Društvo| Kultura| Moj grad| Život

Grad je kao burek, kora na koru a između nadev

Đorđe Bobić RSS / 02.08.2012. u 06:12

Grad je odvajkada biće sazdano od bezbroj reči i zavisno od njihovog mesta u rečenici događali su se i prepoznavali gradski ambijenti sa različitim značenjima. Umnoženo značenje je iskazivano na različite, često sasvim suprotne ili čak sukobljene načine, ali je i pored toga grad unutar svojih zidina bio stabilan oslonac građanima jer, u to vreme, nisu naglo menjana gramatička pravila, ambijent i način komuniciranja. Višeznačnost gradskog bića je bila stabilan model, odlikovala se definisanim načinom govora i pazilo se na izgovorene reči, poštovao se vrednosni kod. I onda su se menjala pravila, ali u ritmu koji su građani mogli da prate i budu dovoljno spremni na prihvatanje novih ili starih ali ponovo uvedenih, unekoliko izmenjenih, pravila. Protekli vek, dvadeseti a stvar se ubrzava u ovom koji traje doneo je ili dopustio radikalno menjanje gramatike, raslojavanje rečenica i neočekovane, brze, reklo bi se dnevne promene vrednosnog koda reči. Promene nisu nikle same od sebe, tek da bi se dogodile, one su uslovljene i prinuđene da prate nametnute, čak iznuđene političke, ekonomske, kulturne i društvene uzanse, grad se ubrzano raslojava, posebno kada je u pitanju sistem vrednosti i bez obzira na klasičnu gradsku matricu, ponegde osnovanu i izgrađenu pre nekoliko vekova. Grad i građani, naravno, pokušavaju da u toj zatečenoj matrici organizuju nadošli način komuniciranja, funkcionisanje gradskih uporišta ili bar onih koja su se na vreme prilagodila, potom i gradskog govora sa više ili još više dospelih narečija odasvud, novim odnosima među građanima izmenjivim češće nego to građani mogu da prate, što izaziva netrpeljivosti i gloženja  među grupama ali se to prenosi i na pojedince. Komuniciranje je sve manje razmena iskustava i znanja a sve više postaje sredstvo borbe za opstanak.   

Odvajkada su gradske četvrti obojene i opredeljene pre svega statusnim položajem građana, po bogatstvu, pedigreu, položaju u sistemu vlasti ili trgovini, proizvodnji nečega, u nekima se iz neobjašnjivih razloga nastanjuju umetnici raznih izazova i to je bila urbana šema na kojoj je grad opstajao. U nekoliko decenija tek proteklih dogodilo se dopunjavanje uhodane stereotipne slike, neke gradske četvrti zaposedaju došljaci izdaleka okupljajući se oko žiške koju je nastanio ranije neko od njihovih u međuvremenu stasao u građanina, razlog je pre svega odbrana opstanka ali i neprekidna i nikad usahla potraga za odgovarajućim okruženjem gde će se lakše nedaće preseljenja i novog naseljavanja prevazići ali najviše to čine pritisnuti nostalgijom. Nemogućnost brze integracije koja zaostaje jer došljaci nemaju poverenja u okruženje u koje stigoše ali i starosedeoci ne daju dovoljan doprinos da se poverenje zasnuje, naprotiv, protivljenje dolasku i slušanju drugačijih dijalekata i nagašavanja reči je deo integracione procedure i traje, pa onda deo grada, čitav kvart je jevrejski ili cincarski, ličanski, bosanski ali ni tu nije tako jednostavno jer ima, na primer, bosanstva iz raznih krajeva Bosne, ili lokalne zajednice sa juga Srbije ali uredno klasifikovani po gradovima jer su, stigavši u grad sa prtljagom i namerni da tu opstanu smatrali iz samo njima znanih razloga da je to bezbedno i njima ugodno.

Dijalekti i narečija koja se čuju usput hodajući po gradu kazuju o prisustvu došljaka ali kafane su najbolji pokazivači, prezenteri gde se mogu videti u ambijentu koji bi mogao biti autentičan samo da se još nalazi tamo odakle su došli, ali pošto ništa nije savršeno, i ovako je prihvatljivo kao zamena za originalnu verziju  jer u pojedinim kafanama se okupljaju samo Nišlije, tamo Ličani ili već neki od dobrodošlih dođoša, a pošto kafanu uobičajeno drži čovek iz kraja iz koga su poreklom svi gosti čak je i ponuda jelovnika prilagođena njihovim navikama, mirisima i začinima iz starog kraja. Onda ti ljudi, pokušavajući da opstanu u sredini koja ih ne prihvata odmah i na mah, rascepe se i imaju dva bića koja neprekidno nose kao obeveznu opremu i po prilici je upotrebljavaju trudeći sa da ne pobrkaju trenutak kad koju iznose na videlo dana ili noći, imaju dvojne biografije, žive dva života i ponašaju se u skladu sa tom dvojnošću.

Prvo življenje: naoko su javno građani Beograda (Beograd je u ovoj priči samo metafora za bilo koji grad) trudeći se da ispune sve dužnosti koje im ta uloga građanina nameće i to čine stegnutih usana veoma koncentrisani na delovanje jer od toga zavisi preživljavanje, sa mukom u duši sve dok se dugotrajni proces integracije ne dogodi, ako se uopšte desi, mada iskustvo kaže da je veoma mali broj onih koji ne uspeju da se domognu članstva u građanskoj klasi, prvo naravno u trećoj, posle uznapreduju ali do prve dosežu samo potomci u nekom sledećem kolenu.  

Drugo življenje:  ostaju privrženici onog urbaniteta ili ruraliteta odakle su pristigli, upražnjavaju običaje donete u duši i prtljagu i to čine skriveno izbegavajući javnu gradsku scenu, otvaraju se samo prema svojoj grupi gde nalaze podršku, razumevanje i zaštitu od sredine u kojoj krče sebi put. Dolazeći u grad došljaci donose svoj kulturni model, narečije i nove reči, pokušavaju u početku da prilagode grad sebi, takav poduhvat uglavnom ne uspeva osim u nekim detaljima koji su univerzalni jer i u malim zajednicama bilo gde, takve vrednosti postoje ali i pored toga, kada shvate da to univerzalno ne prolazi, povlače se u svoju grupu gde prepoznaju  reči i znaju šta znače.

I dok taj čudni i dugotrajni proces sa nadgornjavanjem došljaka i starosedelaca traje, ni jedni ni drugi ne razumeju da je dolazak novih ljudi i njihovog prtljaga dragocen za grad zato što donose svoja znanja različita od zatečenih a to je već poklon koji se ne odbija, donose talente, energiju, čaure adrenalina i nadasve želju da prežive i ne budu odbačeni, to je važan doprinos, borba za opstanak od koje su se starosedeoci, uležani u svoj urbani milje, uljuljkani u svoju priču odvikli i zaboravili da je borba jedna kreativna disciplina koja unapređuje vrednost bitisanja u gradu a menja nabolje ustanovljene vrednosti urbaniteta, sam grad dakle. Povlačenje došljaka u svoje enklave je samo predah, povremena obnova energije i punjenje duše podrškom pre novog pregnuća kojim će možda zaista zakoračiti u grad i njegove zamršene i tajnovite kutove i gde će se njihov rečnik najzad uskladiti i poklopiti sa onim koji su zatekli.

Dragoceno je to što donose, čak i ono što zatečeni starosedeoci, koji od negde takođe nekoć dođoše, ali taj dolazak zabašuruju i da se ne bude cepidlaka neće se ovde prebrojavati koja generacija gore – dole. Dakle, starosedeoci smatraju (ne)kulturom ili veoma drugačijim načinom iskazivanja iste, agresijom čak i kada su u pitanju sasvim bezazleni pokreti ruke, uglavnom su inertni, teško menjaju navike i ne prihvataju promene svog naviknutog urbanog ambijenta, tako propuštaju priliku da obogate i osveže svoju svakodnevnicu i svoj uparloženi i uležani model međusobnog opštenja i isto tako previše upotrebljavanu leksiku da je skoro izgubila značenje, rečenice se ne moraju više izgovarati, u svakoj prilici se zna šta je red reći pa tako grad tone u ćutanje dok sasvim ne zanemi. Nova dragocenost, doneta u grad je mogućnost da se  on obnavlja, podstiče, talasa, zatalasava, uznemiruje, protivreči, muti, nova energija čini da to uticanje na zatečeno i izbegavanje zatečenog da do poslednjeg trenutka to kao ne primeti, zaista stvori kulturni komflikt, neprocenjivo vredan akt jer iz njega, ima nade, može da nastane promena. Ili se možda radi o konkurenciji koja nagoni u igru i iznuđuje  nove standarde u čemu učestvuju i jedni i drugi, sve dok pitanje ko se ustvari integriše u takvoj utakmici ne postane izlišno i nepotrebno. Na sreću grada.

 

Atačmenti



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 06:48 02.08.2012

Prva kafa, prvo čitanje...





Novosedeoci
i
starokretaoci


baš se lepo uklapaju
blogovatelj blogovatelj 07:51 02.08.2012

Magija

Višeznačnost gradskog bića je bila stabilan model, odlikovala se definisanim načinom govora i pazilo se na izgovorene reči, poštovao se vrednosni kod.


Magija besmislenosti tvojih rečenica.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 08:13 02.08.2012

Re: Magija

blogovatelj blogovatelj 08:22 02.08.2012

Re: Magija

Re: Magija



1. Sta znaci viseznacnost gradskog bica?
2. Sta znaci da je takva viseznacnost stabilan model?
3. Sta znaci da se ta viseznacnost odlikuje definisanim nacinom govora? Ko je definisao taj nacin? Kada? Gde?
4. Kakav se vrednosni kod postovao? Kada? I gde?

Mene ovi tvoji tekstovi asociraju na bullshit generator. Ko ne zna sta je pomenuti generator, neka ga izgugla, garantujem dobar zez.

Đorđe Bobić Đorđe Bobić 09:11 02.08.2012

Re: Magija

1. Grad je složeno biće u kome obitavaju veoma različiti ljudi sa takođe raznolikim kulturnim obrascima, navikama, ponašanjem, o ekonomskim, obrazovnim, verskim, nacionalnim i drugim razlikama se može takođe govoriti i tako se označava i obeležava gradski ambijent u kome oni istovremeno žive.

2. Nekada je, zbog manjeg doseljavanja u gradove, ne tako burnog ekonomskog i tehnološkog napretka, posebno stabilnog građanskog modela ponašanja, mišljenja i morala, grad sporije menjao ambijent, ne samo prostorni, važniji je onaj deo koji određuje ponašanje i način života građana. Zato je bio za građane stabilan I trajan model u kome su se prepoznavali pre sbega kao građani tog grada.

3. Dakle, iz predhodnog (vidi pod 2) stabilan i relativno miran način življenja u gradi uspostavio je i način govora i model komunikacije među građanima zadržavajući pravo svakog ili svake grupe da bude samosvojna i da može na svoj autentičan način da iskaže stav ne ugrožavajući druge. To je pravilo koje se u takv oj atmosferi artikulisalo iI postalo zajedničko dobro.

4. U istom periodu, to je trajalo u srpskim gradovima sve negde do II svetskog rata, uspostavljeni građanski vrednosni kod je poštovan i bilo je teško ne postupati u skladu sa njim. U tom smislu i rečnik i način njihovog izgovaranja je bio na neki način “normiran” , jednostavno rečeno, dominiralo je građansko vaspitanje.
max.cohen92 max.cohen92 09:20 02.08.2012

Re: Magija

Mene ovi tvoji tekstovi asociraju na bullshit generator. Ko ne zna sta je pomenuti generator, neka ga izgugla, garantujem dobar zez.


Cast izuzecima na AF, ali to je ono sto dobijes na svakoj katedri na Arhitekturi u Beogradu, za cca. 3000 godisnje. Platis, slusas ovo 5 godina, ako prezivis lobotomiju, izadjes iscedjen, nabiju ti najcesce kompleks nize vrednosti, iskoriste te za svoje privatne tezge, ako si iole kolebljiva zenska persona iskoriste te kao tezgu i to je generalno to...ovakva prica u kontinuitetu dovodi do stanja uma koji proizvodi onaj bullshit koji gledas na ulici svakog dana. To je znanje koje ti prenesu.
Full demagogija, mnogo reci, listova, tomova ...i sta je receno? Ja ne umem da ponovim. Sto bi rekli savremeni muzikanti" Nestali su kodeksi,ostali su kompleksi..."

P.S. Gosn. Djordje ce se verovatno naci uvredjen, opet napominjem, ne targetiram ga kao individualca, ovo je samo idealan, etalon, egzemplar cele nase arhitektonske intelektualne scene, koja nista, ama bas nista opipljivo i pragmaticno nema da ponudi. Oni bi ( misli se na VLASNIKE katedri ) sa arhitektonskog mogli komotno da se alles pokupe i da osnuju jednu katedru na Filozofiji, vise pripadaju tamo. Od inzinjeringa tamo nema ni i...
Da ne bude da stalno hejtujem Vas, City Passage Vam je bio i ostao domaci zadatak svima u Beogradu u tom segmentu. Moj duboki naklon. Iskren.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 09:42 02.08.2012

Re: Magija

Gosn Max, ali ja vas ne razumem, moje tekstove vezujete za AF a ja o delu AF mislim isto što i vi .. jbga
max.cohen92 max.cohen92 09:59 02.08.2012

Re: Magija

Đorđe Bobić
Gosn Max, ali ja vas ne razumem, moje tekstove vezujete za AF a ja o AF mislim isto što i vi .. jbga


Daleko od toga da ja Vas vezujem za AF. Onda ne bismo komunicirali uopste, ovako imamo lepu razmenu cinjenica. Ja samo imam misljenje da je stil Vaseg pisanja i uopste obracanje cenjenom publikumu reprezent istog stila komunikacije koji neguje srednja i starija generacija arhitekata, a osinivaci su upravo i prirodno establishment AF-a.
Neosporno je da imate ogroman opus, da li se nekom nesto dopada ili ne, apsolutno subjektivna stvar, ali mislim da cete biti uvek kritikovani dok ne svedete komunikaciju na konkretne i koncizne, crno-belo stvari. Moze se sto sta reci sa manje pompeznosti i trivije, manje uvijenih formi, a da i dalje zvuci akademski i u neku ruku nobles. potpuno prijateljska observacija.
P.S. Vi ste ipak covek od kredibilitrta u arhitektonskom esnafu, Vasa se cuje, delujte u smeru toga da nemamo vise takvo misljenje o AF, ima dosta onih koji ce podrzati inicijativu. Indirektno tice se mnogih, bili svesni ili ne.
marta l marta l 10:25 02.08.2012

Re: Magija

max.cohen92
nije da Vas
hejtujem
, ali Vas
targetiram
kao
egzemplar cele nase arhitektonske intelektualne scene,

steta sto se zbog Vas i blogovatelja koji ne razume tekstovi Dj Bobica oduvaju kroz komentare na sasvim nevaznu stranu. ako me razumete...
P.S. (nema brige, ne razume ni princ Charles pa sta mu fali, napisali mu poznati britanski arhitekti i arh bukvar onomad, razlozili sve polako, kao Djordje gore, ali princ i dalje tera svoje i drzi lekcije, bas kao i vi u vec drugom blogu...)
max.cohen92 max.cohen92 11:02 02.08.2012

Re: Magija

Hm...ja se izvinjavam , a na koju bi to stranu trebalo da oduvaju? Blog je slobodna forma, ljudi iznose svoje misljenje na neki intro. Zasto bi morali da budu uvek snishodljivi i poltronski? Da tapsemo svi i da masemo zastavicama u znak odusevljenja? Nisam iz tog vremena, nemam cak ni sliku sa pionirskom kapicom.
Daleko od toga da drzim lekcije, iznosim svoje misljenje koje je iz moje perspektive nesto sto ce ukazati sta je trulo u segmentu u kome je sto sta trulo, a svi cute. Ocigledno, neki ga dele, neki ne. Za razliku od wanna be arhitekte prestolonaslednika, ako nista drugo bar me zvanje dia kvalifikuje za komentare, sugestije i pridike na ovu temu, ne mislite li?
Ako mislite da mi "upropastimo" edukativni element gosn. Djordjevih tekstova, mozda bi neka druga forma poput Sluzbenog glasnika bila prikladnija, tamo su sva usta nema, a cutanje je znak odobravanja. Blog je to sto jeste. Intelektualna gimnastika. Sto se tice spina sa "quote" i mojim recenicama...ne pije vodu.
marta l marta l 11:29 02.08.2012

Re: Magija

Hm...ja se izvinjavam , a na koju bi to stranu trebalo da oduvaju?

ne morate da se izvinjavate, pricamo, sve OK. a da oduvaju recimo na TEMU bloga?
Zasto bi morali da budu uvek snishodljivi i poltronski? Da tapsemo svi i da masemo zastavicama u znak odusevljenja? Nisam iz tog vremena, nemam cak ni sliku sa pionirskom kapicom.
ne bi moirali, ovo nije jedina alternativa.
ako nista drugo bar me zvanje dia kvalifikuje za komentare, sugestije i pridike na ovu temu, ne mislite li?
ne mislim. Mislim da je svako ko zivi okruzen izgradjenim prostorima kvalifikovan da o njima misli, prica, psuje, hvali, stagod, zato sto u njima ZIVI i zato sto na njega uticu. Vi samo imate vecu odgovornost kao dia.
ne mislite li?

nisam mogla da odolim, izvin'te i bez ljutnje nadam se
max.cohen92 max.cohen92 12:19 02.08.2012

Re: Magija

marta l
Hm...ja se izvinjavam , a na koju bi to stranu trebalo da oduvaju?

ne morate da se izvinjavate, pricamo, sve OK. a da oduvaju recimo na TEMU bloga?
Zasto bi morali da budu uvek snishodljivi i poltronski? Da tapsemo svi i da masemo zastavicama u znak odusevljenja? Nisam iz tog vremena, nemam cak ni sliku sa pionirskom kapicom.
ne bi moirali, ovo nije jedina alternativa.
ako nista drugo bar me zvanje dia kvalifikuje za komentare, sugestije i pridike na ovu temu, ne mislite li?
ne mislim. Mislim da je svako ko zivi okruzen izgradjenim prostorima kvalifikovan da o njima misli, prica, psuje, hvali, stagod, zato sto u njima ZIVI i zato sto na njega uticu. Vi samo imate vecu odgovornost kao dia.
ne mislite li?

nisam mogla da odolim, izvin'te i bez ljutnje nadam se


My kind of person!

Kakva crna ljutnja.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 12:22 02.08.2012

Re: Magija

Dakle, ja nemam nameru da "edukujem", daleko bilo, samo posmatram i beležim šta ima po gradu. I još, odlučio sam uz sve rizike da to gnjavi čitače i ceneći brigu njihovu oko mojih napisanih rečenica da pišem kao i do sada, eto skoro će pola veka, jer tako umem i u tome uživam ... i još, da nema primedbo i komentara, ma kakvi bili, svo to pisanje ne bi imalo smisla ... eto ...
princi princi 15:11 02.08.2012

Re: Magija

max.cohen92
...

Ne verujem da je u pitanju samo škola. Šaca, Dejan Stanković, je, na primer, završio AF, pa ume i da misli i da piše. Mada se meni čini da je Šaca (izgred, gde je taj čovek?) pre utekao AF malju nego što je njegov proizvod.

Mene kod Bobića deprimira duboko birokratska crta predstavljenih pisanija. Mislim, ovi blogovi bi trebalo da budu zabavni, da nešto poduče, nasmeju, rasplaču, blago zamisle, da budu vinjete nekog crossthinkinga. Ovo kao da je pisao neki ćata, mastiljar, a ne gradski arhitekta. A kad su nam gradske arhitekte takve, onda ne treba da čudi što su nam i ulice i zgrade takve kakve jesu.
zilikaka zilikaka 18:02 02.08.2012

Re: Magija

Dakle, ja nemam nameru da "edukujem", daleko bilo, samo posmatram i beležim šta ima po gradu. I još, odlučio sam uz sve rizike da to gnjavi čitače i ceneći brigu njihovu oko mojih napisanih rečenica da pišem kao i do sada, eto skoro će pola veka, jer tako umem i u tome uživam ... i još, da nema primedbo i komentara, ma kakvi bili, svo to pisanje ne bi imalo smisla ... eto ...


Ja sam imala dobru volju da pročitam i razumem i tekst i ovaj post, al slabo mi ide.

Sa stanovišta proste žene, bukvaliste i homo tehnikusa, mnogo bi mi lakše bilo kada bi rečenice bile bar upola kraće.
max.cohen92 max.cohen92 07:46 03.08.2012

Re: Magija

princi
max.cohen92
...

Ne verujem da je u pitanju samo škola. Šaca, Dejan Stanković, je, na primer, završio AF, pa ume i da misli i da piše. Mada se meni čini da je Šaca (izgred, gde je taj čovek?) pre utekao AF malju nego što je njegov proizvod.

Mene kod Bobića deprimira duboko birokratska crta predstavljenih pisanija. Mislim, ovi blogovi bi trebalo da budu zabavni, da nešto poduče, nasmeju, rasplaču, blago zamisle, da budu vinjete nekog crossthinkinga. Ovo kao da je pisao neki ćata, mastiljar, a ne gradski arhitekta. A kad su nam gradske arhitekte takve, onda ne treba da čudi što su nam i ulice i zgrade takve kakve jesu.


Apsolutna istina svaka rec.

Sto se AF-a tice, ima masa ljudi proisteklih iz njega koji su siva eminencija u svakom pogledu. Ali kao sto rekoste, utekli od cekica na vreme. Najcesce preko granice ili su smatrani za totalne buntovnike i za nedostojne vajnog prestiza koju "filozofi" flomasteri forsiraju.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 13:16 02.08.2012

volim zimnicu,ali na polici u spaizu

Beznacajno je da li je ko starosedelac sa pedigreom , ili dosljak sa pedigreom iz drugog atara. Ono sto je vazno za mesto boravka, ma koje to mesto bilo, je da se postuju nekakva pravila koja su, u slucaju Beograda, krajnje zanemarena. Vec godinama se dozvoljava dogradnja, uzurpiranje prostora, ogradjivanje zajednickog prostora kako kome padne na pamet, bez reda, bez dozvole, ili sa, uz rodjacku pomoc, bez osecaja za prostor, estetiku, bahato i planinski. Vracar je poharan. I ja sam dosljak u mestu u kome zivim i pratim zakone drzave u kojoj sam.
mariopan mariopan 13:41 02.08.2012

Re: volim zimnicu,ali na polici u spaizu

Jelena Pavlović
Beznacajno je da li je ko starosedelac sa pedigreom , ili dosljak sa pedigreom iz drugog atara. Ono sto je vazno za mesto boravka, ma koje to mesto bilo, je da se postuju nekakva pravila koja su, u slucaju Beograda, krajnje zanemarena. Vec godinama se dozvoljava dogradnja, uzurpiranje prostora, ogradjivanje zajednickog prostora kako kome padne na pamet, bez reda, bez dozvole, ili sa, uz rodjacku pomoc, bez osecaja za prostor, etetiku, bahato i planinski. Vracar je poharan. I ja sam dosljak u mesto u kome zivim i pratim zakone drzave u kojoj sam.

Da, čudo od raskupusanog bureka.

Svi moji gosti koji prvi put vide Beograd, koji sa ponosom pokazujemo, kao čudo neukusa snimaju onu rugobu na Dedinju, kao da je sa neba palo među stare vile i zelenilo.

Ko je to dozvolio?

A obaška zgradurine u nekim novijim delovima grada, načičkane da ih što više stane na mali prostor , da Gazda nazida šta god više može, i nabrzinu zaradi, a nema mesta za trotoare, ulice i ne daj Bože hitnu pomoć ili vatrogasce?

Ko nam je raskupusao taj burek?
marta l marta l 14:02 02.08.2012

Re: volim zimnicu,ali na polici u spaizu

Ko nam je raskupusao taj burek?

pa Panta
mariopan mariopan 14:07 02.08.2012

Re: volim zimnicu,ali na polici u spaizu

marta l
Ko nam je raskupusao taj burek?

pa Panta

Da mi je da ga dohvatim.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana