ne služe.
Imam i svoju ličnu priču o jezivosti srpske birokratije, mnogo suroviju od napisanog. Preduga je za komentar, a autorsku opciju nemam. Dogodilo mi se čudo u momentu kada sam se selio iz Srbije za Kanadu, zbog tog čuda sam osedeo u roku od mesec dana.

bratja_vukojebitj bratja_vukojebitj 17:54 01.08.2012

opravdano

Birokrata/kinja u Beogradu, navodno "državni/a službenik/ca" vratio/la ju je nazad i rekao/la da dodje drugi dan jer je umesto kose upotrebila ravnu crtu u tekstu jednog zvaničnog dokumenta!!!


On(a) uvek može da se pravda: Rek'o mi šef!

anamarkana anamarkana 22:20 01.08.2012

da li

... Možda ovu izreku treba ugravirati i po radnim stolovima svih zaposlenih u državnoj administraciji i državnim službama ...


kad vecina birokrata vec imaju genetski ugravirano da komsiji crkne krava!
Out of Beirut Out of Beirut 23:35 01.08.2012

крхкоћа ...свакога

Sećam se da je prvi poslodavac kod koga sam radio, u Kanadi, na radne stolove ugravirao nešto vrlo jednostavno: "ne postoje problemi, postoje samo rešenja".


Нисам импресиониран... није логично (да није проблема, не би било решења).

Проблем:
Da li je reč o nesposobnosti? O strahu ili nameri da birokratkinja "pokrije" sebe umesto da nešto uradi da stvari krenu napred? Ili je prosto reč o uživanju u tome da se pokaže ko je "gazda u kući"?


Решење (предлог):

"Commenting on his and Milgram’s studies, Zimbardo (1974) noted the three major research themes in each:

a.that obedience to authority requires each of us to first participate in the myth-making process of creating authority figures who then must legitimize their authority through the evidence of our submission and obedience to them;

b.that the reason we can be manipulated so readily is precisely because we maintain an illusion of personal invulnerability and personal control,* all the time being insensitive to the power of social forces and ‘discriminable’ stimuli within the situation, which are in fact the potent determinants of action; and

c.that evil deeds are rarely the product of evil people action from evil motives, but are the product of good bureaucrats simply doing their job.

http://criminology.fsu.edu/crimtheory/zimbardo.htm

* Ово није баш главна тема, али чини ми се веома важно. Зар се то уверење о неповредивости и самоконтроли сваког "здравог" човека (и детета) не намеће свуда, како у школама, тако и у друштву рођака и пријатеља? ... У питању је општа, малтене национална, култура.


angie01 angie01 11:30 02.08.2012

Evo nesto o temi,

Salterusa <<<< ovo je link!


Ovaj blog sam napisala posle dugog odsustvovanja iz zemlje, krajnje prenerazena tehnologijom koju koriste administrativne radnice, kako bi gradjanima "zavrsile" posao, za koji primaju platu od njihovih uplata za razne dazbine!
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 16:43 03.08.2012

Rešenje za osveženje

Sećam se da je prvi poslodavac kod koga sam radio, u Kanadi, na radne stolove ugravirao nešto vrlo jednostavno: "ne postoje problemi, postoje samo rešenja".


Ovde je u birokratske mozgove ugravirano - za svako rešenje ima problem!
WBinSerbia WBinSerbia 16:19 06.08.2012

Trange-frange

Proteklih desetak dana sam bio jako zauzet pa nisam stigao da odgovorim na neke zanimljive komentare na moj prethodni tekst (Trange-frange). Vidim da je mogucnost za to u medjuvremenu zatvorena, pa se nadam da blogeri i komentatori na ovaj tekst nece zameriti da na neka pitanja odgovorim na ovom mestu.
Pitaju se ljudi sta je realna cena gasa? "Realna cena" ne postoji kao takva ako cemo da budemo potpuno precizni. Za robe koje se prodaju pod konkurentnim uslovima (koje ekonomisti zovu "contestable goods" na zalost to je ona cena koju je trziste spremno da plati ma kolika bila. Zato je vazno da se za takve robe na trzistu razvije najostrija moguca konkurencija. A kad je rec o robama koje spadaju u kategoriju prirodnih monopola, nezavisna i profesionalna regulatorna tela svoje odluke o "realnim" i/ili "fer" cenama mogu zasnivati, recimo, na dugorocnim marginalnim troskovima onoga ko ima monopol u snabdevanju tim robama. Ima dosta ekonomske literature na ovu temu.
Mnogi od vas su pokrenuli pitanje korupcije. Ona je zaista rak rana drustva i moze biti velika prepreka za promene posto mnogi - ukljucujuci i onew koji imaju realnu moc da uvedu promene - od toga imaju koristi. Bas zato je vacno da drustvo ima nezavisno, profesionalno i cisto pravosudje. No, u nekim zemljama je potrebno vreme da se do toga dodje. Drugi efikasan "lek" protiv ovog raka je zivahan sektor civilnog drustva koje podrzava "cetvrta drzavna sila" olicena u istraszivackom i hrabrom novinarstvu. Ono zaista moze imati veliku moc a moderne tehnologije pruzaju nove mogucnosti da se poruke o ovoj bolesti sire a da se glas gradjana sire cuje.
Zelim i da vam kazem da cu pokusati na vase komentare, pitanja i predloge da odgovaram jednom nedeljno jer cu leto provesti u Beogradu.
u-orolazu u-orolazu 20:38 07.08.2012

sa one strane saltera

Proveo sam deset godina radeci u jednom od organa drzavne uprave i ono cega sam se nagledao za tih deset godina tesko je moguce opisati ali pokusacu. Nisam bio u prilici da radim kao salterski sluzbenik ali svojih 8 sati provodio sam radeci u kancelariji i primajuci stranke, spadao sam u retko fleksibilne ljude pa su i stranke cesto izlazile zacudjene. Za razliku od mene 90% ostalih spadali su u kategorilu izbirokratizovanih drzavnih sluzbenika od kojih bar polovina nije znala svoj posao a i nije se nesto preterano trudila da ga nauci. Imali smo i svoje radnike "veterane" koji su bilo 5-10 godina do penzije a da se nisu pomakli sa radnog mesta na koje su primljeni, takvi "veterani" bili su postedjeni rada i vecinu radnog vremena provodili su igrajuci "pasijans" i ispijajuci kafe. Jedno od glavnih pravila vecine zaposlenih bilo je da pauza pocinje 15 minuta pre pocetka i zavrsava 15 minuta nakon kraja, da telefon u kancelariji sluzi za pozivanje rodjaka u inostranstvu ili tracarenje sa komsijama a da se nikada tacno ne zna ko je za koji posao odgovoran. U zgradi filijale u kojoj sam radio bilo nas je oko 120. Direktor je covek koji je promenio sve moguce partijske knjizice kako bi i ostao direktor, nije previse zainteresovan za svoj posao a pogotovo nije zainteresovan za nacin na koji mu rade zaposleni, cak se cesto ispostavilo i da ne zna ko sta tacno radi. u takvoj hijerarhiji postoje razni sefovi odseka,sluzbi,grupa, razni koordinatori, visi i samostalni strucni saradnici i naravno najveci "neprijatelji" obicnog coveka referenti ili kako sam ih ja voleo zvati salterska "vlastela". Covek je cesto bio isprepadan kada mu saopste sta mu je sve potrebno kako bi obavio neku radnju zbog koje je dosao. Moram ipak otkriti da se radi o Nacionalnoj sluzbi za zaposljavanje jer u ostatku ovog prepisa bavicu se svim birokratskim zavrzlamama koje je prouzrokovano prvo nezainteresovanoscu direktora za svoj posao, pausalnim tumacenjem zakona i pravilnika, nezainteresovanoscu zaposlenih za bilo kakvom inicijativom jer je to unapred izgubljena bitka, cuvanjem tajni svog posla kako niko drugi ne bi primetio da doticni i nema neki posao ili i ako ga ima odradi ga do 10 sati i kasnije kao i "veteran" sedi u svojoj kancelariji i igra "pasijans". Salterski sluzbenici cinili su malu populaciju ovog konglomerata sluzbenika, nije ih bilo vise od 15 i morali su sve vreme provoditi za salterom sto ih je cinilo prilicno agresivnim pogotovo sto su znali da velika vecina ovog "aparata" ne radi gotovo nista, ali to nije razlog da korisnicima usluga ne izlaze u susret. Postojala su odredjena pravila sta je od dokumenata potrebno za prijavu na evidenciju, sta za produzenje javljanja, sta za izdavanje uverenja ali i ta pravila su varirala od saltera do saltera i tumacenja razlicitih sluzbenika. kada se stranka upucivala u tzv. strucne sluzbe tu su nastajale tek prave komplikacije, za jedan "predmet" najcesce je bilo zaduzeno od 2 do 4 razlicita saradnika. Svaki je naravno tumacio propis na svoj nacin i vecina ih nije bila u kancelariji kada je trazena. Kancelariju niko nije voleo a svima su draze bile razlicite sindikalne prodaje, setnja po obliznjoj pijaci ili jednostavno sedenje u prostoriji telefonske centrale koja je bila glavno okupljliste zaposlenih. Sranka je kretala sa namerom da obavi npr. "Podnosenje zahteva za ucesce u finansiranju pripravnika", za ovaj poduhvat bio joj je potreban referent na salteru,saradnik za posredovanje i saradnik za programe strucnog osposobljavanja. Po konkursima pravilnik se cesto menjao, pogotovo u delu koji predvidja duzinu cekanja na evidenciji a sa pravilnikom cesto nisu bili upoznati saradnici za posredovanje koji su zbog svoje neinformisanosti licima koje imaju pravo i zadovoljavaju sve uslove govorili da ga nemaju. O resavanjima slucajeva novcane nadoknade za vreme nezaposlenosti ne zelim ni da pocinjem je je pravna sluzba bila nocna mora svih stranaka jer nije bila nezavisna vec su joj bila potrebna dokumenta koja su izdavali drugo organi, npr FOND PIO, poslodavac, uprava prihoda,... Kada bi se ispostavilo da posle 5 sati cekanja u redu nesto ne valja sa papirima straka bi bila vracena i ceo postupak se ponavljao. naravno sve je ovo moglo i moze brze i efikasnije ali ako bi se tako radilo onda bi se ispostavilo da skoro vise od 50% zaposlenih ne bi imalo sta da radi.

Jedan primer "direktorske mudrosti"

Pre nekoliko godina stigao je dopis iz direkcije da se posalju anketni listici poslodavcima i vidi mogucnost zaposljavana lica sa VSS. Kako se niko od odgovornih nije setio da kontaktira APR kako bi obezbedio podatke o poslodavcima to se ucinilo iz "domace" baze podataka koja je imala izvesne podatke prikupljene prilikom obrade obrazaca o prijavama i prestancima radnog odnosa. Ova baza bila je nezurna po pitanju poslodavaca jer jednom uneti podaci o poslodavacu nikada vise nisu azurirani, bili su stari i do 10 godina. Istampane su adrese firmi medju kojima je najvise bilo pekara,mlekara,vulkanizerskih radnji,frizerskih salona,raznih mehanicara,... na moju opasku direktoru da treba slati formulare za lica sa visokom spremom a da 80% izvucenih preduzeca uopste i nema potrebu za njima sto se vidi iz naziva firmi receno mi je da idem u svoju kancelariju, receno-ucinjeno. proces lepljenja 2500-3000 adresa na koverte, pakovanje upitnika u njih, upisivanje u knjigu otpreme poste, lepljenje doplatnih markica,.. trajalo je oko 5 radnih dana, bile su angazovane sve spremacice, daktilografi,vozac i naravno sekretarica koja je proplakala upisujuci tih 2500-3000 adresa u knjigu otpreme poste. napravljen trosak bio je nemerljiv oko 3000 koverti, 50-ak pakovanja "OKO" lepka, doplatne markice, redovna postarina, 2 pokvarena fotokopir aparata zbog pregrevanja prilikom kopiranja upitnika. Rezultata preko 1000 vracenih koverti sa naznakom "nepoznat primalac", svega stotinak pristiglih odgovora koji su kasnije arhivirani i naravno ispunjena obaveza prema Direkciju. Direktor je mogao da organizuje sledecu "cirkusijadu".

Da mi je neko pricao ne bih mu verovao ali sam ovo doziveo a ovo nije ni 6% onoga sto sam video.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana